P-4186/2023-23

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužiteljice MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koju zastupa punomoćnik Braco Kušeta, odvjetnik u Supetru, protiv tuženika ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koju zastupa Srečka Cvitanović, odvjetnica u Supetru, radi utvrđenja stvarne služnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, Brace Kušete, odvjetnika u Supetru, te punomoćnice tuženice, Srečke Cvitanović, odvjetnice u Supetru, na ročištu radi objave presude 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZU 3689, k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, za cijelo, a u korist čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2349, k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine te se tužiteljica ovlašćuje da na temelju ove presude u zemljišnim knjigama zatraži i postigne upis prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZU 3689, k. o. [katastarska općina], a u korist čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2349, k. o. [katastarska općina].

II. Tužena je dužna trpjeti tužiteljevo pravo stvarne služnosti prolaza i provoza u korist tužiteljeve čestice označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2349, k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.424,48 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je 5. listopada 2023. zaprimljena tužba tužiteljice protiv tuženice radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a u korist nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

2. U tužbi tužiteljica navodi da je vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] vg, površine 470 m2, upisana u z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a tuženica da je vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] put, površine 82 m2, upisane u ZU 3689, k. o. [katastarska općina]. Vlasništvo predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] tužiteljica da je stekla kupoprodajnim ugovorom sklopljenim "U Bolu, 15.10.1981. godine" kojim ugovorom je prodavatelj EF prodao kupcu ovdje tužiteljici KF dio čest. zem. [katastarska čestica] površine cca 600 m jer je u to vrijeme prije cijepanja čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] imala upisanu površinu 986 m2. Navedeni ugovor da nije ovjeren već samo potpisan od strane prodavatelja, punomoćnika kupca i svjedoka. Prijavnim listom provedenim 17. lipnja 1985. godine, pod poslovnim brojem Z-427/85, izvršeno je cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] kojim su formirane nova čest. zem. [katastarska čestica] površine 434 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] put, površine 82 m2 koja u naravi predstavlja pristupni put za čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Prodavatelj EF i kupac KF dana **.**.1997. da su zaključili novi kupoprodajni ugovor za čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ovjeren pod brojem OV-2448/97 od 28. kolovoza 1997. Sukladno dogovoru tužiteljice, tuženice i vlasnika čest. zem. [katastarska čestica], a kako bi svi imali pristup svojim nekretninama, pa tako i tužiteljica do svoje nekretnine da je sagrađen predmetni put označen kao čest. zem. [katastarska čestica] kojeg je brat tužiteljice BF zajedno s VF EF gradio za pristup njegovoj nekretnini kao i pristup nekretnini u vlasništvu tužiteljice kojeg je ista, sve do nedavno, koristila za pristup svojoj nekretnini čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Navedena služnost da nije upisana u zemljišnim knjigama, a da je tijekom ljeta tuženica izjavila tužiteljici da joj ne dopušta da se dalje koristi navedenim putem u bilo koju svrhu pa da je time onemogućila tužiteljici daljnje vršenje prava služnosti.

3. Tužba je dostavljena tuženici na odgovor te se ista u svom odgovoru zaprimljenom kod ovog suda 20. prosinca 2023. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] vg, površine 470 m2, upisna u z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a da je tuženica vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] put, površine 82 m2, upisane u ZU 3689, k. o. [katastarska općina]. Međutim, nadalje navodi kako je neistinit navod da je tužiteljica stekla vlasništvo svoje nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] temeljem kupoprodajnog ugovora „U Bolu, 15.10 1981.godine“. Naime, iz samog priloženog ugovora da je razvidno da PF nije potpisala kupoprodajni ugovor, da u ugovoru nije označen predmet kupoprodaje, da kupoprodajna cijena nije isplaćena, te da PF nije temeljem tog ugovora stupila u posjed. Tvrdi da je ugovor ništav jer je protivan zakonu, u samom ugovoru da je izričito određeno da će kupac stupiti u vlasnost zemljišta, nakon odobrenja vlasti, a predmetna nekretnina da je bila društveno vlasništvo i kao takva izvan pravnog prometa. U prilog navedenoj činjenici da kupoprodaja iz 1981. godine nije realizirana da govori i to što su EF i AF rođ. BF 1992. godine u odvjetničkom uredu Ervina Kuzmanića potpisali kupoprodajni ugovor u kojem je kao predmet označena nekretnina 2261/5 k. o. [katastarska općina] površine cca 400 m2. Međutim, valjanost tog ugovora da je uvjetovana nastupom denacionalizacije, a kupoprodajna cijena po tom ugovoru da nije isplaćena u cijelosti, a nije niti ispuštena clausula intabulandi. Navodi da su tek **.**.1997. EF i MF zaključili kupoprodajni ugovor u kojem je kao predmet označena č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je ovjeren kod javnog bilježnika, kojim prodavatelj potvrđuje primitak kupoprodajne cijene i po potpisivanju kojeg prodavatelj uvodi kupca u posjed predmetne nekretnine, a tužiteljica da je u zemljišnim knjigama i uknjižena kao vlasnica č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upravo temeljem tog kupoprodajnog ugovora iz 1997. godine. Nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] da je do 1977. godine imala površinu od 1559 m2, a tada da je prijavnim listom pohranjenim pod Z-1313/77 cijepana u podčestice 2261/5 pov. 1471 m2 i 2261/7 pov. 88 m2. Nadalje, 1981. godine da je prijavnim listom pohranjenim pod Z- 974/81 č. zem. [katastarska čestica] površine 1471 m2 dalje cijepana u podčestice 2261/5 površine 986 m2, 2261/8 pov.28 m2 i 2261/9 pov. 57 m2. Ovu površinu od 986 m2 čestica 2261/5 je zadržala do 1985. godine kada su formirane podčestice 2261/5 površine 470 m2, 2261/10 pov.434m2 i 2261/11 pov. 82 m2 – prijavni list Z- 427/85. Iz navedenog, a pogotovo iz skica koje su sastavni dio citiranih prijavnih listova da je sasvim razvidno da je MF kupila nekretninu površine nešto veće od 400 m2 koja je položena neposredno uz asfaltiranu cestu, uz Ulicu hrvatskog preporoda, a da je č. zem. [katastarska čestica] formirana kao pristupni put č. zem. [katastarska čestica] i da njeno formiranje nema nikakve veze s pristupom na čest. zem. [katastarska čestica] koja leži neposredno uz glavnu ulicu. Tuženica ističe da se u nijednom od navedenih ugovora ne spominje nikakva služnost ili pristupni put, kao i da tužiteljica nikada nije koristila predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te nije ostvarila zakonske uvjete za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću. Navodi da je nelogična i neživotna tvrdnja da bi netko formirao put sa glavne ceste paralelno s nekretninom do koje bi put trebao voditi, a koja također leži uz tu glavnu cestu, kao i da je nelogično i neživotno da bi netko pristupao na svoju nekretninu na taj način. 4. Sud je u tijeku postupka izveo dokaze pregledom i čitanjem Kupoprodajnog ugovora sastavljenog u "Bolu, 15.10.1981.", zemljišnoknjižnog izvatka za nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], izvoda iz katastarskog plana Državne Geodetske uprave, područni ured za katastar nekretnina Split, Ispostava za katastar nekretnina Supetar, Kupoprodajnog ugovora sklopljenog između EF i MF rođ. BF od 28. kolovoza 1997. ovjerenog kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića pod poslovnim brojem OV-2448/97, povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], posjedovnog lista za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika Petra Garmaza, pregledom i čitanjem geodetskog vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza od 22. listopada 2024., dopunskim usmenim saslušanjem stalnog sudskog vještaka za geodeziju LF, saslušanjem svjedoka BF, UF i VF te saslušanjem parničnih stranaka.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine za cijelo, a u korist čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine kao i upis tog prava stvarne služnosti u zemljišnim knjigama.

7. Među strankama u postupku nije bilo sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine označen kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a tuženica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

7.1. Sporno je među strankama je li tužiteljica stekla pravo stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] temeljem dosjelosti.

8. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio u nastavku navedene pravno odlučne činjenice.

8.1. Čitanjem Kupoprodajnog ugovora sastavljenog u Bolu, 15.10.1981. utvrđeno je da je ugovor sačinjen između Gratelli TF kao kupca i SF kao prodavatelja, u prisutnosti FF brata kupca. U Ugovoru je navedeno da KF kupuje od SF dio čest. br. Z. U. [broj ZK uloška] zemlje cca 600 m2, počevši od juga prema sjeveru u čitavoj širini fronta, a na većini zemljišta da se nalazi vinograd. Dalje je navedeno da će Gratelli MF isplatiti SF za 600 m2 zemlje 200,00 din po m2 odmah nakon potpisivanja ugovora, a kupac će stupiti u vlasnost zemljišta nakon odobrenja vlasti.

8.2. Čitanjem prijavnog lista Uprave za katastar i geodetske poslove Brač, Supetar Broj: UP I-09-73/85 od 5. lipnja 1985. utvrđeno je da je čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] imala površinu od 986 m2 te da su cijepanjem iste nastale nove čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 470 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 434 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], put, u površini od 82 m2.

8.3. Čitanjem Kupoprodajnog ugovora sklopljenog 28. kolovoza 1997. između EF i MF, ovjerenog kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića pod brojem OV-2448/97 utvrđeno je da je tužiteljica kupila nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao i da je ista danom sklapanja navedenog ugovora uvedena u zakoniti i materijalni posjed predmetne nekretnine od strane kupca EF. Također, čitanjem povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] utvrđeno je da se tužiteljica temeljem navedenog ugovora uknjižila kao vlasnica iste nekretnine, i to 19. siječnja 1998.

8.4. Iz iskaza svjedoka BF, brata tužiteljice, saslušanog na ročištu 14. svibnja 2024. proizlazi da je njegov otac TF kupio predmetnu nekretninu koja je danas u vlasništvu njegove sestre, i to prije 40 godina od tadašnje vlasnice IF. Ta kupnja da je bila usmena i o istoj nisu sastavili nikakav pisani ugovor, a nakon smrti IF ta nekretnina da je pripala njezinom suprugu EF, koji se kasnije oženio za majku tuženice. Kad je njegov otac kupio tu nekretninu oni da su odmah stupili u posjed, i tu da je on neko vrijeme sadio povrće. Međutim, nakon smrti njegovog oca njemu je ostalo da brine o majci, te je od ostavštine oca dobio kuću, dok je ova nekretnina ostala njegovoj sestri MF, a tu nekretninu da je njegov otac i kupio za nju. Poznato mu je da je njegov otac kupio 500 m2 ovog zemljišta, međutim ona da danas ima 400 m2 jer je 100 m2 otišlo za potrebe izgradnje puta koji se nalazi uz ovu nekretninu, a on da je pomogao VF koji ima nekretninu odmah do sestrine, taj put betonirati, ubaciti vodovodne cijevi. Naime, VF da je tada rekao da pošto oni koriste ovaj put da onda trebaju i sudjelovati u izgradnji istoga. Put da je izgrađen prije 10 – 20 godina, nije točno siguran, ali oni da su tim putem prolazili od kad su kupili ovu nekretninu, jer samo tim putem i mogu pristupiti do svoje nekretnine. Nitko ni njega, a ni njegovu sestru nije sprječavao u prolasku tim putem, a prvi put je to učinila tužena, ali ne zna kada je to bilo. Njegova sestra da je inače živjela u [adresa], tako da nije često dolazila na Brač, a ne zna bi li otišla na tu nekretninu svaki put kad bi došla. On da je na ovu nekretninu dolazio često dok je sadio to povrće, a kasnije je to prestao činiti, jer mu se mama razboljela pa se morao brinuti o njoj, i više nije imao razloga za dolaziti na istu. Mama da mu je umrla prije 7 – 8 godina, a razboljela se ima sigurno više od 30 godina. U izgradnji puta da nije sudjelovao financijski već radom, međutim, 100 m2 ove nekretnine koja ja bilo vlasništvo njegovog oca da je otišlo za potrebe izgradnje tog puta.

8.4.1. Iz iskaza svjedoka UF, prijatelja tuženice i prvog susjeda u Bolu gdje se nalaze nekretnine parničnih stranaka, proizlazi kako je isti bio u bliskim odnosima s roditeljima tuženice od 1999. godine kada su on i njegova obitelj došli u [adresa]. Tuženica da je prije dvije godine krenula sa sređivanjem papira vezano za njezinu imovinu i tada da su primijetili da se put koji se nalazi uz njezinu nekretninu vodi kao njezino vlasništvo, te su daljnjim istraživanjem došli i do susjeda i shvatili da tužiteljica polaže prava na ovaj put. Tražili su od nje da im pokaže papire, međutim ona nije imala kupoprodajni ugovor za ovaj put. Nisu mu poznati detalji kada, kako i od koga je tužiteljica kupila svoju nekretninu, međutim, od kad su oni u Bolu nikada nikoga nisu vidjeli na toj nekretnini, inače da se radi o zapuštenoj livadi, a niti su koga vidjeli da prolazi tim putem do te nekretnine. Ovaj put da prvenstveno koristi VF, vlasnik susjedne nekretnine, a to da su mu dozvolili roditelji LF, usmenim putem, to da mu je čak rekla pok. ĐF, majka tužene. Put da je gradio VF, ali ne zna je li mu netko pomagao u tome. U razgovoru sa tužiteljicom, a budući da je ona tvrdila da postoji ugovor temeljem kojeg ona polaže prava na taj put, oni da su tražili od nje da im pokaže taj ugovor, međutim, ona nije pokazala ništa, ali je zato tuženica po svojim papirima pronašla kupoprodajni ugovor u kojem je točno stajalo da je predmet ugovora nekretnina od 400 m2, a nigdje nije bilo navedeno i pravo vlasništva puta. Svjedok je naveo da to nije ugovor koji prileže na listu 3. spisa a koji mu se pokazao, a nije se mogao sjetiti je li to ugovor na listu 45 spisa. Put prema njegovim saznanjima da koristi samo VF te da je na istome parkirao automobil.

8.4.2. Svjedok VF u svom je iskazu naveo da je vlasnik susjedne nekretnine, koja se nalazi odmah do nekretnine tužiteljice i tužene, i predmetni put da je gradio on svojim sredstvima i to isključivo za potrebe njegove nekretnine. Naime, njegov barba pok. EF da mu je dozvolio da na njegovoj nekretnini izgradi put kako bi mogao doći do svoje nekretnine, jer drugog puta do nje nije bilo. Taj je put probio 1988. godine, a u gradnji puta da su mu pomagali susjedi, prijatelji, između ostalog i brat tužiteljice BF. Sjeća se da je otac tužiteljice tamo negdje 60 -70ih godina platio kaparu za tu nekretninu bivšem puncu pok. EF, dok je 1992. godine MF platila ostatak kupoprodajne cijene EF. Sjeća se da je prilikom isplate te kupoprodajne cijene bila navedena površina nekretnine od nekih 400 m2, odnosno za toliko je plaćeno. On nikada nije vidio ni tužiteljicu ni nikoga od njezinih da prolaze tim putem, a jedino bi vidio njezinog brata OF koji je tu prije dvije godine sadio povrće pa bi došao do mene uzeti vodu. Brat tužiteljice da nije mogao nikakvim drugim putem doći do ove nekretnine, osim ovim putem kojeg je on izgradio, a tužiteljica da nema drugog načina za doći do svoje nekretnine, osim da izgradi sebi sama svoj put. Tužiteljica da je bila prije 2-3 godine na ovu nekretninu, i tada da mu se i obratila te je prošla tim putem, nije ju mogao potjerati. Njegov barba da je njemu dao parcelu za izgraditi put s desne strane, tu da je bio stari suhozid, kao međa između ovog puta i nekretnine tužiteljice. On da je napravio zid između ovog puta i tužiteljičine nekretnine jer je na njenoj nekretnini bio građevinski materijal te je prijetilo da se sav taj materijal odroni na taj put, pa je to morao učiniti kako bi zaštitio prolaz, a to da je napravio 1988. godine, dakle prije ovog ugovora iz 1992. OF da je sadio povrće od 1992. - 1993, godine, a od tada pa do prije dvije – tri godine nije nikada vidio ni OF ni JF da dolaze na ovu nekretninu.

8.5. U postupku su saslušane i parnične stranke. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je predmetno zemljište njezin otac počeo koristiti 1981. godine kada je to korištenje dogovorio sa ŽF, koja je bila prva supruga tuženičinog oca. Njezin otac, a nakon njega ona da su koristili ovu nekretninu kao put koji vodi do zemljišta koje je u njihovom vlasništvu. Nitko njega, a ni nju da nije ometao prilikom prolaženja i korištenja ove nekretnine, s tim da napominje da je ŽF dozvolila njezinom ocu kada je to dogovoreno 1981. da može na predmetnom zemljištu saditi, tada da se sadio krumpir, kapula itd., s tim da na predmetnom dijelu nije bilo povrća, već su tu bile bloketa, odnosno materijal kojeg je njezin otac donio. Nekretninu koja je njezino vlasništvo njezin otac u stvarnosti da je koristio od 1981., međutim ona da se kao vlasnica uknjižila nakon njegove smrti tek 1997. godine. Materijal za predmetni put da je njezin otac stavio 1981., 1982. godine, a put da su gradili njezin brat i rođak tužene. Njezin otac i brat da su otvorili "kantun" zemljišta 1982. godine, donijeli su materijal, blokete, željezo itd., a nakon toga je rođak tužene započeo gradnju svoje kuće, misli da je to bilo 80-ih godina, te sav taj materijal stavio na drugu stranu, kako bi mogao na dijelu gdje su oni maknuli zid nositi materijal do svoje kuće.

8.5.1. Tuženica je u svom iskazu navela da je predmetnu nekretninu naslijedila od svojih roditelja, zapravo od svoje majke koja je umrla prije 3 godine, a ona od njezinog oca koji je umro 2006. godine. Tužiteljica da je slabo kad prolazila ovim dijelom, a to da je rijetko "kad-tad" činila dok su njezini roditelji bili živi, češće ljeti. Ne može se točno sjetiti kako je ova nekretnina prije izgledala, možda da je točno da je sve predstavljalo jednu cjelinu, te da se sadilo povrće, a jedino što može reći je da je ona priznala pravo služnosti prolaza svom rođaku VF koji ima tu kuću, ali tužiteljici nikada to nije dozvoljeno pisanim putem. Ovo da nije jedini put kojim tužiteljica može pristupiti do svoje nekretnine, već do iste može doći i donjim putem, sa ceste. Ne zna jesu li njezini roditelji zabranili tužiteljici korištenje ove nekretnine kada bi je vidjeli na njoj, a što se tiče nje ona da ju je prvi put opomenula i rekla joj da ne može na takav način koristiti nekretninu koja je u njezinom vlasništvu prije ljeta 2023. Posebno upitana da pojasni na koji način tužiteljica može pristupiti do svoje nekretnine donjim putem, s obzirom na visinsku razliku od puta i nekretnine od 2 m ista je navela da postoje dva stabla, gdje se može napraviti put do njezine parcele.

8.6. Očevidom provedenim na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika Petra Garmaza utvrđeno je da predmetna nekretnina na kojoj se traži utvrđenje prava stvarne služnosti prolaza i provoza predstavlja u naravi betonirani put-prolaz, položen u smjeru sjever-jug, koji polazi od asfaltne ceste na jugu, a isti je omeđen sa istočne i zapadne strane zidovima i podzidima. Sve navedeno sa skicom mjesta spora i fotografijama istog vještak Petar Garmaza iznio je u svom geodetskom vještvu dostavljenom u spis 22. listopada 2024., iz koje također proizlazi da predmetni put uz k. č. [katastarska čestica] u južnom dijelu zahvaća i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. U svom usmenom saslušanju na ročištu od 6. veljače 2025. vještak je također naveo da da je visina prolaza cca 1,5 m u južnom dijelu, dok u sjevernom dijelu dolazi u nulu, kao i da površina spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica], a koji u južnom dijelu ulazi u čest. zem. [katastarska čestica] iznosi 17 m2.

9. Odredbom članka 228. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP-a) propisano je da neposredno na temelju zakona pravo služnosti osnovat će se kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti; inače samo kad tako odredi posebni zakon, a st. 2. istog članka da tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona ovlašten je ishoditi upis stečenog prava služnosti u zemljišnoj knjizi. Nadalje, odredbom čl. 229. st. 1. ZVDSP-a je dalje propisano da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Stavkom 2. istog članka je dalje propisano da se dosjelošću ne može osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

9.1. Iz citirane odredbe zakona jasno proizlazi da se stvarna služnost stječe izvršavanjem njezina sadržaja za vrijeme od 20 godine uz pretpostavku da ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao, da se vlasnik poslužnog dobra tome nije protivio i ako služnost nije izvršavana zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

10. Polazeći od navedenih materijalnih odredbi te utvrđenog činjeničnog stanja u ovom postupku zaključak ovog suda je da je tužiteljica vlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] stekla temeljem Kupoprodajnog ugovora sklopljenog **.**.1997. s EF, a temeljem kojeg se i upisala kao vlasnica iste u zemljišnim knjigama. Međutim, navedenim Ugovorom tužiteljica je formalizirala Kupoprodajni ugovor od 15. listopada 1981. sklopljen u Bolu sa pravnim prednikom tuženice EF, u prisutnosti svog oca FF i brata FF, kojim ugovorom je kupila dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 600 m2, koji dio je kasnijom parcelacijom formiran u samostalnu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], kako to proizlazi iz Prijavnog lista Uprave za katastar i geodetske poslove Brač, Supetar Broj: UP I-09-73/85 od 5. lipnja 1985. Sklapanjem navedenog ugovora tužiteljica je stupila u posjed kupljene nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali isto tako i u posjed prava stvarne služnosti prolaza preko formirane nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi put. Naime, iz iskaza svjedoka BF proizlazi da je njegov otac predmetnu nekretninu u vlasništvu tužiteljice kupio usmenim putem od IF, pravne prednice EF te je odmah i stupio u posjed iste, pri čemu je na istoj on sadio povrće te zbog toga tamo dolazio često sve do bolesti njegove majke koja se razboljela prije 30 godina. Pri tome iz rezultata dokaznog postupka, i to kako iskaza saslušanih svjedoka BF i VF, te rezultata očevida provedenog na licu mjesta nedvojbeno proizlazi da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] jedini put kojim tužiteljica može doći do svoje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da su navedeni put koristili kako tužiteljica svaki put kad bi došla na predmetnu nekretninu, tako i njezin brat i otac. Pri tome, iz iskaza saslušanih svjedoka te samih parničnih stranaka nedvojbeno proizlazi da niti tužiteljici niti njezinom bratu ili ocu nitko nikada nije zabranio prolazak tim putem do svoje nekretnine, pa tako ni prednik tuženice pok. EF, sve do 2023. godine kada je to tuženica učinila. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu saslušanog svjedoka BF jer je isti iskazivao životno i logično, u skladu s iskazom tužiteljice, pri čemu je njegov iskaz u suglasnosti i s iskazom svjedoka VF čiji iskaz ovaj sud također cijeni istinitim jer je navedeni svjedok iskazivao objektivno u skladu sa svojim neposrednim saznanjima. Naime, upravo i iz iskaza svjedoka VF, susjeda predmetnim nekretninama, proizlazi da je otac tužiteljice negdje 60-70 ih godina platio kaparu za predmetnu nekretninu bivšem puncu pok. EF, dok je tužiteljica 1992. platila ostatak kupoprodajne cijene EF, kao i da je on 1988. godine probio predmetni put kako bi došao do svoje parcele pri čemu da je napravio zid između ovog puta i tužiteljičine nekretnine jer je na njenoj nekretnini bio građevinski materijal za kojeg je postojala opasnost da se odroni na taj put. Također, navedeni svjedok je u svom iskazu naveo da je brat tužiteljice sadio povrće na predmetnoj nekretnini sve do 1992., 1993. godine, iz čega opet proizlazi zaključak da je tužiteljica putem svojih prednika stupila u posjed povlasne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i prije 1997. godine te je za dolazak na tu nekretninu koristila kao put nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica]. Konačno, za navesti je da je i sama tuženica u svom iskazu navela da je tužiteljica "slabo kad prolazila" predmetnim putem, a dok su njezini roditelji bili živi da je "rijetko kad-tad prolazila, češće ljeti" iz čega se izvodi zaključak da je tužiteljica ipak od kupnje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvršavala sadržaj služnosti na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] prolazeći predmetnim putem, što je i logično jer je to jedini put do nekretnine u njezinom vlasništvu.

10.1. Stoga, a kad se uzmu u obzir utvrđenja do kojih je ovaj sud došao ocjenom, kako materijalnih tako i personalnih dokaza, iz kojih nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica od stjecanja vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica]. godine rijetko, ali nedvojbeno koristila nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], jer je to jedini put do nekretnine u njezinom vlasništvu, kao i da su to činili njezin otac i brat još od 1981. godine jer je na nekretnini u njezinom vlasništvu njezin brat BF sadio povrće sve do 1993. godine kada se razbolila njegova majka, pri čemu se takvom načinu korištenja predmetnog puta, odnosno služnosti nitko nije protivio pa ni prednik tuženice pok. EF, sve do 2023. godine kada je tuženica tužiteljici zabranila korištenje tog puta, a niti ju je tužiteljica izvršavala zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine silom, potajno ili na zamolbu do opoziva, to je zaključak ovog suda da su se kod tužiteljice ispunile pretpostavke iz čl. 228. i 229. ZVDSP-a za stjecanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] temeljem dosjelosti pa je njezin tužbeni zahtjev valjalo usvojiti.

10.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

11. Odluka pod točkom II. izreke presude donesena je temeljem odredbe čl. 228. st. 1. ZVDSP-a budući je istom određeno da tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona ovlašten je ishoditi upis stečenog prava služnosti u zemljišnoj knjizi.

12. U nastavku je sud odlučio o troškovima postupka.

12.1. Kako je tuženica u cijelosti izgubila parnicu ista je polazeći od odredbi čl. 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s Tbr. 7. st. 1., Tbr. 9. st. 1. i 2., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje u tekstu: Tarifa) dužna naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka. Tužiteljici je zastupanoj po odvjetniku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova, pristupa na ročišta od 14. veljače 2024., 4. travnja 2024., 14. svibnja 2024., 3. listopada 2024., 5. studenog 2024. i 6. veljače 2025. po 100 bodova, te za ročište od 5. prosinca 2024. 50 bodova, što ukupno iznosi 750 bodova, a kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura sukladno Tbr. 50 Tarife to je tužiteljici priznat iznos od 1.500,00 eura, koji iznos uvećan za 25 % PDV-a iznosi 1.875,00 eura.

12.2. Tužiteljici je priznat i trošak očevida na licu mjesta te geodetskog vještačenja u iznosu od 549,48 eura, pa ukupni trošak parničnog postupka koji je tuženica dužna nadoknaditi tužiteljici iznosi 2.424,48 eura.

12.3. Stoga je o trošku odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Supetru, 14. veljače 2025.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužiteljici po punomoćniku,

- tuženici po punomoćniku

- u spis