Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Pr-128/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja ČĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Ratkoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Klinički bolnički centar Osijek, iz Osijeka, J. Huttlera 4, OIB: 89819375646, zastupanog po punomoćniku BĐ, zaposleniku tuženika, radi poništenja ugovora o radu i odluke o plaći, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja TĐ i punomoćnika tuženika BĐ, **.**.2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj RĐ s tužbenim zahtjevom koji glasi:
" 1. Poništava se Ugovor o radu tuženika broj R2/02-6982/2024-02 koji je radnik primio 26. lipnja 2024. godine i poništava se Odluka o plaći broj r2/02-6982-02/2024 od 1. srpnja 2024. godine.
2. Utvrđuje se da tužitelj obnaša poslove posebnog radnog mjesta u sustavu zdravstva – vozač sanitetskog prijevoza sa koeficijentom 1,43, III. platnog razreda u skladu sa Uredbom.
3. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju razliku plaće od ranije utvrđenog koeficijenta 1,28 do koeficijenta 1,43 počevši od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. uvećano za zateznu kamatu tekuću od 1. ožujka 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve to u roku 15 dana".
II. Odbija se tužitelj RĐ sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu 1.000,00 eura.
P r
-
1 2 8 /
0 2
4 -
Obrazloženje
1. Tužitelj je 30. srpnja 2024. podnio tužbu u kojoj je naveo da je višegodišnji radnik tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila na kojem svakodnevno obavlja prijevoz bolesnika između odjela, zavoda i klinika tuženika budući da je tuženik izgrađen po principu paviljonske bolnice, te da se svaka organizacijska jedinica nalazi u različitim zgradama, pa i u različitim mjestima. Nakon što je stupila na snagu Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj: 22/24, u nastavku: Uredba) 1. ožujka 2024., tuženik je sukladno Uredbi, radno mjesto tužitelja kao vozača sanitetskog vozila preimenovao u radno mjesto dostavljača. Navodi da on najvećim dijelom prevozi bolesnike i da se ne može raditi o dostavljanju jer se dostavljanje odnosi na materijalne stvari. Smatra da je tuženik postupio na takav način kako bi uštedio znatna novčana sredstva budući da je radno mjesto dostavljača manje plaćeno. Tužitelj napominje da tuženik kao zdravstvena ustanova ne može funkcionirati bez prijevoza pacijenata, bez odgovarajućih sanitetskih vozila i bez vozača i da se ne može govoriti o dostavljanju pacijenata, već o njihovom prijevozu koje često zahtjeva i monitoriranje njihovog stanja prilikom sanitetskog prijevoza. Stoga tužitelj smatra da njegovo radno mjesto sukladno Uredbi pripada radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza kao posebnom radnom mjestu specifičnom za zdravstvenu ustanovu odnosno za rad u zdravstvu i to s koeficijentom 1,43, a ne da mu pripada radno mjesto vozača-dostavljača s koeficijentom 1,28, što je u svojim aktima tuženik pogrešno utvrdio. Tužitelj je upravnom vijeću tuženika podnio zahtjev za zaštitu prava na ugovor o radu od 27. lipnja 2024. i na odluku o plaći od 1. srpnja 2024. na koji upravno vijeće nije odgovorilo, odnosno na koji je zahtjev odgovorio ravnatelj tuženika koji nije bio ovlašten za isto. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da donese presudu kao u citiranom dijelu točke I. izreke.
1.1. Na ročištu održanom 27. siječnja 2025. tužitelj je naveo da mu je tuženik u međuvremenu ponudio novi ugovor o radu od 1. siječnja 2025. za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza zbog čega je uredio točku 3. tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće u razdoblju od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa, budući da je tužitelj 14. lipnja 2024. zaprimio odgovor tuženika na zahtjev za ispravak prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće utvrđenih dodatkom ugovora o radu, a tužbu je podnio tek 30. srpnja 2024. i to protiv ugovora o radu, a ne protiv dodatka ugovora o radu od 1. ožujka 2024. Tuženik pojašnjava da je sukladno obvezi iz čl. 37. Zakona o plaćama u državnim i javnim službama („Narodne novine“, broj 155/23) tužitelju ponudio izmijenjeni ugovor o radu prema Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 6. lipnja 2024. Naime, prije stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnim i javnim službama i Uredbe, tužitelj je imao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 0,815, da bi nakon stupanja na snagu predmetne Uredbe tužitelj i tuženik sklopili dodatak ugovora o radu za radno mjesto vozača, a kojim je dodatkom koeficijent tužitelja s 0,815 preveden na 1,25. Nakon toga, a budući da je tuženik donio novi Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 28. svibnja 2024, tužitelju je ponuđen novi ugovor o radu 26. lipnja 2024. za radno
P r
-
1 2 8 /
0 2
4 -
mjesto vozača-dostavljača u odsjeku za prijevoz pri službi za tehničke poslove tuženika. Tuženik napominje da je tužitelj dobrovoljno potpisao navedeni ugovor o radu zbog čega se isti ne može poništavati budući da je sklopljen na temelju suglasnosti volja obje ugovorne strane, a tužitelj u tužbi ni ne navodi razloge koji su zakonom predviđeni za poništenje ugovora. U odnosu na radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza tuženik navodi da njegovi vozači nisu vozači saniteta, da tuženik nije u mogućnosti obavljati sanitetski prijevoz s obzirom da sukladno pozitivnim propisima nije dio mreže hitne medicine i sanitetskog prijevoza. Pojašnjava da sanitetski prijevoz obavljaju za to osposobljeni sanitetski timovi Zavoda za hitnu medicinu, što tužitelj nije. Tuženik navodi i to da tužitelj kao vozač najveći dio svog radnog vremena obavlja poslove koji spadaju u prijevoz prljavog i čistog rublja, hrane, mobilne ekipe transfuzije, te potrošnog materijala. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da prvenstveno odbaci, odnosno da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
2.1. U odnosu na novi ugovor o radu koji je tuženik s tužiteljem sklopio 31. prosinca 2024. s primjenom od 1. siječnja 2025. za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza, tuženik je naveo da je isti sklopljen nakon što su kod tuženika donesene Izmjene i dopune Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta koji je stupio na snagu 3. prosinca 2024., te da novi ugovor o radu nema retroaktivno djelovanje. Tuženik je i nadalje ustrajao u tome da on ne obavlja djelatnost sanitetskog prijevoza budući da ista mora biti ustanovljena od strane Ministarstva zdravstva.
3. U dokaznom postupku pročitani su: ugovor o radu od 1. srpnja 2024. (list 5 spisa), odluka o plaći od 1. srpnja 2024. (list 7 spisa), zahtjev za zaštitu prava od 11. srpnja 2024. (list 8 spisa), odgovor na zahtjev od 23. srpnja 2024. (list 9 spisa), preslika prometne dozvole ( list 15-16 spisa), radni nalog (list 18-19 spisa), prigovor tužitelja od 23. svibnja 2024. (list 28 spisa), odluka o plaći od 31. listopada 2023. (list 30 spisa), dodatak ugovoru o radu od 1. ožujka 2024. (list 31-32 spisa), ugovor o radu od 18. listopada 2023. (list 33-34 spisa), odluka tuženika od 6. lipnja 2024. (list 35-36 spisa), izvadak iz naziva radnih mjesta tuženika (list 37 spisa), pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika od 28. svibnja 2024. ( list 49-56 spisa), dopis tuženika od 19. lipnja 2024. (list 58-60 spisa), putni radni listovi (list 63-78 spisa), radni nalozi (list 84-100 spisa), ugovor o radu od 1. siječnja 2025. (list 135-136 spisa). Izvršen je uvid u fotografije vozila (list 11-14, 101-103 spisa).
3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog stranaka za saslušanje svjedoka CĐ (na okolnost zaduženja vozila tužitelja, prijevoza pacijenata, vrste radnih zadataka tužitelja), svjedokinje VĐ (na okolnost sistematizacije radnih mjesta), i dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja (na okolnost stvarnih poslova i radnih zadataka koje obavlja), budući da činjenice koje bi se navedenim dokazima trebale utvrditi nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
4. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa. Ovo stoga što tužitelj tužbom u ovom postupku osporava ugovor o radu od 27. lipnja 2024. i odluku o plaći od 1. srpnja 2024. za koje navodi da ih je primio 26. lipnja 2024. (što tuženik ne osporava) i protiv kojih je tuženiku podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava 11. srpnja 2024. (list 8 spisa) dakle, unutar propisanog zakonskog roka od 15 dana od dana primitka. Budući da je tuženik na zahtjev odgovorio dopisom od 23. srpnja 2024., a da je tužba u ovom predmetu podnesena 30. srpnja 2024. tužitelj je postupio sukladno čl. 133. Zakona o radu
P r
-
1 2 8 /
0 2
4 -
("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, u nastavku: ZOR). To što je tužitelj prethodno kod tuženika osporavao odnosno prigovarao i obračunu plaće za mjesec travanj 2024. (list 28 spisa), a na koji je prigovor tuženik odgovorio odlukom od 6. lipnja 2024. (list 35-36 spisa), ne utječe na pravovremenost tužiteljeve tužbe u ovom postupku jer tužitelj ovom tužbom osporava ugovor o radu od 27. lipnja 2024. i odluku o plaći od 1. srpnja 2024., a na zahtjev tužitelja kojim traži isplatu razlike u plaći između isplaćenog i tzv. pripadajućeg koeficijenta se ne primjenjuju rokovi iz čl.133. st.1. i. 2. ZOR-a.
5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za poništenje ugovora o radu od 27. lipnja 2024. i odluke o plaći od 1. srpnja 2024., zahtjev za utvrđenje da kod tuženika obavlja poslove na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza kojem pripada koeficijent složenosti poslova 1,43, te zahtjev za isplatu razlike pripadajuće plaće sukladno navedenom koeficijentu.
6. Među strankama nije sporno:
- da je tužitelj prije stupanja na snagu Uredbe radio kod tuženika na radnom mjestu vozača u službi za tehničke poslove s koeficijentom složenosti poslova 0,815,
- da je nakon stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“, broj 155/23) i Uredbe, tužitelj potpisao s tuženikom dodatak ugovoru o radu 1. ožujka 2024. za radno mjesto vozača s koeficijentom složenosti poslova 1,25, kao radnik III. vrste, platni razred 2,
- da je nakon toga, sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Uredbi, tuženik 28. svibnja 2024. donio Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta prema kojem je tužitelj s tuženikom potpisao novi ugovor o radu 27. lipnja 2024. za radno mjesto vozač-dostavljač,
- da je tuženik 1. srpnja 2024. donio odluku o plaći kojom je tužitelju utvrdio koeficijent složenosti poslova za radno mjesto vozač-dostavljač 1,280,
-da tužitelj nema završen edukacijski program za radnika u djelatnosti sanitetskog prijevoza,
-da je tuženik, nakon što je donio Izmjene i dopune Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, s tužiteljem 31. prosinca 2024. potpisao novi ugovor o radu za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza u odjelu za prijevoz, službi za tehničke poslove, te da je tim ugovorom određeno da prijašnji ugovor o radu od 27. lipnja 2024. prestaje važiti 31. prosinca 2024.
6.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz dodatka ugovoru o radu od 1. ožujka 2024., Ugovora o radu od 27. lipnja 2024. i 1. siječnja 2025., odluke o plaći od 31. listopada 2023. i 1. srpnja 2024. i Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika.
7. Među strankama je sporno je li tuženik pravilno postupio odnosno je li postupio u skladu s Uredbom kada je tužitelju 27. lipnja 2024. ponudio i kada je s njim sklopio ugovor o radu za radno mjesto vozača-dostavljača ili mu je trebao ponuditi i s njim
P r
-
1 2 8 /
0 2
4 -
sklopiti ugovor o radu za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza sukladno kojem bi mu pripadao i veći koeficijent složenosti poslova tj.1,43 umjesto 1,280. S tim u vezi je sporna i odluka tuženika o tužiteljevoj plaći prema koeficijentu složenosti poslova 1,280 umjesto 1,43, te pripada li stoga tužitelju i pravo na isplatu razlike plaće između utvrđenog i pripadajućeg koeficijenta.
8. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno je prvenstveno poći od cilja Uredbe, a to je prevođenje dotadašnjih naziva radnih mjesta u javnim službama u nove nazive radnih mjesta tako što će se primjenom Uredbe i Zakona o plaćama u državnim i javnim službama osigurati jednakost plaća na istim radnim mjestima (jednaka plaća za jednak rad).
9. Prema čl.4. Uredbe, radna mjesta u javnim službama su opća i posebna radna mjesta. Opća radna mjesta odnose se na sve javne ustanove, a posebna radna mjesta odnose se na jednu ili više javnih ustanova. Opća radna mjesta u javnim službama su rukovodeća radna mjesta i ostala radna mjesta (čl.5.st.1. Uredbe). Radno mjesto vozač-dostavljač je ostalo radno mjesto s koeficijentom složenosti poslova 1,28 (čl.10. st.1.t.22. Uredbe). U sustavu zdravstva postoje posebna radna mjesta koja su propisana čl.16. Uredbe, a u odnosu na vozače to su radno mjesto vozača u djelatnosti hitne medicine s koeficijentom složenosti poslova 1,60 (čl.16. st.13.t.4. Uredbe) i radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza s koeficijentom složenosti poslova 1,43 (čl.16. st.14.t.1. Uredbe).
9.1. Uzimajući u obzir Uredbu, utvrđeno je dakle da su u javnim službama u sustavu zdravstva propisana tri radna mjesta vozača i to vozač-dostavljač, vozač u djelatnosti hitne medicine i vozač sanitetskog prijevoza.
10. Temeljni zakon koji uređuje djelatnost sanitetskog prijevoza je Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18., 125/19., 147/20., 119/22, 156/22, 33/23, 36/24, u nastavku: ZZZ)), koji u čl.30. propisuje da zdravstvena zaštita na primarnoj razini obuhvaća između ostaloga i sanitetski prijevoz i pruža se, između ostalih, i kroz djelatnost sanitetskog prijevoza, dok je klinički bolnički centar zdravstvena ustanova na tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti (čl.120. ZZZ).
10.1. Zakonom i izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 22/23) sanitetski prijevoz je postao dijelom Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu (čl.47. ZIDZZZ) koji kao zdravstvena ustanova obavlja djelatnost hitne medicine, sanitetskog prijevoza i telemedicine preko Mreže hitne medicine i sanitetskog prijevoza koju donosi ministar zdravstva. Sukladno Mreži hitne medicine i sanitetskog prijevoza koja je donesena Odlukom Ministra zdravstva od 20. listopada 2023. („Narodne novine“, broj 134/23), djelatnost hitne medicine i sanitetskog prijevoza u Osječko baranjskoj županiji obavlja Zavod za hitnu medicinu Osječko baranjske županije unutar kojega su propisana 24 tima sanitetskog prijevoza.
11. Prema čl.2. st.2. Pravilnika o organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine i sanitetskog prijevoza („Narodne novine“, broj: 64/24) koji je stupio na snagu 6. lipnja 2024. djelatnost sanitetskog prijevoza obuhvaća prijevoz nepokretnih, teško pokretnih i bolesnika kojima zbog prirode bolesti nije preporučeno samostalno kretanje, u ili iz zdravstvene ustanove odnosno privatne ugovorene ordinacije u svrhu dobivanja zdravstvenih usluga (čl. 2. st. 3. Pravilnika). Djelatnost sanitetskog prijevoza organizira
P r
-
1 2 8 /
0 2
4 -
se i provodi na primarnoj razini zdravstvene zaštite (čl. 4. st. 4. Pravilnika). Sanitetski prijevoz podrazumijeva primopredaju i prijevoz bolesnika u svrhu pružanja zdravstvenih usluga u ili iz zdravstvene ustanove odnosno privatne ugovorene ordinacije vozilom za sanitetski prijevoz prema mjestu prebivališta bolesnika odnosno prijevoz bolesnika između dvije zdravstvene ustanove prema sjedištu ugovorene zdravstvene ustanove za sanitetski prijevoz (čl. 26. Pravilnika). Poslove u djelatnosti sanitetskog prijevoza obavlja Zavod za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Zavod Grada Zagreba. (čl. 27. Pravilnika). Sanitetski prijevoz obavlja tim sanitetskog prijevoza po nalogu prijavno-dojavne jedinice sanitetskog prijevoza. Sanitetski tim čine dva medicinska tehničara i dva vozača, a svi radnici u djelatnosti sanitetskog prijevoza moraju imati završen edukacijski program koji donosi Hrvatski zavod za hitnu medicinu u roku od 30 dana od dana početka rada u Zavodu za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave i moraju svoja znanja i vještine obnavljati jednom u tri godine (čl. 29. Pravilnika).
12. Prema čl. 23. Pravilnika o standardima i normativima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje djelatnosti hitne medicine i djelatnosti sanitetskog prijevoza („Narodne novine“, broj: 64/24), djelatnost sanitetskog prijevoza obavlja tim sanitetskog prijevoza koji čine dva zdravstvena radnika srednje stručne spreme od kojih je najmanje jedan medicinska sestra/medicinski tehničar i dva vozača (dva sanitetska vozila). Svi radnici iz stavka 1. ovog članka su obvezni završiti edukacijske programe za radnike u djelatnosti sanitetskog prijevoza koje donosi Hrvatski zavod za hitnu medicinu.
13. Uvidom u Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Osijek od 28. svibnja 2024. koji je stupio na snagu 6. lipnja 2024. utvrđeno je da kod tuženika nije predviđeno radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza nego radno mjesto vozača- dostavljača (list 37 spisa) koji radi u sklopu službe za tehničke poslove, odsjeka za prijevoz.
14. Uzimajući u obzir navedeno, utvrđeno je da tuženik kao klinički bolnički centar, kada je s tužiteljem sklopio ugovor o radu 27. lipnja 2024., sukladno važećim propisima, nije mogao obavljati djelatnost sanitetskog prijevoza budući da se sanitetski prijevoz obavlja u sklopu djelatnosti Zavoda za hitnu medicinu što Klinički bolnički centar Osijek nije i budući da se sanitetski prijevoz provodi i organizira na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a klinički bolnički centar kao zdravstvena ustanova djeluje na tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. Iz tih razloga, tuženik u svojoj sistematizaciji radnih mjesta u utuženom razdoblju nije ni imao predviđeno radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza nego radno mjesto vozača-dostavljača što je bilo u skladu s Uredbom. Nadalje, sukladno važećim propisima, tužitelj u utuženom razdoblju nikako nije mogao obavljati poslove kao vozač sanitetskog prijevoza, ne samo zato što nije bio zaposlen unutar Zavoda za hitnu medicinu nego i zato što nije imao ni potrebnu edukaciju za to radno mjesto koja je propisana čl. 23. Pravilnika o standardima i normativima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje djelatnosti hitne medicine i djelatnosti sanitetskog prijevoza, a što ni sam punomoćnik tužitelja na pripremnom ročištu nije osporavao. Dakle, tužitelj iz navedenih razloga nije bio niti je mogao biti ni dio sanitetskog tima koji jedino i isključivo može obavljati poslove sanitetskog prijevoza. Stoga je tuženik pravilno postupio kada je s tužiteljem 27. lipnja 2024. sklopio ugovor o radu za radno mjesto vozača-dostavljača jer je to
P r
-
1 2 8 /
0 2
4 -
jedino radno mjesto vozača koje je propisano Uredbom, a čijim je uvjetima udovoljavao tužitelj.
14.1. To što tužitelj navodi u tužbi da je kod tuženika prevozio pacijente, što sud smatra izvjesnim jer proizlazi iz fotografija vozila i prometne dozvole koje je tužitelj priložio uz tužbu, pa da mu stoga pripada radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza, a ne radno mjesto dostavljača jer da se materijalne stvari dostavljaju, a pacijenti prevoze, sud smatra irelevantnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer ni tuženik kao poslodavac, a ni tužitelj kao radnik kod tog poslodavca nisu ispunjavali zakonske uvjete za obavljanje poslova sanitetskog prijevoza. Za napomenuti je i to da je tužitelj još prije stupanja na snagu Uredbe kod tuženika radio na radnom mjestu vozača, te da je nakon stupanja na snagu Uredbe njegovo radno mjesto preimenovano u radno mjesto vozača-dostavljača, a ne samo „dostavljača“ kako tužitelj navodi u tužbi. Dakle, i iz samog naziva radnog mjesta se može zaključiti da je tužitelj kod tuženika zadužen i za dostavljanje tzv. materijalnih stvari što dokazuje i putni radni list broj 60208 (list 75 spisa) uvidom u koji je utvrđeno da je upravo tužitelj 23. lipnja 2024. vršio prijevoz rublja iz praonice, što ne spada u poslove vozača sanitetskog prijevoza koji prevozi isključivo pacijente (čl.26. Pravilnika o organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine i sanitetskog prijevoza).
14.2. U odnosu na činjenicu da je tužitelj s tuženikom 31. prosinca 2024. ipak sklopio novi ugovor o radu za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza, utvrđeno je da isto ne utječe na postojanje i valjanost ugovora o radu od 27. lipnja 2024. koji je predmet ovog postupka zato što novi ugovor o radu ne djeluje retroaktivno (čl.12. Ugovora, list 135-136 spisa) i zato što tuženik u vrijeme važenja pobijanog ugovora o radu nije ispunjavao zakonske uvjete za obavljanje djelatnosti sanitetskog prijevoza, a sukladno tome ni zakonske uvjete da bi imao zaposlene radnike na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza, što je već prethodno pojašnjeno u točki 14. obrazloženja ove presude. Je li tuženik nakon nove sistematizacije radnih mjesta u prosincu 2024. stekao navedene uvjete i je li novi ugovor o radu tužitelja za radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza zakonit, nije predmet ovog spora.
15. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je utvrdio da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. za radno mjesto vozača-dostavljača sukladno Uredbi, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev kojim pobija navedeni Ugovor kao neosnovan, a s tim u vezi i Odluku o plaći. Budući da je tužitelj odbijen s točkom 1. i 2. tužbenog zahtjeva, neosnovan je i njegov zahtjev za isplatom razlike plaće između koeficijenta 1,28 i koeficijenta 1,43.
15.1. Iako je sud odbio tužbeni zahtjev iz naprijed navedenih razloga, za napomenuti je i to da se tuženik osnovano u odgovoru na tužbu poziva na činjenicu da je tužitelj pogrešno postavio tužbeni zahtjev na "poništenje" predmetnog ugovora o radu i odluke o plaći. Naime, poništenje ugovora o radu se može tražiti u slučaju njegove pobojnosti sukladno čl.331. st.1. Zakona o obveznim odnosima u vezi čl.8. st.4. ZOR-a. Ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom sklapanju bilo mana volje, te kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom određeno (čl.330. Zakona o obveznim odnosima). S obzirom da tužitelj u tužbi kao ni u podnesku od 5. studenog 2024. kojim odgovara na navode iz odgovora na tužbu ne navodi da su u konkretnom slučaju postojali razlozi pobojnosti propisani Zakonom o obveznim odnosima, već da valjanost predmetnog ugovora o radu i odluke o plaći
P r
-
1 2 8 /
0 2
4 -
osporava isključivo radi toga što su doneseni protivno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, isti ne može tužbom tražiti poništenje ugovora o radu, a pogotovo ne odluke o plaći kao jednostranog akta tuženika.
16. Sud je raspravnim rješenjem od 27. siječnja 2025. odbio prijedlog tužitelja za odgodu ročišta kako bi se očitovao na podnesak tuženika od 7. siječnja 2025. jer da ga je primio tek 23. siječnja 2025. Tuženik je podnesak predao sudu u roku propisanom čl. 299 a Zakona o parničnom postupku, i sljedećeg je dana (8. siječnja 2025.) otpremljen tužitelju koji je čekao krajnji rok od 15 dana za preuzimanje istog putem e- komunikacije iako je još u listopadu 2024. znao da je ročište zakazano za 27. siječnja 2025., a radi se o radnom sporu za koji je propisana hitnost u postupanju. Međutim, unatoč tome, sud prilikom donošenja ove odluke nije uzeo u obzir sporni podnesak (u kojem tuženik uglavnom ponavlja navode iz odgovora na tužbu) niti dokaze koji su priloženi uz isti.
17. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, odbijen je i sa zahtjevom za naknadu troška postupka. Tuženik nije tražio naknadu troškova postupka.
Osijek, 14. veljače 2025.
Sudac
Nikolina Primorac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.
DOSTAVITI:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
