Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-22/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Damire Delost kao predsjednice vijeća te sutkinja porotnica Jasne Peruč Ladić i Any Velnić Perkić, uz sudjelovanje Paule Salopek kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GO, zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 110. u vezi s člankom 24. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. - dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KO-DO-14/2024 od 23. travnja 2024., izmijenjene 10. siječnja 2025., nakon zaključene javne rasprave održane 24. siječnja 2025. i 10. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Rijeci Tee Radovani, optuženog GO, njegove majke i skrbnice HO i njegovog branitelja, odvjetnika Arisa Šarunića iz Rijeke, 14. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.

– dalje: ZKP/08.) utvrđuje se da je

OPTUŽENI TO, zvani G, sin pok. H i HO rođene T, rođen **.**.1997. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa] (kod ŽO), sada u istražnom zatvoru Zatvora u Rijeci, državljanin Republike Hrvatske, stolar PVC i ALU stolarije, sa završenim jednim razredom u Metalnoj školi nakon čega je na polovici drugog razreda izbačen iz škole, nezaposlen, bez primanja i imovine, OIB: [osobni identifikacijski broj], neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta rođenog **.**.2018., za čije uzdržavanje ne doprinosi jer ga to nisu tražili, neosuđivan,

31. siječnja 2024. oko 20,55 sati u Kamporu na otoku Rabu, u sobi broj 4 Odjela za afektivne poremećaje i granična stanja Županijske specijalne bolnice Insula, u stanju neubrojivosti zbog postojanja simptoma duševne bolesti – paranoidne shizofrenije uslijed koje nije mogao shvatiti značenje svojeg djelovanja niti upravljati svojim postupcima, nakon verbalne prepirke s pacijentom OO s kojim je boravio u sobi, u namjeri da ga liši života, dok je ovaj leđima ležao na krevetu, istoga više puta snažno šakama udario po glavi i licu, uslijed čega je isti zadobio višestruke krvne podljeve i rane razderotine na glavi i licu, krvne podljeve vjeđa oba oka s krvarenjem u bjeloočnicama i spojnicama, prijelom tjemene kosti svoda i prijelom baze lubanje, prijelom nosnih kostiju s pomakom i utisnućem, prijelom gornje čeljusti i obje jagodične kosti, mnogostruke prijelome tvrdog nepca, prijelom vrata donje čeljusti s lijeve strane te oguljotinu na lijevoj podlaktici, koje ozljede su teške i po život opasne tjelesne ozljede, uslijed kojih je preminuo na mjestu događaja,

II. dakle, u neubrojivom stanju ubio drugoga,

III. čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela i to ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 24. stavkom 2. KZ/11.

IV. Na temelju članka 554. stavka 1. u vezi s člankom 51. stavkom 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14. – dalje: ZZODS) određuje se prisilni smještaj optuženika u psihijatrijsku ustanovu u trajanju 6 (šest) mjeseci.

V. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. toga Zakona te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optuženi TO tereti se uvodno označenom optužnicom zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela i to ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 24. stavkom 2. KZ/11.

2. Prije početka rasprave 24. siječnja 2025., na temelju članka 552. stavka 2. u vezi sa stavkom 5. i člankom 325. stavkom 5. ZKP/08., ispitana je stalna sudska vještakinja prof.prim.dr.sc. Klementina Ružić, dr.med., specijalistica psihijatrije na okolnost optuženikove raspravne sposobnosti. Sud je njezin nalaz i mišljenje, kao i nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Ines Torić, prof., specijalistice kliničke psihologije cijenio kao jasne, potpune i izrađene u skladu s pravilima medicinske struke.

2.1. Stalna sudska vještakinja prof.prim.dr.sc. Klementina Ružić, dr.med., specijalistica psihijatrije je na temelju razgovora provedenog s optuženikom, zaključila da je optuženik raspravno sposoban, odnosno da je sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, sporazumijevati se s braniteljem i davati mu upute.

3. Optuženi TO pozvan, u smislu članka 552. stavka 3. ZKP/08., da se očituje o optužbi, izjavio je da nije počinio protupravno djelo.

4. U tijeku dokaznog postupka pročitani su zapisnik o očevidu (bez naloga) Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 1. veljače 2024. (list 14 do 16 spisa), list A za doktore medicine tim 1 Zavoda za hitnu medicinu primorsko goranske županije za OO od 31. siječnja 2024. (list 18 spisa), list A za doktore medicine tim 1 Zavoda za hitnu medicinu primorsko goranske županije za optuženog GO od 31. siječnja 2024. (list 19 spisa), otpusnica Županijske specijalne bolnice Insula za optuženog GO od 31. siječnja 2024. (list 27 spisa), zapisnik Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Rijeka povodom vanjskog pregleda i obdukcije mrtvog tijela OO od 2. veljače 2024. (list 80 do 83 spisa), medicinska dokumentacija pok. OO (list 89 do 99 spisa), medicinska dokumentacija optuženog GO (list 100 do 156 spisa), zapisnik o očevidu (bez naloga) Policijske uprave Primorsko goranske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 2. veljače 2024. (list 162 do 163 spisa), temperaturne liste pok. OO (list 185 do 187 spisa), liječnički karton pok. OO (list 234 do 308 spisa), liječnički karton optuženog GO (list 309 do 411 spisa), medicinska dokumentacija pokojnog OO (list 426 do 438 spisa), medicinska dokumentacija Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Rijeka za optuženog GO (list 480 do 523 spisa), rješenje Općinskog suda u Rijeci od 7. siječnja 2020. poslovnog broja R1 Ob- 994/2018-20 (list 668 do 670 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka klasa:

Up/I-552-02/20-05/20, ur.br.: 2170-20-03/37-20-7 od 24. veljače 2020. (list 680 do 681 spisa), dopis Županijske specijalne bolnice za psihijatriju i rehabilitaciju Insula od 22. siječnja 2025. s medicinskom dokumentacijom AO (list 701 do 716 spisa) i poruka od 6. veljače 2024. u 11:00 sati te je razgledana fotodokumentacija očevida (list 194 do 229 spisa).

4.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08., uz suglasnost stranaka, pročitan je zapisnik o vještačenju Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 12. ožujka 2024. (analiza alkohola u krvi i mokraći optuženika, uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti) (list 420 do 421 spisa).

4.2. U svojstvu svjedoka ispitani su VO (list 731 do 732 spisa), DO (list 733 spisa) i EO (list 733 do 734 spisa) te HO. Svjedok AO je zbog zdravstvenog stanja ispitan na temelju članka 292. stavka 3. ZKP/08. u Županijskom sudu u Dubrovniku putem audio-video uređaja marke Polycom kojim je rukovao stručni suradnik ovog suda ČO koji se nalazio u sudnici (list 729 do 731 spisa). Naime, svjedok AO je u privitku e-maila od 14. siječnja 2025. (list 689 spisa) dostavio, između ostalog, nalaz psihijatra od toga dana iz kojeg proizlazi da se radi o kroničnom duševnom bolesniku kome bi put do Rijeke bio jako zahtjevan i stresan zbog čega je predloženo da ga se ispita u Županijskom sudu u Dubrovniku.

4.3. Nadalje su ispitane stalne sudske vještakinje prof.prim.dr.sc. Klementina Ružić, dr.med., specijalistica psihijatrije (list 722 do 723 i 727 do 729 spisa) i Ines Torić, prof., specijalistica kliničke psihologije (list 727 do 729 spisa) koje su 7. travnja 2024. izradile pisani nalaz i mišljenje (list 452 do 475 spisa) te stalni sudski vještak prof.dr.sc. Dražen Cuculić, dr.med., specijalist sudske medicine koji je 1. travnja 2024. izradio pisani nalaz i mišljenje (list 446 do 450 spisa). Ujedno je raspravnim nalogom od 24. siječnja 2025. poslovnog broja K-22/2024-24 (list 727 spisa), na temelju članka 309. stavka 1. i članka 308. ZKP/08., određeno psihijatrijsko vještačenje AO koje je, na temelju članka 309. stavka 3. ZKP/08., povjereno stalnoj sudskoj vještakinji prof.prim.dr.sc. Klementina Ružić, dr.med.

4.4. Kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika na završetku dokaznog postupka pročitani su potvrda Odjela za prekršajne evidencije od 10. siječnja 2025. za optuženika (list 671 do 672 spisa) i izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list 673 do 674 spisa).

5. Optuženik je, u smislu članka 418. stavka 3. ZKP/08., propisno upozoren da može sudjelovati u izvođenju pojedinih dokaza i prije njegova ispitivanja, ali da će se u tom slučaju sve što kaže prilikom izvođenja dokaza smatrati njegovom obranom na što se očitovao da je upozorenje razumio.

6. Iznoseći obranu na raspravi, optuženi TO naveo je da je moglo biti između 21,00 do 22,00 sati kada je ležao na krevetu. Na krevetu do njegovog da je sjedio pok. OO i kašljao u njega. Pok. OO da je rekao da će upaliti muziku na mobitelu jer mu je smetao njegov kašalj na što da je ovaj rekao da će ustati i prebiti ga. Pok. OO da je ustao i valjda da ga je udario prije nego što ga je pok. OO stigao udariti. Ne sjeća se što se dalje dogodilo, odnosno da mu je nanio takve ozljede. Žao mu je što se to dogodilo, nije imao namjeru to napraviti. Prošlo je već godinu dana od tog događaja i da je izvan sebe od toga. Dalje nije želio iznositi obranu niti odgovarati na postavljena pitanja.

6.1. Potom je, na temelju članka 435. stavka 2. ZKP/08., reproducirana snimka ispitivanja optuženog GO u svojstvu osumnjičenika od 2. veljače 2024. (list 50 spisa) te je u vezi s tim pročitan zapisnik o njegovom ispitivanju sastavljen u prostorijama Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci 2. veljače 2024. (list 45 do 49 spisa).

6.1.1. Ispitan toga dana u prostorijama Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci optuženik je iskoristio svoje pravo na obranu šutnjom.

7. Nije sporno da su predmetne večeri optuženik i pok. OO bili smješteni u istoj sobi Županijske specijalne bolnice za rehabilitaciju i psihijatriju Insula i da je inkriminiranom događaju prethodila njihova verbalna prepirka. Navedeno proizlazi i iz zapisnika o očevidu (bez naloga) Službe za očevide i kriminalističku tehniku Sektora kriminalističke policije Policijske uprave primorsko-goranske od 1. veljače 2024. iz kojeg se utvrđuje da je očevid proveden u sobi 4, na prvom katu Odjela za afektivne poremećaje i granična stanja te bolnice. Iz tih je razloga sud, ne zadirući u identitet optužbe, u činjeničnom opisu pravilno naznačio naziv Odjela.

7.1. Sporno je u kojem je položaju pok. OO bio kad ga je optuženik udario, dinamizam i kvalifikacija ozljeda koje je zadobio pok. OO te da li je optuženik tada bio ubrojiv.

8. Sud je iskaze svjedoka VO, u to vrijeme medicinske sestre na Odjelu na kojem se odvio optuženi događaj, DO, medicinskog tehničara u Županijskoj specijalnoj bolnici Insula te EO, liječnika specijalizanta psihijatrije u toj bolnici cijenio uvjerljivima s obzirom na njihovo okolnosno i, u bitnome, dosljedno kazivanje.

8.1. Svjedokinja VO iskazala je da je toga dana bila u noćnoj smjeni i nalazila se u ambulanti na katu te pripremala lijekove za terapiju za bolesnike idućeg jutra. Vrata ambulante da su bila širom otvorena i da se nije čulo ništa. U 20,57 sati u ambulantu da je ušao optuženik. Njegova desna ruka da je bila krvava, dok je po njegovoj majici bila pošpricana krv. Isprva da je pomislila da si je preprezao vene jer je bilo puno krvi pa da ga je pitala što se dogodilo. Optuženik da joj je na to odgovorio da je udario bolesnika koji se nalazio u njegovoj sobi. Sjeća se da joj je optuženik rekao i da mu je bolesnik prijetio, doslovno tim riječima. Pritom da je bio prestrašen i blijed. Potom da ga je uputila prema lavabou da ispere ruku pa da je vidjela da se ne radi o njegovoj ozljedi. Onda da mu je omotala ruku u ubrus i zamolila ga da iziđe u hodnik kako bi zaključala ambulantu. Navela je da je najprije pozvala dežurnog liječnika, a onda i tehničara iz prizemlja, kojeg da je išao zvati i optuženik i uputila se u sobu koja da je 10 ili 15 metara udaljena od ambulante provjeriti što se dogodilo. Prije ulaska u sobu, na putu prema ambulanti, da je zatekla AO koji da je djelovao jako uznemiren i uplašen i rekao joj: "Sestro nešto se jako strašno dogodilo". Ulaskom u sobu da je zamijetila OO koji je ležao na leđima na krevetu u sredini, time što da je ta soba imala tri kreveta. OO da je imao teške ozljede glave i jako obilno krvario pa da ga je odmah okrenula na bok, a s pružanjem prve pomoći da je nastavio dežurni tehničar BO, dok da je dežurni liječnik pozvao hitnu medicinsku pomoć. OO da je u to vrijeme još disao, ali da je ubrzo prestao s disanjem pa da su započeli reanimaciju koju je nastavila i hitna medicinska pomoć, međutim, bezuspješno te da je u 21,21 sat utvrđena smrt. Optuženik da je tu večer popio terapiju. Nije joj poznato da bi optuženik i OO od ranije bili u kakvom sukobu. Pok. OO da je bio sitne i krhke građe i liječio se od alkoholizma. Nakon što se to dogodilo, optuženik da je premješten na akutni odjel, da se nije opirao i da bi rekla da je prema njoj bio suosjećajan i kao da je želio pomoći jer da je znao da je nešto napravio.

8.1.1. Nakon što je, na temelju članka 426. ZKP/08., pročitan prijašnji iskaz svjedokinje VO sa zapisnika o njezinom ispitivanju sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci 19. veljače 2024. (list 167 do 169 spisa), svjedokinja se prisjetila da joj je optuženik rekao da je bolesnika udario u glavu jer da su se prethodno kratko posvađali. Nadalje je pojasnila da je optuženik dok joj je to govorio djelovao smireno, međutim, nakon što je u sobi vidio što se dogodilo da se prestrašio i problijedio. Optuženik da nikada nije bio agresivan prema stručnom osoblju na Odjelu niti da se tukao s drugim bolesnicima.

8.2. Svjedok DO iskazao je da je toga dana bio u noćnoj smjeni koja počinje u 19,00 sati i u ambulanti u prizemlju da je slagao terapiju za slijedeći dan za pacijente kada da je negdje oko 20,30 sati na vrata ambulante došao optuženik s jednom rukom zamotanom u nekakav zavoj kroz koji da se vidjela krv. Optuženik da mu je rekao da je na katu došlo do tuče, a protekom kraćeg vremena da ga je nazvala kolegica VO koja da ga je pozvala u sobu na njezinom katu u kojoj da je došlo do sukoba između pacijenata. Dolaskom u sobu da je ugledao OO koji da je ležao na leđima na krevetu u sredini, dok da mu je glava bila potpuno krvava i puna hematoma do neprepoznatljivosti. Najprije da ga je okrenuo na bok, dok da je dežurni liječnik pozvao hitnu medicinsku pomoć. OO da je ubrzo prestao disati pa da su započeli s reanimacijom koju da je po dolasku nastavila hitna, ali bezuspješno. Optuženik da mu nije rekao zbog čega je došlo do tuče niti da mu je poznato što je prethodilo tom događaju. O tome da nije razgovarao ni s AO.

8.3. Svjedok EO iskazao je da je toga dana radio u noćnoj smjeni kada da je zaprimio poziv medicinske sestre VO koja da ga je izvijestila da se na njezinom odjelu dvoje pacijenata potuklo. Na putu do sobe, na stepenicama da je sreo optuženika koji da mu je nešto rekao, ali se ne sjeća točno što. Nakon što je ušao u sobu, da je vidio pacijenta koji je ležao na krevetu u sredini, time da je u sobi bilo tri kreveta. Glava da mu je bila u edemu, da je bio okrenut na bok i pljuvao krv. Odmah da je pozvao hitnu pomoć. Pacijent OO da je u međuvremenu prestao disati pa da su pristupili njegovoj reanimaciji koju da je nastavila hitna pomoć, ali bezuspješno. Zbog edema lica da ga uopće nisu mogli aspirirati. OO da je bio sitne i krhke građe i koliko se sjeća, negdje da je naveo, da je zbog tog problema u djetinjstvu bio na hormonalnoj terapiji. Koliko se sjeća, u toj da je sobi bio još jedan pacijent koji da je, koliko je shvatio, bio prisutan cijelom događaju. Sjeća se da mu je taj pacijent rekao da se, dok se to događalo, prepao i okrenuo na drugu stranu, da je bio u šoku i da je imao osjećaj kao da se želi izolirati od događaja. Sjeća se samo da mu je rekao da su se optuženik i pokojnik prethodno posvađali, ali ne zna oko čega. Poslije da se spominjala neka svađa oko muzike, ali ne zna od koga je to čuo.

8.4. Svjedok AO iskazao je da se u to vrijeme nalazio u psihijatrijskoj bolnici Rab, da je bila večer, da je popio večernju terapiju i legao na krevet u sobi. S njime u sobi da su bili optuženik i pok. OO. On da je ležao u krevetu do vrata, u krevetu u sredini da je bio pok. OO, dok da je na trećem krevetu bio optuženik. Događaju da je bio okrenut leđima. U jednom trenutku da je čuo pljuskanje koje da je trajalo možda 10-ak sekundi, a nakon što se okrenuo na krevetu, da je vidio optuženika kako se diže s kreveta pok. OO. Ne zna u kakvom je stanju bio pok. NO kada se optuženik podignuo s njegovog kreveta. Koliko je njemu poznato, optuženik i pok. OO da se ranije nisu svađali, a do tada je s njima dijelio sobu možda 10 ili 15 dana. Tada da je primao dosta jaku terapiju.

8.4.1. Nakon što mu je, na temelju članka 426. ZKP/08., pročitan prijašnji iskaz sa zapisnika Policijske postaje Rab o njegovom ispitivanju sastavljen 16. veljače 2024. u prostorijama Županijske specijalne bolnice Insula (list 181 do 183 spisa), prisjetio se da je pok., misli Ž, imao iritirajući kašalj koji da njega osobno nije smetao, ali da je bio iritirajući. Stvarno da se ne može sjetiti da li su se on i optuženik posvađali oko tog kašlja, odnosno uopće se ne može sjetiti svađe. Ne sjeća se da se pok. OO obraćao optuženiku riječima da će ga prebiti. Sada da se prisjetio da je bila spominjana neka muzika, ali ne s radija, nego s mobitela, međutim, da se ne sjeća više u kojem kontekstu.

8.4.2. Ranije ispitan taj je svjedok iskazao da je pok. Ž imao kašalj koji da je dugo trajao, a optuženik da mu je rekao da prestane, dok da mu je pok. odgovorio da ne može prestati. Na to da je optuženik rekao da će raspaliti muziku pa da će mu tako smetati. Onda da su počeli raspravljati oko muzike, a Ž da je zaprijetio optuženiku da će ga prebiti pa da je čuo pljuskanje koje da je moglo trajati 10 do 20 sekundi, ali da nije ništa vidio jer je bio okrenut vratima. Optuženik i OO da su imali malih trzavica radi pokojnikovog kašlja koji da je često imao napadaje kašlja, ali da ništa nije upućivalo da bi se takvo što moglo dogoditi.

8.4.3. Vještakinja prof.prim.dr.sc. Klementina Ružić je, na temelju medicinske dokumentacije AO i prisustvovanja njegovom ispitivanju, navela da osim dijagnoze paranoidne shizofrenije, kod ovog svjedoka nije zabilježena druga psihijatrijska dijagnoza, kao npr. dijagnoza poremećaja ličnosti koja bi se eventualno mogla utjecati na njegove iskaze u smislu negacije, minimiziranja, laganja pa da tu mogućnost kod ovog svjedoka isključuje. Zaključila je da je i u vrijeme prijašnjeg iskaza i danas svjedok AO mogao adekvatno iskazivati u odnosu na predmetni događaj, time što je navela da se ta dva iskaza u grubo ne razlikuju, već da su orijentacijski slični, osim što je u prvom iskazu svjedok detaljnije iskazivao što je razumljivo s obzirom na to da je taj iskaz bio bliži inkriminiranom događaju nego što je to danas.

8.4.4. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalno sudske vještakinje psihijatrijske struke prof.prim.dr.sc. kao objektivno i stručno da je svjedok AO u optuženo vrijeme bio u mogućnosti realno percipirati, memorirati i potom interpretirati događaje iz svoje okoline. Stoga je sud njegov iskaz cijenio uvjerljivim, a pritom je imao u vidu da je svjedok ranije ispitan detaljnije iskazivao, što je i logično s obzirom na kraći protek vremena od optuženog događaja.

8.5. Svjedokinja HO, optuženikova majka iskazala je da je 6. veljače 2024. u 11:00 sati zaprimila putem Messengera poruku od tete optuženikove, recimo, zaručnice s kojom ima maloljetno dijete. Optuženik da je svoju zaručnicu MO upoznao na liječenju u Svetom Rafaelu, u bolnici otvorenog tipa s radnim terapijama. Osim samih medikamenata, u toj da se bolnici u liječenju koristi radna terapija zbog koje da joj je bilo drago da je bio tamo smješten. MO da ima bipolarni poremećaj. Ni prije ni kasnije da nije imala komunikaciju s Katarininom tetom koju da niti ne poznaje, dok da njoj osobno optuženik nikad nije rekao da je za vrijeme ove hospitalizacije imao problema s bilo kakvim pacijentom i jedino saznanje da joj je iz te poruke, iako da su se dosta često čuli. Navela je da je s optuženikom razgovarala o tome što bi toga dana pojeo, da je popio terapiju, nekad da je bio lošijeg, a nekad boljeg raspoloženja. Oni da nisu razgovarali o tome s kim je smješten u sobi jer da njegov boravak u Psihijatrijskoj bolnici Rab do tog događaja i nije bio predug, a prethodno da je bio hospitaliziran u KBC Rijeka. Osobno da ga nije posjetila, već da su ga posjetili brat i prijatelj, Njoj da je poznato da je za vrijeme hospitalizacije optuženik bio u kontaktu s MO jer da su joj o tome oboje govorili. MO da joj u vrijeme dok je optuženik bio u Psihijatrijskoj bolnici Rab nije govorila o tome da bi optuženik imao problema s pok. OO. Nakon što je dobila poruku od Katarinine tete da je o tome pitala MO koja da joj je potvrdila da zna za to, ali da je komentirala nešto u smislu zašto se njezina teta ima miješati u te stvari. Ne zna da li je Katarinina teta razgovarala s optuženikom. Unuka koji da sad ide u prvi razred da nije upoznala nego da s njim održava vezu putem video poziva i telefonski jer da se otac optuženikove nevjenčane supruge protivi bilo kakvom održavanju odnosa s njime. Kao skrbnica zadužena za davanje pristanka za hospitalizaciju umjesto optuženika da se nije slagala s njegovim premještajem u Psihijatrijsku bolnicu Rab iako da je potpisala pristanak kao jedinu opciju. U razgovoru s psihijatricom iz KBC Rijeka, doktoricom O da je sugerirala da optuženik bude smješten u Svetom Rafaelu gdje da se i ranije liječio, ali da joj je ta doktorica rekla da je on u jako teškom psihičkom stanju iz kojeg razloga ga je potrebno smjestiti u Psihijatrijsku bolnicu Rab. Njezino da je mišljenje da je prvo vrijeme trebao biti u zatvorenom odjelu zbog tako teškog psihičkog stanja u kojem se nalazio. Izrazila je žaljenje zbog predmetnog događaja i sućut obitelji preminulog te je apelirala da se nešto u medicinskom sustavu promijeni kako bi se ubuduće spriječili ovakvi i slični događaji.

8.5.1. Nadovezujući se na majčin iskaz, optuženik je rekao da s Katarininom tetom nije bio u kontaktu za vrijeme dok se nalazio na liječenju na Rabu.

8.5.2. Sud je iskaz svjedokinje HO cijenio uvjerljivim s obzirom na njezino logično kazivanje. Međutim, u odnosu na u spis dostavljenu poruku od 6. veljače 2024. u kojoj se spominje da je optuženik: „dugo (…) trpio tu torturu…od tog tipa…nisu ih htjeli razdvojiti iz iste sobe..I taj tip je u par navrata tjedan dva maltretirao GO..na sve moguće načine..“, sud je imao u vidu da je poruka datirana šest dana nakon optuženog događaja i da je njezin navodni pošiljatelj teta optuženikove nevjenčane supruge za koju i sam optuženik navodi da nije bio u kontaktu s njom dok je bio hospitaliziran u Županijskoj specijalnoj bolnici Insula. Sud je također imao u vidu da iz iskaza u tijeku dokaznog postupka ispitanog medicinskog osoblja bolnice ne proizlazi da bi optuženik i pok. OO od ranije bili u sukobu, odnosno da bi oni bili u saznanju o tome, kao što to ne proizlazi ni iz iskaza njegove majke HO s kojom je održavao čest telefonski kontakt. Raniji iskaz svjedoka AO, koji je s njima dijelio sobu, o manjim trzavicama, a za koje je naveo da su bile uzrokovane čestim napadima kašlja pok. OO, sud je doveo u vezu s njegovim kasnijim iskazom da se oni ranije nisu svađali, a do tada da je s njima dijelio sobu možda 10 ili 15 dana, kao i da je ranije ispitan bio izričit da u tim njihovim manjim trzavicama ništa nije upućivalo da bi se takvo što moglo dogoditi iz čega se zaključuje da njihov raniji odnos nije imao nikakva obilježja značajnijih nesuglasica, odnosno zlostavljanja kako se to pokušava insinuirati porukom.

9. Sud iz objektivnog i stručnog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještakinja prof.prim.dr.sc. Klementina Ružić, dr.med., specijalistice psihijatrije i Ines Torić, prof., specijalistice kliničke psihologije koje se temelji na podacima u sudskom spisu, na optuženikovoj medicinskoj dokumentaciji i njegovoj psihodijagnostičkoj obradi te psihijatrijskom pregledu, utvrđuje da je optuženik osoba urednog duševnog razvitka koja boluje od prave i trajne duševne bolesti paranoidne shizofrenije. Nadalje se utvrđuje da su zbog postojanja simptoma duševne bolesti optuženikove sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka i vladanja svojom voljom tempore criminis bile isključene, a s obzirom na to da postoji rizik da bi optuženik zbog duševnih smetnji mogao počiniti i teže kazneno djelo, preporučen je psihijatrijski tretman prema članku 51. ZZODS. Vještakinje su zaključno navele da, iako konzumacija alkohola i psihoaktivnih tvari u prošlosti zadovoljava kriterije za postavljanje dijagnoze štetne uporabe, optuženik tempore criminis nije bio pod utjecajem psihoaktivnih tvari. Navedeno proizlazi i iz zapisnika o vještačenju Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vućetić" od 12. ožujka 2024. (analiza alkohola u krvi i mokraći optuženika, uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti) iz kojeg se na temelju rezultata izvršenih analiza utvrđuje da je u trenutku događaja optuženik bio trijezan.

9.1. Vještakinja prof.prim.dr.sc. Klementina Ružić, dr. med. pojasnila je da je paranoidna shizofrenija prava i trajna duševna bolest. Optuženik da je osoba koja boluje od adolescentne faze od psihičkih smetnji koje da su već u to vrijeme dijagnosticirane kao paranoidna shizofrenija, što da znači da je simptome ove bolesti manifestirao već u ranoj fazi svojeg života. On da je u niz navrata hospitalno liječen u različitim psihijatrijskim ustanovama, a uvijek radi pogoršanja psihičkog stanja uzrokovanog ne uzimanjem preporučenih lijekova, odnosno prekidom uzimanja istih i uzimanjem različitih psihoaktivnih supstrata od alkohola do opojnih droga od kojih nije bio ovisan, ali ih je štetno zlorabio. Duševna bolest od koje optuženik boluje da pretpostavlja redovito uzimanje antipsihotika od kojih da je optuženik gotovo redovito odustajao. U fazama između hospitalnih liječenja da su rijetke ambulante kontrole na koje je odlazio, gotovo da se ambulantno nije liječio, a ambulantno praćenje i liječenje da je također bitno u liječenju shizofrenije. Uglavnom da je bio hospitaliziran radi agresivnih ponašanja u psihotičnoj fazi osnovne bolesti, odnosno radi akutnih faza unutar kronične duševne bolesti, a one da su uzrokovane ne uzimanjem lijekova. Kroz čitavo vrijeme trajanja bolesti optuženik da nikada nije uspostavio dostatnu kritičnost u odnosu na potrebu uzimanja lijekova s kojima može postići faze zalječenja bolesti i relativnu funkcionalnost u redovnom životu. U prilog tome da govori i činjenica da je optuženik osoba djelomično lišene poslovne sposobnosti i da joj je u funkcioniranju potrebna druga osoba u funkciji skrbnika. Inače da je vrlo izvjesno da je optuženik tijekom perioda trajanja bolesti bio redovito liječen u smislu uzimanja lijekova i odlazaka na psihijatrijske kontrole, da njegova bolest ne bi zahtijevala tako veliki broj hospitalizacija, odnosno da bi sama bolest bila zaliječena redovitim lijekovima te da bi njegova funkcionalnost u svakodnevici bila relativno zadovoljavajuća. S obzirom na to da je optuženik osoba koja i dalje s visokom razinom sigurnosti nije dovoljno kritična u odnosu na bolest i na potrebno liječenje, da je vrlo izvjesno da bi prekinuo s uzimanjem lijekova i da bi se ponovno doveo u akutno pogoršanje bolesti. U akutnim fazama bolesti iz dosadašnje povijesti bolesti da proizlaze agresivni ispadi, auto ili hetero agresivnost pa da se agresivni potencijal kod ovog optuženika zbog naravi bolesti i ne uzimanja lijekova ne može isključiti s visokom razinom sigurnosti. Optuženik da je osoba kod koje je potreban stalan nadzor nad uzimanjem lijekova i kontrola uzimanja lijekova. Stoga za otklanjanje optuženikove opasnosti da nije dostatno njegovo liječenje na slobodi. Iz temperaturne liste da se vidi da je na dan 31. siječnja 2024. optuženik trebao uzimati terapiju lijekova antipsihotika (Haldol, Olandix) i lijekova anksiolitika, odnosno sedativa (Prazine i Diazepam). Prije inkriminiranog događaja optuženik da je u razdoblju od 9. do 23. siječnja 2024. bio najprije hospitaliziran na Klinici za psihijatriju KBC Rijeka, a od 23. do 31. siječnja 2024. u Županijskoj specijalnoj bolnici Insula. Razdoblje od 9. do 31. siječnja 2024. i da je optuženik uredno uzimao lijekove, da nije dovoljno da bi se postiglo zalječenje simptoma.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Dražena Cuculića, dr. med., specijaliste sudske medicine, koje je sud cijenio vjerodostojnim s obzirom na to da su jasni, potpuni i neproturječni, utvrđuje se da je OO u predmetnom događaju zadobio višestruke krvne podljeve i rane razderotine na glavi i licu, krvne podljeve vjeđa oba oka s krvarenjem u bjeloočnicama i spojnicama, kao i oguljotinu na lijevoj podlaktici, koje svaka za sebe predstavljaju tjelesnu ozljedu lake naravi. Također da je zadobio prijelom tjemene kosti svoda i prijelom baze lubanje, prijelom nosnih kostiju s pomakom i utisnućem, prijelom gornje čeljusti i obje jagodične kosti, mnogostruki prijelom tvrdog nepca i prijelom vrata donje čeljusti s lijeve strane koje da čine funkcionalnu cjelinu te predstavljaju teške i po život opasne tjelesne ozljede, a po skupnom djelovanju predstavljaju neposredni uzrok smrti. Smrt da je nasilna, a uzrok smrti da su višestruke teške tjelesne ozljede lubanje i lica u vidu mnogostrukih prijeloma kostiju lubanje i ličnog dijela lubanje. O točnom broju zadobivenih ozljeda, kao niti redoslijedu zadobivanja da nije moguće sa sigurnošću zaključivati. Što se dinamizma ozljeđivanja tiče i krvni podljevi kao nespecifične mehaničke ozljede i rane razderotine kao specifične mehaničke ozljede da su nastali višekratnim djelovanjem tupotvrde mehaničke sile, odnosno višestrukim udarcima tupotvrdim mehaničkim predmetom u području glave i lica, u konkretnom slučaju stisnutim šakama počinitelja i to silom vrlo jakog intenziteta. Brojnost i raspored ozljeda na licu i glavi da ukazuju na položaj žrtve u kojem je njegovo tijelo u trenutku zadobivanja ozljeda bilo fiksirano o podlogu. U prilog ovakvoj dinamici ozljeđivanja da govori lokalizacija i raspored svih ozljeda, poglavito na licu s prednje strane, prijelom svoda lubanje s lijeve strane da ukazuje da je sila najjačeg intenziteta djelovanja nastala udarcima desne šake, kao što su najvjerojatnije nastali i prijelomi koštanog dijela lica, poglavito prijelom nosnih kostiju s pomakom i utisnućem na bazi lubanje u području središnjeg dijela prednje lubanjske jame, nastalim pritiskom fragmenata slomljene nosne kosti prema natrag. Na desnoj šaci počinitelja da su utvrđene višestruke površinske ogrebotine s otečenom četvrtom metakarpalnom kosti, koje da su mogle nastati udarcima u lice žrtve.

10.1. Vještak je, nadalje, nakon pregleda medicinske dokumentacije pok. OO, pojasnio da se radilo o pacijentu izrazito slabe tjelesne građe jer da se npr. izraz kahektičan obično pripisuje uz stanje onkoloških pacijenata. Međutim, to stanje da bi se u konkretnom slučaju moglo pripisati jetrenoj leziji zbog kronične zlouporabe alkohola zbog čega da je i bio hospitaliziran. Naveo je da je glava kao jedini anatomski dio organizma koji je bio podložan ozljeđivanju, u tom smislu vitalni dio tijela. Iz fotodokumentacije, konkretno fotografija F81 do F84 na listu 219 spisa, da je vidljiva optuženikova desna šaka s ispruženim prstima na kojoj su vidljivi i sasušeni tragovi nalik na krv, ali i oteklina na četvrtom prstu desne šake, kao i manje površinske ogrebotine koje se mogu dovesti u vezu s mehanizmom ozljeđivanja pokojnog OO, odnosno udarcima stisnutom šakom u područje glave i lica. O točnom broju udaraca i redoslijedu zadavanja da se ne može očitovati. S obzirom na klasifikaciju kraniocerebralnih ozljeda da bi ipak izdvojio prijelom tjemene kosti svoda i prijelom baze lubanje koje da su same po sebi osobito teška tjelesna ozljeda. Da je zadobio samo te ozljede, pokojni OO da bi bio životno ugrožen, ali kad se pribroje sve druge navedene ozljede, one da po skupnom djelovanju predstavljaju ozljede nespojive sa životom. Krv da je sigurno išla u niže dijelove dišnih puteva jer da su opisani tragovi tekuće krvi na sluznici oba pluća, kao i na sluznici dušnika. Međutim, da nema karakterističnih znakova za asfiktični mehanizam smrti u koji spada udisanje krvi. Ozljede da su takve da ukazuju da su one neposredni uzrok smrti, a krv da se slijevala niz dušne puteve. Uzevši u obzir slabiju tjelesnu konstituciju žrtve uz konstatirana stanja kahektične građe i slabije koštano mišićne građe da bi došlo do predmetnih ozljeda u vidu višestrukih prijeloma i kostiju svoda i baze lubanje i prijeloma nosnih kostiju i prijeloma gornje čeljusti i obje jagodične kosti te mnogostrukog prijeloma tvrdog nepca i prijeloma vrata donje čeljusti da bi sve predmetne ozljede nastale udarcima stisnutom šakom, da je bila nužna sila vrlo jakog intenziteta. To da podrazumijeva da je i počinitelj bio nerazmjerno jače tjelesne građe od žrtve u ovakvom slučaju. Prilikom obdukcije, osim predmetnih ozljeda kostiju lubanje i ličnog dijela lubanje, jedino da je još utvrđena oguljotina na lijevoj podlaktici s vanjske strane dimenzija 2x1 cm koju da bi se moglo okarakterizirati kao moguću obrambenu ozljedu, ali na obdukciji da nisu nađene nikakve druge vidljive tjelesne ozljede osim ove. To da znači da su već prvi udarci onesposobili pokojnog OO i da je vrlo brzo prestao pružati otpor, čak da misli da je izgubio svijest jer da se radi o udarcima koji vode do gubitka svijesti. Razlika u tjelesnoj građi, ali i u životnoj dobi žrtve i počinitelja da je svakako jedan od elemenata koji treba uzeti u obzir što se tiče mogućnosti pružanja otpora, ali i mogućnosti zadobivanja težine tjelesnih ozljeda. Iz zapisnika o obdukciji da proizlazi da je pokojni OO bio visok 160 cm, bio mršav i slabije tjelesne građe.

10.1.1. Optuženik je na to rekao da je visok 1,87 m i da ima 74,7 kg, na što je vještak pojasnio da se radi o razlici od 27 cm i oko 25 kg.

11. Slijedom navedenog optuženikova obrana da je pokojni OO ustao, dok da ga je on valjda udario prije nego što ga je pokojni OO stigao udariti obeskrijepljena je utvrđenjima sudskomedicinskog vještačenja prema kojem brojnost i raspored ozljeda na licu i glavi pokojnog OO upućuju na položaj žrtve u kojem je njegovo tijelo u trenutku zadobivanja ozljeda bilo fiksirano o podlogu.

12. Sud je, na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08., odbio kao nevažni dokazni prijedlog optuženika da se ispita stalnog sudskog vještaka psihijatra na okolnost psihičkog stanja pokojnog OO jer se ne radi o činjenici koja bi bila važna za odlučivanje. Naime, iz kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja proizlazi da je optuženik osoba koja je u pogoršanjima bolesti pojačano iritabilna, razdražljiva, tenzionirana, impulzivna u reakcijama te da može burno reagirati i na male podražaje i da je inače sklon postupke iz okoline interpretirati kao provokaciju, a da se kod optuženika i da je uzimao lijekove zbog kratkoće hospitalizacije nije moglo postići zalječenje simptoma. Nadalje se iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka utvrđuje da su i krvni podljevi kao nespecifične mehaničke ozljede i rane razderotine kao specifične mehaničke ozljede nastali višekratnim djelovanjem tupotvrde mehaničke sile, odnosno višestrukim udarcima tupotvrdim mehaničkim predmetom u području glave i lica, u konkretnom slučaju stisnutim šakama počinitelja i to silom vrlo jakog intenziteta, dok brojnost i raspored ozljeda na licu i glavi upućuju da je tijelo pok, OO u trenutku zadobivanja ozljeda bilo fiksirano o podlogu. Kraj takvih utvrđenja, uvažavajući razliku u tjelesnoj konstituciji i životnoj dobi optuženika i pok. OO, nije jasno na koji bi način psihičko stanje pok. OO za kojeg iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi od ranije bio u ozbiljnijem sukobu s optuženikom, bilo relevantno za odlučivanje u ovom kaznenom predmetu.

12.1. Sud je nastavno, na temelju te odredbe, odbio kao nevažni i optuženikov dokazni prijedlog da se u svojstvu svjedoka ispita MO na okolnost saznanja sadržanih u poruci od 6. veljače 2024. Navedeno, imajući u vidu da je poruka datirana nakon inkriminiranog događaja, dok da optuženikova majka, koja je tijekom optuženikovog boravka u Županijskog specijalnoj bolnici Insula, s njime često bila u kontaktu o tome nema nikakva saznanja, niti joj je o tome govorila MO s kojom je također u to vrijeme bila u kontaktu, a i optuženik je sam naveo da se toga ne sjeća.

13. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je optuženik, tada u dobi 26 godina (rođen **.**.1997.), kao fizički nadmoćniji (vještak sudske medicine pojasnio je da se radi o razlici od 27 cm u visini i oko 25 kg u težini), višestruko šakama udarao u glavu, koja je vitalni dio tijela, preko 30 godina starijeg pok. OO (rođen **.**.1965.), tada u dobi od 58 godina, visokog 160 cm, mršavog i slabije tjelesne građe silom vrlo jakog intenziteta, za vrijeme dok je ovaj ležao na krevetu, pri čemu je pok. OO zadobio u činjeničnom opisu opisane tjelesne ozljede, od kojih prijelom tjemene kosti svoda i prijelom baze lubanje, prijelom nosnih kostiju s pomakom i utisnućem, prijelom gornje čeljusti i obje jagodične kosti, mnogostruki prijelomi tvrdog nepca i prijelom vrata donje čeljusti s lijeve strane čine funkcionalnu cjelinu te predstavljaju teške i po život opasne tjelesne ozljede koje su po skupnom djelovanju neposredni uzrok smrti. Polazeći od iznijetog, ocjena je ovog suda da je optuženik postupao s namjerom da ubije OO.

13.1. Navedeno, neovisno o tome što je kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem utvrđeno da su zbog postojanja simptoma duševne bolesti paranoidne shizofrenije optuženikove sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka i vladanja svojom voljom bile isključene, odnosno da je tempore criminis bio neubrojiv jer ta činjenica, sama po sebi ne isključuje postojanje njegove namjere na lišenje života. Naime, i kod neubrojivih osoba postoji proces donošenja odluka o poduzimanju određene radnje. Optuženik, iako nije imao sposobnost shvaćanja značenja svojeg postupanja (intelektualni element ubrojivosti), odnosno mogućnost vladanja svojom voljom, ipak ima aktualnu svijest o djelu (intelektualni element namjere) i ima volju poduzeti protupravnu radnju, koja doduše nije rezultat slobodnog opredijeljenja kao kod psihički zdrave osobe, već je posljedica njegovih duševnih smetnji (tako i VSRH u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. travnja 2020. broj I Kž 218/2020-4).

13.2. Stoga proizlazi da je optuženik u neubrojivom stanju počinio protupravo djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela i to ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 24. stavkom 2. KZ/11.

14. U smislu članka 3. stavka 1. KZ/11., prema optuženiku je primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno. Sud je pritom imao u vidu da je člankom 3. stavkom 2. KZ/11. propisano da će se, ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja, a da kasnija izmjena Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 36/24.), primjenom načela konkretnosti, nije blaža za počinitelja.

15. Na temelju članka 554. stavka 1. u vezi s člankom 51. stavkom 1. ZZODS određen je prisilni smještaj optuženika u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci jer je na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrđeno da postoji vjerojatnost da bi optuženik zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Takav svoj zaključak vještakinja psihijatrijske struke temeljila je na dosadašnjim brojnim optuženikovim hospitalnim liječenjima u različitim psihijatrijskim ustanovama, uglavnom radi agresivnih ponašanja u psihotičnoj fazi osnovne bolesti, odnosno radi akutnih faza unutar kronične duševne bolesti, koje su bile uzrokovane ne uzimanjem lijekova. Mišljenje je vještaka psihijatra da je optuženik osoba koja i dalje s visokom razinom sigurnosti nije dovoljno kritična u odnosu na bolest i na potrebno liječenje te da je vrlo izvjesno da bi prekinuo s uzimanjem lijekova i da bi se ponovno doveo u akutno pogoršanje bolesti, koje iz dosadašnje povijesti bolesti karakteriziraju agresivni ispadi pa da se agresivni potencijal kod ovog optuženika zbog naravi bolesti i ne uzimanja lijekova ne može isključiti s visokom razinom sigurnosti.

16. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 554. stavka 1. ZKP/08.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 14. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Paula Salopek

Damira Delost

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude mogu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka podnijeti sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude. (članak 555. stavak 2. u vezi s člankom 464. ZKP/08.)

Žalba se podnosi ovome sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka. (članak 472. stavak 1. ZKP/08.) O žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. (članak 19.e stavak 1. točka 1. ZKP/08.)

DNA:

- ŽDO u Rijeci, na broj: KO-DO-14/2024

- optuženik, putem Zatvorske bolnice u Zagrebu

- optuženikova majka i skrbnica HO

- branitelj optuženika, odvjetnik Aris Šarunić iz Rijeke