REPUBLIKA HRVATSKA

P Ob-527/20-22

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Krasni Batarelo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa] st. 15, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Miši Živaljiću odvjetniku u [adresa] naspram tužene FE iz [adresa], zastupana po punomoćnici Sandri Šimunić Mamić odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glave rasprave zaključene dana 02. prosinca 2024. u nazočnosti tužene i pun. tužene, a objavljene dana 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je bračna stečevina tužitelja i tužene:

− 93.suvlasnički dio: 80/5601 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-93), stan na trećem (III) katu, označen br.25 (ranije u ZK označen br.24) u površini od 79,95 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, degažmana i lođe, u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, [adresa], ZU 16220, KO Split

− osobno vozilo Škoda, tip 135 L Favorit, broj šasije [broj šasije], broj motora [broj motora], godina proizvodnje 1991, LIMUZINA, TALK BIJELA 01

− namještaj u stanu br. 25, u [adresa], kućanski aparati

II. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik za ½ dijela:

− 93.suvlasnički dio: 80/5601 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-93), stan na trećem (III) katu, označen br.25 (ranije u ZK označen br.24) u površini od 79,95 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, degažmana i lođe, u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, [adresa], ZU 16220, KO Split

osobnog vozila Škoda, tip 135 L Favorit, broj šasije [broj šasije], broj motora [broj motora], godina proizvodnje 1991, LIMUZINA, TALK BIJELA 01

- namještaja i kućanskih aparata u stanu br. 25, u [adresa]

te je tužitelj ovlašten na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na prije označenom stanu, 93.suvlasnički dio: 80/5601 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-93), stan na trećem (III) katu, označen br.25 (ranije u ZK označen br.24) u površini od 79,95 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, degažmana i lođe, u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, [adresa], ZU 16220, KO [katastarska općina] , na svoje ime za ½ dijela, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva za ½ dijela s imena tuženice.

III. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja zatezna kamata teče od presuđenja do isplate.“

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se kako je tužena povukla prijedlog radi osiguranja troškova postupka.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 7.938,00 eura dok se za više zatraženo zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je dana 07. prosinca 2020. tužba tužitelja naspram tužene konačno uređena podneskom tužitelja od 30. rujna 2021. radi utvrđenja bračne stečevine.

2. U tužbi se navodi kako su stranke bile u braku od 1976. Za vrijeme trajanja braka kako su stekle zajedničkim radom imovinu. Brak između stranaka kako je sklopljen u Splitu 30. prosinca 1976., a rastavljen 1997. Presudom Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 1997. pod posl. brojem IIIP-563/95. Stranke kako su po zaključenju braka bile prijavljene na adresi na kojoj je stanovala ČE odnosno tužena sa svojom majkom DE u stanu u [adresa] na adresi [adresa]. Dolaskom prvog djeteta 1978. kako se obitelj proširuje pa i rađanjem djece 1979., 1981. i 1993. Obitelj kako je imala pravo na stambeno proširenje. Obitelj kako je bila dužna vratiti stan na adresi OE i konačno se uselila u stan u tadašnjoj ulici Sutjeska 244, a sada je to [adresa], stan 24. Tada po zakonu kako je samo jedan član obitelji nositelj stanarskog prava. Tada kako je to bila DE. U stan kako se uselila šesteročlana obitelj DE, FE, UE i troje mal. djece rođene u braku ČE i UE. Kasnije kako je u braku stranaka rođeno i četvrto dijete. U to vrijeme DE, majka tužene kako je radila u Zavodu za zapošljavanje, tužena ČE u Jugoplastici a tužitelj u Piku Jadro. Obitelj kako je živjela idilično dok nije ostao bez posla, te otišao tražiti posao izvan RH. Ovako njegovo ponašanje kako je potaklo ČE da preda tužbu za razvod u kojem je i uspjela, bez sporazuma i njegovog pristanka. U obiteljskom domaćinstvu kako je ostala ČE s majkom DE i četvero mal. djece. Tijekom rasprave koja se vodila pred Općinskom sudom u Splitu pod posl. brojem P Ob-1213/15, cijenjena FE saslušana kao svjedokinja kako je izjavila kako je stan na adresi u [adresa], u [adresa] naslijedila od svoje pok. majke DE. Tužitelj kako je u cijelosti spreman sporazumno nadoknaditi troškove otkupa stana u društvenom vlasništvu koje je imao nosilac stanarskog prava, a koji se odnose na predmetni stan u [adresa] u [adresa], a koji stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Vlasništvo stana kako je upisano na tuženu. Od pokretnina kako su posjedovali pokućstvo, odnosno namještaj, kućanske aparate i drugo kao i automobil Škoda Favorit koji je u vrijeme razvoda braka bio star 7 godina i tada vrijedio 2.000,00 DEM. Automobil kako je tužitelj vozio, a pokućstvo kako je ostalo u obiteljskom domaćinstvu.

Slijedom navedenog, predloženo je po provedenom postupku donijeti presudu kojom će se utvrditi kako bračnu stečevinu tužitelja i tužene predstavlja stan na trećem (III) katu, označen br.25 (ranije u ZK označen br.24) u površini od 79,95 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, degažmana i lođe, u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, [adresa], ZU 16220, KO [katastarska općina], osobnog vozila Škoda, tip 135 L Favorit, broj šasije [broj šasije], broj motora [broj motora], godina proizvodnje 1991, LIMUZINA, TALK BIJELA 01, te namještaja i kućanskih aparata u stanu broj 25. u [adresa]. Nadalje, točkom II tužbenog zahtjeva zatraženo je utvrđenje kako je tužitelj suvlasnik za ½ dijela predmetnog stana na 3. katu označenog brojem 25 (ranije ZK 24) u površini od 79,95 m2 na adresi u [adresa], osobnog vozila Škoda, tip 135 L Favorit te namještaja kućanskih aparata u stanu broj 25. u [adresa]. Nadalje, tužitelj kako je ovlašten na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na naprijed označenom stanu na adresi u [adresa] na svoje ime za ½ dijela, uz istoimeno brisanje prava suvlasništva za ½ dijela s imena tužene.

3. Dana 25. travnja 2022. u spis je zaprimljen podnesak tužene u kojem se ističe kako se tužena u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom uz prijedlog sudu da odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na plaćanje troškova postupka. Tužena kako osporava navode iz tužbe kako bi predmetna nekretnina 93 suvlasnički dio 80/5601 ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-93), stan na trećem katu, označen br. 25 ( ranije u ZK označen brojem 24) u površini od 79,95 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika , degažmana i lođe u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, [adresa], ZU 16220, k. o. [katastarska općina] predstavljala bračnu stečevinu tužitelja i tužene te da bi tužitelj bio suvlasnik nekretnine za ½ dijela. Predmetna nekretnina kako ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka jer nije stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice niti potječe od zajedničkog rada bračnih drugova. Tužena kako je predmetnu nekretninu stekla temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenim između DE kao primateljice uzdržavanja koja je bila isključiva vlasnica predmetne nekretnine i tužene kao davateljice uzdržavanja, a koji ugovor je zaključen dana 19. listopada 2000. kod Javnog bilježnika Joška Donika - Stanojević, br.OU-390/2000-1. Temeljem navedenog ugovora tužena kako je upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u ZK. Općinskog suda u Splitu. Između stranaka kako je nesporna činjenica da je brak između stranaka razveden presudom Naslovnog suda, posl. broj IIIP 563/95 od 19. svibnja 1997. Tužena kako je predmetnu nekretninu stekla temeljem Ugovora zaključenog nakon prestanka bračne zajednice zbog čega predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka jer nije stečena radom za vrijeme trajanja iste niti potječe od zajedničkog rada bračnih drugova.

Iako je na tužitelju teret dokaza na okolnost navoda iz tužbe, tužitelj kako uz tužbu nije dostavio niti jedan dokaz na okolnost svojih tvrdnji. Tužena osporava navode tužitelja da je isti bio nositelj stanarskog prava na predmetnoj nekretnini. Tužitelj nije bio nositelj stanarskog prava niti mu po toj osnovi pripadaju prava. Nositeljica stanarskog prava na predmetnoj nekretnini kako je bila sad pok. DE i korisnica stana koji je predmet ovog postupka te je kao takva i zaključila ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo dana 19. svibnja 1995. te je isključivo svojim sredstvima otplaćivala otkup sve do svoje smrti, a nakon njezine smrti otkup je nastavila plaćati tužena i još uvijek ga otplaćuje. U odnosu na navode tužitelja da bi namještaj u stanu na adresi u [adresa] predstavljao bračnu stečevinu, tužena kako se protivi takvim navodima kao neosnovanim. Cjelokupan namještaj u stanu kako je bio u vlasništvu DE koja ga je o svome trošku opremila i namjestila te predmetni stan pripremila za stanovanje svoje kćeri - ovdje tužene i tužitelja. U odnosu na zahtjev tužitelja da se utvrdi kako je tužitelj suvlasnik za ½ osobnog vozila Škoda, Tip 135L Favorit , br. šasije [broj šasije], broj motora [broj motora], god. proizvodnje 1991,LIMUZINA, TALK BIJELA 01, tužena navodi kako je tužitelj taj osobni automobil odvezao kada je napustio bračnu zajednicu 1995. i od tada ga je sam koristio. Danas automobil kako bi bio star preko 31 godinu. Tuženoj kako nije poznata sudbina vozila, nije joj poznato da li je još uvijek u prometu ili je propao. Nadalje smatra kako tužitelj nema pravni interes da se utvrdi da isti predstavlja bračnu stečevinu odnosno da je isti suvlasnik za ½ budući da prema podacima iz prometne dozvole navedeno vozilo upisano je na ime tužitelja. Tužena slijedom navedenog kako drži i predlaže da se odlukom suda tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan te obveže tužitelja na snašanje troškova tuženoj.

4. Dana 3. veljače 2023. u spis je zaprimljen podnesak tužene kojim tužena u cijelosti ustraje u iznesenim navodima podneska od 26. travnja 2022. Posebno ističe kako je sada pok. DE majke tužene, predmetnu nekretninu, odnosno stan u [adresa] dobila na korištenje prije zaključenja braka između parničnih stranaka i to baš dana 12. studenoga 1976. temeljem Odluke o dodjeli stana na korištenje, Udružene samoupravne interesne zajednice za zapošljavanje Split, savjeta radne zajednice br: O4-1495/1-76. godine, a s istom je raspolagala u korist tužene temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenom nakon prestanka bračne zajednice između parničnih stranaka.

Brak između parničnih stranaka zaključen je dana 30. prosinca 1976., a prestao je 19.svibnja 1997.

5. Na ročištu održanom dana 16. veljače 2023. pun. tužitelja naveo je kako tužitelj u cijelosti ustraje u tužbi i tužbenom zahtjevu. U odnosu na odgovor na tužbu tužene navodi kako status nositelja stanarskog prava nije osnov stjecanja vlasništva na stanu na kojem je nekoć postojalo stanarsko pravo. Navodi kako je važna činjenica otkupa stana, a ovaj otkup kako je uslijedio na stanu koji je strankama dodijeljen naknadno imajući u vidu mnogočlanu obitelj tužitelja i tužene, njihovo četvero djece. Nositelj stanarskog prava kako je najstariji član domaćinstva, ali ovo kako ne isključuje institut bračne stečevine. Činjenica je kako su stranke živjele u braku od 1976. do 1997., a ugovor o prodaji stana zaključen 16. ožujka 1995. Tužitelj ne spori činjenicu kako je postupak razvoda braka rješavan u odsutnosti tužitelja. Tužitelj kako drži da je nužno raspraviti je li i na koji način predmetni stan dodijeljen u ovoj površini obitelji stranaka upravo u smislu stjecanja nekretnine, iako je u to vrijeme na snazi bio nevlasnički sustav, a sve vezano za činjenicu da je tužitelj ipak s obzirom na vrijeme otkupa stana živio u tom stanu i bio u braku s tuženom, što prema Obiteljskom zakonu i Zakonu o vlasništvu i drugim pravnim stvarima proizvodi određene pravne učinke.

Pun. tužene u cijelosti se usprotivila iznesenim navodima tužitelja.

6. Podneskom zaprimljenim dana 21. ožujka 2023. tužena se očitovala na navode tužitelja s ročišta održanog dana 16. veljače 2023. na način kako su netočni navodi tužitelja kako je predmetni stan dodijeljen strankama naknadno imajući u vidu mnogočlanu obitelj tužitelja i tužene. Navod tužitelja kako je i u suprotnosti s materijalnim dokazima u spisu.

Majka tužene DE kako predmetni stan dobila na korištenje prije nego što su tužena i tužitelj zaključili brak i u vrijeme kada tužitelj nije bio, a niti je s obzirom na okolnosti mogao biti član obiteljskog domaćinstva. Tužena kako je stekla vlasništvo predmetnog stana nakon prestanka bračne zajednice, naplatnim pravnim poslom zaključenim s vlasnicom stana.

Sama činjenica kako je tužitelj za vrijeme trajanja bračne zajednice uselio s tuženom i njihovom zajedničkom djecom u stan u koji ih je primila majka tužene i u istom živio do trenutka dok nije samovoljno napustio suprugu, ovdje tuženu i njihovu zajedničku djecu, ne daje mu pravo na tvrdnje da je stan njegova bračna stečevina jer za to nema nikakve zakonske osnove.

Činjenica je kako je nositeljica stanarskog prava bila sada pok. majka tužene koja je predmetni stan na korištenje dobila prije zasnivanja bračne zajednice između parničnih stranaka, te da je ista kao nositeljica stanarskog prava stekla pravo na otkup stana, a koji otkup je samostalno plaćala do trenutka svoje smrti te je kao isključiva vlasnica stana istim raspolagala na način da je sa tuženom zaključila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i to nakon prestanka bračne zajednice između tužene i tužitelja. Otkup stana nakon smrti majke nastavila je plaćati isključivo tužena.

Predmeti stan nije bio, niti je bračna stečevina parničnih stranaka.

7. Na ročištu održanom dana 24. travnja 2024. u nazočnosti stranaka pregledan je i pročitan spis Općinskog suda u Splitu posl. broja IIIP.563/95. Na tom ročištu stranke su ustrajale u iznesenim navodima tijekom postupka.

Raspravnim rješenjem suda odlučeno je izvesti dokaz saslušanjem stranaka.

8. Na ročište održano dana 10. rujna 2024., na koje ročište nije pristupio tužitelj, uredno obaviješten pun. tužitelja njegov izostanak opravdao je zbog operativnog zahvata tužitelja uz prijedlog da se dokaz saslušanjem stranaka izvede na sljedećem ročištu. Pun. tužene suglasila se s odgodom ročišta a sve iz razloga kako bi se dokaz saslušanjem stranaka izveo na istom ročištu.

9. Na ročištu održanom dana 2. prosinca 2024. na koje ročište ponovno nije pristupio tužitelj sud je izveo dokaz saslušanjem tužene. Od strane suda utvrđeno je kako tužitelj nije dostavio medicinsku dokumentaciju, a na okolnost izostanka s ročišta održanog dana 10. rujna 2024.

Pun. tužitelja naveo je kako tužitelj nije pristupio ponovno iz istog razloga odnosno i dalje kako je hospitaliziran. Nakon provedenog dokaza saslušanjem tužene kako tužitelj traži da mu se dopusti očitovanje u odnosu na njene navode.

Po izjašnjenju pun. tužitelja, pun. tužitelja napustio je ročište bez odobrenja suda, a što je od strane suda utvrđeno i na zapisniku.

U iskazu tužena FE navela je kako je brak s tužiteljem zaključila 30. prosinca 1976. U braku kako je rođeno četvero djece. Brak kako je razveden presudom Općinskog suda u Splitu posl. broja IIIP.563/95. Osim razvoda kako je odlučeno da tada troje mal. djece stanuju s majkom, tuženom. Određeni su i osobni odnosi na način da će se ostvarivati sukladno dogovoru roditelja, te je otac i na ime uzdržavanja mal. djece bio obvezan odlukom suda. Radilo se o mal. djeci U, LE i TE, dok je sin F u to vrijeme bio punoljetan. Iako je postupak razvoda braka pokrenut 1995. u prosincu, a odluka donesena u svibnju 1997. navodi kako je bračna zajednica prekinuta, odnosno tužitelj kako ih je napustio početkom 1995. Od onda do danas, odnosno od početka 1995. pa nadalje kako je nije nikada kontaktirao, niti je doprinosio na ime uzdržavanja djece. S djecom kako nije ni ostvarivao osobne odnose. Vezano za predmetni postupak navodi kako je tužitelja upoznala negdje 1967./1968. kada je dolazio u Split kod svoje tete. Viđali su se dugi vremenski period, ali to kako je bilo periodično i kratko tijekom godine jer je tužitelj cijelo vrijeme živio i studirao u [adresa]. Brak kako su zaključili 30. prosinca 1976. ali u vrijeme i po zaključenju braka tužitelj kako je živio u [adresa], završavao je studij. Po završetku studija iz [adresa] kako je otišao u Sarajevo radi odsluženja vojnog roka u JNA. Zajednički život kako je započeo 1978. Po zaključenju braka kako je tužena ostala živjeti i živjela u [adresa], na [adresa], na adresi [adresa]. Na tom stanu u [adresa] njena majka DE kako je imala stanarsko pravo. Njena majka LE kako je od svoje radne organizacije dobila novi stan na korištenje i to upravo stan u [adresa]. Tužena kako je s tužiteljem koji se vratio s vojnog roka od 1978. pa do 1984. stanovala u stanu na [adresa]. U tom stanu kako su stanovali bespravno. Napustili su ga 1984./1985. te od tada kako su živjeli s majkom tužene u [adresa]. U tom stanu u [adresa] s tužiteljem i djecom kako je živjela do njegovog odlaska, odnosno 1995. kada on odlazi, a tužena kako s djecom i majkom ostaje u tom stanu. Što se tiče namještaja za kojeg tužitelj navodi da bi predstavljao bračnu stečevinu ističe kako je njena majka dobila stan na korištenje u studenom 1976. Odmah po dodjeli tog stana na korištenje kako je sa njenom sestrom Č i njenom obitelji preselila u taj stan. Po useljenju oni kako su ga i opremili. Troškove opremanja u najvećem dijelu kako je snosila njena majka. Kada je tužena s tužiteljem i djecom došla u taj stan 1984/1985 on kako je u cijelosti bio opremljen i nije bilo potrebe kupovati namještaj. Ni tužena ni tužitelj kako u to vrijeme nisu imali financijske mogućnosti da bi u tom smislu imali troškova, a nije ni bilo potrebe jer se radilo o uređenom stanu. U to vrijeme tužitelj kako je radio kao veterinar u "Mesoprometa", a tužena kao trgovac u "Jugoplastike". Njihova primanja kako su bila prosječna. U to vrijeme kako su ostvarili pravo na dječji doplatak, a što ukazuje na to da se radilo o prosječnim primanjima. Od primanja kako su zadovoljavali svoje potrebe i potrebe djece. Ako se je nešto i kupilo radilo se o manjim kućanskim aparatima. Međutim, ti aparati zbog proteka vremena i svrhe kojoj su bili namijenjeni kako su propali odnosno više ne mogu niti služe svrsi, odnosno ne postoje. Po proteku određenog vremenskog perioda, kada su se stekli zakonski uvjeti, njena majka DE s [adresa] kako je sklopila ugovor o kupnji stana na kojem postoji stanarsko pravo i to kako je bilo u ožujku 1995., odnosno nakon što je tužitelj napustio tuženu i djecu. U tom stanu u vrijeme sklapanja tog ugovora, budući ih je tuženik napustio početkom 1995. živjeli su majka tužene, tužena i njena djeca. Radilo se o zajedničkom domaćinstvu te su živjeli isključivo od primanja tužene i mirovine njene majke DE. Zajednički su snašali troškove života, prehrane, režija, a njena majka kako je u to vrijeme isključivo plaćala rate otkupa za navedeni stan. Kako je majka tužene bila bolesna i stara žena, iako tužena ima brata i sestru, ističe kako oni u to vrijeme nisu živjeli u tom stanu, oni su odselili, tužena kako se isključivo brinula i skrbila o majci. Zadnje godine života njena majka kao je bila jako bolesna, zalegla je i zahtijevala je posebnu brigu i skrb. Kako je živjela s majkom na sebe kako je preuzela brigu i skrb o njoj zbog čega ju je majka željela zaštiti i ostaviti joj stan. Vezano za tu njenu odluku razgovaralo se s bratom i sestrom tužene. Oko majčine odluke nije bilo problema te je dana 19. listopada 2020. i zaključen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između tužene i njene sada pokojne majke DE, a koji je i ovjeren od strane javnog bilježnika. Po sklapanju tog ugovora kako je brinula i skrbila o majci sve do njene smrti, a na sebe kako je i preuzela ratu otkupa stana kojeg je u cijelosti osobno podmirivala. Otkup kako je završen tijekom prošle godine - 2023. Tužena kako je upisana kao vlasnica predmetnog stana. Na upit suda navodi kako joj nitko nikada nije davao nikakva novčana sredstva za otkup predmetnog stana, a posebno ne tužitelj. Ni po načinu stjecanja ni po otkupu taj stan nije i ne može predstavljati bračnu stečevinu zbog čega se u cijelosti protivi da bi isti predstavljao vlasništvo po pola kako tužitelj to traži. Protivi se i utvrđenju da bi predmetni namještaj predstavljao bračnu stečevinu iz razloga što je s tužiteljem i djecom 1984. li 1985. ušla u predmetni stan koji je bio namješten, pa nije ni bilo potrebe kupovati namještaj, a ako se nešto i kupilo iz zajedničkih sredstava radilo se o manjim kućanskim uređajima koji su se zbog upotrebe i zadovoljenje potreba djece potrošili, odnosno propali i više ne postoje. U odnosu na automobil navodi kako joj nije jasan tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga jer je predmetni automobil kupljen za vrijeme trajanja braka i nesporno je da isti predstavlja bračnu stečevinu. Međutim, ističe kako je tužitelj upravo s tim automobilom napustio obitelji 1995. Od tada niti ona niti djeca tužitelja pa ni predmetni auto nisu vidjeli. Automobil kako je sada star više od 33 godine,jer je kupljen 1991. te ističe kako sumnja da je uopće u voznom stanju zbog čega ne zna kako bi se izjasnila na postavljen tužbeni zahtjev u odnosu na automobil.

Radi pojašnjenja tužena je navela kako je u ono vrijeme kada su živjeli zajedno na [adresa] u [adresa] od 1978. kada je tužitelj došao u RH radi zajedničkog života tada nosila ime [adresa], a kasnije promijenila ime u RE. Po izvedenom dokazu saslušanjem tužene, pun. tužene u cijelosti se usprotivila zahtjevu tužitelja da se istom udjeli rok radi očitovanja na iskaz tužene, a sve iz razloga jer tužitelj nije pristupio po pozivu suda niti na jedno dosada održano ročište, a nije ni valjanom dokumentacijom opravdao nedolazak na ročište održano 10. rujna 2024. dostavom medicinske dokumentacije, kao ni dokumentacije kojom bi opravdao izostanak s ročišta na kojem je sud izveo dokaz saslušanjem tužene. Tužitelj kako potražuje ovim postupkom utvrđenje prava suvlasništva na stanu u [adresa], a da u spis nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoje navode, dok je tužena dostavila svu relevantnu dokumentaciju kojom je dokazala da predmetni stan nije bračna stečevina, niti može predstavljati bračnu stečevinu, već se radi o isključivom vlasništvu tužene. Predmetni stan kako je stečen po drugoj pravnoj osnovi, odnosno nije stečen radom niti potječe od rada tijekom trajanja bračne zajednice. Pun. tužene kako povlači prijedlog radi određivanja aktorske kaucije iz razloga jer je isti bespredmetan. Smatra kako je činjenično i pravno stanje dovoljno raspravljeno uz prijedlog da sud odbije daljnje dokazne prijedloge tužitelja, zaključi raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te obveže tužitelja na snašanje troškova ovog postupka. Na tom ročištu sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja i izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih te dovršio raspravljanje.

10. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Izvatka iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela Split od 30. rujna 2021., preslike prometne dozvole SFR Jugoslavije , preslike osobne karte tužitelja SFR Jugoslavije, Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između DE i FE od 19. listopada 2020.,Ugovora broj 108/95 od 12. travnja 1995., preslike uplatnica na stranicama spisa 33 i 34, Odluke o dodjeli stana na korištene od 12. studenog 1976., Presude Općinskog suda u Splitu posl. broja IIIP.563/95 od 19. svibnja 1997., Rješenja poslovnog broja Z-815/04-NČ od 23. travnja 2004., pregleda spisa Općinskog suda u Splitu poslovnog broja IIIP. -563/95, a i izveden je dokaz saslušanjem tužene, dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja, te odbio daljnje dokazne prijedlog kao suvišne.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Predmet spora je utvrđenje kako bračnu stečevinu tužitelja i tužene čini stan označen broj 25 na adresi u [adresa], osobni automobil marke Škoda tip 135L Favorit, godina proizvodnje 1991., te namještaj i kućanski aparati u stanu broj 25 u Splitu, na adresi [adresa], te nadalje da se utvrdi kako je tužitelj vlasnik navedene bračne stečevine za jednu polovinu dijela. Nadalje, da se tužitelju dopusti da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na predmetnom stanu u [adresa] na svoje ime za ½ dijela uz istovremeno brisanja prava suvlasništva za ½ dijela s imena tužene.

13. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu posl. broja IIIP.563/95 utvrđeno je da se predmetni postupak vodio po tužbi tužiteljice FE naspram tuženika UE koji je odsutan i nepoznatog boravišta i u inozemstvu radi razvoda braka i dr. U tom postupku na traženje suda rješenjem Centra za socijalni rad Split od **.**.1996. UE odsutnom i nepoznata boravišta postavljen je staratelj za poseban slučaj u osobi Tomislava Krke, odvj. u Splitu radi njegovog zastupanja te zaštite njegovih prava i interesa u postupku radi razvoda braka koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu poslovnog broja IIIP.563/95.

U navedenom postupku sud donio presudu poslovnog broja IIIP-563/95 dana 19. svibnja 1997. Navedenom presudom razveden je brak zaključen između tužiteljice FE rođene D i tuženog AE, nadalje zajednička mal. djeca stranaka mal. U, LE i TE povjerena su na daljnji odgoj i čuvanje majci FE uz ostvarivanje osobnih odnosa mal. djece s ocem sukladno sporazumu stranaka. Nadalje, tuženik je obvezan doprinositi na ime uzdržavanja mal. djece i to O i ĆE iznosima od po 500,00 kn mjesečno te mal. TE iznosom od 400,00 kn mjesečno počev od 19. svibnja 1997. pa ubuduće. U obrazloženju navedene presude ističe se kako je staratelj tuženika u odgovoru na tužbu naveo kako mu nisu poznate činjenice koje se iznose u tužbi uz prijedlog da se utvrdi činjenično stanje te po provedenom postupku i donese presuda. Nadalje, u obrazloženju se navodi kako je iz iskaza tužiteljice utvrđeno kako su odnosi između nje i tuženog za vrijeme trajanja bračne zajednice bili dobri, sve dok tuženik nije u svibnju 1995. napustio nju i njihovu zajedničku djecu. Postupak tuženog kako ju je jako pogodio zbog čega traži i ustraje u razvodu braka smatrajući njegov postupak, odnosno ponašanje ozbiljnim uzrokom za razvod braka te ne postoji mogućnost da se bračna zajednica ponovno uspostavi. I iz iskaza svjedokinje NE kako proizlazi odnosno utvrđeno je kako je ista u prijateljskim odnosima s tužiteljicom, da je početkom 1992. primijetila da su se odnosi između tužiteljice i tuženika poremetili te da je tuženik početkom 1995.napustio tužiteljicu i djecu nakon toga tužiteljica kako ga više nije vidjela te nije joj ni poznato gdje bi se isti mogao nalaziti.

Navedena presuda pravomoćna je dana 20. rujna 1997.

14. Slijedom navedenog nesporno je utvrđeno kako su stranke zaključile brak dana 30. prosinca 1976., koji je brak razveden Presudom Općinskog suda u Splitu IIIP. 563/95 od 19. svibnja 1997.

Nesporno je utvrđeno, unatoč činjenici što je brak razveden presudom Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 1997. kako je bračna zajednica stranaka prekinuta početkom 1995., a što proizlazi i iz iskaza tužene i u ovom postupku.

15. Pregledom Odluke o dodjeli stana na korištenje Udružene samoupravne interesne zajednice za zapošljavanje Split, Savjet radne zajednice broj 04-1495/1-76 od 12. studenog 1976. utvrđeno je kako je LE radnici zajedničke stručne službe USIZ za zapošljavanje Split dodijeljen na korištenje jedan trosobni stan u objektu E-961 predjel Vrh Sućidra, ulaz 7, kat 3., stan broj 24 u površini od 79,15 m2. Točkom 2. utvrđeno je kako je imenovana dužna prije useljenja stan kojeg koristi u [adresa] u [adresa] predati ovoj službi slobodan od osoba i stvari u stanju za normalno korištenje.

16. Slijedom navedenog neprijeporno je utvrđeno kako je majci tužene LE predmetni stan na adresi u [adresa] dodijeljen na korištenje prije zaključenja braka tužitelja i tužene.

17. Pregledom Ugovora broj 108/95 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (s obročnom otplatom broj 108/95) utvrđeno je kako je isti sklopljen dana 12. travnja 1995. između Republike Hrvatske, Komisije za stambeni i poslovni prostor kao prodavatelja i DE iz [adresa], kao kupca. U čl. 1. navedenog ugovora jasno se navodi kako prodavatelj prodaje, a kupac kupuje stan na kojem postoji stanarsko pravo zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koji se nalazi na adresi [adresa] ulaz 1, kat 3. broj stana 24 izgrađenog na dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sastoji se od tri sobe, kuhinje, blagovaone, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, degažmana i lođe u ukupnoj površini od 79,95 m2. Ugovorne strane kako suglasno utvrđuju da cijena stana zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade opisane u točci 1. ovog ugovora iznosi 76,227.00 kn. Člankom 3. propisano je kako se kupac obvezuje prodavatelju otplatiti cijenu iz točke 2. ugovora kroz 28 godina od dana sklapanja ugovora u mjesečnim obrocima na žiro račun Republike Hrvatske, Ministarstvo financija s tim da prvi obrok odnosno učešće iznosi 2.287,00 kn kojeg je dužan prodavatelju isplatiti u roku od 8 dana od dana sklapanja ugovora. Ukupni iznos svih obročnih otplata cijene stana s unaprijed obračunatom kamatom u visini od 1 posto godišnje na dan sklapanja ovog ugovora kako iznosi 85.000,00 kn. Preostalih 336 mjesečnih obroka kako se kupac obvezuje otplaćivati prodavatelju od 15-og u mjesecu za svaki mjesec počev od 1. svibnja 1995. Prvi mjesečni obrok kako iznosi 253,00 kn. Pregledom istog utvrđeno je kako je kupac dana 22. svibnja 1995. uplatio prvi obrok iz točke 3. predmetnog ugovora.

Nadalje je utvrđeno kako je navedeni ugovor ovjeren u potpisu pred javnim bilježnikom Ivanom Rajčić u Splitu 19. svibnja 1995. broj Ov-4143/95 i SE u [adresa], **.**.1995. broj Ov-1260/95.

18. Pregledom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju utvrđeno je kako je isti zaključen između DE rođene L umirovljenice iz [adresa](ex. Sutjeska 244) kao primateljice uzdržavanja s jedne strane i FE rođene DE umirovljenice iz [adresa](ex. Sutjeska 244) kao davateljice uzdržavanja s druge strane, dana 19. listopada 2000. U navedenom ugovoru navodi se kako je primateljica uzdržavanja majka davateljici uzdržavanja vlasnica stana u [adresa], površine 79,95 m2; primateljica uzdržavanja kako je predmetni stan kupila temeljem Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo i na otplatu i da stan još nije otplaćen. Točkom 2. Ugovora navedeno je kako primateljica uzdržavanja daje u vlasništvo darovateljici uzdržavanja stan opisan u predmetnom Ugovoru odmah po potpisivanju ovog Ugovora otkada davateljica uzdržavanja snosi sve poreze i druge obveze vezano uz posjed i korištenje te nekretnine, s tim što se davateljica uzdržavanja obvezuje dosmrtno uzdržavati primateljicu uzdržavanja. Nadalje, ugovaratelji kako su suglasni da se nalaze u susposjedu predmetne nekretnine predmetnog ugovora. S navedenim datumom 19. listopada 2020. predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je i ovjeren od strane javnog bilježnika Joška Donika – Stanojevića iz Kaštel Starog broj

19. Budući su stranke zaključile brak 30. prosinca 1976., a koji je brak razveden Presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja IIIP.563/95 od 19. svibnja 1997. te kod utvrđene činjenice kako je bračna zajednica prekinuta početkom 1995. kada je tuženik napustio tuženu i mal. djecu, za imovinu koja je stečena u braku stranaka primjenjuju se odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 27/78, 45/89, 51/89, 59/90, 25/94 i 162/98) koji se primjenjuje od 01. siječnja 1979. godine pa sve do 01. srpnja 1999. godine, kada stupa na snagu Obiteljski zakon.

Odredbom čl. 277. ZBPO propisano je kako je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.

Člankom 278. propisano je kako imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, a st. 2. imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i slično) različito od osnove navedene u čl. 277.ovoga zakona je njegova posebna imovina.

Odredbom čl. 280. pravo vlasništva bračnih drugova na nekretninama koje su njihova zajednička imovina upisuje se u Zemljišne knjige na oba bračna druga kao njihovo skupno vlasništvo.

Odredbom čl. 285. propisano je da svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliko je njegov dio u zajedničkoj imovini ili u dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine. Odredbom čl. 287. propisano je u st. 1. da kod utvrđenja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. St. 2. propisano je kako u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećavanju zajedničke imovine.

20. Slijedom naprijed navedenog, utvrđeno je kako je bračna zajednica stranaka prekinuta početkom 1995.; utvrđeno je kako je majci tužene LE predmetni stan dodijeljen na korištenje temeljem Odluke o dodjeli stana na korištenje 12. studenog 1976., znači, prije zaključenja braka stranaka koji je zaključen 30. prosinca 1976.

Utvrđeno je pregledom Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 12. travnja 1995. kako je predmetni stan od Republike Hrvatske kupila nositeljica stanarskog prava DE, majka tužene te je i utvrđeno kako je po sklapanju tog Ugovora upravo DE plaćala obroke uplate otkupne cijene stana vlastitim sredstvima, a što potvrđuju i uplate koje prileže spisu.

Ističe se kako navedeno niti ne spori sam tužitelj koji u opisu tužbe navodi: "spreman sam srazmjerno nadoknaditi troškove otkupa stana u društvenom vlasništvu, a koje se odnose na već spomenuti stan br 24 u [adresa] u [adresa].

21. Nesporno je utvrđeno pregledom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kako je vlasnica stana kao primateljica uzdržavanja dala, odnosno prenijela u vlasništvo davateljici uzdržavanja FE svojoj kćeri, koja odmah po potpisivanju navedenog Ugovora snosi sve poreze i druge obveze vezano uz posjed i korištenje te nekretnine. Nadalje, kako davateljica uzdržavanja preuzima sva prava i obveze primateljice uzdržavanja za predmetni stan, a u skladu s Ugovorom o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, a posebno se obvezuje preuzeti otplatu svih dosada neotplaćenih obročnih rata cijene stana. Nadalje, kako primateljica uzdržavanja ovlašćuje davateljicu uzdržavanja da bez njenog daljnjeg pitanja ili sudjelovanja na temelju ovog Ugovora ishodi pravo vlasništva na predmetnom stanu uknjižbom u zemljišnim knjigama, odnosno, polaganjem Ugovora u knjigu položenih ugovora kod Općinskog suda u Splitu uz istovremeno brisanje ovog prava sa imena primateljice uzdržavanja.

Iz iskaza tužene utvrđeno je kako se je ista savjesno brinula i skrbila o svojoj pok. majci DE do dana njene smrti te kako je na sebe preuzela i otplatu obročnih rata za predmetni stan te kako je isti otplaćen tijekom 2023.

22. Iz pregledanog Rješenja posl. broja Z-815/04 od 23. travnja 2004. utvrđeno je kako je izvršena uknjižba prava vlasništva posebnog dijela zgrade [adresa] sagrađena na č. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], uknjiženog društvenog vlasništva i prava korištenja Grada Splita i to baš stana na 3. katu označenog broj 24 u površini od 79,95 m2 na ime FE rođene DE za cijelo. Dok je točkom II. navedeno kako na teret stana opisanog pod točkom I rješenja vlasništva ČE, za cijelo, stoji uknjižba pod a prava zaloga u iznosu od 85.008,00 kn uz revalorizaciju i nuzgredice u korist Republike Hrvatske te pod b pravo doživotnog stanovanja u korist DE.

23. Navedeno proizlazi i pregledom Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu zemljišnoknjižnog odjela ZK uloška [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] od 30. rujna 2021.

24. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja nesporno je utvrđeno kako predmetni stan ne predstavlja bračnu stečevinu odnosno, nije imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

25. U odnosu na traženje tužitelja kako bi bračnu stečevinu činio i namještaj te kućanski aparati u predmetnom stanu, za istači je kako od strane tužitelja nije preciziran. Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužene da su tužitelj i tužena po zaključenju braka pa do 1985. stanovali na adresi u [adresa], tada [adresa], a sada [adresa], a da je njena majka sa sestrom i njenom obitelji u stan na adresi [adresa] uselila odmah kada joj je taj stan dodijeljen na korištenje 1976. godine, te da su ga po useljenju u cijelosti i opremile. Upravo iz tog razloga kako za tim nije bilo potrebe nakon što su u taj stan doselili tužena i tužitelj s djecom. Navedeno je utvrđeno i pregledom podataka JRO MUP-a RH u kojima se navodi kako je UE bio prijavljen u Splitu na adresi [adresa] od 2. kolovoza 1978. pa do 31. siječnja 1985. Tužena ne spori te joj i u tom dijelu sud poklanja vjeru kako je uistinu za potrebe obiteljskog domaćinstva kako tužitelja i tužene tako i njihovo četvero djece bilo neophodno kupiti kućanske aparate, kao i činjenice da su isti od vremena napuštanja bračne zajednice tužitelja 1995. pa do danas propali, odnosno više ne postoje. I kao takvi nisu u njenom posjedu, a tužitelj nije dokazao suprotno.

26. U odnosu na predmetni automobil marke Škoda TIP 135 l Favorit godina proizvodnje 1991. utvrđeno je, odnosno tužena ne spori da je predmetni automobil kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice, te posljedično navedenom i predstavlja bračnu stečevinu stranaka po pola, kako to navodi i tužitelj. Međutim, sud u cijelosti prihvaća navode tužene kao životne i logične i u odnosu na automobil jer je nesporna činjenica, budući je predmetni automobil proizveden 1991., što znači da se sada radi o osobnom automobilu starom 33 godine, dok tužitelj nikakvim dokazom uz tužbu nije dokazao da navedeni automobil postoji. Odnosno, da služi svrsi. Ovo sve iz razloga što jedini dokaz koji prileži tužbi je prometna dozvola za registrirano vozilo, i to baš vozilo koje je predmet ovog spora, izdana od strane SFRJ Policijska uprava Split od 1. srpnja 1991., a koja prometna dozvola važi do 1. srpnja 1992. Pregledom osobne karte koja također prileži uz tužbu tužitelja ističe se kako je preslika osobne karte iz vremena Socijalističke Republike Hrvatske Općine Split, izdane 20. veljače 1985. s rokom važenja osobne iskaznice 10 godina, što znači da tužitelj i u tom dijelu dostavlja nevažeći dokument. Po mišljenju suda da tužitelj u odnosu na osobni automobil ima važeći dokument iz kojeg bi bilo razvidno da je isti u prometu i da služi svrsi, istog bi i priložio uz tužbu.

Pokretnina kojih više nema ne mogu biti predmet rasprave u sporovima povodom bračne stečevine.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

28. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja sud je odbio daljnje dokazne prijedloge tužitelja kao suvišne, nadalje, odustao je od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja jer isti valjanom dokumentacijom nije opravdao nadolazak na ročišta. U odnosu na traženje tužitelja da mu se dodjeli rok radi očitovanja na navode u iskazu tužene sud ističe kako je pun. tužitelja napustio ročište prije izvođenja tog dokaza iako je raspravnim rješenjem odlučio kako će se na tom ročištu izvesti dokaz saslušanjem stranaka, odnosno tužene. Također se ističe kako u iskazu tužene nije bilo novih činjenica i navoda, odnosno svi navodi tužene u iskazu proizlaze iz dokumentacije koja prileži spisu, a koja je uredno od strane suda dostavljena tužitelju i isti se tijekom postupka na nju i očitovao.

29. Kako je tužena povukla prijedlog radi osiguranja troškova postupka sukladno odredi čl. 193. Zakona o parničnom postupku (NN" 53,91, 91/22, 58/93, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19,80/22,114/22,155/23,) odlučeno je kao pod točkom I izreke rješenja.

30. Temeljem odredbe članka 154. stavak 1. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku tuženoj je obistinjen trošak sukladno tbr. broj 7. toč.br.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to sastava odgovora na tužbu u iznosu od 603 boda, podneske od 3. veljače 2023. i 21. ožujka 2023. svaki za iznos od po 603 boda, te zastupanja na ročištima od 16. veljače 2023., 24. travnja 2024. i 02. prosinca 2024. svaki za iznos od po 603 boda, te za ročište od 10. rujna 2024. u iznosu od 301 bod, te ročišta za objavu u iznosu od 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda daje iznos od 7.938,00 eura, dok se za više zatraženo zahtjev odbija kao neosnovan radi čega je odlučeno kao pod točkom II. Izreke rješenja.

U Splitu, 14. veljače 2025.

S U D A C

KRASNA BATARELO

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tužene