Pr-63/2022-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Cognitum d.o.o., OIB: 98013026789, Split, Zrinjsko- Frankopanska 62, zastupanog po punomoćniku Brunu Skelinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kasalo & Raić, Split, protiv tuženice LV, OIB. [osobni identifikacijski broj], iz Splita, Table 23, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. studenog 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Ostojića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženice Mladena Pavasovića odvjetnika u Splitu, objavljene dana 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate.“

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Pravomoćna presuda kojom se u cijelosti ili djelomično udovoljilo zahtjevu tužitelja objavit će se u sredstvima javnog priopćavanja natrošak tuženika.“

III Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 1.161,14 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6.9.2024. do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate određene u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 11.2.2022. tužiteljnavodi da su stranke 31.1.2018. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da je radni odnos tuženice kod tužitelja trajao do 3.6.2021. Ugovorom o radu, člankom 16., da je bila ugovorena obveza tuženice na čuvanje poslovne tajne tužitelja kao poslodavca najkraće u razdoblju od 5 godina od kada su određene informacije postale poslovna tajna, te zabrabna da se bilo kojem subjektu, pod bilo kojim uvjetima i na bilo koji način prenese informacija koja predstavlja poslovnu tajnu.

1.1. Ugovorom o radu da su kao poslovna tajna poslodavca bile definirane sve informacije, odnosno saznanja, podaci, kontakti s klijentima ili mušterijama Poslodavca i drugim trećim licima i bilo koje druge informacije koje zaposlenik stekne na radu ili u vezi s radom poslodavaca. Za slučaj povrede odredbi o poslovnoj tajni da je ugovorena kazna u iznosu od 5.000,00 eura, kao i obveza isplate iznosa razlike do potpune naknade štete.

1.2. Tuženica da je kao zaposlenica iz Ugovora o radu nakon njegovog prestanka i trajanja koristila informacije, saznanja, podatke, kontakte s klijentima i mušterijama poslodavca i drugim trećim licima koja sva je saznanja stekla na radu kod poslodavca te objavljivala trećim osobama informacije koje se tiču poslovanja tužitelja i koje sve informacije kao takve predstavljaju poslovnu tajnu i to sve bez znanja tužitelja kao i bez njegovog izričitog pristanka, čime da je tuženica postupila protivno odredbi 16. Ugovora i protivno Zakonu o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti (NN 30/18), Direktivi EU 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8.6.2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustava te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (SL L 157, 15.6.2016.) te Zakonu o zaštiti tajnosti podataka (NN 108/96, Glava 8. i 9.).

1.3. Dakle, tužitelj da je u vrijeme kada je tuženica bila zaposlena kod istoga, imao sjedište i svoju djelatnost obavljao na adresi [adresa]. te je nakon preseljenja na sadašnju adresu sjedišta, tuženica na ranijoj adresi sjedišta tužitelja osnovala trgovačko društvo Walnut d.o.o. za edukaciju i savjetovanje čija je djelatnost identična djelatnosti tužitelja te je podatke koji su Ugovorom o radu, ali i samim zakonom definirani kao poslovna tajna tužitelja, tuženica protupravno koristila kako bi za sebe stekla materijalnu korist. Stoga tužitelj traži od suda donošenje presude kojom naložiti tuženici da isplati tužitelju iznos od 5.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, kojom će se naložiti tuženici da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate i kojom će se odrediti objavljivanje presude kojom se u cijelosti ili djelomično udovoljilo zahtjevu tužitelja u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom pred sudom 11.5.2022. tuženica navodi da je ugovor o radu i radni odnos tuženice kod tužitelja prestao je Sporazumnim raskidom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3.6.2021. Tim Sporazumom stranke da su utvrdile međusobna prava i obveze pod kojim raskidaju predmetni Ugovor o radu te je tako, između ostalog, u čl. 4. Sporazuma određeno da su ugovorne strane suglasne kako na snazi ostaje zabrana konkurencije iz čl. 15. st. 2. Ugovora, kao i ugovorna kazna iz čl. 15. st. 3. Ugovora. U čl. 7. Sporazuma posebno je navedeno da su stranke pročitale i razumjele Sporazum te da isti predstavlja njihovu pravu i ozbiljnu volju i da utoliko prihvaćaju sva prava i obveze kao i pravne posljedice koje iz Sporazuma, za njih, proizlaze. Dakle, suglasnom voljom ugovornih strana da je Ugovor o radu tuženice sklopljen s tužiteljem 31.1.2018. prestao važiti u svim svojim odredbama osim u dijelu koji se odnosi na zabranu konkurencije pa da je tako prestala važiti i zabrana iz odredbe čl. 16. Ugovora o radu, na kojoj odredbi tužitelj sada utemeljuje svoj tužbeni zahtjev.

2.1. Tuženica ističe da je odredba čl. 16. st. 1. Ugovora o radu od 31. 01. 2018. Uopćena, nejasna i nerazumljiva, i suprotna zakonskim propisima na koje se poziva tužitelj u tužbi, a posebno odredbi čl. 19.Zakona o zaštiti tajnosti podataka, koja odredba, između ostalog, propisuje da se kao poslovna tajna ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe. Nadalje, tuženica ističe kako nije jasno koje i kome je to točno podatke, saznanja i sl. tuženica priopćila i na taj način odala poslovnu tajnu tužitelja, kao poslodavca pa da se o toj neosnovanoj tvrdnji i ne može detaljnije očitovati.

2.2. Međutim, neovisno o navedenom tuženica navodi da je za trajanja njezinog radnog odnosa kod tužitelja, tužiteljima o sklopljen ugovor o master franšizi za školu za djecu „ ŠV“ za teritorij Republike Hrvatske, time dakle i konkretnu franšizu za jedinicu u Splitu – školu, a osnovomkojeg ugovora je tužitelj predstavljao vlasnika i davatelja franšize „ ŠV“, tvrtku Hikari mental arithmetic doo – Beograd i zaključavao ugovore o subfranšizi s trećim osobama. Prema osobnom saznanju i obavijesti koje je tuženica dobila od vlasnika franšize, a po primitku tužbe tužitelja, franšiznim poslovnim odnosom Cognitum d.o.o. je bio obvezan na čuvanje intelektualnog vlasništva davatelja franšize i čuvanje povjerljivosti poslovnih podataka međunarodne škole za djecu „ ŠV Genijalac“. Zaštićeni i povjerljivi poslovni podaci su se ticali kako znanja iz metoda i nastave, tako i korištenja točno određene web platforme koja predstavlja najpovjerljiviji dio franšiznog paketa jer je njezina upotrebane izostavni dio nastavnog programa koji sadrži zaštićena uputstva o nastavi, silabus, nastavne materijale i aplikacije, kao i povjerljive baze sa osobnim podacima klijenata, a pristup ovoj platformi (nalog i sifru) dobivale su osobe koje su radile u nastavi i to izravno od davatelja i vlasnika franšize Hikari mental arithmetic doo. Tužitelj je, kao primatelj franšize i predstavnik vlasnika imao obvezu čuvanja povjerljivosti primljenih podataka sve vezano zarad škole za djecu „ ŠV“, pa se u tom smislu nadalje i obveze iz ugovora o radu koje je sklapao sa svojim radnicima kao i obaveze iz ugovora o subfranšizi mogu tumačiti isključivo u cilju zaštite poslovnih interesa davatelja franšize i vlasnika škole „Malac Genijalac“ i ne mogu imati značaj nekakve posebne zaštite poslovnih podataka i interesa primatelja franšize – tužitelja na kojima će on zasnivati nekakva vlastita prava suprotstavljena pravima davatelja i vlasnika franšize. Davatelj franšize Hikari mental arithmetic doo, nezadovoljan poslovnom saradnjom s tužiteljem da je 8.4.2021. raskinuo s istim ugovor o master franšizi te je utoliko bi slobodan odrediti drugog nositelja franšize prema vlastitom odabiru.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem dokumentacije priložene spisu, izveden je dokaz saslušanjem zakonske zastupnice tužitelja, LVZ, saslušanjem tuženice LV, saslušanjem svjedoka RV, ŠVZ, ĐV, KV, dok je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedokinje ŽV odbijen kao suvišan s obzirom sud smatra činjenično stanje dovoljno raspravljeno za odlučivanje o ovoj pravno stvari, a uzevši u obzir i ekonomičnost postupka i nastojanje da se postupak provede bez nepotrebnog odugovlačenja, s obzirom je navedena svjedokinja izvijestila sud e-mailom od 22.10.24. (list 64 spisa) da joj je svjedočenje u ovom postupku otežano zbog preseljenja u Poljsku.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati ugovorenu kaznu u iznosu od 5.000,00 eura zbog povrede obveze o zabrani konkurencije i zbog odavanja poslovne tajne. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se u slučaju djelomičnog prihvaćanja ili prihvaćenja tužbenog zahtjeva u cijelosti, pravomoćna presuda objavi u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženice.

7. Člankom 15. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između Cognitum d.o.o. kao poslodavca (u ovom postupku tužitelj) i LV kao zaposlenice (u ovom postupku tuženica) dana 31.1.2018. (dalje: Ugovor o radu), stranke su pod čl. 4. ugovorile da će tuženica za tužitelja obavljati poslove radnog mjesta predavača mentalne aritmetike. Člankom 5. ugovoreno je da će tuženica obavljati poslove pripreme plana i programa nastave, organizirati predavanja te brinuti o dobrobiti učenika, a i da će obavljati poslove rada na računalu, obradu dokumenata i pisanje izvještaja. Člankom 7. ugovorno je da će tuženica poslove iz čl. 5. obavljati u poslovnim prostorijama poslodavca u [adresa].

7.1. Člankom 15. st. 1. Ugovora o radu tužitelj i tuženik su ugovorili da je zaposlenik (tuženica) u obvezi za vrijeme trajanja radnog odnosa kod poslodavca (tužitelja), da ni pod kojim uvjetima, na bilo kojem području, ne smije obavljati bilo kakve poslove kojima se Poslodavac bavi. Također, ne smije obavljati ni poslove koji imaju bilo kakve veze s tim poslovima, i to niti u svoje ime i za svoj račun, niti u svoje ime a za račun drugog pravnog ili fizičkog subjekta, bez prethodne izričite suglasnosti Poslodavaca izdate u pisanog formi (zabrana konkurencije).

Stavkom 2. ugovoreno je da poslodavac (tužitelj) i zaposlenik (tuženica) ugovaraju zabranu konkurencije, predviđenu prethodnim stavkom ovog članka, i u razdoblju od pet (5) godina po prestanu radnog odnosa.

Stavkom 3. ugovoreno je da ukoliko zaposlenik (tuženica) postupi suprotno zabrani konkurencije, da je obvezan poslodavcu (tužitelju) isplatiti iznos od 5.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, i to na ime ugovorne kazne. Također, zaposlenik da je obvezan isplatiti poslodavcu iznos razlike do potpune naknade štete, prouzrokovane kršenjem zabrane konkurencije, ukoliko je ta šteta veća od iznosa predviđene ugovorne kazne.

7.2. Člankom 16. st. 1. Ugovora o radu tužitelj i tuženica su kao poslodavac i zaposlenik prethodno, zajednički i suglasno, utvrdili da zaposlenik, u trenutku zaključivanja Ugovora o radu, ne posjeduje saznanja, podatke, kontakte s klijentima i/ili mušterijama poslodavca, te će se stoga smatrati da je zaposlenik sva saznanja, podatke, kontakte s klijentima i/ili mušterijama poslodavca i drugim trećim licima i bilo koje druge informacije koje se odnose na poslovanje poslodavca stekao na radu i u vezi s radom kod poslodavca, pa zaposlenik, svojim vlastoručnim potpisom na Ugovoru o radu, neopozivo (definitivno) potvrđuje da je upoznat s činjenicom da sva saznanja, podaci, kontakti s klijentima ili mušterijama poslodavca i drugim trećim licima i bilo koje druge informacije koje stekne na radu ili u vezi sa radom kod poslodavca predstavljaju poslovnu tajnu poslodavca, uključujući tu i iznos zarade Zaposlenika, kao i iznose zarada ostalih zaposlenih kod poslodavca.

Stavkom 2. su poslodavac i zaposlenik, s obzirom na navedeno u prethodnom stavu ovoga članka, izričito dogovorili o tome da je zaposlenom zabranjeno da, sve vrijeme dok se informacije koje predstavljaju poslovnu tajnu čuvaju kao poslovna tajna, a najkraće u razdoblju od pet godina od kada su određene informacije postale poslovna tajna bilo kojem subjektu, pod bilo kojim uvjetima, i na bilo koji način prenese informaciju koja predstavlja poslovnu tajnu, te da će se takvo postupanje zaposlenog smatrati odavanjem poslovne tajne.

Stavkom 3. propisano je ukoliko zaposlenik postupi suprotno zabrani iz prethodnog stavka ovog članka, da je obvezan poslodavcu isplatiti iznos od 5.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a na ime ugovorne kazne, kao i da, pored toga poslodavcu isplati i iznos razlike do potpune naknade štete, prouzrokovane kršenjem zabrane iz prethodnog stavka ovog članka, ukoliko je ta šteta veća od iznosa predviđene ugovorne kazne.

8. Dakle, iz citiranih odredbi proizlazi da su tužitelj kao poslodavac i tuženica kao zaposlenica, ugovorom o radu odredbama čl. 15. ugovorili zabranu konkurencije i novčanu kaznu u slučaju povrede navedene obveze, dok su odredbama čl. 16 ugovorili čuvanje poslovne tajne i novčanu kaznu u slučaju odavanja iste.

9. Tužitelj i tuženica su sklopili Sporazumni raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme dana 3.6.2021. (dalje: Sporazumni raskid).

9.1. Člankom 2. Sporazumnog raskida stranke su ugovorile da sporazumno raskidaju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 31.1.2018., s danom 3.6.2021.

9.2. Člankom 4. Sporazumnog raskida tužitelj i tuženica su suglasno utvrdili da na snazi ostaje zabrana konkurencije iz čl. 15. st. 2. Ugovora o radu kao i ugovorna kazna iz čl. 15. st. 3. Ugovora o radu.

9.3. Člankom 6. Sporazumnog raskida, tužitelji tuženica su utvrdili da je Sporazumni raskid cjelovit i potpun te da predstavlja pravu volju ugovornih strana te da se njegovim potpisom isključuju svi prethodni dogovori, usmeni ili pisani, postignuti između ugovornih strana u pogledu Ugovora o radu.

10. Dakle, sklapanjem Sporazumnog raskida prestala je ugovorna obveza tuženice u dijelu čuvanja poslovne tajne pa zahtjev tužitelja da mu tuženica (čl. 16. Ugovora o radu) isplati iznos od 5.000,00 eura na ime ugovorene kazne zbog otkrivanja poslovne tajne, nije osnovan. Međutim, sklapanjem Sporazumnog raskida nije prestala ugovorna obveza tuženice u dijelu zabrane konkurencije u razdoblju od 5 godina po prestanku radnog odnosa (čl. 15. st. 2. Ugovora o radu) i nije prestala obveza zaposlenika (tuženice) da isplati poslodavcu (tužitelju) iznos od 5.000,00 eura u slučaju povrede navedene obveze (čl. 15. st. 3. Ugovora o radu) pa stoga, valja ispitati osnovanost zahtjeva tužitelja da mu tuženica isplati navedeni iznos zbog kršenja zabrane konkurencije po prestanku radnog odnosa. Naime, tužitelj pod točkom 4. narativnog dijela tužbe navodi da je tužitelj u vrijeme dok je tuženica bila u radnom odnosu kod tužitelja, imao sjedište i svoju djelatnost obavljao na adresi [adresa]., a da je nakon preseljenja tužitelja na sadašnju adresu sjedišta, tuženica na ranijoj adresi sjedišta tužitelja osnovala trgovačko društvo Walnut d.o.o. za edukaciju i savjetovanje, a čija je djelatnost identična djelatnosti tužitelja.

11. Zakonska zastupnica tužitelja LVZ saslušana na ročištu od 5.3.2024. iskazala je među ostalim, da su nakon što je tuženici prestao radni odnos kod tužitelja (3.6.2021.) uslijedili pozivi roditelja koji da su joj govorili da ih tuženica obavještava o promjenama, odnosno da im nudi da potpišu ugovore za tvrtku tuženice i da tako ostanu u franšizi " L". LVZ ističe da je iz prostora u zakupu na adresi [adresa] izašla 6.7.2021., a tuženica da je osnovala tvrtku Walnut d.o.o. i da joj je adresa sjedišta baš na toj adresi- [adresa], a kako to proizlazi i iz Povijesnog izvatka sudskog registra (list 10-13 spisa), a iz kojeg proizlazi i to, da je kao djelatnost koju obavlja tvrtka tuženice (među ostalim), upisana poduka na području razvoja kognitivnih i intelektualnih sposobnosti kod djece, a koja djelatnost je ista djelatnosti koju obavlja tužitelj, a kako to navodi zakonska zastupnica tužitelja. Nadalje, sama tuženica LV na ročištu od 5.3.2024. u svezi svoje osnovane tvrtke navodi da se radi o tvrtki koja u naravi obavlja istu djelatnost kao i tvrtka tužitelja te da je u kolovozu 2021. nakon što je kupila franšizu i dobila podatke za web platformu "Malac genijalc" kontaktirala roditelje učenika koji su se do tada školovali kod tužitelja u platformi "Malac genijalac" i ponudila im nastavak školovanja u istoj franšizi, a vlasnik koje franšize za Hrvatsku je bila tvrtka tužitelja, a tuženica je dok je bila u radnom odnosu kod tužitelja poslove svog radnog mjesta predavača mentalne aritmetike obavljala koristeći navedenu platformu "Malac genijalac", upravo istu platformu koji koristi za poduku djece nakon što joj je prestao radni odnos kod tužitelja.

11.1. Svjedok KV, saslušan na ročištu od 12.9.2024., iskazao je među ostalim, da je osnivač i vlasnik tvrtke Hikari mental artimetic d.o.o., da je godine 2018-e sklopio ugovor o franšizi s Cognitum d.o.o., da je Cognitum d.o.o. dana 8.4.2021. ostao bez franšize, odnosno da je raskinut ugovor o franšizi. Unatoč tome što je ugovor raskinut, svim korisnicima da je do kraja šestog mjeseca 2021. bila i dalje dostupna franšiza, platforma i podaci s platforme. Nakon toga, da Cognitum d.o.o. više nije mogao koristiti podatke s platforme "Malac genijalac" pa tako ni podatke o roditeljima i učenicima kao korisnike platforme.vOd kada je završila školska godina, LV da je potpisala ugovor sa novim master franšizerom za Hrvatsku i da je od tada tzv. podfranšizer ili subfranšizer te da od tada potpuno stupa u ulogu prethodnog korisnika franšize ili subfranšizera odnosno u poziciju Cognitum d.o.o.

11.2. Svjedokinja UV na ročištu od 27.5.2024., među ostalim je iskazala, da je ona bila klijent Cognitum d.o.o. i da je njenih dvoje djece pohađalo mentalnu aritmetiku u toj tvrtki pa tako i 2021. godine. Sjeća se da je do ljeta 2021. Cognitum d.o.o. koristio prostor na lokaciji gdje se i dalje održava program "Malac genijalac", a nakon toga da je Cognitum d.o.o. promijenio lokaciju i da na toj drugoj lokaciji sada radi drugu franšizu "Menar". Na istom ročištu svjedokinja RV, iskazala je da je bila klijentica tvrtke Cognitum jer da joj je dijete pohađalo program aritmetike "Malac genijalac", ali da ju je 15.8.2021. nazvala učiteljica ŽV i rekla joj da više neće raditi kod gđe LVZ (zakonski zastupnik tužitelja) već da će ići raditi kod LV. Ta učiteljica ŽV da je predavala djetetu svjedokinje u tvrtki tužitelja i da joj je rekla, ukoliko su zainteresirani da im ostane ista učiteljica, da ih ona obavještava da će ona predavati kod " L" tj. kod gospođe LV (tuženice) pa da je svjedokinja donijela odluku da joj dijete ostane kod učiteljice LVZ, odnosno da i dalje pohađa mentalnu aritmetiku " L", ali je to sada tvrtka tuženice, a ne tvrtka tužitelja.

11.3. Svjedokinja ĐV na ročištu od 27.5.2024., među ostalim je iskazala, da je ona bila master franšizer za čitavu Hrvatsku za franšizu "Malac genijalac" od svibnja 2021. Onog trena kada je Cognitum d.o.o. izgubio franšizu "Malac genijalac", da je ona od tada bila franšizer za područje Šibenika, a 20-ak dana nakon toga, da je dobila franšizu za cijelu Hrvatsku. Koliko se svjedokinja sjeća, Cognitum d.o.o. je izgubio franšizu u travnja 2021., ali da se unatoč tome s vlasnikom franšize dogovorilo da se školska godina privede kraju. Franšiza "Malac genijalac" da je krajem lipnja 2021. ponuđena gospođi LV.

12. Iz ovako izvedenih dokaza proizlazi da je tuženica, neposredno nakon prestanka radnog odnosa kod tužitelja, nastavila obavljati isti posao koji je do tada obavljala kod tužitelja i to u trgovačkom društvu koje je osnovala i čije sjedište je na istoj adresi na kojoj je poslovao tužitelj dok je tuženica kod njega bila u radnom odnosu, a čime je tuženica prekršila obvezu zabrane konkurencije i zbog čega tužitelj osnovano potražuje od tuženice da mu se isplati ugovorena kazna u iznosu od 5.000,00 eura, slijedom čega je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan.

12.1. Na navedeni iznos tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO), čiji zatraženi tijek od presuđenja do isplate, tuženica nije osporila.

13. Zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da se presuda u slučaju djelomičnog prihvaćanja tužbenog zahtjeva objavi u sredstvima u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženice, nije osnovan jer takva kazna u slučaju povrede obveze zabrane konkurencije nije ugovorena između stranaka Ugovorom o radu, Sporazumnim raskidom ili nekim drugim dvostrano obvezujućim aktom, a slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u tekstu ZPP). Uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju valjalo je cijeniti u omjeru od 87,5% (75% osnov + 100% visina = 175 : 2 = 87,5%), a uspjeh tuženice u omjeru od 12,5%. Tužitelju nakon prebijanja s omjerom uspjeha tuženice valja priznati 75% od ukupnog troška.

14.1. Tužitelju je u skladu s popisanim troškom (list 75) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) određen trošak kako slijedi: za sastav tužbe-100 bodova, za zastupanje po punomoćniku na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 8.11.2023., 5.3.2024., 27.5.2024., 12.9.2024., 19.11.2024. - za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što zbrojeno daje 600 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 1.500,00 eura, a na koji iznos je valjalo zbrojiti iznos od 48,18 eura na ime sudske pristojbe za tužbu pa se dobije iznos od 1.548,18 eura od čega tužitelju valja priznati 75% pa se dobije iznos od 1.161,14 eura koliko je naloženo tuženici da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

14.2. Tužitelju pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 14. veljače 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis