REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3532/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Igor Karaturović, odvjetnik u Glini, Ulica kralja Tomislava 6, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ministra, Zagreb, Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi postupanja po zahtjevu za darovanje stana, 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Ministra, KLASA: 371- 01/19-01/4811, URBROJ: 531-510-07/01-23-06 od 23. svibnja 2023.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: 371-01/19-01/4811, URBROJ: 531-510-07/01-23-06 od 23. svibnja 2023. odbijen tužiteljev prigovor na izjavljen na postupanje javnopravnog tijela prema zahtjevu za darovanje stana u [adresa], kao neosnovan.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da osporavano rješenje ne sadrži dovoljno obrazloženje o odlučnim činjenicama koje bi opravdale odbijanje njegova prigovora. Smatra da rješenje ne uzima u obzir relevantne činjenice, poput dugogodišnjeg korištenja stana temeljem ugovora s Gradom Glinom, koji nikad nije raskinut. Tuženik je odbio zahtjev pozivajući se na vlasništvo nad nekretninom u Rijeci, stečenom 2015., iako to nije isključujući uvjet prema zakonu. Smatra da je pravo na darovanje trebalo procijeniti prema činjeničnom stanju u trenutku podnošenja zahtjeva 2006. godine. Smatra da je tuženik pogrešno tumačio Zakon o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, zahtijevajući status korisnika stana dok za kategoriju hrvatskih branitelja to nije uvjet za darovanje. Smatra da pravo na darovanje nije pravo na stambeno zbrinjavanje, da je pravo na darovanje zasebno regulirano za hrvatske branitelje te se ne odlučuje upravnim rješenjem niti zahtijeva prijavu na Listu prvenstva. Ističe da njegov povratak u [adresa] doprinosi demografskoj i gospodarskoj revitalizaciji područja, što je u skladu s ciljevima Zakona o stambenom zbrinjavanju. Tužitelj traži poništenje rješenja i naložiti tuženiku sklapanje ugovora o darovanju stana u [adresa].

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je tužitelj rješenje zaprimio 20. lipnja 2023., a tužbu je podnio 24. srpnja 2023. pa se predlaže preispitivanje pravovremenosti tužbe. Tuženik ostaje pri svojoj odluci i traži: odbijanje tužbe u dijelu koji osporava rješenje (točka 1. tužbenog zahtjeva) te odbacivanje dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na raspolaganje nekretninom (točka 2.). Smatra se da rješenje sadrži dovoljno obrazloženja o odlučnim činjenicama. Ističe da su navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni prava i činjeničnom stanju neosnovani jer se postupak odnosi na prigovor na postupanje, a ne na samo pravo na darovanje stana. Ističe da postupanje po zahtjevu za darovanje nije predmet upravnog postupka već posao raspolaganja nekretninom te da je tužitelj obaviješten da nisu ispunjeni uvjeti za sklapanje ugovora o darovanju, čime je postupak završen. Predlaže odbacivanje zahtjeva za raspolaganje nekretninom te odbijanje zahtjeva u dijelu koji se odnosi na osporavanje rješenja o prigovoru.

4. Podneskom od 25. rujna 2023., zaprimljenim u Sudu 23. listopada 2023. tužitelj se u bitnom očitovao na odgovor na tužbu. U odgovoru na navode tuženika, tužitelj navodi da je tužba podnesena 20. srpnja 2023. putem preporučene pošiljke, što je unutar zakonskog roka od 30 dana od primitka rješenja. Tužitelj osporava tvrdnju tuženika da nema pravo na sudsku zaštitu, pozivajući se na Zakon o upravnim sporovima koji omogućuje nadzor zakonitosti postupanja javnopravnih tijela. Navodi da se radi o pravu na darovanje stana temeljem Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, što potvrđuje da se radi o pojedinačnom pravu tužitelja i postupku koji podliježe nadzoru upravnog suda. Smatra da nije relevantno tretira li se postupak kao upravni postupak, već ističe da se radi o postupanju javnopravnog tijela koje podliježe nadzoru upravnog suda. Činjenica da je tuženik tužitelju uputio obavijest nije pravno relevantna jer je tuženik na kraju donio rješenje koje se osporava. Tužitelj tvrdi da bi neprihvaćanjem njegovog zahtjeva bio onemogućen u pristupu sudskoj zaštiti, što je suprotno Ustavu Republike Hrvatske. Poziva se na praksu Ustavnog suda koja potvrđuje pravo na sudsku kontrolu pojedinačnih akata javnopravnih tijela. Tužitelj smatra da ispunjava zakonske uvjete za darovanje stana kao hrvatski branitelj i dugogodišnji korisnik predmetnog stana. Navodi da je stan prešao u državno vlasništvo nakon podnošenja zahtjeva za darovanje (2006. godine) te da to ne utječe na njegovo pravo na darovanje.

5.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 11. veljače 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva i dosadašnjih navoda te je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja jer se u suštini radi o pravnom pitanju.

5.2. Prije nego što se upustio u meritorno raspravljanje stvari, u prethodnom ispitivanju tužbe, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje tuženika dostavljeno tužitelju 20. lipnja 2023., a tužitelj je tužbu podnio preporučenom poštanskom pošiljkom 20. srpnja 2023., što znači unutar zakonom propisanog roka.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužitelj 31. siječnja 2006. podnio zahtjev za darovanje stana prema Uredbi o darovanju stanova i kuća u vlasništvu Republike Hrvatske na područjima posebne državne skrbi hrvatskim braniteljima te članovima obitelji poginulih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj 94/05., 153/05. i 142/06., dalje Uredba o darovanju);

- da je u postupku po tom zahtjevu 2017. godine izrađen prijedlog ugovora o darovanju i poslan nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku (ODO);

- da je ODO 27. prosinca 2017. dalo negativno mišljenje jer je tužitelj otuđio/prodao useljivi stan u [adresa];

- da je po stupanju na snagu Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (Narodne novine, broj 106/18. i 98/19.) 2019. godine izgrađen novi prijedlog ugovora o darovanju, a ODO je 14. ožujka 2019. ponovno dalo negativno mišljenje;

- da je Središnji državni ured predložio nadležnom upravnom tijelu županije pokretanje postupka po službenoj dužnosti na temelju članka 40. Zakona o stambenom zbrinjavanju;

- da je pravomoćnim rješenjem od 10. veljače 2020. utvrđeno da tužitelj ne ostvaruje uvjete za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u [adresa];

- da je tužitelj 17. svibnja 2021. poslana obavijest o neispunjavanju uvjeta za darovanje;

- da je tužitelj 25. listopada 2019. podnio zahtjev Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje (dalje Središnji državni ured) za stjecanje vlasništva nad stanom u [adresa];

- da je Središnji državni ured 13. svibnja 2022. odgovorio tužitelju da nije moguće udovoljiti zahtjevu za darovanje stana;

- da je tužitelj 24. ožujka 2023. osobno pristupio u javnopravno tijelo u vezi s postupkom iseljenja;

- da je tuženik dopisom od 4. travnja 2023. obavijestio tužitelja o utvrđenim okolnostima;

- da je 17. svibnja 2023. tuženik zaprimio podnesak tužitelja, predmet kojega je odlučivanje o zahtjevu za darovanjem stana u [adresa], odnosno zahtjev za donošenje rješenja po prigovoru.

8. Tuženik je tužiteljevu prigovoru odlučio primjenom članka 156. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP) u vezi članka 122. ZUP-a.

9.1. Tuženik je odbio tužiteljev prigovor uz obrazloženje da je po zahtjevu za darovanjem stana podnesenom 31. siječnja 2006. postupak dovršen slanjem obavijesti podnositelju zahtjeva od 17. svibnja 2021., pri čemu ukazuje da se o zahtjevu za darovanje ne donosi rješenje jer se ne radi o postupku utvrđivanja prava (upravnoj stvari), već o pravnom poslu raspolaganja, pa se u takvim predmetima u slučaju ispunjenja uvjeta s korisnikom sklapa ugovor, a u slučaju neispunjenja uvjeta korisnik se obavještava. Tuženik navodi da je ODO nadležno za provjeru formalnopravnih i materijalnopravnih uvjeta za sklapanje ugovora o prijenosu vlasništva nekretnina u državnom vlasništvu.

9.2. Tuženik navodi da tužitelj ne ispunjava uvjete za darovanje ni prema Uredbi o darovanju niti prema Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima. Naime, prema Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima pravo na prijenos vlasništva ostvaruju korisnici stambenih jedinica (najmoprimci) ovisno o svojem statusu, a korisnikom se, sukladno članku 2. stavak c) navedenog Zakona smatra osoba kojoj je izvršnim rješenjem utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje. Podnositelj predmetnog prigovora nije korisnik stambene jedinice u smislu navedenog Zakona jer mu izvršnim rješenjem nije utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje, naprotiv, o pravu na stambeno zbrinjavanje je negativno riješeno.

9.3. Tuženik vezano za tužiteljev prigovor da je bilo suvišno i nepotrebno odlučivati o njegovom pravu na najam stambene jedinice primjenom članka 40. Zakona, jer nije podnio zahtjev za najmom predmetnog stana, već zahtjev za darovanjem, navodi da se primjenom odredbe članka 40. Zakona postupak pokreće po službenoj dužnosti, a ne po zahtjevu stranke te je na taj način postupak utvrđivanja prava i pokrenut u odnosu na tužitelja i članove njegove obitelji u cilju legalizacije njihovog boravka u predmetnom stanu, a s obzirom na prethodno utvrđenje da na njihovoj strani nisu ispunjeni uvjeti za darovanje propisani Uredbom o darovanju.

10. Tuženik osnovano smatra da se o zahtjevima za darovanje ne donosi rješenje jer se radi o pravnom poslu raspolaganja, a ne o upravnom postupku. Dakle, ostvarivanje prava na darovanje državnog stana nije upravna stvar, već se radi o aktu raspolaganja državnom imovinom. Međutim, imajući na umu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-1618/2023 od 12. studenoga 2024., osoba koja smatra da ima pravo na darovanje ili kupnju državnog stana ima pravo na upravnosudsku zaštitu, nakon što je prethodno iscrpljena pravna zaštita u upravnom postupku podnošenjem prigovora iz članka 156. ZUP-a.

11. Osporavanim rješenjem odlučeno je tužiteljevu prigovoru, a ne o zahtjevu za darovanje. Prilikom odlučivanja o prigovoru potrebno je utvrditi je li javnopravno tijelo zakonito postupilo kada nije sklopilo ugovor o darovanju, već je obavijestilo podnositelja zahtjeva o neispunjavanju pretpostavki za sklapanje ugovora o darovanju.

12. Ovaj Sud ocjenjuje da je tuženik zakonito postupio kada nije sklopio ugovor o darovanju, već je obavijestio tužitelja o nepostojanju pretpostavki za sklapanje ugovora o darovanju. Naime, tužitelj ne ispunjava uvjete za darovanje prema Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima.

13.1. Prema odredbi članka 33. stavka 1. Zakona o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine, broj 86/08.) postupci započeti po Zakonu o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 44/96., 57/96., 124/97., 78/99., 73/00., 87/00., 127/00., 94/01., 88/02., 26/03. – pročišćeni tekst, 42/05. i 90/05.), Uredbi o darovanju stanova i kuća u vlasništvo Republike Hrvatske na područjima posebne državne skrbi hrvatskim braniteljima te članovima obitelji poginulih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (»Narodne novine«, br. 94/05., 153/05. i 142/06.) i Uredbi o darovanju stanova i kuća u vlasništvo Republike Hrvatske na područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 82/07.) a nedovršeni do stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

13.2. Prema odredbi članka 51. stavka 6. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima postupci po zahtjevima za prodaju i darovanje koji nisu okončani do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema člancima 27., 28., 29., 30., 31., 32. i 33. ovoga Zakona.

14. Osnovano je stajalište tuženika prema kojem pravo na prijenos vlasništva imaju korisnici stambenih jedinica (najmoprimci) kojima je izvršnim rješenjem utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje.

15.1. Prema odredbi članka 2. točke c) Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima u smislu tog Zakona korisnik je osoba kojoj je izvršnim rješenjem utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje.

15.2. Prema odredbi članka 27. Zakona pravo na darovanje stambene jedinice u državnom vlasništvu može ostvariti hrvatski branitelj, uz uvjet da se koriste i prebivaju u stambenoj jedinici u državnom vlasništvu te su evidentirani kao korisnici.

15.3. Iz odredbi članka 27.-33. Zakona (Glava VI. Darovanje i kupoprodaja stambene jedinice u državnom vlasništvu) jasno proizlazi da je pretpostavka za ostvarivanje prava na darovanje stambene jedinice u državnom vlasništvu da se radi korisniku prava na stambeno zbrinjavanje.

16. Tužitelj nije korisnik stambene jedinice jer nema izvršno rješenje o pravu na stambeno zbrinjavanje, već je njegovom pravu na stambeno zbrinjavanje negativno riješeno jer je rješenjem od 10. veljače 2020. utvrđeno da ne ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu, a taj je postupak pokrenut po službenoj dužnosti primjenom članka 40. Stavka 1. Zakona budući je u reviziji korištenja stambene jedinice utvrđeno da tužitelj evidentiran kao korisnik stana u [adresa], na temelju ugovora sa Gradom Glinom od 5. rujna 2021.

17. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

18. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

19. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 14. veljače 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Igor Karaturović, Glina, Ulica kralja Tomislava 6

2. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, [adresa] Zagreb, R. Austrije 20

3. U spis