REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj P-128/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu po sucu toga suda Jasni Grgurić, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, protiv tuženika Lovačko društvo "Fazan" iz Ivanić-Grada, Ulica braće Radića bb, Topolje, zastupan po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 14. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i pun. tuženika Domagoja Kruheka odvj. vježbenika u zamjenu za pun. Gorana Božića, odvj. iz Zagreba, objavljene 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, protiv tuženika Lovačko društvo "Fazan" iz Ivanić-Grada, Ulica braće Radića bb, Topolje od 6. srpnja 2017. godine radi naplate regresnog potraživanja u iznosu od 20.649,63 kn / 2.740,68 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. Naknadno je tužitelj u podnesku, nakon očitovanja tuženika, naveo da je doista postojala polica osiguranja između tužitelja i tuženika, ali da je iscrpljena svota osiguranja po toj polici zbog agregatnog limita, tj. osigurane gornje granice obveze u ukupnom iznosu od 150.000,00 kn / 19.908,42 EUR jer je po toj polici isplaćen iznos od 216.613,71 kn / 28.749,58 EUR.

II. Nalaže se tužitelju Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862 platiti tuženiku Lovačko društvo "Fazan" iz Ivanić-Grada, Ulica braće Radića bb, Topolje trošak parničnog postupka u iznosu od 3.922,08 EUR; sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862 sa zahtjevom za plaćanjem svojih troškova ovog parničnog postupka, kao neosnovanim.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 31. srpnja 2014. godine u Topolju došlo do naleta osobnog vozila na divljač srnu koja je pretrčavala cestu, a na vozilu je nastala šteta na prednjem i bočnom lijevom dijelu vozila, vozač ĐĆ je imao negativni alkotest te nije bilo njegove prekršajne odgovornosti. Vlasnik vozila oštećeni OTP leasing d.d. postavio je odštetni zahtjev po polici automobilskog kaska, a temeljem kojeg je tužitelj isplatio štetu u iznosu od 20.649,63 kn dana 29. kolovoza 2014. godine. Nadalje se u tužbi navodi da se od tuženika potražuje regresno potraživanje temeljem čl. 963 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18 – u daljnjem tekstu ZOO) jer da je za štetni događaj kriv isključivo tuženik koji je u vrijeme događaja upravljao lovnim područjem te da isti odgovara za štetu koju počini divljač, a temeljem čl. 1063 i čl. 1064 ZOO-a te odredbe čl. 50 ZOSPC.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije odgovoran, tj. da nije pasivno legitimiran te ističe prigovor isključive odgovornosti vozača vozila jer je na navedenoj cesti postavljen prometni znak divljač na cesti pa je vozač bio dužan upravljati na način da ne dođe do štetnog događaja. Ukazuje se i na okolnost da divljač nije opasna stvar. Osim toga ističe da nije dokazano da bi bio dužan isplatiti regresno iznos jer je i sam tuženik sa tužiteljem imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti lovačkog društva dana 7. travnja 2014.

3. Kod ovog suda donesena je presuda poslovni broj P-128/2024-21 od 8. lipnja 2022., koje je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Gž-779/2022-4 od 8. veljače 2024. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U ukidnoj odluci se navodi da ovaj sud u ukinutoj presudi nije dao nikakve razloge zbog kojih bi bila isključena tuženikova odgovornost po osnovi krivnje te je naveo da sud nije obrazložio zašto je odbio provođenje prometno vještačenja na okolnost dinamike prometne nezgode i visine štete. Nadalje, u ukidnoj odluci se navodi da Županijski sud ne može prihvatiti shvaćanje prvostupanjskog suda da se tužitelj mogao i trebao za predmetnu štetu naplatiti iz police osiguranja od odgovornosti broj 041724000249, pa da mu takav propust onemogućava da gubitak koji je pretrpio isplatom naknade štete svom osiguraniku naknadi od tuženika, kao osobe odgovorne za štetu jer da, iz sadržaja spisa proizlazi da tužitelj, sve do zaprimanja odgovora na tužbu u ovoj pravnoj stvari, nije imao saznanja da je tuženik u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti. Iako je tužitelj i prije podnošenja tužbe pozivao tuženika na isplatu regresa (dopisi od 15. siječnja, 24. ožujka i 15. lipnja 2015. – list 29-31 spisa), pri čemu ga je još u prvom dopisu (od 15. siječnja 2015.) pozvao da se izjasni ima li i kod kojeg osiguravajućeg društva sklopljenu policu od odgovornosti, u spisu nema dokaza da je tuženik o tome obavijestio tužitelja. Prema Općim uvjetima za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, koji su sastavni dio police osiguranja, upravo je obveza osiguranika izvijestiti osiguratelja o nastupanju osiguranog slučaja kao i o podnesenom zahtjevu za naknadu štete. Obveza osiguratelja nastupa tek u svezi s podnesenim zahtjevom za naknadu štete bilo da je oštećena osoba zahtjev za naknadu štete podnijele njemu neposredno ili ga je upravila prema osiguraniku. To znači da bez određenog zahtjeva za naknadu štete, osiguratelj ne može biti u obvezi isplatiti osigurninu oštećenom.

4. U toku dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, izvršen je uvid i pročitan je izvadak po transakcijskom računu Croatia osiguranja (list 2-3 spisa), prijava štete, odštetni zahtjev i kopija vozačke dozvole (list 4-6 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 8 spisa), prometna dozvola (list 9-10 spisa), polica osiguranja (list 11 spisa), uvjeti za osiguranje tužitelja (list 12-14 spisa), izvid štete i fotografije oštećenja (list 15-17 spisa), potvrda PP Ivanić-Grad (list 18 spisa), izvod iz registra poslovnih subjekata (list 18-20 spisa), nalog za doznaku sa izjavama o prijeboju, ispisima isplate te računom Mediteran auto i priležećom korespodencijom (list 21-31 spisa), ispis iz registra udruga (list 32-34 spisa), pregled štete po polici s prilozima (list 54-64 spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede (list 47 spisa), polica osiguranja (list 48 spisa), službene zabilješke PP Ivanić-Grad, zapisnik i potvrde (list 74-79 spisa) saslušana je svjedok ĐĆ, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo Dražene Mucha (list 90-95 spisa) i dopuna istog (list 125-126 spisa), polica osiguranja od 7.4.2014. s prilozima (list 107-111 spisa), opći uvjeti osiguravatelja s prilozima (list 129-177 spisa) te je neposredno saslušana vještakinja, proveden je dokaz očevidom na licu mjesta, te je provedeno prometno vještačenje po prometnom vještaku ing. Miši Bariću, izvršen je uvid u njegov nalaz i mišljenje (list 234- 239) te je vještak neposredno ispitan na raspravi.

5.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; u daljnjem tekstu ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP, odlučio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5.2. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

6. Predmet ove pravne stvari je subrogacijski zahtjev tužitelja, kao osiguratelja, da mu tuženik, kao osoba odgovorna za štetni događaj od 31. srpnja 2014., isplati naknadu koju je 29. kolovoza 2014. isplatio svom osiguraniku OTP Leasing d.d. na osnovi ugovora o kasko automobilskom osiguranju.

7. Nesporan je nastanak događaja, a što sud utvrđuje iz policijskog Izvješća, tj. Zapisnika o očevidu te iskaza svjedoka ĐĆ koji je kao vozač upravljao vozilom na kojem je pričinjena šteta. Nesporna je i visina štete koja je utvrđena od strane tužitelja i vlasnika vozila OTP Leasing d.d., kao što je nesporno da je tužitelj isplatio štetu nastalu na vozilu u događaju od 31. srpnja 2014. dana 29. kolovoza 2014. vlasniku vozila, tj. oštećeniku.

8. Sporno je da li je tužba osnovana u smislu čl. 963 ZOO-a, tj. da li tužitelj ima pravo regresnog potraživanja u odnosu na tuženika u ovom postupku.

9. Na sporne okolnosti izveden je dokaz uvidom u policu osiguranja koju je zaključilo Lovačko društvo "Fazan" Topolje upravo sa ovdje tužiteljem broj 041724000249 dana 7. travnja 2014. te je izveden dokaz provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja, kao i dokazi po uputi drugostupanjskog suda provođenjem očevida ta je provedeno prometno vještačenje i izvršen uvid u isprave priložene spisu.

10.1. Slijedom svega izloženog, tj. cjelokupnog provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je doista do prometne nesreće došlo na prometnici koja prolazi kroz lovište, odnosno kroz lovno područje koje je dano na gospodarenje tuženiku. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka uvrđuje se da je do ove prometne nezgode došlo u naseljenom mjestu Topolje kod kbr 47, na kolniku s dva prometna traka u oba smjera ukupne širine 6 m na kojem dijelu je brzina ograničena prometnim pravilom na 50 km/h. Na rekonstrukciji događaja nije uočen znak opasnosti „divljač na cesti“ dok se u Službenoj zabilješci PP Ivanić Grad navodi postojanje znaka „divljač na cesti“ iz smjera kretanja osobnog vozila u mjestu Posavski Bregi narednih 5,1 km što obuhvaća i mjesto događaja. Na priloženim fotografijama policije, koji su izašli po dojavi na mjesto događaja, razvidna su oštećenja prednjeg dijela osobnog vozila kao i uginula životinja u odvodnom kanalu izvan kolnika. Obzirom da službenici policije nisu vršili klasičan očevid, kao niti skicu mjesta događaja, točno mjesto naleta na srnu kao i dinamiku ove prometne nezgode, a prema materijalnim tragovima, tehničkim putem nije moguće utvrditi, dok je u svom iskazu vozač osiguranika tužitelja ĐĆ tvrdio da se mjesto naleta na srnu se nalazi u naseljenom mjestu Topolje oko 20 m od kbr 47. Cijeneći nastala oštećenja na osobnom vozilu proizlazi da je primarni kontakt ostvaren prednjim lijevim dijelom vozila i najvjerojatnije lijevim bočnim dijelom srne koja je dolazila vozilu s njegove desne strane dijagonalno prema vozila s prednje strane. Brzina kretanja osobnog vozila u trenutku naleta na srnu iznosila je oko 73,8 km/h dok se ista prije naleta tehničkim putem ne može utvrditi. Naletom na srnu, u varijanti mjesta naleta po vozaču ĐĆ, isti je mogao uočiti srnu sa svoje desne strane bočno od vozila oko 6 m u kojem trenutku se prednji dio osobnog vozila nalazio udaljen od mjesta naleta oko 14,3 m. S obzirom na potreban zaustavni put osobnog vozila po suhom kolniku od oko 42,4 m, vozač ĐĆ, prema njegovim navodima, kočenjem nije mogao zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Nadalje, prema računu od 13.08.2014. godine za popravak vozila „Mediteran auto“ d.o.o. - Zagreb razvidne su stavke računa suglasne sa izvidom štete osim stavke na računu br 23 – dovod zraka hladnjaka lijevi u iznosu od 191,13 kn koji dio nije predviđen u izvidu štete slijedom čega bi ukupan iznos za popravak vozila na dan 13.08.2014. godine iznosio 24.401,87 kn sa PDV-om, ali s odmakom od 10 godina nije bilo moguće saznati cijene rezervnih dijelova u ovlaštenim servisima iz 2014. godine.

10.2. Temeljem provedenog očevida tj. neposrednog opažanja prometnice koja je ravna i pregledna, sud nije prihvatio tvrdnje vozača da je s vozilom bio udaljen samo 14,3 m od mjesta gdje je srna došla na kolnik jer spomenuto nije moguće tehničkom putem dokazati, a logično je da je isti iskazivao na način da izbjegne bilo kakvu svoju odgovornost, kao i odgovornost vlasnika vozila kojim je upravljao. Nasuprot tome, sud nalazi dokazanim, na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, da se je vozač kretao znatno većom brzinom od dopuštene koja je 50 km/h; dok je utvrđeno da se je kretao 73,8 km/h tj. upravljao je vozilom protivno odredbi iz čl. 53. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014). Na temelju svega navedenog, sud nalazi utvrđenim da je tuženik dokazao da uzrok ove prometne nezgode pa time i štete nije okolnost što je srna došla na kolnik, već okolnost da se je vozač osiguranog vozila kretao neprimjereno velikom brzinom stanju i uvjetima na kolniku; tj. usprkos upozorenja prometnim znakom da je na prometnici opasnost od divljači, okolnosti da se vozi 74,8, km/h kroz naseljeno mjesto gdje dozvoljena brzina 50 km/h te okolnost što nije obratio dovoljnu pažnju na stanje i uvjete na cesti u ranim jutarnjim satima kada je moguć i uobičajen prelazak divljači preko kolnika, a što je notorno za sve stanovnike ruralnih područja.

10.3. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 1021/2022-2 proizlazi shvaćanje da je vozilo u pokretu opasna stvar, ali da je i divljač na cesti opasna stvar. U konkurenciji dviju opasnih stvari kao mogućih uzročnika štete potrebno je utvrditi koja je tih stvari bila onaj neposredni uzrok štete, odnosno onaj uzrok koji je u najvećoj mjeri utjecao na nastanak štetne posljedice. Vlasnik opasne stvari može se osloboditi odgovornosti, ako dokaže da opasna stvar nije bila uzrok štete. Slijedom navedenoga, a temeljem provedenog očevida, utvrđuje se da je vozač vozila mogao izbjeći nalet na divljač, da se je brzinom do 50 km/h, uz okolnost da mu sud nije povjerovao o tome da mu je srna došla na kolnik na mjestu kako on to navodi jer je svojim iskazom želio izbjeći odgovornost, a materijalnih dokaza u tom smislu nema, osim dokaza da se je vozio prekomjernom nedozvoljenom brzinom većom od 70 km/h. Radi toga je zaključak suda da je za prometnu nezgodu odgovoran vozač, odnosno oštećenik, tj. OTP leasing d.d. smislu odredbe čl. 1063. U predmetu Rev-1103/21-2 od 6. listopada 2021. bilo je postavljeno identično pravno pitanje. Odgovor na postavljeno pitanje je da imalac opasne stvari (vlasnik osobnog vozila) koji je eventualno počinio štetu, štetnom radnjom - naletom za divljač odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1064. do 1067. ZOO, te se imalac može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da postoje ekskulpacijski razlozi iz čl. 1067. ZOO. U konkretnom slučaju, odnosno događaju, tužitelj na kojemu je teret dokazivanja nije dokazao da je tuženik tj. lovačko društvo odgovorno za štetni događaj.

10.4. Pored navedenog, nedvojbeno je utvrđeno i to da je upravo tuženik zaključio policu osiguranja sa ovdje tužiteljem, neovisno o događaju, a kojom policom osiguranja je obuhvaćeno osiguranje od odgovornosti lovačkog društva dana 7.4.2014., a koju činjenicu je tužitelj u ovom postupku zanemario te se spomenuta okolnost ne može tumačiti na štetu tuženiku jer se tužbeni zahtjev ne odnosi na navedeno pravno pitanje, već na pitanje tko je u konkretnoj prometnoj nesreći odgovoran za nastalu štetu tj. ima li tužitelj po tom osnovu pravo na regres. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je šteta prijavljena 31. srpnja 2014. i isplaćena oštećeniku 29. kolovoza 2014. te je prema mišljenju vještaka spomenuta šteta trebala biti u okviru svote osiguranja po navedenoj polici. Utvrđeno je i to da su po spomenutoj polici osiguranja isplaćene i evidentirane kod tužitelja štete nastale nakon ovog događaja pa nije jasno zašto ova šteta nije navedena i uključena u osiguranu svotu, dok kasnije nastale štete jesu, a nesporno je utvrđeno da je šteta nastala te je iznos štete isplaćen svega 3-4 mjeseca nakon zaključenja police osiguranja. Nadalje, u ukidnoj odluci se navodi da iz sadržaja spisa proizlazi da tužitelj, sve do zaprimanja odgovora na tužbu u ovoj pravnoj stvari, nije imao saznanja da je tuženik u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti. Dakle, prije početka pripremnog ročišta, tužitelj je (u odgovoru na tužbu) obaviješten o postojanju police osiguranja, ali usprkos tome ustraje kod tužbe, iako je svoje potraživanje mogao i morao naplatiti iz spomenute police pa je shvaćanje ovog suda da se radi o obijesnom parničenju. Naime, tužitelj se u trenutku kada je saznao za policu, nasuprot tome, ne želi naplatiti iz police osiguranja tuženika. Tužitelj prije početka pripremnog ročišta spomenuto ignorira te ustraje kod tužbe, tvrdeći da je tuženik odgovoran za štetu obzirom da je divljač opasna stvar, ignorirajući činjenicu da je i vozilo njegovog osiguranika opasna stvar.

10.5. Slijedom svega izloženog, utvrđeno je da ne postoji niti jedan od razloga propisanih u čl. 963. ZOO-a temeljem kojih bi tuženik trebao isplatiti potraživanje koje je utuženo, a kao regres tužitelju. Naime, nije utvrđeno da bi tuženik po osnovi krivnje bio odgovaran za štetu, tuženik je imao policu osiguranja iz koje se je tužitelj trebao ili mogao eventualno naplatiti, a budući da se nije naplatio utvrđeno je kako je tužitelj to propustio učiniti iz razloga što nije utvrđena krivnja osiguranika u ovom slučaju za štetni događaj ni po kojoj pravnoj osnovi.

11.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13, 108/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

- u daljnjem tekstu ZPP), a isti se sastoje poglavito od troškova zastupanja po stručnom punomoćniku-odvjetniku te su isti troškovi odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, postavljeni zahtjev za nadoknadu troškova i Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – u daljnjem tekstu Tarifa).

11.2. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška odgovora na tužbu po Tbr. 8.1., trošak zastupanja na ročištima, kao i na ročištu za objavu presude po Tbr 9.1. i 9.3., trošak sastava 4 podneska po Tbr. 8.1., sve uvećano za PDV, kao i trošak sudskih pristojbi, tj. ukupno 3.922,08 EUR.

11.3. Odmjerene troškove valjalo je priznati tuženiku razmjerno uspjehu u sporu u omjeru od 100% pa je stoga tužitelj u cijelosti dužan platiti navedeni trošak budući da je parnicu u cijelosti izgubio.

12. Budući da je tužitelj izgubio spor u cijelosti, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka.

13. Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu 14. veljače 2025.

Sudac:

Jasna Grgurić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA:

- Tužitelju po pun. Krešimiru Ćurkoviću, odvj. iz Zagreba

- Tuženiku po pun. Goranu Božiću, odvj. iz Zagreba

4. Sredi spis

5. Kal. 15 dana