Poslovni broj: K-3/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Ančić Barić uz sudjelovanje Matee Zubčić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CE, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 84/21, 114/21, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) u vezi sa čl. 24. st. 1. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-757/2024 od 11. prosinca 2024., nakon održane javne rasprave 30. siječnja 2025. i 12. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru BE, okrivljenika CE i branitelja okrivljenika Marka Kolanovića, odvjetnika u [adresa] te objave 14. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Na temelju odredbe čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08)
utvrđuje se da je
Okrivljenik CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin EE i C rođene CE, rođen **.**.1991. u [adresa], bez adrese, državljanin Republike Hrvatske, s primanjima od oko 3.500,00 eura, neoženjen, otac četvero maloljetne djece, djelatnik, sa završenom osnovnom školom, osuđivan presudom Općinskog suda u Zadru broj Kzd-43/2024 od 18. listopada 2024. pravomoćnom 5. prosinca 2024. zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. u vezi čl. 51. KZ/11 povreda djetetovih prava na djelomičnu uvjetnu osudu – bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci i uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine
dana 16. srpnja 2024., u 20,00 sati, u Zadru, u ulici Bleiburških žrtava 5 a, ispred stambene zgrade gdje živi njegov polubrat oštećeni LE, u stanju graničnog poremećaja osobnosti sa povremenim psihotičnim dekompenzacijama nalik na sumanuti poremećaj i politoksikomanije koje su bile u fazi pogoršanja, uslijed čega nije mogao vladati svojom voljom niti postupcima, niti shvatiti značenje svog postupanja, sa ciljem da ga uplaši oštećeniku LE povišenim tonom rekao da će ga ubiti, a koje riječi su kod oštećenika izazvale osjećaj zabrinutosti i straha da bi izgovoreno mogao i ostvariti,
dakle, u neubrojivom stanju drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje, opisano po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 u vezi sa čl. 24. st.1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.
II
r i j e š i o j e
Na temelju odredbe čl. 554. st. 1. ZKP/08 prema okrivljeniku CE
s e o d r e đ u j e
PRISILNI SMJEŠTAJ U PSIHIJATRIJSKU USTANOVU
u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1.Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je 12. prosinca 2024. optužnicu poslovni broj KO-DO-757/2024 protiv okrivljenika zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. u vezi st. 3. KZ/11.
2. Vještak je na okolnost raspravne sposobnosti okrivljenika i u vještačenju, ali i prije rasprave utvrdio da je okrivljenik sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, pratiti tijek rasprave i odgovarati na pitanja savjetovati se s odvjetnikom, dakle da je okrivljenik raspravno sposoban.
3. Okrivljenik je prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja iznio obranu, ali nije htio odgovarati na pitanja pa je u obrani naveo kako se sa svojim polubratom porječkao oko nasljedstva, ali da mu nije prijetio nego da ga je pitao da li je njihovoj majci kupio grob jer im je majka pokopana na "socijalnom" groblju. Na raspravi je naveo da priznaje da se navedeni događaj dogodio onako kako je opisano u optužnici, ali da nije prijetio smrću oštećeniku u niti jednom trenutku, da se svađao s oštećenikom oko zemlje i očinstva. Naveo je da je on rođen kao PE pa da su mu promijenili prezime u CE, a oni da mu tvrde da mu je otac EE koji je umro 1991., tri mjeseca nakon što se on rodio. Navodi da svađa nije bila bezveze i moli da sud naloži DNA analizu krvi. Dodao je da je on vidio knjigu rođenih u kojoj piše da je utvrđenom metodom utvrđeno da on nije sin TE, a smatra bitnim i odlučnim zašto ne piše kojom metodom je isto utvrđeno. On da smatra da su njemu cijeli život govorili da mu je otac EE koji je preminuo kad je on imao tri mjeseca, ali da se u isto to vrijeme cijela obitelj raspala. Nešto se u to vrijeme dogodilo u obitelji, pa misli da bi mu otac bio TE. Njemu su pričali da su njegovu majku viđali s EE u krevetu.
4. U dokaznom postupku sud je pročitao i izvršio uvid u psihijatrijsko vještačenje okrivljenika po vještakinji dr. Arleni Sabljar od 7. studenog 2024. (list 30- 51 spisa), a na raspravi je ispitana vještakinja dr. Arlena Sabljar. Uz suglasnost stranka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika LE pred Županijskim sudom u Zadru od 27. rujna 2024. (l.s.22). Oštećenik/žrtva LE ispitan je i na raspravi, a na raspravi je ispitana i FE. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika.
5. Sud je svu dokumentaciju u spisu ocijenio kao vjerodostojnu. Iskaze ispitanih svjedoka i to žrtve oštećenika LE i svjedokinje FE sud je ocijenio kao istinite, uvjerljive, precizne, jasne. Nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, kao i njegovu dopunu na raspravi sud je ocijenio kao stručan, jasan, precizan, dan prema svim pravilima struke. Obranu okrivljenika sud je ocijenio prvenstveno kao neuvjerljivu.
6.a) Iz iskaza oštećenog LE proizlazi da se kritične prigode nalazio ispred svoje zgrade kada mu je prišao njegov polubrat, okrivljenik te mu počeo prijetiti da će ga ubiti. Ovakvo njegovo ponašanje da traje unazad godinu i pol dana, okrivljenik da napada kad god ga sretne, pa da on nije više mogao izdržati takvo njegovo ponašanje zbog čega ga je ovaj put prijavio policiji. Inače da smatra kako je okrivljenikovo ponašanje rezultat njegove psihičke bolesti, jer da okrivljenik ne uzima redovito lijekove koji su mu propisani. Da se inkriminirani događaj dogodio 16. srpnja 2024. u 20,00 sati u [adresa], u [adresa], ispred stambene zgrade gdje on živi. Zbog izgovorenih riječi okrivljenika da će ga ubiti osjećao se nelagodno i ustrašeno, a smatra da je psihičko stanje okrivljenika takvo da mu treba pomoć i volio bi da se stvari vrate na ono kako je bilo prije i da počnu komunicirati, jer sada odnosi nisu dobri. Naveo je da FE nije bila prisutna događaju, da je radila, ali da je on njoj prepričao sve što se tog dana dogodilo.
6.b) Svjedokinja FE navela je da je 16. srpnja 2024. bila na poslu i nije bila prisutna inkriminiranom događaju. Ono što joj je poznato je da je njezin suprug prijavio okrivljenika, a suprug LE joj je rekao da mu je okrivljenik nešto govorio, ali joj nije prenio točne riječi koje mu je okrivljenik rekao, već samo da je sjeo u automobil i otišao prijaviti okrivljenika policiji jer da nije znao što da radi. Pojasnila je da je njezin suprug nije želio uznemiravati i da se zaštitnički odnosi prema njoj pa da joj iz tog razloga nije želio reći koje je riječi okrivljenik njemu uputio. Odnosi nje i oštećenika s okrivljenika bili su jako dobri, ali zadnjih godinu dana prije ovog događaja je došlo do toga da je okrivljenik često znao vikati i dobacivati nešto oštećeniku. U pravilu ona ne bi čula točne riječi, ali bilo je riječi " LE dođi da te natučem i našamaram". Njoj osobno okrivljenik ne bi ništa govorio, ali bi znao govoriti i vikati prema oštećeniku, njezinom suprugu. Postoji jedna situacija, a to je da okrivljenik smatra da oštećenik zna tko je njegov otac, ali da mu ne želi reći, ali da misli da okrivljenik nije vikao o tome inkriminirane prigode. Da se ona ne boji okrivljenika, ali da ne zna bi li okrivljenik doista naudio oštećeniku pa dodaje da ne vjeruje jer da su oni braća. Oštećenik je njoj rekao "ljube ne boj se, vjerojatno je tu psiha u pitanju" pa da se ona zbog toga ne boli okrivljenika. Okrivljenik nikad nije bio agresivan, a majka okrivljenika da je bila psihička bolesnica pa da joj je poznato kakvo ponašanje može biti psihičkog bolesnika jer je ona i bježala, morali su je tražiti i prijavljivati policiji nestanak. Navodi da bi ona voljela da se okrivljeniku pomogne, da joj je žao njegove dječice, njega općenito, a i njegove bivše supruge.
6. c) Provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da okrivljenik ima slijedeće psihijatrijske poremećaje - Granični poremećaj osobnosti: F60.3 sa povremenim psihotičnim dekompenzacijama nalik na Sumanuti poremećaj F22.0, Politoxicomania F19.1 in apst (anamnestički podaci). U vrijeme događaja tempore criminis nalazio se u dekompenzaciji navedenih poremećaja. Kod okrivljenika dolazi do ozbiljne dekompenzacije u sklopu granične strukture osobnosti sa razvojem povremenih sistematiziranih paranoidnih sumanutih ideja potaknutih stresnim stanjima, stoga je izrazito smanjene mogućnosti tolerancije frustracije i općenito kontrole svojeg ponašanja sa dominantnom paranoidnošću, impulzivnošću, agitacijom i agresivnošću. Tempore criminis bio je, uzevši sve u obzir, neubrojiv što znači da mu je mogućnost vladanja svojom voljom i postupcima te shvaćanje značenja svojih postupaka bilo neubrojivo. Njegovo psihičko stanje je i dalje nestabilno, povremena paranoidnost i kriva percepcija realiteta, poremećaj identiteta, tjeskoba, agitacija i impulzivnost potiču heterodestruktivne acting out reakcije u kojima je opasna prvenstveno za okolinu, pa da postoji i opasnost da bi mogao počiniti teže kazneno djelo. Da se može zamijetiti da je u potpunoj negaciji svojih psihičkih smetnji, nekritičan spam svog ponašanja, dismulativan i bez uvida, nesuradljiv u uzimanju terapije, socijalno nezbrinut, sam i bez ičijeg suporta, bez mjesta boravišta i prebivališta, bez stalnih novčanih primanja. Preporučeno je okrivljeniku odrediti sigurnosnu mjeru bolničkog psihijatrijskog liječenja. Na raspravi je vještakinja dodala da smatra da su obzirom na dijagnoze okrivljenika postoji opasnost da, ako se ne liječi i ako ne uzima redovito terapiju, da bi mogao počiniti teže kazneno djelo. Da je socijalno nezbrinut, nema niti zdravstveno osiguranje niti osobnu iskaznicu, da je u postupku rješavanja socijalne problematike.
7. Analizom svih provedenih dokaza i dovodeći ih u međusobnu vezu i u vezu sa obranom okrivljenika sud je utvrdio da je okrivljenik postupanjem opisanim u činjeničnom opisu ove presude ostvario zakonska obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, a što prvenstveno slijedi iz iskaza oštećenika žrtve LE, svjedokinje FE koji su potkrijepljeni nalazom i mišljenjem vještaka. Kako je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio u neubrojivom stanju, utvrđeno je da je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 u vezi sa čl. 24. KZ/11. Bez obzira na činjenicu da se okrivljenik branio kako se sa svojim polubratom porječkao oko nasljedstva, ali da mu nije prijetio, iz iskaza oštećenika žrtve LE koji opisuje riječi koje mu je inkriminirane prigode izgovorio, jasno proizlazi da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario sva obilježja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 u vezi sa čl. 24. st. 1. KZ/11 i to na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom. Tijekom postupka je utvrđeno da su riječi okrivljenika, kao i njegovo ponašanje kod oštećenika žrtve izazvale osjećaj zabrinutosti i straha da bi izgovoreno mogao i ostvariti, a što je utvrđeno na temelju iskaza oštećenika žrtve, same činjenice da se odlučio zvati policiju, ali i iz iskaza svjedokinje FE kojoj je oštećenik žrtva ispričao da se dogodio događaj sa okrivljenikom zbog kojeg je zvao policiju.
8. Sud je okrivljeniku kao olakotno cijenio da se korektno ponašao pred sudom, dok je otegotnim cijenio da se radi o osuđivanoj osobi.
9. Stoga je na temelju odredbe čl. 554. st. 1. ZKP/08, nakon što je utvrđeno da je okrivljenik počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 u vezi čl. 24. st. 1. KZ/11 sukladno preporuci i mišljenju vještaka, okrivljeniku određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Naime, državni odvjetnik je postavio zahtjev iz čl. 550. st. 1.ZKP/08, a sud je nakon provedene rasprave utvrdio da je okrivljenik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo te da postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu, donio je presudu kojom se utvrđuje da je okrivljenik počinio protupravno djelo, da ga je počinio u stanju neubrojivosti, te odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.
10. Glede naknade troškova postupka sud je primijenio odredbu čl. 554. st. 1. ZKP/08 koja propisuje da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zadru, 14. veljače 2025.
SUTKINJA
Jasna Ančić Barić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude sukladno čl. 555. st. 2. ZKP/08 u vezi čl. 464. ZKP/08 stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi višem sudu putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
DNA:
1. ODO u Zadru, na broj KO-DO-757/2024
2. Okrivljenik CE, putem Zatvora u Zadru
3. Branitelj okrivljenika Marko Kolanović, odvjetnik u Zadru
4. Oštećenik/žrtva LE