REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52 100 Pula

Poslovni broj Pn-94/2020-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice TŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vilko Kos, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iva Simić, odvjetnica u Puli, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 26. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Vilka Kosa, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnice tuženika Ive Simić, odvjetnice u Puli, 14. veljače 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici KŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete prouzročene kaznenim djelom novčanu tražbinu u iznosu od 64.422,62 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici KŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete prouzročene kaznenim djelom novčanu tražbinu u iznosu od 8.164,77 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- 233,37 EUR od 14. svibnja 2020.,

- 166,65 EUR od 15. srpnja 2020.,

- 1.289,72 EUR od 22. rujna 2020.,

- 5.349,67 EUR od 1. lipnja 2022.,

- 1.125,36 EUR od 7. studenog 2023.,

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"3. Nalaže se tuženiku TŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici KŽĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete prouzročene kaznenim djelom, dospjeli iznos novčane rente zbog trajno povećanih potreba od 5.972,40 EUR, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- 199,08 EUR, od 5. lipnja 2022.,

- 199,08 EUR, od 5. srpnja 2022.,

- 199,08 EUR, od 5. kolovoza 2022.,

- 199,08 EUR, od 5. rujna 2022.,

- 199,08 EUR, od 5. listopada 2022.,

- 199,08 EUR, od 5. studenog 2022.,

- 199,08 EUR, od 5. prosinca 2022.,

- 199,08 EUR, od 5. siječnja 2023.,

- 199,08 EUR, od 5. veljače 2023.,

- 199,08 EUR, od 5. ožujka 2023.,

- 199,08 EUR, od 5. travnja 2023.,

- 199,08 EUR, od 5. svibnja 2023.,

- 199,08 EUR, od 5. lipnja 2023.,

- 199,08 EUR, od 5. srpnja 2023.,

- 199,08 EUR, od 5. kolovoza 2023.,

- 199,08 EUR, od 5. rujna 2023.,

- 199,08 EUR, od 5. listopada 2023.,

- 199,08 EUR, od 5. studenog 2023.,

- 199,08 EUR, od 5. prosinca 2023.,

- 199,08 EUR, od 5. siječnja 2024.,

- 199,08 EUR, od 5. veljače 2024.,

- 199,08 EUR, od 5. ožujka 2024.,

- 199,08 EUR, od 5. travnja 2024.,

- 199,08 EUR, od 5. svibnja 2024.,

- 199,08 EUR, od 5. lipnja 2024.,

- 199,08 EUR, od 5. srpnja 2024.,

- 199,08 EUR, od 5. kolovoza 2024.,

- 199,08 EUR, od 5. rujna 2024.,

- 199,08 EUR, od 5. listopad 2024.,

- 199,08 EUR, od 5. studenog 2024.,

obračunate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, te

4. Nalaže se tuženiku TŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati tužiteljici KŽĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 199,08 EUR mjesečno s osnove novčane rente zbog trajno povećanih potreba, počevši od 5. prosinca 2024. ubuduće do eventualno promijenjenih okolnosti, odnosno do kad za to postoje zakonski uvjeti, na način da će iznos za tekući mjesec isplatiti do 5. -tog u mjesecu, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 5. u mjesecu za tekući mjesec, obračunate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

IV. Nalaže se tuženiku TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici KŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene troškove postupka isplatom iznosa od 15.835,94 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 21. veljače 2020. oko 15,00 sati u [adresa], na ispred adrese [adresa], tuženik, nakon upućenih prijetnji tužiteljici i njezinoj obitelji da će ih ubiti, u nakani da tužiteljicu liši života metalnim pajserom dužine oko 60 centimetara, istu udario u predjelu glave i tijela, pri tome joj govoreći "ubit ću te", kada ga je sin tužiteljice uhvatio i odvukao kako bi prestao udarati njegovu majku, oslobodio se njegovog zahvata i ponovno udarao tužiteljicu po glavi, sve dok ga u daljnjem udaranju nije spriječio suprug tužiteljice KŽ, pri čemu je tužiteljica zadobila teške i po život opasne ozljede. Zbog navedenog se pred Županijskim državnim odvjetništvom u Puli-Pola vodi istraga pod poslovnim brojem Kis-Do- 28/2020, radi postojanja osnovane sumnje da je tuženik počinio kaznena djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona - prijetnju te iz članka 110. u svezi članka 34. Kaznenog zakona – ubojstvo u pokušaju. NŽ i ĐŽ, supruga i sin tuženika su osobno bili prisutni prilikom, odnosno neposredno nakon predmetnog štetnog događaja.

1.1. Tužiteljica je zadobila otkrhnuće baze distalnog članka palca lijeve ruke, krvarenje u mozak, prijelom kostiju glave, izbijeno joj je četiri zuba, oštećena joj je zigomatična (maksiofacijalna) kost lica, koje povreda su osobito teške i za život opasne, ali do smrtnog ishoda tužiteljice nije došlo zbog intervencije ĆŽ i MŽ te zbog pravovremenog pružanja medicinske pomoći tužiteljici. Tužiteljica napominje da njeno liječenje traje od 21. veljače 2020. te je i dalje u tijeku. Tužiteljica na tjednoj bazi posjećuje liječnike kako bi otklonila zdravstvene posljedice postupanja tuženika. Tužiteljica ima problema s koncentracijom i pamćenjem. Tužiteljica trpi intenzivne bolove u glavi i ruci. Ispadaju joj stvari iz ruke, ima problema s hodom (ravnotežom) te česte mučnine. Tuženik je tužiteljici, osim svega navedenog, uzrokovao brojne fizičke, psihičke i druge životne tegobe od kojih tužiteljica svakodnevno pati. Tužiteljica je uslijed štetnog događaja pretrpjela strah i boli te je uslijed štetnog događaja nastupio određeni stupanj naruženosti, kao i smanjenja životne aktivnosti. Tužiteljica pati od posttraumatske epilepsije te uzima lijekove za navedeno. Kod tužiteljice je uslijed štetnog događaja nastupilo trajno smanjenje životne i radne aktivnosti od najmanje 40%. Isto tako, tužiteljici su kao posljedica predmetnog štetnog događaja bile potrebne tuđa pomoć i njega. Stoga tužiteljica od tuženika potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to na ime pretrpljenih fizičkih bolova, zbog pretrpljenog straha, na ime duševnih boli zbog naruženosti, zbog trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti te za tuđu pomoć i njegu ukupan iznos od 72.030,00 kuna zajedno sa zateznima kamatama do podnošenja tužbe do isplate. Osim toga potražuje i naknadu imovinske štete troškova propisane terapije lijekovima u iznosu od 738,32 kuna te troškove stomatologa radi popravka zubi u iznosu od 1.020,00 kuna odnosno ukupno 1.758,32 kuna.

2. Tužiteljica je podneskom od 6. studenog 2024. i potom na ročištu 26. studenog 2024. nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, konačno specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete isplatom iznosa od 64.422,62 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe, naknadu materijalne štete u iznosu od 8.164,78 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na svaki iznos od dospijeća, naknadu štete na ime dospjelog iznosa novčane rente od 5.972,40 eura zajedno sa zateznim kamatama te iznos od po 199,08 eura mjesečno na ime novčane rente zbog trajno povećanih potreba počevši od 5. prosinca 2024. pa nadalje. Tako preinačenoj tužbi povećanjem tužbenog zahtjeva tuženik se nije usprotivio stoga je sud, ocijenivši da je predmetna preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, istu na temelju članka 190. stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) dopustio.

3. Tužiteljica je predmetnom tužbom kao tuženike inicijalno obuhvatila, uz TŽ, i NŽ i ĐŽ navodeći da je tuženik TŽ s NŽ i ĐŽ sklopio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim je kao primatelj uzdržavanja NŽ kao davateljici uzdržavanja prenio nekretnine koje ima u svom vlasništvu, a provedbom predmetnog ugovora došlo je (pretpostavlja se greškom) do upisa vlasništva i u korist ĐŽ. U odnosu na njih tužiteljica zahtjeva da sud donese presudu kojom će odrediti da predmetni ugovor gubi pravni učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje njene tražbine, temeljeći svoj zahtjev na institutu pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Raspravnim rješenjem od 17. prosinca 2020. razdvojeno je raspravljanje po tužbi u odnosu na taj dio (točku 3. petita) tužbenog zahtjeva te je u odnosu na navedeno formiran novi predmet koji se vodi na ovome sudu pod posl.br. 3.1. Stoga u nastavku ovog postupka na mjestu tuženika sudjeluje samo TŽ te se predmet ovog spora odnosi isključivo na naknadu štete koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

4. Tuženik TŽ u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je točno da se protiv tuženika vodi istražni postupak pred Županijskim državnim odvjetništvom u Puli-Pola, posl. br. Kis-DO-28/2020. Iako tuženik ne osporava da bi tužiteljicu ozlijedio u štetnom događaju od 21. veljače 2020., ipak osporava činjenični opis iz točke II. tužbe. Dakle, tuženik ne osporava svoju odgovornost za naknadu štete tužiteljici koja joj je nastala kao isključiva posljedica štetnog događaja od 21. veljače 2020., no osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik se stoga protivi provođenju predloženih dokaza na okolnost nastanka šetnog događaja, već je suglasan s provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost visine nastale štete tužiteljici. Ističe se prigovor preuranjenosti tužbe jer liječenje tužiteljice još uvijek nije okončano pa zbog navedenog predmetni zahtjev tužiteljice predlaže odbiti. Potražuje troškove postupka.

5. U dokaznom postupku pročitana je medicinska dokumentacija dostavljena uz tužbu, rješenje o provođenju istrage, računi dostavljeni uz tužbu, sva medicinska dokumentacija dostavljeni naknadno tijekom postupka, zdravstveni karton tužiteljice, fotografije, iskaz svjedoka ĆŽ, iskaz tužiteljice, presuda Županijskog suda u Puli posl.br. K-12/2020-27 od 27. listopada 2020., nalaz i mišljenje vještaka doc.dr.sc. Davida Bonifačića, prof.dr.sc. Darka Ledića, dr. med. Darka Majića i prim.dr.sc. Klementine Ružić te njihovi iskazi, kao i sva druga dokumentacija priležeća spisu.

5.1. Sud nije cijenio dokaza koji se odnosi na dio tužbe koji predstavlja tzv. paulijansku tužbu, u odnosu na koji dio tužbe je raspravljanje i odlučivanje razdvojeno.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežitom je dijelu osnovan.

7. Odgovornost tuženika za nastanak štete i obvezu naknade štete nastale tužiteljici proizlazi iz pravomoćne presude Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. K-12/20-27 od 27. listopada 2020. kojom je tuženik TŽ proglašen krivim za pokušaj ubojstva tužiteljice vezano za predmetni događaj i kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.

7.1. Iz predmetne presude proizlazi da je tuženik 21. veljače 2020. oko 15 sati u [adresa] na adresi [adresa] u nakani da tužiteljicu liši života, metalnim pajserom dužine 60 cm i nogama udarao istu najmanje 5 puta u predjelu glave i tijela pritom govoreći joj "ubit ću te", a kada ga je sin tužiteljice MŽ odgurnuo kako bi prestao udarati tužiteljicu, oslobodio se od njegovog zahvata i ponovno uzeo pajser u ruke, ponovno zamahnuvši u čemu su ga spriječili suprug tužiteljice KŽ i njegov sin ĐŽ koji ga je odvukao u kuću. Tužiteljica je pritom zadobila ranu razderotinu i krvni podljev glave, tjemeno lijevo, prijelom svoda lubanje sljepoočno-tjemeno lijevo, prijelom kostiju lijeve orbite, prijelom sinusa gornje čeljusti lijevo s nakupljanjem krvi u sinus, krvarenje iznad tvrde moždane ovojnice sljepoočno-tjemeno lijevo, krvarenje između mekih moždanih ovojnica čeono– tjemeno lijevo, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice desne polovine velikog mozga, krvarenje između mekih moždanih ovojnica desne polovine velikog mozga, višestruka nagnječenja velikog mozga čeono–tjemeno desno, krvni podljev donje vjeđe lijevog oka, krvni podljev prednje desne strane prsnog koša, krvni podljevi lijeve nadlaktice, oguljotina lijeve nadlaktice, oguljotina lijevog lakta, krvni podljev lijeve podlaktice, krvni podljev i utok prvog prsta lijeve ruke te prijelom prvog prsta lijeve ruke, koje povrede su osobite teške i za život opasne, ali do smrtnog ishoda nije došlo zbog intervencije ĆŽ, MŽ i ĐŽ te zbog pravovremeno pružene medicinske pomoći.

8. S obzirom da je odredbom članka 12. stavka 3. ZPP-a propisano da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim, razvidno je da u ovom postupku između parničnih stranaka nije sporna odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici, već je sporna samo visina tužbenog zahtjeva te osnovanost zahtjeva za isplatu rente.

9. Radi utvrđenja spornih činjenica, saslušani su suprug tužiteljice KŽ kao svjedok i tužiteljica te je provedeno kombinirano medicinsko vještačenje.

10. Iz iskaza svjedoka ĆŽ, supruga tužiteljice, proizlazi da su sin i on zaustavili napad tuženika na tužiteljicu, koju je tuženik pokušavao napasti i nakon što su ga prvi puta odmakli. Zvali su hitnu pomoć koja ju je odvela u bolnicu u [adresa], tamo je bila tjedan dana, zadobila je teške ozljede. Pri otpustu iz bolnice u [adresa] liječnici su im rekli da mogu očekivati komplikacije do kojih je ubrzo i došlo. Kada su se vratiti u Zagreb gdje inače žive, naručio ju je kod neurokirurga koji je odmah rekao da mogu očekivati epileptične napade. S obzirom da je supruga pretrpjela velike ozljede, sin i on morali su joj pomagati u svemu. Ona se mogla osoviti na noge i napraviti nekoliko koraka, primjerice otići do toaleta, ali pri tome je uvijek morala biti popraćena, što je i logično s obzirom na ozljede glave koje je zadobila. Pomagao joj je u svemu, osobnoj higijeni, odijevanju, obuvanju, svlačenju, kupanju, pranju poslije toaleta. S obzirom da je tada s nama živjela i punica (tužiteljičina majka) koja je bila gotovo nepokretna tada, briga oko njih obje i kućanstva pala je na njega. Obavljao je sve kućanske poslove, nabavku, osobito nabavku lijekova i svega što je supruzi tada bilo potrebno. Vodio ju je konstanto na liječničke preglede, a kako je to bilo u vrijeme režima korone, bilo je osobito problematično jer je strogo trebao paziti da se ne zarazi. Brinuo je o terapiji i lijekovima koje je uzimala, a često bi i sin pomagao oko nabavke lijekova jer je u to vrijeme pazio da se njih dvoje ne izlažu potencijalnoj zarazi od korone. Pomoć joj je bila potrebna dosta dugo, sigurno 5 mjeseci. Navodi da joj danas i dalje mora u većini aktivnosti pomagati. Ona mnogo toga ne može što je prije mogla, ograničenih je kretnji, ima problema s držanjem stvari u rukama zbog ozljede šake koju je zadobila, ima poteškoće u hodanju. U međuvremenu je umirovljen, ali navodi da ga je supruga inače uvijek pratila na konferencije na kojima je sudjelovao, ali sada ne smije u avion, tako da se on morao oprostiti od tih profesionalnih aktivnosti, primjerice barem jednom godišnje letjeli su u SAD, a sada to više ne mogu. Ima faze kada je lošije, a to onda podrazumijeva da je više boli glava, da je depresivna, da joj nije dobro, on se tada trudi oko nje više, pokušava ju umiriti, ponekad ide, a ponekad ne. Uglavnom život im se promijenio. Glava ju boli često. Bilo što da ona želi ili treba raditi, on joj u tome moram pomoći pa tako ako želi u kupovinu, on mora s njom, ako želi nešto počistit, pospremiti, pomaknuti po kući, on u tome mora sudjelovati. Imaju dva apartmana u [adresa] u kući koju je naslijedila od majke, o čemu je ranije tužiteljica vodila brigu, a sada o svemu tome mora voditi brigu on. Stalno kao njena pratnja odlazi s njom na kontrole kod psihijatra, neurologa, reumatologa, fizijatar, to je kontinuirano. Ona je prije imala svoj auto, uvijek je vozila, međutim sada zbog opasnosti od epileptičnog napada to više ne može, tako da je uvijek i svugdje vozi on.

11. U svom iskazu tužiteljica TŽĆ uvodno ukratko opisuje svoj životni put, ali i sam štetni događaj. Navodi da osjeća potrebu referirati se na sam događaju jer ona svakodnevno s tim živi, to je proganja, voljela bi ga zaboraviti, ali ne može. Navodi da je rođena u [adresa] gdje je živjela do 19 godine kada je otišla na fakultet u Zagreb i tamo osnovala obitelj. Vodila je dinamičan život, a obrazovanje joj je bilo na prvom mjestu. Njeni roditelji imali su obiteljsku kuću u [adresa], a potom su kupili još jednu kuću u [adresa], u predjelu Vrčevan u koju su preselili. Kada bi suprug, sin i ona došli iz Zagreba, običaj im je bio da suprug i ona budu u prvoj kući, a sin bi išao kod djeda i bake u kuću na Vrčevanu. Ovaj čovjek, napadač, bio je zapravo susjed njenih roditelja, ona ga uopće ne poznaje, a napad se dogodio ispred te kuće na Vrčevanu jednog petka u vrijeme nakon ručka. Dok su njeni dečki radili oko kuće, ona je izašla i uputila se kod tete koja živi u blizini. Kako je prošla cestom pored njegovog dvorišta čula je uzvik njegovog sina "nemoj tata", što ju je nagnalo da se okrene i spazi da joj je tuženik iza leđa s podignutim pajserom. Počeo ju je udarati po glavi, jako ju je udario po lijevom predjelu glave, šikljala je krv, on je skakao i zamahivao pajserom prema njoj, ciljao je glavu, a ona je podmetala ruke da se obrani, tako su joj stradale šake i tetive, palac i periferni živci. Zadobila je preko osam udaraca i u konačnici je pala na pod, rukama je čuvala glavu, a on ju je počeo šutirati nogama po tijelu s velikim crnim cipelama, on je velik čovjek. Mislila je da će izaći njegov sin i supruga, ali nisu pa je počela vrištati što je dozvalo njenog sina i supruga koji su joj priskočili u pomoć, suprug je stao ispred nje da je zaštiti. Njen suprug je zvao hitnu i policiju koji su došli istovremeno. Jako joj je teško dočarati to zlo, trudi se to zaboraviti, ali ne može, stalno vidi to pred očima. Djelatnici hitne pomoći jedva su je digli s poda, osjećala se kao da je sva slomljena, a dok je njega uzimala policija čula je da je njegova supruga rekla "da je šteta da je nije ubio", a on je ulazeći u policijsko vozilo prijetio da će je ubiti. To je bio grozan strah, strah za vlastiti život, koji se nastavio i prijetnjama.

11.1. Zaprimljena je u Opću bolnicu u Puli na odjel neurokirurgije, isprva su očekivali da će je morati operirati i ukloniti dio lubanje, međutim situacija se počela popravljati i u konačnici su je bez operacije otpustili nakon tjedan dana. Zadobila je brojne ozljede, krvarenje u mozgu, pola mozga nema, izbijena su joj četiri zuba, slomljen lijevi palac, slomljena joj je lijeva jagodična kost, sinus na čelu, zna da je jako krvarila, zato je taj kazneni postupak brzo i završio jer je tuženik bio pun njene krvi. Ozlijedila je cijelu ruku do ramena i do vrata, tetive su joj ozlijeđene zbog čega joj se stalno sve grči. Nakon dolaska u Zagreb njeno se stanje pogoršalo, počela se gubiti, slabo se sjeća tog perioda, zanosilo ju je u hodanju, počela je sliniti, trzalo joj je lice, nije mogla bez potpore stajati niti hodati. Suprug je primijetio epileptični napad zbog čega je hitno prevezena na Rebro. Hematom koji joj je zaostao u glavi pritiskao je toliko mozak da je podvrgnuta hitnoj operaciji. Sjeća se da je tada bila pobrkala u kojoj se bolnici nalazi. Pokazuje ožiljak na desnom dijelu glave u obliku kruga koji joj je zaostao od operacije, a na lijevoj strani glave ožiljak od udarca pajserom. Osim toga, zaostali su joj ožiljci na lijevoj šaci jer su je na tri mjesta šivali, a slomljena kost palca krivo joj je zarasla. Na rukama ne može nositi nakit, jer su osjetljive i stalno otečene. Prve tri godine nakon tog događaja nije mogla nigdje ići, bila je jako loše, nije uopće napuštala Zagreb, nije mogla frizeru. Stalno je išla na snimanja, zračenja i preglede, a uslijedili su i brojni zdravstveni problemi, karcinom dojke i bubrega. Fizijatra i dalje stalno posjećuje, ide na fizikalne terapije, a od 2021. nosi i ortoze za šake koje sudu predočuje.

11.2. Odmah nakon ozljeđivanja počela je imati probleme s mokrenjem od traume, mokrila je svakih 15 minuta popraćeno bolovima, tako da su joj od tada krenuli i urološki problemi, za što ne smije piti terapiju jer je u kontraindikaciji s neurološkim problemima koje ima zbog mogućnosti moždanog udara. Zbog prijetnje moždanim udarom visoko je rizičan pacijent, sada uzima 14 lijekova dnevno, a prije je bila zdrava i ta činjenica je za nju grozna, to sve jako loše utječe na njeno psihičko stanje i na život cijele obitelji. Prvu polovicu dana može izdržati bez lijekova protiv bolova, ali već drugu polovicu ne. Isprva je uzimala velike doze Nalgesina, a sad koristi Brufene. Od ozljeđivanja trpjela je teške bolove ruku, vrata, konstanto ju je boljelo pola glave, slomljeni sinusi, čeljust. Sve radi da se održi na nogama, to joj je cilj, jer su joj svi doktori rekli da je sreća što je uopće preživjela. U mnogočemu se njen život promijenio. Ne može dignuti ruke, ništa nositi, ne može ući u tramvaj jer ne može hodati stepenicama, gdje god ide suprug joj mora pružati oslonac, više ne može voziti automobil što je u Zagrebu jako nezgodno. Osim toga, suprug i ona živjeli su ispunjeni život i odlazili često na velika putovanja u Ameriku, u Južnu Afriku, Kinu, po Europi, a danas to više ne može. Pored toga ima konstante kontrole, preglede i pretrage prije kojih je uznemirena, strahuje od nalaza i tako živi od pregleda do pregleda. Kod psihijatra ide redovito svaki mjesec, dijagnosticiran joj je PTSP. Jako joj je teško jer ne može razgovarati ni sa kim o tome što joj se desilo i zbog toga se grozno osjeća, ne može vjerovati da ju je to zadesilo, prvi put ju je netko napao i pritom je toliko ozlijedio. Teško joj je o tome s bilo kim razgovarati jer se boji da ljudi ne misle da je luda, epilepsija je dijagnoza od koje ljudi zaziru. Jako joj je teško ostvariti bliskost s bilo kime, postala je nedruštvena osoba, kontakte s nepoznatim ljudima izbjegava jer ju je strah. Teško joj je što ne može brinuti o sedmogodišnjem unuku kako bi htjela jer nije za to sposobna tako da druženje i brigu oko njega uglavnom obavlja suprug. Prilikom iznošenja ovog dijela iskaza tužiteljica je zaplakala i bila uznemirena.

11.3. U [adresa] su tek počeli opet dolaziti nedavno i idu samo u svoju kuću uz more, osjeća se sigurno izaći iz auta tek kad ga parkiraju i zaključaju dvorište. Boji se za sina, snahu i unuka kada posjete kuću na Vrčevanu. Suprug je brinuo o njoj i pomagao joj u svemu, uz njega je pomagala i šogorica jer je doselila k njima nakon potresa u Zagrebu, tako da su svi kućanski poslovi i briga o njoj spali na njih. Njena majka se iz [adresa] u [adresa] kod njih preselila 2019. kao 100% invalid pa su i o njoj brinuli. S obzirom da su joj izbijena četiri zuba u Zagrebu je privatno izradila most, ne sjeća se koliko je koštalo, ali ima račun. Propisani su joj vrlo specifični lijekovi koje su teško nabavljali, često i plaćali. Određene preglede morala je obaviti i privatno primjerice magnete jer je to jako teško dobiti na vrijeme u bolnici. Ne može ići ni na kakve vježbe niti na korektivnu gimnastiku pa ide na medicinsku dubinsku masažu koja joj pomaže kada joj se zgrči gornji dio tijela da joj opusti tetive vrata, ramena, ruke, donjeg dijela leđa što inače dovodi do išijasa.

11.4. Pretrpjela je i ozljedu donjeg dijela tijela zbog čega i dan danas trpi bolove u tom dijelu. Jako je nezgodno pala, nakon čega ju je on šutirao pa joj je ozlijeđeno lijevo koljeno, oštećena joj je ahilova peta desne noge u kojoj osjeća bolove i lumbalna kralježnica. Promijenio se njen odnos sa sinom, za njega je prije bila pojam, autoritet, a to sada više nije. Ima potrebu pričati o svom stanju, a njemu teško pada kada se žali i kada čuje da joj je teško i da je boli pa se više ne slažu najbolje i nisu onako bliski. Navodi da i sama previše lako plane, preosjetljiva je, jednostavno je postala drugačija osoba. Uvelike se promijenio i njen odnos spram supruga, nema libido, iako suprug ima puno razumijevanja, spolni odnos odnosno seksualni život više nemaju. Ne može pojmiti blizinu muškarca, teško joj je kada netko iza nje hoda. Nije željela ići niti frizeru, osjećala je kao da ima rupe po glavi pa je nosila je periku, danas je nosi kada trpi jaku bol glave, toliku da ne može niti kosu oprati pa se onda zapravo iza te perike sakrije. Inače je uvijek bila borac i pozitivna tako da se jako teško miri s tim da je bila žrtva nasilja. Osjeća da njena stradavanja i dalje traju jer te ozljede nisu bilo jedino što je pretrpjela, i dalje traje sudski postupak, podmiruje troškove postupka, a ne zna što je druga strana pretrpjela.

12. Svjedok i tužiteljica iskazivali su životno, uvjerljivo i vjerodostojno, ne upadajući u kontradikcije, a tužiteljica je vrlo živopisno opisala sam štetni događaj te svoje stanje i doživljaje nakon istog. Prilikom davanja iskaza tužiteljica je učestalo zatvarala oči pokušavajući se koncentrirati i odgovarati na postavljena pitanja, bila je uznemirena te je i zaplakala.

13. Radi utvrđenja pretrpljenih ozljeda i zaostalih posljedica u predmetnom štetnom događaju odnosno visine tužbenog zahtjeva sud je proveo kombinirano vještačenje po vještacima specijalnosti traumatologije, neurokirurgije, neurologije i psihijatrije iz Kliničkog bolničkog centra Rijeka.

13.1. Specijalist opće kirurgije, subspecijalist traumatologije dr. med. Darko Majić u svom je dijelu nalaza i mišljenja naveo da je, nakon izvršenog uvida u dokumentaciju iz spisa i osobnog pregleda tužiteljice, zaključio da su s traumatološke strane uredno sanirani ožiljci na dlanu te između palca i kažiprsta, da tužiteljica šaku ne formira u potpunosti, fali 1 cm do potpunog zatvaranja šake, da je fleksija u interfalangealnom zglobu palca umanjena za 10 stupnjeva, da je vidljiv deformitet tog interfalangealnog zgloba palca lijeve šake, ali i desne šake, da se tužiteljica žali na trnjenje prva tri prsta obje šake i da nosi ortoze za šake. Procijenio je trajanje fizičkih bolova tužiteljice s traumatološke strane pri tom naglašavajući da su bolovi povremenog karaktera kod tužiteljice prisutni trajno i procijenjeni su u okviru smanjenja životne aktivnosti. Iznio je i da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć stručne osobe, a potom i nestručne osobe. Njegovo mišljenje je da kod tužiteljice, promatrajući iz domene njegove specijalnosti, postoji naruženje lakog stupnja koje je samo povremeno vidljivo drugim osobama zbog ožiljaka na lijevom dlanu, dok je ožiljak na lijevom vlasištu nevidljiv drugim osobama. Postojalo je i naruženje težeg stupnja koje je trajalo do sanacije zuba zbog ozljeda bataljaka zuba 21 i 23 te ispadanja protetskog nadomjestka, u prilog čemu u spisu postoje računi za sanaciju. S traumatološke strane gledano kod tužiteljice se smanjenje životne aktivnosti može ocijeniti na temelju gubitka stalnih zubi i umanjenja pokretljivosti distalnog ili bazalnog zgloba palca.

13.2. Iz nalaza i mišljenja specijalista neurokirurga, prof. dr. sc. Darka Ledića, dr. med. proizlazi da je vještak na temelju dokumentacije iz spisa i vlastitog pregleda tužiteljice zaključio da je tužiteljica, zbog zadobivanja teških tjelesnih ozljeda napadom tuženika, liječena najprije konzervativno u Općoj bolnici Pula nakon čega joj se za dva tjedna stanje znatno pogoršalo uslijed povećanja subduralnog hematoma zbog čega je žurno operirana po neurokirurgu u KBC Zagreb, nakon čega se oporavlja, ali za tužiteljicu zaostaju brojne posljedice i to posttraumatska epilepsija (što se liječi po neurologu), postkontuzijski moždani sindrom (liječenje po neurokirurgu) te posttraumatski psihički poremećaj (liječenje po psihijatru) i konačno smetnje sa šakom (kirurg – traumatolog). S neurokirurškog stanovišta, posljedice iz štetnog događaja su ozljede glave i s tom ozljedom povezani fizički bolovi koje je tužiteljica trpjela. Smanjenje općih životnih aktivnosti kod tužiteljice posljedica su zadobivenih moždanih nagnječenja i kasnije nastalog posttraumatskog subduralnog krvarenja s kompresijom mozga i zadobivenog prijeloma lubanje, što se manifestira učestalim, jačim glavoboljama, posttraumatskom epilepsijom te blažim promjenama u kognitivnom statusu i emocionalnom stanju.

13.3. Specijalist neurolog doc. dr. sc. David Bonifačić, dr. med. u svom nalazu iznosi da je, nakon pregleda tužiteljice i uzimajući u obzir sva utvrđenja iz medicinske dokumentacije, zaključio da su kod tužiteljice zaostale posljedice s neurološke strane i to zbog morfološke ozljede mozga s oštećenom cerebralnom funkcijom u omjeru od 35%, a što se ogleda u vrtoglavicama, smetnjama, ravnoteži stajanja i hodanja te zbog epilepsije (koja se može kontrolirati s dobrim terapijskim odgovorom) u omjeru od daljnjih 10%.

13.4. Specijalistica psihijatrije, subspecijalistica socijalne i forenzične psihijatrije, izv. prof. prim. dr. sc. Klementina Ružić u svom je nalazu istaknula da je su se kod tužiteljice prve psihičke smetnje nakon predmetnog događaja manifestirale u obliku nesanice zbog koje je dobivala lijekove za spavanje (diazepam). Radi psihičkih smetnji tužiteljica se liječila kod psihijatra, a kao vodeća simptomatologija iz nalaza zabilježena je nesanica, pojačana tjeskoba, labilno raspoloženje, intenzivna sjećanja na sam događaj. Psihijatrijskim pregledom tužiteljice evidentne su smetnje pojačane tjeskobe, simptomi pojačane pobudljivosti, simptomi ponovnog proživljavanja i simptomi izbjegavanja, koji zadovoljavaju kriterije za postavljenje dijagnoze Posttraumatskog stresnog poremećaja. Zaključuje da je tužiteljica pretrpjela egzistencijalni primarni stran izrazito jakog intenziteta koji je trajao koliko i sam fizički napad s obzirom da je cijelo vrijeme bila pri punoj svijesti, potom je nakon završetka napada uslijedio sekundarni strah jakog intenziteta koji je trajao do dolaska u zdravstvenu ustanovu odnosno prijema na bolničko liječenje, nakon čega je trpjela sekundarni strah srednjeg intenziteta tijekom boravka na liječenju, a potom blagog intenziteta od otpusta s liječenja, a i nastavno ali u okviru kliničke slike PTSP-a. Od subjektivnih smetnji kod tužiteljice izostaje zadovoljstvo, smanjeni su interesi, funkcionalnost u svakodnevnim aktivnostima je u manjem opsegu reducirana. Psihičko funkcioniranje tužiteljice reducirano je u okviru PTSP-a pa je smanjenje životne aktivnosti tužiteljice s psihijatrijskog aspekta 15%.

13.5. S obzirom da je određeno kombinirano vještačenje, što podrazumijeva zajedničko usuglašeno stručno mišljenje, vještaci specijalnosti traumatologije, neurokirurgije, neurologije i psihijatrije iznijeli su zajedničko mišljenje o tome da je tužiteljica zbog predmetnog štetnog događaja trpjela iznimno jaku fizičku bol u trajanju od 45 minuta, fizičke bolove jakog intenziteta od ukupno 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, slabog intenziteta 45 dana a potom i bolove povremenog karaktera koji su kod tužiteljice prisutni trajno i procijeni su u okviru smanjenja životne aktivnosti.

13.5.1. Tužiteljica je egzistencijalni strah, koji predstavlja primarni strah izrazito jakog intenziteta u trajanju samog napada od strane tuženika doživjela pri punoj svijesti, potom je nakon završetka napada uslijedio sekundarni strah jakog intenziteta koji je trajao do dolaska u zdravstvenu ustanovu odnosno prijema na bolničko liječenje, nakon čega je trpjela sekundarni strah srednjeg intenziteta tijekom boravka na liječenju, a potom blagog intenziteta od otpusta s liječenja, a i nastavno ali u okviru kliničke slike PTSP-a.

13.5.2. Kao posljedica predmetnog štetnog događaja je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći stručne osobe od po 4 do 5 sati dnevno tijekom 3 tjedna te tuđa pomoć nestručne osobe od po 1 do 2 sata tijekom dva mjeseca.

13.5.3. Kod tužiteljice su zbog ozljeda i zahvata koji su posljedica predmetnog štetnog događaja zaostala tri naruženja. Radi se o ožiljku lijevog dlana koje je naruženje lakog stupnja samo povremeno vidljiv drugim osobama. Potom o ožiljcima na glavi i malenom koštanom defektu lubanje u vlasištu što predstavlja naruženje lakog stupnja. Naruženje težeg stupnja zbog ozljede zuba 21 i 23 te zbog ispadanja protetskog nadomjeska bilo je privremeno i trajalo je do izrade novog nadomjeska i sanacije zubala.

13.5.4. Sveukupno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice promatrajući sa svih aspekata specijalnosti vještaka, računato je po Balthazard formuli, i kod tužiteljice predstavlja omjer od 63%.

14. Obje su parnične stranke iznijele prigovore i primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Tužiteljica je prigovorila dijelu nalaza koji se odnosi na trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljenog straha posebno apostrofirajući da je tužiteljica trpjela strah prilikom svakog od brojnih medicinskih zahvata kojima je bila podvrgnuta, potrebe za tuđom pomoći i njegom, na stupanj naruženja koje se odnosi na ožiljak na vlasištu, a konačni i na postotak smanjenja životne aktivnosti navodeći da zbroj postotaka koji je svaki vještak posebno utvrdio iznosi 89%.

14.1. Tuženik je prigovorio tome da vještaci nisu izvršili pregled zdravstvenog kartona tužiteljice kako bi se utvrdilo je li tužiteljica imala neke ranije tegobe. Ističe da tegobe koje se navode nisu potkrijepljene dokumentacijom nego samo predstavljaju tvrdnje tužiteljice. Tuženik navodi i to da ima saznanja da je tužiteljica vrlo aktivna, da često dolazi u kuću u [adresa], suprotno navodima tužiteljice. Smatra da vještaci nisu u nalazu iznijeli izračun po Blathazard metodi.

15. Radi odgovora na primjedbe i prigovore stranaka, vještaci su usmeno iznijeli svoj nalaz i mišljenje. Svo četvero saslušanih vještaka ostalo je pri pisano iznijetom nalazu i mišljenju, jedino je specijalistica psihijatrije dr. Klementina Ružić dopunila svoj nalaz dodatno cijeneći strah koji je tužiteljica pretrpjela vezano za operativni zahvat kojemu je bila podvrgnuta, o čemu će više biti riječ u nastavku.

15.1. Vještak dr. med Darko Majić naveo je da je pregledao noviju medicinsku dokumentaciju sačinjenu nakon izrade nalaza i mišljenja i da iz područja njegove specijalnosti nema novih okolnosti. Objašnjava da je njegova specijalnost traumatologija te da je liječnik traumatolog tužiteljicu liječio neposredno nakon zadobivanja traumatskih ozljeda, nakon čega se zapravo liječenje po specijalistu traumatologije završava. Dodatno objašnjava ozljede zubala i navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi da su tužiteljici ozlijeđena dva te da je za svaki zub cijenjen postotak smanjenja životne aktivnosti od po 1,5%. Otklanja primjedbu tuženika navodeći da je izvršio uvid u zdravstveni karton tužiteljice i utvrdio da je i ranije imala određenih problema s prstima šake i to je uzeo u obzir prilikom ocjene postotka smanjenja životne aktivnosti vezano za stanje šake. Objašnjava da postotak smanjenja životnih aktivnosti od 63% predstavlja vrlo teško smanjenje funkcionalnih sposobnosti, uspoređujući primjerice da invalidi tetraplegičari kojima su oduzete i ruke i noge imaju oko 80% smanjenja životne aktivnosti. Ističe da izračun postotka smanjenja životne aktivnosti, suprotno stavu tužiteljice, prilikom provedbe kombiniranog vještačenja nikada ne predstavlja aritmetičku sredini, s obzirom da Balthazard formula koja se koristi dovodi do posebnog izračuna do kojeg su došli svi vještaci zajedno, a navedeno je logično jer se određene funkcionalne nesposobnosti procijenjene po vještacima preklapaju. Istaknuo je da je prilikom vrednovanja posljedica vezanih za gubitak zuba i lom palca, u obzir uzeo samo one ozljede koje su posljedica predmetnog štetnog događaja, ne i ranije probleme koje je tužiteljica imala sa zubima, odnosa sa šakom. Konačno je zaključio da tužiteljica s traumatološkog aspekta nema potreba za posebnom tuđom pomoći i njegom te da su sve potrebe i posljedice koje trpi procijenjene u postupku smanjenja životne aktivnosti.

15.2. Vještak dr. med. David Bonifačić, neurolog, objašnjava da su tužiteljičine neurološke tegobe i dijagnoza epilepsije isključiva posljedica traumatske ozljede mozga koju je pretrpjela uslijed predmetnog štetnog događaja, što je utvrđeno uvidom u zdravstveni karton tužiteljice iz kojeg proizlazi da ranije nije imala medicinskih tegoba koje bi negativno utjecale na njezino neurološko stanje. Objašnjava da je epilepsija bolest koja za pacijente nosi ozbiljne rizike i to rizik gubitka svijesti u slučaju epileptičnog napada, rizik od samoozljeđivanja ili ozljeđivanja drugih osoba, konzumiranje ozbiljne terapije redovito na dnevnoj bazi do kraja života. Osim toga za te je pacijente vrlo bitno imati uobičajeni dnevni ritam što podrazumijeva redoviti san, redoviti unos hrane, ustaljeni ritam aktivnosti, izbjegavanje jake svjetlosti i jake buke i svih drugih okolnosti koje bi mogle isprovocirati epileptične napade. Tužiteljica je u svojim životnim aktivnostima, zbog ozljede mozga koju je zadobila i epilepsije koja se razvila, ograničena i mora biti pod strogim režimom dnevnih uobičajenih aktivnosti, na način da svaku drugu aktivnost koju želi obaviti mora planirati uzimajući u obzir svoju dijagnozu, što znači da uzimanje propisane farmakološke terapije nije dovoljno. Uz to, s neurološke je strane uzeto u obzir da se tužiteljica gotovo svakodnevno suočava s vrtoglavicama i smetnjama pri stajanju i hodanju, što je utvrđeno uvidom u obimnu medicinsku dokumentaciju. Ističe i to da bi svaka osoba koja bi doživjela ovakvu traumu i razvila epilepsiju imala ovakav postotak smanjenja životne aktivnosti. Smatra i to da s neurološke strane nema indikacije da tužiteljica ne bi mogla letjeti avionom ili voziti auto već je tužiteljica u tome ograničena zbog straha ili nelagode o čemu više može reći vještak specijalist psihijatrije. Njegovo je mišljenje da tužiteljica nema trajne potrebe za posebnim oblikom tuđe pomoći i njege s obzirom da su svi problemi kojima se i danas suočava uzeti u obzir prilikom procjene postotka smanjenja životne aktivnosti.

15.3. Vještak neurokirurg prof.dr.sc. Darko Ledić objašnjava da je kod tužiteljice nakon zadobivanja traumatske ozljede mozga bilo povoljno što je isprva u OB Pula bilo dovoljno konzervativno liječenje, a tek potom je uslijedio operativni zahvat koji je tada sa sobom nosio rizike, ali je bio nužan radi odstranjenja pritiska krvi i krvnih produkata u mozgu s ciljem smanjenja daljnjih posljedica dijagnosticirane posttraumatske epilepsije. Neurokirurška obrada tužiteljice završila je nakon par mjeseci iako se smatra da neurokirurško liječenje traje godinu do dvije od ozljede. Ističe da je pregledao tužiteljicu i izvršio uvid u njezin zdravstveni karton te naglašava da medicina nije matematika te da vještak svoj nalaz i mišljenje temelji na činjenicama koje proizlaze iz dokumentacije, ali i onima koje utvrdi promatrajući pacijenta kao osobu sa svim pretrpljenim ozljedama i zaostalim posljedicama u svojoj ukupnosti tako kod tužiteljice uočava da je psihički izmijenjena osoba, a što je tipična posljedica ozljede baš tog dijela mozga koji se ogleda u promjenama u duševnoj sferi, a koju ozljedu je tužiteljica upravo zadobila. Time želi reći da je kod tužiteljice došlo do ozljede dijela mozga koji je zadužen za duševnu sferu i za pretpostaviti je da bi tužiteljica bila drugačija osoba da do ove nezgode nije došlo te je upravo zbog svega navedenog procijenjen takav postotak smanjenja životne aktivnosti. Zaključuje da daljnjih potreba s neurokirurškog stajališta tužiteljica nema, već je sve procijenjeno u postotku smanjenja životne aktivnosti.

15.4. Psihijatrica prim. dr.sc. Klementina Ružić, usmeno izlažući svoj dio nalaza i mišljenja isti je dopunila navodeći da već procijenjenom strahu valjda pridodati i strah za ishod operativnog zahvata koji je po intenzitetu od srednjeg do jakog u trajanju od 7 dana. Strah na koji ukazuje tužiteljice je inkorporiran u dijagnozu PTSP-a jer je to jedan od simptoma tog poremećaja. Ostaje u preostalom dijelu kod svog nalaza i mišljenja ističući da iz njene domene specijalnosti, tužiteljica nema potrebe za tuđom pomoći i njegom osim one koja je već procijenjena u postotku smanjenja životne aktivnosti.

16. Vještaci su usmeni iznoseći svoj nalaz i mišljenje otklonili i odgovorili na sve primjedbe i prigovore stranke. Vještaci su vrlo detaljno, živopisno i stručno dočarali težinu ozljeda koje je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila i posljedice koje su zbog toga kod tužiteljice zaostale. Pa tako vještaci neurokirurgije dr. Darko Ledić i neurologije dr. David Bonifačić vrlo živopisno objašnjavaju o kakvoj je ozljedi mozga riječ, dovodeći posljedice koje tužiteljica i danas trpi u korelaciji s ozljedom baš određenog dijela mozga vezanim za promjene u duševnoj sferi pacijenta. Potom dočaravaju značenje dijagnoze posttraumatske epilepsije za tužiteljicu u njenom svakodnevnom životu, pri tom apostrofirajući da je riječ o vrlo ozbiljnoj cjeloživotnoj dijagnozi koja osim svakodnevne konzumacije lijekova zahtijeva i promjenu načina života i posvećivanje osobite pažnju u redovitosti životnih navika i aktivnosti. Vještak Bonifačić, kako bi zornije dočarao dijagnozu epilepsije kod tužiteljice, opisuje na što sve tužiteljica svakoga dana mora osobito paziti i voditi računa. Pri tom ističu da bi zbog ozljede mozga kakvu je zadobila tužiteljica i posljedica koje su se razvile (epilepsija) svaka osoba bila smanjenje životne aktivnosti za isti postotak kao i tužiteljica i upravo time vještaci objašnjavaju i obrazlažu utvrđeni postotak. Objasnili su da su ustanovili da tužiteljica i danas trpi vrtoglavice i probleme s ravnotežom, a sve navedeno su očekivane posljedice ozljede mozga i dijagnoze epilepsija. Naveli da su tužiteljica te tegobe doživljava gotovo svakodnevno što se vidi iz dokumentacije i konzumiranja lijekova. Svi su vještaci argumentirano iznijeli svoja mišljenja i iste valjano obrazložili. Vještaci su valjano otklonili primjedbe tuženika ističući da su svi osobno pregledali tužiteljicu, izvršili uvid u njen zdravstveni karton i svu medicinsku dokumentaciju dostavljenu do rasprave na kojoj su usmeno saslušani. Stoga se svojim zajedničkim nalazom i mišljenjem obuhvatili sve do tada za tužiteljicu nastale posljedice, a u nalazu nisu uzeli u obzir one zdravstvene tegobe koje je tužiteljica imala od ranije.

16.1. Iako je tuženik, i nakon saslušanja vještaka naveo da smatra da je postotak smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice nepravilno i previsoko procijenjen, svoj navod nije ničime konkretno obrazložio niti je u tom smjeru imao daljnjih prijedloga pa se isti ocjenjuje paušalnim. Uzimajući u obzir sve navedeno sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka jer su njihovi nalazi objektivni i stručni, a vještaci su argumentirano odgovorili i otklonili sve primjedbe stranaka te vrlo živopisno, uvjerljivo i profesionalno objasnili sudu svoja stručna mišljenja.

16.2. Navodi tuženika o tome da je tužba podnesena preuranjeno što bi značilo da tražbina tužiteljice nije dospjela, nisu osnovani. Naime, iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka utvrđeno je da je liječenje tužiteljica dovršeno i da je njeno trenutno stanje trajno.

17. Dakle, tužiteljica u ovom predmetu potražuje naknadu neimovinske štete i imovinske nematerijalne štete na ime tuđe pomoć (točka I petita), naknadu imovinske materijalne štete na ime troškova lijekova i liječenja (točka II petita), dosjele iznose novčane rente (točka III petita) i novčanu rentu ubuduće (točka IV petita), radi popravljanja štete za koju navodi da je pretrpjela i dalje trpi zbog ozljeda i zaostalih posljedica nastalih počinjenjem kaznenog djela ubojstva u pokušaju.

18. S obzirom da je tuženik pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva u pokušaju spram tužiteljici, pri tom uzimajući da je odredbom članka 12. stavka 3. ZPP-a propisano da je sud vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, to je tuženik dužan tužiteljici naknaditi štetu prouzročenu počinjenjem kaznenog djela, na temelju članka 1045. stavka 1., članka 1046., članka 1085. stavka 3., članka 1089. stavka 1. i 2., članka 1090. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO).

18.1. Člankom 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (stavak 1.), a pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (stavak 2.). Prema članku 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična štete), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Člankom 1100. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (stavak 1.) te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

19. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljici u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Prilikom odmjeravanja naknade štete sud je uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Prije svega, sud je posebno cijenio da je tužiteljica na pragu starosti, neposredno nakon odlaska u mirovinu u dobi od 60 godina bila žrtva kaznenog djela ubojstva u pokušaju. Način i okolnosti koji se tiču predmetnog djela vrlo su bitne za ocjenu razine povrede prava osobnosti. Naime, cijenjeno je to da je tužiteljicu iza leđa napao tuženik, inače susjed s pajserom udarajući je po tijelu, osobito glavi, pri tom govoreći da će je ubiti te potom ustrajući u svojoj namjeri i unatoč pokušaju drugih da ga u tome spriječe. Takav silovit i ustrajan fizički napad koji je tužiteljica doživjela od strane susjeda, od sebe snažnijeg, većeg i mlađeg muškarca, na ulici ispred kuće nedvojbeno je vrlo traumatičan događaj za tužiteljicu, a za koji je tuženik osuđen za zatvorsku kaznu u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci. Kakvo je bilo stanje tužiteljice nakon napada, proizlazi i iz dostavljenih fotografija (list 155 do 160 spisa).

19.1. Potom je cijenjeno da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila više različitih teških i po život opasnih ozljeda i to otkrhnuće baze distalnog članka palca lijeve ruke, krvarenje u mozak, prijelom kostiju glave, ozljedu zuba, oštećenje zigomatične (maksilofacijalne) kosti lica, zbog kojih je žurno hospitalizirana u Općoj bolnici Pula u trajanju od 8 dana, gdje je liječena konzervativno. Međutim, po povratku u Zagreb gdje živi tužiteljici se stanje pogoršalo uslijed zadobivene ozljede mozga, doživjela je snažan epileptički napad uslijed kojeg je podvrgnuta hitnom operativnom zahvatu mozga i liječenju te hospitalizaciji.

19.2. Posebno je cijenjeno da su kod tužiteljice unatoč liječenju, zbog zadobivenih ozljeda, zaostale teške posljedice, a posebice je za istaknuti dijagnozu epilepsije. Sud je uzeo u obzir ozbiljnost ozljede mozge i predmetne dijagnoze za koju su vještaci neurokirurg dr. Ledić i neurolog dr. Bonifačić objasnili da je dovela do promjene duševne sfere tužiteljice kao osobe zbog čega se tužiteljica i osjeća kao da nije svoja i da se skroz promijenila. Epilepsija za pacijenta znači potpunu promjenu načina života. Riječ je o bolesti koja zahtijeva kontinuirano (do kraja života) uzimanje ozbiljne farmakološke terapije, ali i vođenja posebnog načina života u kojem je potrebno sve aktivnosti planirati i prilagoditi dijagnozi ne bi li došlo do epileptičnog napada (količina sna, raspored hranjenja). Cijenjeno je da se tužiteljica zbog predmetne dijagnoze ne smije izlagati buci i jakoj svjetlosti jer uslijed takvih okolnosti postoji rizik epileptičnog napada, rizik od gubitka svijesti, rizik od samoozljeđivanja ili ozljeđivanja drugih. Tužiteljičin se život utoliko posve promijenio te je podređen novoj dijagnozi, čime je tužiteljica uskraćena za mogućnost spontanosti, neopterećenosti i bezbrižnosti.

19.3. Posebno je cijenjeno i to da je tužiteljica više mjeseci nakon događaja bila i fizički i psihički nestabilna, dakle potpuno usmjerena na liječenje i ozdravljenje ne sudjelujući u životu obitelji kao aktivni član, s obzirom da su drugi članovi obitelji vodili brigu o njoj. Dodatno je otežala oporavak tužiteljice okolnost da je u to vrijeme bila pandemija corona virusom, zbog čega je morala, kao rizičan pacijent osobito paziti i smanjiti kontakte i sa sinom te unukom. Nadalje, cijenjeno je i da je bila izložena brojnim liječničkim pregledima, snimanjima i zračenjima u razdoblju od predmetnog štetnog događaja u veljači 2020. pa do zaključenja glavne rasprave u studenom 2024. što proizlazi iz brojnih uputnica i nalaza. Za tužiteljicu su redoviti odlasci liječnicima nužni i uobičajeni te su sada, a bit će i u budućnosti u svakom slučaju sastavni dio njenog života.

19.4. Faza liječenja bila je praćena i dodatnom neugodnošću nošenja perike (zbog ozljeda glave i operacije mozga), za što je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da je teško podnijela te da joj je bilo neugodno odlaziti kod frizera. U obzir je sud uzeo i nastala naruženja i to naruženja zbog ozljeda na šaci i glavi, ali i teško naruženje zbog izbijenih zuba koje je bilo privremenog karaktera i trajalo je dok tužiteljica nije izvršila stomatološki zahvat. Prilikom saslušanja tužiteljice sud se uvjerio, a o čemu je tužiteljica i iskazivala, da je tužiteljici bitno da se nosi kao fina gospođa, da ima lijepu frizuru i nosi nakit pa objašnjava da joj je teško pala ozljeda glave i nemogućnost nošenja prstenja, što je za nju do tada bilo uobičajeno. Pri tom je cijenjeno da su tužiteljici zaostala dva ožiljka na glavi, jedan od udarca pajserom, a drugi od operativnog zahvata.

19.5. Posebno su cijenjeni pretrpljeni isprva intenzivni, a potom dugotrajni fizički bolovi, strah te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Prilikom ocjene straha posebno je cijenjena dinamika napada te usporedno izricane prijetnje smrću, a potom i strah za ishod liječenja te strah od mogućih daljnjih problema zbog postavljene dijagnoze. Cijenjena je i činjenica da tužiteljica trpi svakodnevne bolove, koje će trpjeti i u budućnosti, zbog čega je prisiljena konzumirati tablete protiv bolova, o čemu sama iskazuje navodeći da sada pije brufene.

19.6. Dodatno su cijenjeni duševne boli tužiteljice koja se vrlo teško nosi i miri s ulogom žrtve u kojoj se našla, ali teško prihvaća i posljedica koje se je zadesile, a ogledaju se, između ostalog, u nedostatku intimnosti sa suprugom zbog nelagode i straha od muških osoba, potom u nelagodi putovanja avionom, što je ranije često činila prateći supruga ĆŽ na brojne konferencije jer su redovito putovali. Nelagodno joj je voziti automobil jer se ne osjeća sigurno u sebe. Tužiteljici je osobito teško što nije fizički sposobna brinuti za unuka i što nije bila u stanju brinuti o bolesnoj majci do majčine smrti koja je bila kod nje na brizi pa je to morao činiti njen suprug. Posebno su cijenjene posljedice koje tužiteljica i dan danas trpi, a ogledaju se u trpljenju boli, nepotpunoj pokretljivosti i napetosti tijela, ali i vrtoglavicama te smetnjama pri stajanju i hodanju, a riječ je o temeljnim tjelesnim funkcijama.

19.7. Zaključno, uzimajući u obzir ukupnost svega navedenog, sud je posebno cijenio da je tužiteljica na pragu starosti, što ju je činilo slabijom i krhkijom, doživjela vrlo traumatičan fizički napad uslijed kojeg je zadobila višestruke i teške ozljede zbog kojih su kod tužiteljice zaostale teške posljedice, što je sve promijenilo njen život u potpunosti, ali u bitnome utječe i na njenu sadašnjost i utjecat će na budućnost na način da je zaostale posljedice ograničavaju u svakodnevnom životu.

19.8. Uzimajući sve navedeno u obzir, ovaj je sud utvrdio da iznos od 63.675,62 eura predstavlja ukupnost pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti koje je tužiteljica pretrpjela te da, posebno uzimajući u obzir odredbu članka 1100. ZOO-a, težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju utvrđenje upravo predmetne naknade. Odluka o tijeku zateznih kamata na iznos pravične novčane naknade donesena je na temelju odredbe članka 1103. ZOO-a.

20. Osnovanost zahtjeva za naknadu imovinske (nematerijalne) štete s osnova tuđe pomoći i njege proizlazi iz članka 1095. stavka 1. ZOO-a kojim je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s time u svezi.

20.1. Iz nalaza i mišljenja je utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna pomoć stručne osobe u razdoblju od tri tjedna od po 4 do 5 sati dnevno, a potom pomoć nestručne osobe tijekom dva mjeseca od po 1 do 2 sta dnevno. Iz iskaza supruga tužiteljice KŽ i same tužiteljice utvrđeno je da joj je nestručnu pomoć pružao ponajviše suprug, ali i sin te šogorica, a ta se pomoć sastojala u brizi oko toalete, higijene, kupanja, odijevanja, obuvanja, svlačenja, odlazaka liječnicima, kućanskih poslova, pripremanja obroka, nabavke lijekova, brige oko uzimanja terapije, pomoći pri hodanju, nošenju, stajanju. Uzimajući u obzir tako utvrđenu potrebu za pomoći i njegom tužiteljici je odmjerena naknada štete za ukupno 225 sati tuđe stručne i nestručne pomoći i njege po cijeni sata od 3,32 eura (25,00 kuna) što ukupno iznosi 747,00 eura. Naime, tužiteljica je predložila predmetnu cijenu sata pri tom dokazujući materijalnom dokumentacijom i to cjenicima da je cijena predmetne usluge bila i veća, a tuženik se takvom prijedlogu nije usprotivio.

20.2. Zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege dosuđene su, također, od podnošenja tužbe jer je tužiteljica dokazala po kojim cijenama su u to vrijeme ustanove koje se bave pružanjem pomoći i njege pružale takve usluge, a te su cijene bile uvelike veće od one koju je tužiteljica predložila (25,00 kuna po satu). Pri tom tuženik predloženu visinu nije osporio. Da je sud slobodnom ocjenom utvrdio cijenu aktualnu u vrijeme donošenja presude koja bi tada bila zasigurno konkretno veća, tada bi zatezne kamate tekle tek od presuđenja. Međutim, uzimajući u obzir da je tužiteljica dokazala da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega te da je dokazala visinu cijena u vrijeme kada joj je predmetna šteta nastala, valjalo je prihvatiti u tom dijelu zahtjev tužiteljice i dosuditi joj zatezne kamate od podnošenja tužbe.

21. Tužiteljica potražuje i naknadu imovinske (materijalne) štete koja se odnosi na troškove liječenja i to popravka zubi, kupovanja propisanih lijekova i pomagala, u ukupnom iznosu od 8.164,78 eura, koji iznos dokazuje računima i dokazima o plaćanju istih. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da su se troškovi vezani za njeno liječenje odnosili na popravak zubi te kupovanje više lijekova koje su teško nabavljali s obzirom na specifičnost dijagnoze. Iz računa s lista 41 do 43, 96 do 99, 161 do 167, 334 do 410 te 470 do 498 spisa utvrđeno da je tužiteljica kupovala lijekove u Gradskoj ljekarni Zagreb na recept. Naime, iz ostalih računa proizlazi da su lijekovi i pomagala izdavana na recept, da je jedan dio subvencioniran, dok se drugi dio plaćao. Preostali su uzročno-posljedično povezani sa zadobivenim ozljedama i zaostalim posljedicama. Troškovi pregleda su s obzirom na stanje tužiteljice i okolnost da se tužiteljica liječila u vrijeme pandemije corona virusom bili nužni i opravdani, a o navedenom vjerno iskazuju KŽ i sama tužiteljica. Tužiteljica je osnovano i opravdano popravila zube koje joj je tuženik u napadu izbio, a vještak dr. Majić je obrazložio da je bilo potrebno ugraditi krunice na četiri zuba, iako su dva uništena, zbog uništenog mosta koji se držao za druga dva zuba. Osnovanost troškova tuženik nije osporio, a tužiteljica je dokazala da su bili potrebni za njeno liječenje zbog posljedica zadobivenih u predmetnom štetnom događaju. Sud je, uzimajući u obzir navedeno, utvrdio da tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske materijalne štete za troškove liječenja u iznosu od 8.164,77 eura, također na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a.

21.1. Razlika u priznatom iznosu od 8.164,77 eura do zatraženih 8.164,78 eura, predstavlja svega 1 cent i posljedica je preračunavanja izvornih troškova nastalih u kunama u sadašnju službenu valutu, stoga nije riječ o neosnovanom dijelu zahtjeva.

21.2. Zatezne kamate priznate su kako ih je tužiteljica zatražila od podnošenja tužbe odnosno od svake preinake tužbe povećanjem tužbenom zahtjeva za nove iznose imovinske štete koja je nastala do zaključenja glavne rasprave, sukladno odredbi članka 326. stavka 1. ZPP-a. Tužiteljica bi imala pravo na zatezne kamate tekuće od plaćanja svakog pojedinog računa, međutim razvidno je da je radi efikasnosti uzimajući u obzir veliki broj računa, zatražila zatezne kamate od podnošenja svakog dijela zahtjeva.

22. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske nematerijalne i neimovinske štete te je u točki I izreke presude naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi štetu isplatom ukupnog iznosa od 64.422,62 eura (63.675,62 eura + 8.164,77 eura) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 14. svibnja 2020. do isplate, dok je u točki II izreke presude naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi imovinsku materijalnu štetu isplatom iznosa od 8.164,77 eura zajedno sa zateznim kamata od podnošenja svakog dijela zahtjeva do isplate.

22.1. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbama članka 29. ZOO-a.

23. Tužiteljica, nadalje, potražuje isplatu dospjelih iznosa novčane rente u ukupnom iznosu od 5.972,40 eura zajedno sa zateznim kamatama te plaćanje budućih iznosa novčane rente od 5. prosinca 2024. pa nadalje (točka 3 i 4 tužbenog zahtjeva). Taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice nije osnovan.

23.1. Naime, iz nalaza i mišljenja svih vještaka liječnika utvrđeno je da kod tužiteljice ne postoje pojačane potrebe koje bi opravdavale isplatu novčane rente te da su sve posljedice koje je tužiteljica pretrpjela uslijed predmetnog štetnog događaja vrednovane kroz procjenu pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog naruženosti, a one posljedice koje i danas trpi i probleme s kojima se svakodnevno suočava vrednovani su u procijenjenom postotku smanjena životne aktivnosti. Vještaci su o navedenom bili suglasni i vrlo sigurni te su objasnili da su eventualna nesigurnost odnosno nemogućnost tužiteljice u posve samostalnom svakodnevnom funkcioniranju stvar psihičke sfere, a te su posljedice vrednovane kako je već navedeno. Valja reći i to da su vještaci izveli predmetno mišljenje uzimajući u obzir svu medicinsku dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila, dakle i onu nastalu nakon izrade pisanom nalaza. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice (točka 3 i 4 tužbenog zahtjeva) odbijen te je odlučeno kao u točki III izreke presude.

24. S obzirom da je sud relevantne, a sporne činjenice u ovom predmetu utvrdio na temelju provedenih dokaza nije bilo potrebno provoditi druge dokaze koje je predložila tužiteljica. Odbijen je i dokazni prijedlog tuženika za pribavom spisa s obzirom se isti odnosio na dio zahtjeva iz tužbe u odnosu na koji je postupak razdvojen.

25. Sud nije prihvatio tužiteljičin prijedlog za spajanje predmeta posl.br.Pn-26/2023 koji se vodi po tužbi sina i supruga tužiteljice protiv tuženika, ovome predmetu. Naime, u trenutku podnošenja takvog prijedloga u ovom je postupku već zaključen prethodni postupak i provedeno je kombinirano medicinsko vještačenje, stoga po stavu ovoga suda, a uzimajući u obzir da ne postoji istovjetnost na strani tužitelja, a različit je i zakonski osnov tužbenog zahtjeva, navedeno nije bilo svrhovito. 26. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 155. i članku 154. stavku 2. ZPP- a, prema kojemu će, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koju je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

26.1. Tužiteljica je osnovano pokrenula predmetni parnični postupak i sve do isticanja zahtjeva za novčanom rentom (31. svibnja 2022.) obavljene radnje priznat će se tužiteljici u cijelosti. Nakon isticanja toga zahtjeva, a s obzirom da u tom dijelu nije uspjela, tužiteljici će se radnje priznati prema uspjehu u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, uzimajući u obzir da je uspjela s osnovom te u odnosu na visinu omjeru od 86% (priznato 72.587,39 eura u odnosu na posljednju vrijednost predmeta spora od 84.532,20 eura). Stoga je, promatrajući kvantitativno i kvalitativno, uspjeh tužiteljice nakon preinake 93 %, dok je uspjeh tuženika 7 % pa je tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove zastupanja od 31. svibnja 2022. pa nadalje u omjeru od 86 %.

26.2. Primijenjena je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje - Tarifa) koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke, a prema vrijednosti predmeta spora koja je bila aktualna u vrijeme poduzimanja radnje. Vrijednost predmeta spora utvrđena je ne uzimajući u obzir paulijanski dio tužbe koji je razdvojen. Prvotnu vrijednost predmeta spora sud je utvrdio raspravnim rješenjem od 17. prosinca 2020. (list 214 spisa) u iznosu od 143.791,40 kuna. Potom je tijekom postupka tužiteljica povećavala tužbeni zahtjev pa je visina troška određivana uzimajući u obzir koja je vrijednost predmeta spora bila aktualna u vrijeme poduzimanja pojedine radnje. Stoga je zahtjev tužiteljice odbijen u dijelu u kojem je previsoko zatražena nagrada suprotno ovom stavu.

26.3. Valja reći i to da su tužiteljici sukladno odredbi Tbr.8.1. Tarife priznata uz tužbu, još četiri obrazložena podneska po punoj vrijednosti boda (prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje), stoga nije osnovan dio zahtjeva tužiteljice kojim potražuje trošak pune nagrade za sastav 8 podnesaka. Tužiteljici su po punoj vrijednosti boda priznati, uz tužbu, još i podnesci od 21. kolovoza 2020., 31. svibnja 2022., 6. studenog 2023. i 6. studenog 2024.

26.4. Tužiteljici je za sastav tužbe (Tbr.7.t.1. Tarife), podneska od 21. kolovoza 2020. (Tbr.8.t.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 23. srpnja 2020. i 17. prosinca 2020. (Tbr.9.t.1. Tarife) priznata nagrada od po 250 bodova. Za sastav podnesaka od 15. srpnja 2020., 21. rujna 2020., 7. prosinca 2020., 8. veljače 2021., 6. travnja 2021. i 14. siječnja 2022. (Tbr.8.t.3. Tarife) priznata je nagrada od po 100 bodova (Tbr.9.t.2. Tarife). Tako je ukupno priznato tužiteljici, u cijelosti, 1600 bodova.

26.5. Za sastav podnesaka 26. travnja 2023. i 11. rujna 2024. (Tbr.8.t.4. Tarife) priznato je tužiteljici po 25 bodova, s obzirom da je riječ o kategoriji tzv. "ostalih", a ne obrazloženih podnesaka. Za sastav podnesaka od 31. svibnja 2022. i 6. studenog 2023. (Tbr.8.t.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu 16. rujna 2024. (Tbr.9.t.1.Tarife) priznata je tužiteljici nagrada od po 625 bodova, a za sastav podneska od 6. studenog 2024. (Tbr.8.t.1. Tarife) i za zastupanje na ročištu 26. studenog 2024. (Tbr.9.t.1.Tarife) nagrada od po 633 bodova. Za zastupanje na ročištu za objavu presude tužiteljici je priznato 50 bodova (Tbr.9.t.3. Tarife). Time je tužiteljici priznata nagrada u visini od 3241 bodova, odnosno uzimajući u obzir uspjeh tužiteljice od 86%, 2787,26 bodova.

26.6. Tužiteljici je, dakle, ukupno priznato 4.387,26 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i PDV od 25% (Tbr.46. Tarife), ukupno iznosi 10.968,15 eura.

26.7. Tužiteljici je, međutim, priznat trošak predujmova za provedbu vještačenja u cijelosti u ukupnom iznosu od 4.331,06 eura jer je predmetni trošak bio nužan u ovom postupku. Tužiteljici je priznata i plaćena sudska pristojba na tužbu u iznosu od 204,92 eura te 331,81 eura (50%) na ime pristojbe na presudu koju će tužiteljica biti u obvezi platiti posebno cijeneći da će tužiteljica moći iskoristiti pravo plaćanja iste u polovičnom iznosu te uzimajući u obzir obvezu stranaka iz čanka 10. ZPP-a da vode računa da troškovi postupak budu što manji. Pristojba na presudu priznata je u cijelosti jer je neovisno o uspjehu visine maksimalno mogućeg iznosa pristojbe.

26.8. Slijedom navedenog, tužiteljici je priznat trošak u ukupnom iznosu od 15.835,94 eura te je naloženo tuženiku da predmetni iznos zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude od isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, naknadi tužiteljici.

27. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 15. siječnja 2021. i 30. studenog 2023. jer je u prilog istima samo dostavljena dokumentacija (dokaz u uplati predujma), što je moglo biti učinjeno i bez popratnih podnesaka. Nije priznat niti trošak sastava podneska 19. travnja 2023. jer prijedlog tužiteljice za spajanje nije prihvaćen stoga trošak sastava predmetnog podneska nije bio potreban u ovom predmetu. Nadalje, nije priznat niti trošak sastava podneska od 2. svibnja 2024. kojim je tužiteljica molila zakazivanje ročišta jer trošak sastava takvog podneska ne može pasti na teret tuženika. Tužiteljici nije priznati niti trošak koji se odnosi na tzv. paulijanski dio tužbe (prijedlog za zabilježbu) stoga će o osnovanosti tog troška biti odlučeno u parnici koja se vodi za taj dio tužbe.

28. Posljedično navedenoj odluci o trošku, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška u cijelosti.

U Puli 14. veljače 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici po pun. uz R/pristojba na presudu

2. Tuženiku po pun.