REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. Povrv-248/2021-45

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD OPUZEN d.o.o., OIB: 27183486113, Ulica Matice Hrvatske 9, Opuzen, zastupan po punomoćniku Mariju Vrnogi, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženika MEDIUS d.o.o., OIB. 78225674173, Put za Petraču 16, Petrača, Mlini, zastupan po punomoćniku Mariu Obradoviću, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate naknade štete, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 20. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Vicka Kisića, odvjetnika u Dubrovniku i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Vedrana Plećaša, Metković, Trg K. Tomislava 3/1, pod posl. br. Ovrv-828/2020 od 11. studenog 2020. godine, te se prihvaća tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana isplati iznos od 4.899,13 eura (ranije 36.912,50 kuna) uvećano za zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 27.1.2021.g. pa do plaćanja po stopi do 31. prosinca 2022. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da naknadi nastali ovršni trošak u iznosu 290,19 eura (ranije 2.186,41 kuna), uvećano za zateznu kamatu od donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi prema stopi do 31. prosinca 2022. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku osam dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Vedrana Plećaša, Metković, Trg K. Tomislava 3/1, pod posl. br. Ovrv-828/2020 od 11. studenog 2020. godine, te se odbija tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana isplati zatezne kamate na iznos4.899,13 eura (ranije 36.912,50 kuna) koje teču od 24.5.2019. do 27.1.2021.g.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 2.657,94 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja, Javni bilježnik Vedran Plećaš, Metković, Trg K. Tomislava 3/1, pod posl. br. Ovrv-828/2020 od 11. studenog 2020. godine je donio rješenje na temelju vjerodostojne isprave a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 4.899,13 eura (ranije 36.912,50 kuna) s pripadajućom zateznom kamatom te troškovima ovršnog postupka.

2. Protiv tog rješenja ovršenik, sada tuženik, je uložio pravodobni prigovor u kojem u bitnome navodi da pobija rješenje o ovrsi u cijelosti, da račun nije zaprimio nikada tuženik, da nije koristio predporez na njega, da taj račun nije osnovan jer naknada štete nije oporeziva isporuka niti usluga.

3. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku pod posl.br. Povrv-248/2021 od dana 21. prosinca 2021. stavljeno je povodom prigovora van snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je nastaviti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj po punomoćniku tijekom parničnog postupka ustraje u svojim navodima iz prijedloga za ovrhu, te navodi kako je tuženik prilikom izvođenja građevinskih radova na sanaciji i proširenju prometnice u Ulici Zrinskih i Frankopana na području grada Opuzena počinio štetu na vodovodnim instalacijama kojima upravlja i koje održava tužitelj, odnosno da je tuženik koristio tešku mehanizaciju prilikom izvođenja građevinskih radova i to prvenstveno velikih bagera i kamiona koji vrše velika opterećenja na podlogu, a što je imalo za posljedicu pucanje vodovodnih cijevi i gubitak vode. Navodi da je tužitelj upozoravao tuženika, a posebno njegove djelatnike na terenu na posljedice koje se događaju te da je čak jednom prilikom i zaustavio radove izvođenja te pozvao policiju čiji djelatnici su izašli na teren i uvjerili se u štetu koja nastaje ali da su uputili tužitelja da svoja prava može ostvarivati u građanskoj parnici. U dokazne svrhe tužitelj dostavlja fotografije objekata i kućnih brojeva ispred kojih navodi da je došlo do puknuća vodovodnih cijevi te fotografije teškog bagera i kamiona kojima navodi da se tuženik koristio prilikom izvođenja radova te puknuća asfaltnog kolnika ispod kojeg se nalazi napuknuta vodovodna cijev. Tužitelj također dostavlja i fotografije sanacije štete na kojima navodi da se vidi mali bager i djelatnik tužitelja koji vrši iskapanje da bi se došlo do puknute cijevi i zatim njezine sanacije. Na okolnost nastanka i sanacije oštećenih vodovodnih cijevi, a koje je tužitelj o svom trošku sanirao predlaže saslušanje svjedoka i vještačenje.

5. Tijekom postupka i tuženik u bitnome izlaže kao u prigovoru na rješenje o ovrsi koje se sada smatra odgovorom na tužbu, te navodi kako je tuženik kao član zajednice izvođača (zajedno sa glavnim izvođačem Neretvanski sliv d.o.o.) sklopio u u rujnu 2019.g. sa Hrvatskim vodama kao Naručiteljem Ugovor o građenju za radove na uređenu obala Male Neretve sa zaštitom zaobalja, te da sukladno odredbama Ugovora za sve ugovorene radove je potrebna najava kako ljudi, tako i tehnologije i strojeva koje će koristiti Izvođač, koji može pristupiti odobrenim radovima nakon odobrenja nadzornog inžinjera imenovanog od strane Investitora, tj. u konkretnom slučaju Hrvatskih Voda. Ističe kako je tuženik uredno zatražio, te i dobio sva potrebna odobrenja za izvođenje radova, a da je kao nadzorni inženjer Hrvatskih voda, rješenjem od 04.10.2018. imenovan ZR. Ističe kako je tuženik prilikom izvođenja radova koristio odobrenu i dopuštenu tehnologiju i strojeve, te nije odgovoran za bilo kakvu štetu, niti je navodnu štetu, kako u pogledu osnova, tako i njene visine, tužitelj uopće dokazao, a da je tuženik uveden u posao, te je radove izvodio temeljem pravomoćne građevinske dozvole izdane od Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostava Metković od 25/01/2016., te sukladno projektnoj dokumentaciji, te da je iz građevinske dozvole razvidno je da je i osnivač tužitelja – Grad Opuzen izdao svoju suglasnost na glavni projekt, te da je zasigurno i tužitelj u cijelosti bio upoznat sa projektom, te tehnologijom izvođenja radova. Nadalje, tuženik navodi da sukladno citiranom Ugovoru i to čl.9. st.3. ugovoreno je da ukoliko Izvođač ne može pristupiti lokaciji radova bez uzrokovanja štete trećim osobama ili Naručitelju, a Naručitelj mu odobri takav pristup i nastane šteta, istu će snositi Naručitelj u opsegu u kojem je odobrio takav pristup. Navodi da je tužitelj također od osiguranja pokušao naplatiti navodnu štetu, no osiguravatelj Euroherc je odštetni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, navodeći da nije utvrđena odgovornosti osiguranika Mediusa d.o.o. Slijedom svega iznesenog, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu:račun br. 15-1-1 od 30.4.2019., zahtjev za naknadu štete od 29.3.2019. sa troškovnikom, ispis fotografija, dopis Euroherc osiguranja od 5.6.2019., rješenje o imenovanju glavnog nadzornog inženjera, zapisnik o uvođenju u posao, građevinska dozvola od 25.1.2016, ugovor o građenju, te su saslušane parnične stranke, svjedoci NR, ĆR, RR i BR, DR i UR sud izveo dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke, te je na temelju svih izvedenih relevantnih dokaza mogao donijeti nedvojbenu odluku.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete koju je sam sanirao i potražuje navedeni iznos od tuženika kao štetnika, te odlučiti o platnom nalogu iz rješenja o ovrsi.

8. Saslušan zastupnik po zakonu tužitelja GR, direktor društva od svibnja 2022. navodi kada je saznao za ovaj spor pozvao je sve zaposlenike da sazna kako je došlo do spora i da je saznao da na dijelu gdje je oštećen vodovod su inače stare cijevi i da su one oštećene teškom mašinerijom, a da mu izgleda da je tuženik prešao s većom tonažom preko cijevi i dogodilo se puknuće, te da se to zna po načinu sanacije jer da se iz toga vidi na koji način je šteta nastala. Ističe da je navedena šteta sanirana od strane Vodovoda, napravljen je troškovnik radova pa da je iz njega vidio visinu te štete.

9. Zastupnik po zakonu tuženika ER iskazuje kako je za taj konkretan posao društvo tuženika angažirano od strane Hrvatskih voda i da su dobili sve potrebne dozvole i građevinsku i suglasnost Hrvatskih cesta za izvođenje radova, te da je za vrijeme trajanje radova navedena prometnica cijelo vrijeme bila u upotrebi. Navodi da su tom prometnicom tako prolazila i druga vozila raznih profila, a koliko znam ta je prometnica bez ograničenja tonaže. Trasa na kojoj su radili je bila 8 kilometara, a ističe da su se jedina puknuća koja su se događala su upravo na tom dijelu gdje je stari cjevovod. Bio je upoznat o stanju gradilišta putem svojih djelatnika, te navodi da oni nisu oštetili tu cijev fizički odnosno strojevima nego da je ona pukla uslijed prolaza težih vozila i tereta. Koliko se sjeća nisu pozvani od strane tužitelja na sanaciju puknutih cijevi, te navodi da nadzor gosp. ZR je odobrio svu mehanizaciju kojom je rađen taj zahvat.

10. Saslušana kao svjedokinja ĆR navodi da je radila kao inženjer tuženika na gradilištu uređenja obale Male Neretve sa zaštitom zaobalja, te da je tijek radova bio uobičajen, te da radovi nisu još završeni na tom radilištu. Ističe kako nije bilo većih prigovora na izvedene radove, a oni manji prigovori koji su uobičajeni po uputi nadzornog inženjera su sanirani. Nadzorni inženjer da je ZR, a da u odnosu na vodovodne cijevi o kojima je ovdje riječ u povodu o kojima je spor se nalaze van obuhvata gradilišta na kojem radi tuženik, te da nisu ni znali da su tu ispod zemlje položene cijevi. Navodi da je cesta bila otvorena za sav promet, a imali su suglasnost županijske uprave za ceste, pa da su tom cestom prolazila vozila koja inače tuda prolaze bez ograničenja, pa i tuženikovi kamioni kao i drugi. Iskazuje da su kamioni tuženika bili tonaže sa teretom ukupno od 35 do 40 tona, a da nitko ih nije obavijestio da bi zbog tonaže kamiona moglo doći do pucanja cijevi na tom području. U jednom trenutku tužitelj im je pripriječio prolazak na gradilište pa su zvali policiju i koliko zna policija je uklonila to vozilo koje je pripriječilo prolazak. Iskazuje da je njihov investitor Hrvatske vode bio upoznat sa mehanizacijom koju koriste prilikom izvođenja radova, te da tužitelj nije pozvao tuženika za sanaciju predmetne štete, već je tužitelj sam sanirao štetu i onda ispostavio račun tuženiku. Navodi da njeni kolege su upratili događaj prilikom sanacije štete i rekli su joj da predmetne cijevi nisu bile postavljene na propisanu dubinu niti u odgovarajućoj oblozi. Ima informaciju da su u sklopu projekta aglomeracije zamijenjene cijevi u cijelom tom području zbog dotrajalosti, za to zna iz razgovora sa kolegama.

11. Svjedok NR, ranije zaposlenik tužitelja, navodi da kada su krenuli predmetni radovi došlo je do puknuća cjevovoda koji se nalazio van puta i van gradilišta, ali na tom dijelu da je došlo do prometovanja kamiona, odnosno okretali su se kamioni i bageri, te da su te cijevi bile postavljene pola metra od ceste, a da je to davno rađeno na niskoj dubini od oko 50 cm, a da su trebale biti ukopane na dubini minimalno od 80 cm, te da su te cijevi polagane 70 tih godina prošlog stoljeća. Ističe da ih je tuženik kao izvođač njih u vodovodu obavijestio kada bi pukla cijev i da bi došli i to sanirali, a da radovi popravka takvih cijevi spadaju u hitne sanacije.

12. Svjedok RR, zaposlenik tužitelja, iskazuje da kada bi pukla cijev nazvali bi ih djelatnici tuženika da saniraju kako bi oni mogli nastaviti sa radovima. Po njihovom pozivu navodi da bi došli i sanirali puknuće. Navodi da su upozoravali tuženika da sa svojim velikim bagerima se ne okreću na tim mjestima, ali kako ih tuženik nije poslušao i došlo bi do puknuća cijevi. Navodi da je tužitelj znao da se tu nalaze te stare cijevi i baš zato da su ih upozorili da na to paze, a da su oni rekli da će paziti, te da je cesta je bila otvorena za promet cijelo vrijeme

13. Svjedok BR, zaposlenik kod tužitelja, navodi da imaju takvu praksu, kada se izvode radovi obavijeste izvođača da se nalaze cijevi i da se pazi zbog kamiona i težih strojeva, pa da su tako obavijestili i tuženika i prije samog događaja puknuća. Iskazuje da su cijevi bile funkcionalne a kada je došlo do pucanja netko sa terena ih je pozvao i sanirali su puknuće.

14. Svjedok DR, zaposlenik kod tuženika, bio je voditelj radova ispred MEDIUS i pomoćnik glavnog inženjera gradilišta iz Neretvanskog sliva d.o.o. koji su bili partneri na predmetnom projektu. Navodi da su predali plan izvođenja radova u kojem je bilo naznačeno tehnologija, strojevi i vozila kojim će se izvoditi radovi, te da su to predali nadzoru ZR i naručitelju Hrvatske vode, te na temelju toga su uvedeni u posao, dobili su suglasnost Županijske uprave za ceste za korištenje prometnice. Svo vrijeme trajanja izvođenja radova iskazuje da je cesta bila u prometu i da oni izvođači radova i lokalno stanovništvo da je koristilo tu cestu. Iskazuje da su predmetne cijevi koje su oštećene bile van obuhvata njihovog zahvata, te da službeno im nisu javili da su pukle cijevi, a usmeno pretpostavlja da jesu, te da prilikom izvođenja radova nije se radilo ništa što nije bilo predviđeno. Iskazuje da su ih usmeno iz Vodovoda Opuzen obavijestili da je tu stari cjevovod, odnosno preko puta ceste njihovog obuhvata, a u koji dio oni ne zadiru.

15. Svjedok UR, raniji direktor kod tužitelja, iskazuje da mu je poznato da je ta predmetna cijev bila malo lošija, odnosno da je i ranije pucala, a da je prilikom izvođenja radova tuženika zbog velikog pritiska strojeva došlo opet do pucanja, te da su te cijevi promijenjene. Vjerojatno mu je da je MEDIUS znao da su tu te cijevi, a svakako da su obaviješteni kad je došlo do pucanja. Navodi da je sam tražio da MEDIUS popravi štetu, ali da su se oni oglušili o zahtjev za popravak tih puknutih starih cijevi.

16. Stalni sudski vještak za graditeljstvo je izradila nalaz i mišljenje u kojem zaključuje da prilikom izvođenja ugovorenih radova u neposrednoj blizini dionice ceste u kojoj se dogodilo puknuće vodovodne cijevi tuženik je koristio mehanizaciju velike tonaže koja je zakonom definirana kao prekomjerno korištenje ceste. Saznanja o lošem stanju vodovodnih cijevi na navedenoj dionici su imali usmenim putem od nadležnog komunalnog društva. Na osnovu svega prethodno iznesenog smatra da je puknuće cijevi posljedica prekomjernog opterećenja ceste teškom mehanizacijom izvođača Medius d.o.o. koju je koristio za vrijeme izvođenja radova. Navedena šteta mogla se spriječiti korištenjem lakše mehanizacije na navedenoj dionici, rekonstrukcijom dijela navedene dionice prije izvođenja radova ili promjenom rute kojom su prometovala teška vozila. Obzirom na prigovore tuženika sudski vještak je saslušana i na ročištu te navela da je uzela u obzir činjenicu da je cesta bila otvorena za promet, te upitana je li moguće da je jedno vozilo uzrokovalo štetu, odgovara da nije moguće i misli prema vrsti štete da se radilo o intenzivnom opterećenju koje je uzrokovalo puknuće jer puknuće nije točkasto da bi to bilo od jednog vozila.

17. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) svaki zasebno i sve dokaze zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan i presudio kao u toč. I izreke presude.

18. Sukladno čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO-a) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. U odnosu na izvanugovorne odnose kao ovaj predmetni da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekt odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Naime tužitelj na kome je teret dokaza je dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu. Tužitelj je dokazao da je tuženik kao odgovoran za štetu tužitelju u visini računa sa troškovnikom za popravljene cijevi koje su pukle. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da kamion koji je tuženik koristio na predmetnoj dionici višestruko premašuje tonaže koje se smatraju kao normalno redovno korištenje cesta, a iz iskaza svjedoka je jasno da je tuženik usmeno obavijestio tužitelja kao izvođača radova o potrebi većeg opreza zbog starih vodovodnih cijevi na predmetnoj dionici. Radi navedenog, a kako je u postupku utvrđeno da tuženik nije sa dužnom pažnjom postupao, na što je upozoren, pa je došlo do štete koju je sanirao tužitelj, iako je prethodno direktor tuženika pozvao tužitelja da sam sanira štetu, utvrđene su sve pretpostavke za odgovornost štetnika - tuženika za nastalu štetu.

19. Kamata se temelji na čl. 29.st.2 ZOO-a. Obzirom da je tuženik za obujam i visinu štete (čl. 1089 ZOO-a) saznao tek u ovom postupku – odnosno prilikom zaprimanja rješenja o ovrsi, u o odnosu na toč. I I II tužbenog zahtjeva sud je odlučio da tijek zateznih kamata teče od dostave rješenja o ovrsi. Naime, u spisu nema dokaza da je tuženik ranije saznao za obujam i visinu štete, a isti je prigovorio da nije zaprimio račun 15-1-1 ni troškovnik. Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju su sukladno odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a priznate i zatezne zakonske kamate.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a. Sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tužitelja (l.s. 145), sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 i 126/22 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove tužitelja i to za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 29.8.22, 23.1.23, 29.3.23, 8.1.24, 20.1.25. po 100 bodova po svakom ročištu (Tar.br. 9.toč. 1 OT- a), za ročište koje je bila odgođeno bez raspravljanja 6.9.23. po 25 bodova (Tar.br. 9.toč. 5 OT-a), za obrazloženi podnesak 100 bodova (Tar.br. 8.toč. 1 OT-a) što ukupno iznosi 625 bodova što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 1.250,00 eura sa PDV-om (312,50 eura ) iznos od 1.562,50 eura, trošak vještačenja 1.000,00 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu 95,44 eura (Tar.br. 2 st 1 Tarife sudskih pristojbi – prilog Uredbi, a temeljem čl. 4 st.1 Zakona o sudskim pristojbama), što sve zbrojeno iznosi 2.657,94 eura pa je tako odlučeno kao u toč. III izreke rješenja. Napominje se da je sud odluku o trošku u ovršnom postupku odlučio u sklopu odluke o platnom nalogu.

21 Sukladno zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22 i 88/22) bilo je nužno iskazati sve iznose u uvodu i izreci odluke i u kunama i u eurima uz fiksni tečaj konverzije od 7,53450.

22. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 14. veljače 2025.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.