Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj: Pr-99/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Rački i kolege j.t.d., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske OIB:52634238587, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 11. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivan Rački, odvjetnika u OD Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, te zz. tuženika NĐ, savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 14. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarsku službu, aktivno dežurstvo i požarnu dužnost za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016., iznos od 341,02 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
- za studeni 2011.g. na iznos od 70,82 EUR (533,57 kn) počev od 15. prosinca 2011.g. do isplate
- za listopad 2013.g. na iznos od 128,82 EUR (970,56 kn) počev od 15. studenog 2013.g. do isplate
- za studeni 2013.g. na iznos od 141,39 EUR (1.065,31 kn) počev od 15. prosinca 2013.g. do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka koliko isti budu iznosili, u iznosu od 777,42 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se tužitelj u dijelu potraživanja neisplaćene plaće i dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarsku službu, aktivno dežurstvo i požarnu dužnost u utuženom razdoblju kao u točki I. izreke za iznos od 32,57 EUR (245,39 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 15. lipnja 2014. pa do isplate.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto razlike plaće iz točke I. izreke presude te za pravomoćno dosuđeni iznos iz točke I. i II. ranije donesene presude broj Pr-741/16-37 od 29. studenog 2022.
V. Konstatira se da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za preostali dio potraživanja na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor s p.p.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlenik kod tuženika Ministarstva obrane, Zagreb, Trg kralja P. Krešimira IV br.1, kao pripadnik Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, na poslovima djelatne vojne osobe, na ustrojbenom mjestu strijelca, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Vinkovcima. Nadalje navodi da je u vremenskom razdoblju od 1. rujna 2011. do 01. lipnja 2016. imao pravo na uvećanu plaću i dodatke na plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i neradnim danima, u smjenama, turnusima, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinske radove na terenu, obuku, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav drugi rad na terenu). Pored toga je obavljao stražarske dužnosti i dužnosti požarstva, a da mu tuženik nije plaćao dodatke na plaću, kao ni naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Uz to mu nije isplatio jubilarnu nagradu pa drži da je uskraćen u svojim materijalnim pravima s osnova vojne službe u Oružanim snagama RH za mjesečni iznos od 300,00 kn bruto, ili sveukupno za 57 mjeseci u id. vremenskom razdoblju od 2011. – 2016. u iznosu od 17.100,00 kn bruto. U podnesku od 02.svibnja 2017. (list 69-73 spisa) tužitelj povlači tužbeni zahtjev u dijelu isplate jubilarne nagrade i precizira tužbeni zahtjev te na ime razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, na terenu (vojne vježbe, obuka, operacije potpore u miru, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), te za stražarenje i obavljanje požarne dužnosti potražuje ukupno iznos od 9.100,00 kn bruto. Na ime razlike plaće za godišnji odmor potražuje ukupno 9.100,00 kn, a na ime naknade plaće za godišnji odmor potražuje iznos od 8.000,00 kn, sve uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos mjesečne razlike plaće i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Nakon izrade Nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka, pismenog Očitovanja vještaka i Dopune nalaza tužitelj je u podnesku od 18.listopada 2021. 04.travnja 2021. precizirao tužbeni zahtjev potražujući isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad i dr. prema prvoj varijanti izračuna iz Nalaza i mišljenja vještaka u ukupnom iznosu od 11.803,67 kn, a na ime razlike plaće za godišnji odmor razliku naknade plaće u ukupnom iznosu od 4.777,58 kn, odnosno sveukupno 16.581,25 kn, sve to uz zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće. Također je potraživao troškove postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.
1.1. U ponovljenom postupku, a obzirom na ukidnu odluku (u pobijanom dijelu iz točke I.,II. i III. , te točki IV. ranije donesene presude broj Pr-741/16-37 od 29. studenog 2022. tužitelj je u podnesku od 10. prosinca 2024. uredio tužbeni zahtjev na način da je potraživao samo (po njemu preostali) neisplaćeni dio plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, za rad na terenu kako je već pobliže navedeno, te za stražarsku službu, aktivno dežurstvo i požarnu dužnost ukupni iznos od 373,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom. U odnosu na potraživanje razlike plaće za godišnji odmor smatrao je da je isti pravomoćno dosuđen sukladno Dopuni nalaza odnosno izračunu iz Dopune nalaza i mišljenja vještaka od 11. svibnja 2011., te u odnosu na taj dio potraživanja nije dakle podneskom od 10. prosinca 2024. potraživao preostali (nedosuđeni) dio potraživanja. A propo, s tim u vezi smatra se da je povukao tužbeni zahtjev, pa je u odnosu na taj dio potraživanja valjalo donijeti odluku kao u točki V., izreke ove presude, opetuje se obzirom je u ponovljenom postupku uredio samo tužbeni zahtjev u pogledu točke I. i potraživanja kao u podnesku od 10.prosinca 2024.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te obrazlagao da su se na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu primjenjivali posebni propisi, predviđeni Zakonom o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09), te Zakonom o službi u Oružanim snagama RH (NN 73/13, 75/15). Citirani posebni propisi, koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba, kako je dalje tvrdio, imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore, što je u skladu sa sudskom praksom Vrhovnog suda RH izraženom primjerice u odlukama br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr- 1795/12. Naime, Vrhovni sud RH zauzeo je stajalište da se u pitanjima iste činjenične i pravne osnove imaju primijeniti propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, jer isti imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, sve to sukladno članku 14. Zakona o oružanim snagama RH, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/17 i 88/09. Odnosno, propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu i Kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima mogu se primijeniti samo u pitanjima koja nisu uređena spomenutim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona. Ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (a propo članak 198.-200.), a Ministarstvo obrane je ovlašteno donijeti Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, pa navedeni Pravilnik i Odluka kojima se cjelovito uređuje pitanje dodataka i visine dodataka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba, imaju značenje propisa donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama i s obzirom na članak 114. id. Zakona ti propisi dakle imaju prednost u primijeni pred propisima o državnim službenicima i namještenicima, općim propisima o radu i kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima, kako je već navedeno. Tuženik stoga opetuje da su u utuženom razdoblju materijalna prava djelatnih vojnih osoba uređena navedenim posebnim propisima odnosno ZOSOS-om i podzakonskim aktima donesenim u skladu s njim, što znači da su se u razdoblju od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. primjenjivale odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09 i 118/12, te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, koja oba propisa su stupila na snagu 01.listopada 2009.g. Pobliže iznosi da je id. Odluka propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu. Pravilnik je regulirao dodatke za dežurstvo i stražarsku službu na koje djelatne vojne osobe, uključujući tužitelja, imaju pravo. Točkom V Odluke 09 propisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a isti se dijeli na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom se smatra vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potrebe službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.). Pod dežurstvom unutarnje službe smatra se dežurstvo propisano člankom 12. Pravilnika o službi u OS RH. Slijedom toga tuženik tvrdi da tužitelju kao pripadniku OS RH ne pripada dodatak na ime prekovremenog rada, budući mu je isplaćen dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva, te je izričito isključeno uvećanje plaće i na ime dodatka za aktivno dežurstvo. Jednako tako tvrdi da se stražarska služba u kojoj djelatna vojna osoba provodi 24 sata dnevno, od kojih može raditi najviše 12 sati, također ne smatra prekovremenim radom. Djelatna vojna osoba u stražarskoj službi ostvaruje pravo na dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe, pri čemu se dodatak za obavljanje stražarske službe i aktivno dežurstvo međusobno isključuju. U slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 3:1. Tuženik se također poziva na članak 155. Zakona o službi u Oružanim snagama RH, NN 73/13, 75/15, koji je stupio na snagu 26.lipnja 2013.g., a kojim je izričito propisao da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Navodi da su na temelju ovog zakona doneseni podzakonski akti, odnosno Odluka o rasporedu radnog vremena, NN 66/1, 23/15 i 84/15, te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 33/02, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, pa se od 01.lipnja 2009.g. dodatak za vojnu službu obračunava i isplaćuje sukladno ovom propisu. Tuženik upućuje da su tužitelju uredno isplaćeni svi dodaci na plaću sukladno evidencijama odnosno dužnostima koje je obavljao tijekom utuženog razdoblja, a tvrdi da je također isplaćena i jubilarna nagrada za 5 godina službe.
2.1. U odnosu na naknadu plaće za godišnji odmor tuženik je naveo da je Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 140/02, NN 68/11, donesenim na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, u članku 4. propisano da se djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25.lipnja 1011.god. da je propisano kako djelatnoj vojnoj osobi, čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđene neradne dane, pripada naknada plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja joj je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Nadalje navodi da je Zakonom o službi u oružanim snagama, NN 73/13, 75/15, koji je stupio na snagu dana 26.lipnja 2013.g., u čl. 142. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Temeljem tog zakona donesen je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, NN 54/14, koji je stupio na snagu 08.svibnja 2014. a kojim je također propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Redovnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (čl. 4. st. 2 i 3). Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09, 118/12, i Odlukom o rasporedu radnog vremena, NN 66/14, 23/15, 84/15 propisano je da redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati, redovno raspoređenih na 5 radnih dana od ponedjeljka do petka od 08,00 do 16,00 sati. Nakon 08.svibnja 2014. navodi da se isplata i obračun naknade plaće za godišnji odmor vrši u skladu s Pravilnikom iz 2014. te odredbama iz Odluke donesene 2009 i 2014. Tuženik je dakle u cijelosti postupao po posebnim propisima koji uređuju materijalna prava djelatnih vojnih osoba tijekom utuženog razdoblja, pa slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku i zakonsku zateznu kamatu na id. trošak.
2.2. U podnesku od 05.svibnja 2017. (list 75-76 spisa) tuženik je još predlagao pozvati tužitelja da uredi tužbu i da pobliže navede kada je točno bio u mirovnoj misiji, a kada na pripremi za misije, vojnim vježbama taborovanju, odnosno sudjelovao u ostalim oblicima terenskog rada u utuženom razdoblju. Osobito da tužitelj navede iz kojih razloga smatra da mu nisu isplaćeni propisani dodaci za dežurstvo i stražu do 01.lipnja 2014. u propisanom iznosu, a za vrijeme nakon toga da navede zašto smatra da mu je trebao biti isplaćen dodatak za vojnu službu veći od 19%.
2.3. Potom je u podnesku od 05.siječnja 2018. (list 79-80) djelomično priznao osnovanost tužbenog zahtjeva za prekovremeni rad na terenu, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuke, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama, obavljanje počasnih straža na pogrebima i sav ostali rad na terenu), te za stražarenje i požarnu dužnost za razdoblje do 30.svibnja 2014., izuzev angažmana tužitelja na terenskom radu u inozemstvu. Međutim, visinu potraživanja je i dalje osporavao i najavljivao da će se o visini dugovanja očitovati po dostavi izračuna od strane Ministarstva obrane. Sukladno potonjem, očitovao se i u odnosu na naknadu plaće za godišnji odmor, priznajući osnovu za navedeno potraživanje u razdoblju do zaključno 07.svibnja 2014. te predlagao dostaviti očitovanje o visini dugovanja nakon izračuna Ministarstva obrane. Nadalje, za potraživanje s osnove prekovremenog rada u razdoblju od 01.lipnja 2014. do kraja utuženog razdoblja smatrao je kao ranije da je u cijelosti neosnovano, te opetovao da su tužitelju za taj dio potraživanja za prekovremeni rad na terenu, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, u smjenama, na stražarenju i požarnoj dužnosti plaćeni svi dodaci na plaću. Ukoliko se pak bude provodilo financijsko knjigovodstveno vještačenje, predlagao je izvršiti izračun samo na temelju mjerodavne dokumentacije.
3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Odluku o rasporedu MORH-a, Oružane snage Republike Hrvatske, HKoV-a, od 15.listopada 2015., uvid u zahtjev za mirno rješenje spora upućen Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu i odgovor ODO-a na id. zahtjev, uvid ranije u Troškovnik tužitelja i tuženika te uvid u Troškovnik tužitelja predan na završnom ročištu od 11.12.2024. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu s odlukama iz sudske prakse i dokumentacijom o radnoj angažiranosti tužitelja u privitku, podnesak tužitelja od 02.05.2017. i 22.05.2017., Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D & S d.o.o. od 30.04.2020., podnesak tužitelja od 03.08.2020. i 10.08.2020., pismeno očitovanje vještaka od 02.11.2020., podnesak tužitelja od 23.11.2020., Dopunu nalaza vještaka od 12.05.2021., podnesak tužitelja od 18.10.2021., podnesak tuženika od 09.03.2022. s prilogom u privitku i podnesak tužitelja od 10.12.2024.
4. Tuženik je dakle ranije u odgovoru na tužbu djelomično priznao osnovanost tužbenoga zahtjeva za dio potraživanja koji se odnosi na prekovremeni rad na terenu u razdoblju od 1.rujna 2011. do 30.svibnja 2014.g., kao i u odnosu na postojanje razlike naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 01.rujna 2011. do 07. svibnja 2014., ali nije dostavio izračun niti se očitovao o visini duga, te je osim toga osporavao osnovu i visinu potraživanja u ostalom dijelu i protivio se dalje tom dijelu potraživanja u tužbi i tužbenom zahtjevu, bilo je potrebno provesti financijsko- knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja visine potraživanja, a podredno onda i osnovanosti tužbe. Navedeno vještačenje provedeno je na prijedlog tužitelja, a po stalnom sudskom vještaku po izboru suda i to vještaku D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Karlovac, Kralja Tomislava 10a, te je navedeno vještačenje pokazalo postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini.
5. U predmetu postupka izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu, te je prvenstveno temeljem uvida u Odluku o rasporedu izdanu od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH-a), Oružane snage Republike Hrvatske (OSRH- a), Hrvatska kopnena vojska (HKoV-a) od 15.listopada 2015., kao na listu 4 spisa, koju je tužitelj pridonio uz tužbu, utvrđeno da je tužitelj LĐ u razdoblju od 1.11.2015. do 15.02.2017.godine 30.09.2016. bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu HKoV-a, Gardijsko oklopno mehanizirane brigade, 1. Mehanizirana bojna „Sokolovi“, 2. Mehanizirana satnija, Zapovjedništvo, 2. Zapovjedni prevožnjak, na ustrojbeno mjesto strijelca s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Našicama. Iz iste Odluke o rasporedu bilo je međutim razvidno da je tužitelj u razdoblju do tada bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu HKoV-a, ali u Gardijsko motoriziranu brigadu, 1. Motorizirana bojna „Vukovi“, 1. Motorizirana satnija, 1. Motorizirani vod, Minobacačka desetina (MB) 60 mm), na ustrojbeno mjesto poslužitelja. Navedena Odluka sadržavala je za razdoblje od 1.studenog 2015. sastavnice za plaću prema njegovom osobnom i ustrojbenom činu vojnika, uz dodatak A, A02 19 %, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, s time da je navedeno da radni staž na dan 01.11.2015. iznosio 11-0-19, što znači 11 godina i 19 dana. Pri tom je id. raspored i radni angažman tužitelja bio vidljiv i iz drugih pridonesenih dokaza u spisu.
6. Na prijedlog tužitelja provedeno je dakle financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Karlovac, Kralja Tomislava 10a, radi utvrđenja visine postavljenog tužbenog zahtjeva a time posljedično utvrđenja osnovanosti tužbe za potraživanje iz tužbe i tužbenog zahtjeva.
7. Nakon uvida vještaka u spis i dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja sadržanu u spisu, te uvida u naknadno dostavljenu dokumentaciju tuženika na listu 2 i 4-5 vještva, list 214 i 216-217 spisa, sudski vještak D & S d.o.o. u Nalazu i mišljenju od 30.travnja 2020. dao je pregled zadatka i navoda stranaka, kao i propisa koje je potrebno primijeniti u predmetu postupka, te obrazložio na koji je način izvršio vještačenje. Vještak je naveo da je iz dostavljenih obračuna plaće tužitelja t.j. kartica djelatnika, vidljivo da tuženik nije tužitelju obračunavao prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, noću i u smjenama. Stoga je plaće sadržane u analitici t.j. obračunima sačinjenima po tuženiku rekapitulirao po vrsti i mjesecima u tablici na listu 5-6 vještva, list 217-218 spisa, te obrazložio na koji je način obračunavao sate rada tužitelju. U tom smislu istaknuo je da je sate rada tužitelja obračunavao prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće NN 118/09, te Zakonu o radu, NN 49/09. Prema cit. Pravilniku, naveo je da se dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određivao u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025 za vojnu osobu, koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili dr. zakonom utvrđeni neradni dan. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripadao je dnevni dodatak koji se određivao u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025, a utvrđivao se na temelju mjesečne evidencije radnoga vremena u kojoj se prikazuje ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi. Primjerice je naveo da je tužitelju za 7 dana, koje je u listopadu 2011. proveo na stražarskom osiguranju, obračunao stražarski dodatak u iznosu od 894,05 kn i dodao kako je iz obračuna plaće vidljivo da je tužitelju isplaćivan dodatak za stražarsko osiguranje propisan id. Pravilnikom. Vještak je također dodao da tužitelj u razdoblju do lipnja 2014. nije obavljao službu dežurstva.
8. Nadalje je obrazlagao da je obračun neplaćenih sati rada za tužitelja izradio koristeći dnevnu evidenciju radnog vremena koja je iskazana po satima, a iz koje je vidljivo u koje je dane tužitelj radio, koliko je sati radio, koliko je proveo u radu noću, subotom, nedjeljom, te koliko je sati radio prekovremeno. Sate rada iz dostavljene evidencije obračunao je na način da je redovan rad, državne blagdane, godišnji odmor i plaćeni dopust računao u vremenu od 8 sati. U prekovremeni rad računao je svo vrijeme koje je tužitelj radio preko 8 redovnih sati ako je radio u tjednu, a ako je radio za vikend onda je uračunao sve sate koje je tužitelj odradio u vikendu. Primjerice je naveo da je tužitelj 24.veljače 2014. (ponedjeljak) radio od 8,00 do 19,00 sati, dakle ukupno 11 sati, pa je 8 sati obračunao u redovan rad a 3 sata u prekovremeni rad. U noćni rad računao je sve sate koje je tužitelj odradio u vremenu od 22,00 do 6,00 sati.
9. Nadalje je naveo da tužena za siječanj 2014. nije dostavila dnevnu evidenciju, pa je do podataka o radu vještak došao temeljem podataka iz obračuna plaća tužitelja. Slijedom toga našao je da je tužitelj prema evidencijama bio na terenu u razdoblju od 10. do 17. listopada 2013. te od 18. do 28. studenog 2013. godine, ali nije naznačeno kada je započeo a kada završio s radom, niti su označeni sati rada. Stoga je za dane koje je tužitelj proveo na terenu u tjednu vještak obračunao 8 sati rada u redovnom radnom vremenu, a za vikend nije obračunao sata rada. Nadalje je našao da sati rada u razdoblju od rujna 2011. do travnja 2012., u kolovozu 2012., ožujku 2013., lipnju 2013., listopadu 2013. te prosincu 2013. godine nisu usklađeni sa satima rada koji su navedeni u evidencijama. Naime, prema evidenciji tužitelj je u razdoblju od rujna 2011. do prosinca 2011., od veljače 2012. do travnja 2012., u ožujku 2013., lipnju 2013. te listopadu 2013. godine bio na plaćenom dopustu, a prema obračunu plaća radio je u redovnom radnom vremenu. U siječnju 2012. godine tužitelj je prema evidenciji bio na plaćenom dopust, a prema obračunu plaća bio je na godišnjem odmoru. U kolovozu 2012. godine tužitelj je prema evidenciji bio na godišnjem odmoru i plaćenom dopustu, dok je prema obračunu plaća radio u redovnom radnom vremenu. U prosincu 2013. godine prema evidenciji bio je na godišnjem odmoru, a prema obračunu plaća radio je u redovnom radnom vremenu i bio na plaćenom dopustu. Stoga je vještak obračun razlike plaća za ove mjesece izradio na osnovu podataka o satima rada iz obračunskih lista plaća. Vještak je sukladno napomenuo kao ranije da su od tuženika zatraženi podaci o korištenju slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu, straži, vojnim vježbama, dežurstvu, za vrijeme humanitarnih akcija, odnosno slobodnih dana korištenih po drugim osnovama za utuženo razdoblje, a kako tuženik za razdoblje do lipnja 2014. nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se bez zadrške i bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani za prekovremeni rad, naveo je da nije u mogućnosti od izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane „ostvarene baš za prekovremeni rad“, kako navodi. Stoga je u drugoj varijanti, u kojoj od ostvarenog prekovremenog rada oduzima slobodne dane (koji po evidencijama definitivno postoje), oduzeo sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario, s time da je od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzeo one dane koje je tužitelj ostvario po osnovi straže i dežurstva, s time da je izračun umanjenja za slobodne dane temeljio na propisima koji uređuju tužiteljev rad. Dodao je da isto ne mora nužno odražavati stvarno stanje – umanjenje baš za prekovremeni rad koji je ostvaren u utuženom razdoblju i da nije moguće odreći da bi se neki od korištenih slobodnih dana odnosili i za razdoblje koje je prethodilo utuženom razdoblju. Potom je preraspodjelu radnog vremena izradio prema točkama VII i VIII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09. i to, prema Odluci:
A) za razdoblje do lipnja 2014. izradio je preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII i VIII Odluke na način da za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) obračunava,,,,,, tužitelju jedan slobodan ,,????????? radni ,,,,,,, dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće. U slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3: 1. Ove slobodne dane potom ne koristi za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po kojim vidovima rada tužitelj ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Takve dane u tablici prikazao je u stupcima Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1 : 1).
B) za razdoblje od 01.lipnja 2014. nadalje vještak nije obračunavao tužitelju prekovremeni rad prema točki IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, NN 66/14, već je radio preraspodjelu radnog vremena prema točkama XV –XX. Odluke. Obrazložio je da za pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu, djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan. Za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe. Za dežurstvo koje se odvija u neprekidnom trajanju od 24 sata, oslobađa se svih obveza u pravilu slijedeći radni dan, te za svakih pet radnih dana straže ostvaruje pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan straže jedan slobodan dan.
10. Obračun razlike neplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 01.rujna 2011.god. do 07.svibnja 2014.god. vještak je računao u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene tužitelju u prethodna tri mjeseca, prema prethodnim obračunima (u dvije varijante). Pri tome je koristio podatke o godišnjem odmoru obračunskih lista tužitelja, a prema Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 140/02, NN 68/11, čl. 4. st. 2 i st. 3. Satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koju se računa razlika vještak je utvrdio tako da je prosječnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca, ili mu je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor, podijelio s fondom sati tog mjeseca.
11. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 08.svinja 2014. do 01.lipnja 2016. računao je na temelju satnice, koja je utvrđena na način da se plaća ostvarena u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste, koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje u novcu ili naravi), podijelio s fondom sati tog istog mjeseca. Ukoliko je tužitelj u mjesecu u kojem je bio na godišnjem odmoru, bio i na bolovanju, sate rada provedene na bolovanju a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora, preračunao je na redovan rad po satnici redovnog rada, uvećano za dodatke koje bi primio da je radio redovno.
12. Potom je vještak ukazao na odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, koji je objavljen u NN 54/14 i stupio na snagu 08.05.2014.godine, a u kojima je određeno da tužitelju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu. S tim u vezi istaknuo je, ukoliko bi se takva odredba primjenjivala i tumačila na način da se naknada za godišnji odmor u navedenom periodu obračunava kao i redovan rad, dakle bez ikakvih dodataka (dodatka za vojnu službu), tada tužitelj u razdoblju od 08.svibnja 2014.g. pa nadalje ne bi ostvario razliku plaće za godišnji odmor, t.j. ne bi imao neisplaćenih naknada.
13. Obzirom na takve kriterije obračun razliku naknade plaće za neplaćene sate rada vještak je prikazao u dvije varijante; u prvoj varijanti prekovremeni rad nije umanjivao za iskorištene slobodne dane, a u drugoj varijanti prekovremeni rad umanjivao je za iskorištene slobodne dane.
14. U prvoj varijanti vještak je našao da bi tužitelju za ostvareni prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 01.rujna 2011. do 01.lipnja 2016. trebalo isplatiti dodatke na plaću u ukupnom iznosu od 14.855,77 kn, od čega 5.621,54 kn za godišnji odmor. Također je utvrdio da je tuženik za utuženo razdoblje isplatio tužitelju razliku plaće za godišnji odmor u iznosu od 1.017,60 kn, pa kada odbije taj iznos od prethodno utvrđene razlike plaće nalazi da bi tužitelju trebalo isplatiti preostali iznos od sveukupno 13.838,17 kn, odnosno na ime razlike naknade za godišnji odmor ukupno 4.603,94 kn, a na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom iznos od ukupno 9.234,23 kn, ili po mjesecima kako je prikazao u rekapitulaciji varijante 1 na listu 12 vještva, odnosno listu 224 spisa.
15. Prema izračunu u drugoj varijanti vještak je našao da bi tužitelju LĐ za prekovremeni rad s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom, te za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 01.rujna 2011. do 01.lipnja 2016.g. trebalo isplatiti sveukupno dodatke na plaću u visini od 5.006,26 kn, od čega 4.526,68 kn za godišnji odmor. Kako je dakle za utuženo razdoblje tuženik isplatio tužitelju razliku naknade za godišnji odmor u iznosu od 1.017,60 kn, kada taj iznos odbije od utvrđenih razlika nalazi da bi tuženik trebao isplatiti tužitelju na ime razlike plaće sveukupni iznos od 3.988,66 kn, od čega od 3.509,07 kn za godišnji odmor i 479,59 kn za prekovremeni rad s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom, što je prikazao po mjesecima u rekapitulaciji utvrđenih razlika varijante 2 na listu 13 vještva t.j. listu 225 spisa. U ovoj varijanti vještak je utvrdio da su svi prekovremeni sati pokriveni ukupno ostvarenim satima u slobodnim danima.
16. Na prigovore i upite tužitelja vještak se još pismeno očitovao u podnesku od 2. studenog 2020. navodeći, kako se kao ranije na primjeru razdoblja od 10. do 17. listopada 2013. i 18. do 28.studenog 2013. kada je naveo da u evidenciji nije naznačeno kada je tužitelj započeo, a kada završio s radom, niti su označeni sati rada, može očitovati da tuženik tužitelju za navedene mjesece u evidenciji nije zabilježio sve potrebne podatke o radu. U odnosu na tužiteljevo pitanje koliko je točno sati terenskog rada tužitelj obavio u utuženom razdoblju, uzimajući u obzir i sate koje je proveo na terenu a za koje u evidencijama nema oznake da je tužitelj radio 8 sati dnevno već samo oznaka TR, vještak se očitovao da nalogom suda nije bilo naznačeno potrebnim utvrditi koliko je točno sati terenskog rada tužitelj obavio u utuženom razdoblju, već je bilo potrebno utvrditi koliko sati prekovremenog rada je tužitelj ostvario, što je vještak učinio prema priloženoj dokumentaciji. No, vještak je naveo kako može u dodatnom izračunu utvrditi ukupan broj sati provedenih na terenu, a koji uključuje redovni i prekovremeni rad. U odnosu na sate rada za koje ne postoji točan sat dolaska i odlaska s posla, te za one za koje nema oznake da bi tužitelj radio, vještak je istaknuo da nije u mogućnosti utvrditi je li tužitelj u tim danima ostvario prekovremeni rad a niti je moguće proizvoljno određivati radno vrijeme tužitelja. Iz tog razloga za dane koje je tužitelj proveo na terenu u tjednu vještak je obračunao 8 sati redovnog radnog vremena, a za koji rad mu je prema podacima u obračunu plaćena i plaća, dok za vikend tužitelju nije obračunao sate rada. U odnosu na tužiteljevo pitanje je li vještak prilikom izrade nalaza uzeo u obzir činjenicu da je tuženik priznao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na prekovremeni rad na terenu iznio je kao ranije da je postupao po rješenju i nalogu suda.
17. Vještak je potom, obzirom na prigovore i prijedloge stranaka, izradio Dopunu nalaza od 12.svibnja 2021. pozivajući se na navode stranke u podnesku od 23.studenog 2020. Radi se o podnesku tužitelja u kojem je predloženo u izračun rada u utuženom razdoblju uključiti dane/sate terenskog rada za koje ne postoji točan sat dolaska i odlaska s posla, niti ima oznake da je tužitelj radio 8 sati dnevno, već postoji samo oznaka „TR“. Tužitelj je naime predložio da mu se i vikendom računa rad na terenu u kojem je ostvario za svaki dan rada vikendom minimalno 8 sati prekovremenog rada. Tužitelj je također predložio da mu se neobračunati a odrađeni sati terenskog rada uvrste u obračun, bez umanjivanja slobodnih dana u bilo kojoj varijanti vještačenja, jer po obrazloženju tužitelja "ti sati rada nikada prije nisu bili evidentirani te za te sate tužitelj nije mogao koristiti slobodne dane", kako je doslovno navedeno u id. prijedlogu tužitelja. Izrijekom je također predložio da se u obračun naknade za godišnji odmor uvrsti eventualna novoutvrđena razlika plaće s osnove prekovremenog rada na terenu.
18. Slijedom toga je vještak u nastavku izradio dopunu nalaza na način da dane/sate terenskog rada za vikend, za koje ne postoji točan sat dolaska i odlaska s posla niti postoje oznake da je tužitelj radio 8 sati dnevno, već samo oznaka „TR“, obračunao prekovremeni rad u trajanju od 8 sati. Navedene sate rada vještak, sukladno prijedlogu tužitelja, nije umanjio za slobodne dane te je nastavno utvrdio razliku naknade plaće za godišnji odmor sukladno važećim propisima. Obračun neplaćenih sati rada i ovdje vještak radi u dvije varijante:
- u prvoj varijanti prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane, a - u drugoj varijanti prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane.
19. Imajući u vidu izračun u temeljnom nalazu, pismeno očitovanje vještaka i napose pismeno očitovanje tužitelja te najzad izračun u dopunjenom nalazu vještaka, sud i dalje nalazi opravdanim prihvatiti kao ispravnu varijantu izračuna iz Dopune nalaza vještaka od 12.svibnja 2021. godine, ili varijantu 2a kako naznačuje vještak, a koja u većoj mjeri odgovara i uključuje stvarni rad tužitelja na terenu (od onog koji proizlazi iz nepotpuno i neprecizno vođenih evidencija koje zasigurno ne odražavaju stvarni rad tužitelja na terenu), te uz to umanjuje izračunatu razliku naknadu za iskorištene slobodne dane.
20. Naime, provedeno vještačenje u svakom slučaju je pokazalo postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini, pri čemu se prvenstveno obrazlaže da je sud u pogledu uvažavanja ili neuvažavanja iskorištenih slobodnih dana utvrdio da je potrebno kao osnovan prihvatiti izračun koji umanjuje izračunatu naknadu za iskorištene slobodne dane, jer iz nalaza vještaka i dostavljene dokumentacije u spisu neosporno proizlazi da je tužitelj koristio slobodne dana. To dakle potvrđuju dokazi u spisu i vještak nesumnjivo nalazi da su određeni slobodni dani korišteni izvan onih slobodnih dana ostvarenih i korištenih po osnovi stražarskog osiguranja i dežurstva, koji predstavljaju zasebnu zakonsku osnovu za korištenje slobodnih dana. Pri je utvrđeno da razlozi korištenja slobodnih dana nisu uvijek eksplicitno navedeni, ali je neosporno da je tužitelj ne samo nakon straže ili dežurstava, već i nakon rada na terenu koristio slobodne dane. Takvo korištenje slobodnih dana može se opravdati samo ostvarenim prekovremenim radom. Naime, korištenje slobodnih dana proizlazi iz priložene dokumentacije i nalaza vještaka, jer u protivnom da je tužitelj koristio slobodne dane po nekim drugim osnovama i iz nekih drugih opravdanih razloga, to je trebao i morao osobno dokazati tijekom postupka. Za to nije eksplicitno bila potrebna vjerodostojna evidencija poslodavca o radnom vremenu (i razlozima izostanka tužitelja) u smislu članka 135. st. 4. Zakona o radu, NN 93/14, 17/17, jer je dakle tužitelj mogao dokazati da je određene slobodne dane, mimo onih ostvarenih nakon straže i dežurstva, koristio iz drugih opravdanih razloga i po drugim zakonskim osnovama, a što osobno nije dokazao i ne dokazuje. Primjerice, određene slobodne dane mogao je koristiti za preseljenje ili kao dobrovoljni davatelj krvi odnosno iz dr. razloga za koje bi trebao posjedovati dokaze i iste vjerojatno posjeduje. Tužitelj je kao dobrovoljni davatelj krvi mogao pridonijeti knjižicu koju posjeduje svaki dobrovoljni davatelj krvi, te bi iz iste bilo razvidno kada je sve davao krv i po toj osnovi koristio slobodne dane, kako bi se ti slobodni dani koje je koristio po toj osnovi mogli izuzeti od ostalih iskorištenih slobodnih dana, koji se onda ne bi „pripisali“ ostvarenom prekovremenom radu. U drugim slučajevima je mogao pridonijeti rješenje ili dr. dokaz o korištenju slobodnih dana po nekoj daljnjoj osnovi različitoj od spomenutih, pa je u uvjetima nepridonošenja takvih dokaza bilo razvidno da su takvi slobodni dani korišteni samo s osnove prekovremenog rada za koji poslodavac nije vodio urednu evidenciju ali je unatoč tome odobravao tužitelju korištenje slobodnih dana. To je sve bilo potrebno kako se ne bi umanjivala izračunata naknada razlike plaće za korištene slobodne dane. Dakle, teret dokaza o korištenju slobodnih dana (mimo straže, dežurstva i iz dr. opravdanih i zakonom propisanih razloga) tereti tužitelja, koji je trebao i mogao dokazati da je određene slobodne dane koristio po drugoj osnovi, izvan straže i dežurstva odnosno dr. opravdanih razloga, kako se naknada za ostvareni prekovremeni rad ne bi umanjivala za iskorištene slobodne dane. Pri tom se ističe da tijekom postupka nije negirano korištenje slobodnih dana od strane tužitelja, već je samo isticano da tuženik nije dostavio precizne evidencije i podatke za cijelo utuženo razdoblje koji bi izričito dokazivali da je određene slobodne dane koristio nakon ostvarenog prekovremenog rada, a u smislu preraspodijele radnog vremena. Ipak, takva okolnost ne otklanja činjenicu korištenja slobodnih dana i tužitelj ne može se s uspjehom prigovarati činjenici korištenja slobodnih dana nakon izvršenog prekovremenog rada, pored slobodnih dana koji su dakle korišteni nakon odrađenih straža i dežurstava. Pravo pak korištenja slobodnih dana nakon odrađenih straža i dežurstava proizlazi iz pozitivnih propisa koji su se primjenjivali u utuženom razdoblju, a koje je poslodavac morao poštivati i evidentno poštivao kada je tužitelju davao slobodne dane ostvarene za stražu i dežurstvo i/ili drugo, dok je dakle nekorištenje slobodnih dana nakon ostvarenog prekovremenog rada tužitelj mogao opravdati dokazima kao naprijed koji su međutim izostali. U tom smislu može se reći da bi svaki drugi zaključak značio neopravdano utvrđenje i presuđivanje u korist tužitelja odnosno stjecanje dvostruke zarade u korist tužitelja t.j. isplate dvostruke plaće za isti rad. Uostalom, napominje se da je u presudi Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-772/12-2 od 30 svibnja 2012., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1520/12-2 od 03.studenog 2016., navedeno da je u slučaju kada su u tabeli o korištenju radnog vremena navedeni slobodni dani koje je tužitelj iskoristio, na tužitelju dužnost da pruži dokaze da su mu ti slobodni dani dodijeljeni po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi prekovremenog rada.
21. Osim toga, za utvrditi je da je tužitelj na terenu radio prekovremeno, ne samo radnim danima u tjednu nego i vikendom, jer prilikom vođenja mnogih istovrsnih postupaka kod ovog suda, koji je a propo nadležan za sve vojne djelatnike Hrvatske kopnene vojske u Republici Hrvatskoj, nije utvrđeno da bi na terenu vojni djelatnici radili samo u okvirima redovnog radnog vremena. Naime, u svim istovrsnim predmetima vođenim kod ovog suda se gotovo bez izuzetka utvrđivalo da u službenim evidencijama tuženika nije bio uredno upisan sav stvarni rad djelatnika u statusu kao tužitelj koji su obavljali rad na terenu. Takve evidencije su znale biti tek djelomično vjerodostojne, te se po iskazima svjedoka i tužitelja kao vojnih djelatnika redovito utvrđivalo da su vojni djelatnici napose na terenu obavljali poslove i zadaće u vremenu dužem od redovnog radnog vremena. To je uostalom razumljivo i logično, kada se ima u vidu da vojni djelatnici odlaze na izdvojena mjesta službe, izvan mjesta redovnog rada i mjesta prebivališta odnosno boravišta, radi obavljanja specifičnih poslova i zadaća te na takvim mjestima ostaju kroz određeno duže vrijeme, a najčešće jedan, dva ili tri odnosno ponekad četiri tjedna, s/ili bez, mogućnosti odlaska kući. Takve specifične zadaće koje se obavljaju po zapovijedi pretpostavljenih i ovlaštenih osoba za potrebe službe (poplave, požari, sahrane i dr.) zahtijevaju rad bez vremenskog ograničenja, odnosno rad duži od redovnog radnog vremena. Osim toga, takvi poslovi nerijetko su uključivali obavljanje vojnih vježbi po danu ili u noćnim uvjetima, a najčešće obavljanje barem jedne takve vježbe tijekom boravka na određenom terenu. Zapravo bi bilo teško zamisliti rad na terenu u okviru redovnog radnog vremena, ako se uzmu u obzir i povećani troškovi boravka na terenu, te potreba vojnih institucija da se na ekonomičan način obave specifične zadaće radi kojih je izdan nalog za rad na terenu. Isto tako, teško je zamisliti da bi tijekom kontinuiranog svakodnevnog boravka na terenu vojni djelatnik imao, izvan redovnog radnog vremena u trajanju od 8 sati, preostalo vrijeme za sebe i svoje slobodne aktivnosti koje ne bi bile ni u kakvoj vezi s vojnim aktivnostima. Djelomično je to zabilježeno u evidencijama o radu tužitelja u ovom predmetu, s time da tužitelj tijekom rada vikenda nije predlagalo računati više od 8 sati, što je minimalno moguće vrijeme rada na terenu (a svi sati rada vikendom se računaju kao prekovremeni rad), te je takav radni angažmani neosporno potvrđen kroz službenu oznaku "TR", koja znači rad na terenu, te je jedini i minimalni dokaz da je takav rad obavljan iako se nije upisivalo stvarno vrijeme početka i završetka takvog dnevnog rada vikendom. Naime, izvršenje specifičnih opsežnih zadaća i poslova na terenu svakako je zahtijevalo svakodnevno duži rad od redovnih 8 sati rada, pa obzirom takav djelomični dokaz postoji u zabilježenim podacima iz službenih evidencija tuženika o radu tužitelja, tužitelju valja priznati takav rad. Pri tom se ističe da je prema Zakonu o radu obveza tuženika voditi uredne službene evidencije o stvarnom (i točnom) vremenu rada svojih zaposlenika. Stoga takav propust ne postupanja tuženika ne bi trebao ići na štetu tužitelja, već dakle tuženika, pa se slijedom toga nalazi opravdanim prihvatiti izračun predmetne razlike plaće prema varijanti iz Dopune nalaza koja uvažava stvarni rad na terenu, a koji je dijelom potvrđen kroz zabilježene i pronađene podatke u službenim evidencijama o radu tužitelja, te koju preostalu razliku naknade plaće tužitelj sada potražuje (zbirno) u ponovljenom postupku i proizlazi prema dosuđenoj varijanti u ukinutoj presudi, odnosno varijanti koju sud i da sada prihvaća kao opravdanu u ponovljenom postupku. U istoj je varijanti dakle umanjena izračunata razlika naknade plaće za pronađene i iskorištene slobodne dane, sve to prema propisima kako je već navedeno djelomično pravomoćnoj ranije donesenoj presudi broj Pr-741/16-37 od 29. studenog 2022., a koji se ponavlja i u ovoj odluci obzirom na preostali dio potraživanja koji tužitelj traži u ponovljenom postupku.
22. Naime, u ponovljenom postupku tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da je uredio tužbeni zahtjev samo u odnosu na točku I. odnosno potraživanje neisplaćene plaće i dodatka na plaću za prekovremeni radi i dr. uz troškove postupka s p.p.. Za potraživanje razlike naknade plaće za godišnji odmor je smatrao, kako je već naprijed navedeno, da je isto potraživanje pravomoćno dosuđeno sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 11. svibnja 2011. Stoga je dakle podneskom od 10. prosinca 2024. kojeg je pridonio u ponovljenom postupku, uredio samo tužbeni zahtjev u pogledu točke I. potražujući na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, za rad na terenu, kako je već pobliže navedeno, te za stražarsku službu, aktivno dežurstvo i požarnu dužnost ukupni iznos od 373,59 eura i troškove postupka, sve uz zakonsku zateznu kamatu.
23. Međutim, u naprijed iznesenom dijelu obrazloženja razvidno je da je kao opravdano priznato samo potraživanje prema izračunu iz druge varijante Dopune nalaza vještaka koja je rađena prema dokumentaciji u spisu i prijedlogu tužitelja, a za koji se smatra da je opravdan obzirom nije realno ni pravedno prihvatiti izračun na temelju samo dokumentacije koja je nepotpuna, neuredna i ne posve vjerodostojna u odnosu na stvarni rad tužitelja jer nisu zabilježeni svi odrađeni sati rada (u odnosu na sate rada za koje ne postoji točan sat dolaska i odlaska s posla, te za one za koje nema oznake da bi tužitelj radio, vještak je istaknuo da nije u mogućnosti utvrditi je li tužitelj u tim danima ostvario prekovremeni rad a niti je moguće proizvoljno određivati radno vrijeme tužitelja, pa je iz tog razloga za dane koje je tužitelj proveo na terenu u tjednu vještak obračunao 8 sati redovnog radnog vremena, a za koji rad mu je prema podacima u obračunu plaćena i plaća, dok za vikend tužitelju nije obračunao sate rada). Dakle, u dijelu koji se tiče rada vikendom zabilježeno je moguće samo rad pod oznakom "TR", a što znači da je i u te dane tužitelj radio na terenu, ali mu nisu izračunati, pa je realno i opravdano da je tužitelj radio i u tim danima a kako je već obrazloženo. Tužitelj pri tom ne potražuje naknadu za takav rad u trajanju od 12 sati ili više, koliko je moguće da je stvarno radio po zadaći i/ili potrebi, već potražuje naknadu za 8 sati rada koliko je realno radio u dane vikenda obavljajući poslove čišćenja oružja ili vježbe odnosno već određene druge poslove i zaduženja. Stoga je dakle prihvaćena varijanta iz Dopune nalaza koja zasigurno realno odražava stvarni rad tužitelja, uz umanjenje za iskorištene slobodne dane a to iz razloga kako je naprijed obrazloženo, dok nije prihvaćena varijanta izračuna po samoj dokumentaciji koja ne prikazuje približan a ni točan stvarni rad tužitelja na terenu u utuženom razdoblju i pobližem dnevnom vremenu obavljanja specifičnih poslova i zadaća vojnog djelatnika, a za koji je onda napravljen vjerodostojni izračun u Dopuni nalaza pa je isti sud dakle prihvatio kroz drugu varijantu izračuna iz Dopune.
24. Slijedom toga, tužitelju se može dosuditi samo preostala razlika neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad i dr. kako je naprijed navedeno, a koja je opravdana samo u iznosu kako je to navedeno u točki I. izreke ove odluke. Radi se o razlici koja preostaje kada se ima u vidu potraživanje iz varijante dva temeljnog nalaza i iznos za koji sud smatra da da je osnovano dosuditi prema varijanti dva izračuna iz Dopune nalaza i mišljenja vještaka. U pojedinačnim iznosima ta razlika iznosi kako je navedeno u točki I. izreke, te je donesena odluka kao u točki I. izreke, dok je u točki III. odbijen tužbeni zahtjev za preostali dio potraživanja kako je navedeno u točki III. izreke. Dosuda pak u točki I. izvršena je imajući u vidu propise kako slijedi.
25. Vezano uz neisplaćenu razliku plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i dr. odnosno kako je navedeno u tužbi i tužbenom zahtjevu, id. materija uvećanja plaće u vremenu do 1. lipnja 2014.godine bila je regulirana odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07, 88/09. i 124/09., a poslije odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske Narodne novine broj 73/13., ZOSOS/13, koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013.godine. Ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imali su po tom Zakonu iz 2002. Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (čl. 198. -200. ZOSOS/02). Između inih propisa navedenih u čl. 200. id. Zakona, Ministarstvo obrane bilo je ovlašteno za donošenje Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (čl. 96. st.1) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (čl. 170.st.4). Stoga tako doneseni Pravilnik i Odluka kojima je cjelovito uređeno pitanje dodatka i visine dodatka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba imaju značenje propisa donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske. Obzirom na odredbu čl. 114. Id. Zakona, glede pitanja koja uređuju, ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, (presude Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1795/12, Rev-1845/12 i Rev-1902/12, kako sukladno iznosi tuženik tijekom postupka.
26. Nakon donošenja Odluka i Pravilnika, prema čl. 200. navedenog Zakona, djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću s osnova prekovremenog rada prema tim propisima (Odlukama i Pravilniku Ministra obrane), a ne kako je naprijed navedeno na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima.
27. U vezi primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, mišljenje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenja primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, da se odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ne primjenjuje na djelatne vojne osobe. Zajednička komisija se više puta očitovala o tome; na sjednici od 29. rujna 2005.godine i 20. listopada 2011.godine, Zapisnik sa sjednice od 29.rujna 2005.godine – uz t. 13 i Zapisnik sa sjednice od 20. listopada 2011.g. – uz t. 5, tako i Županijski sud u Varaždinu, Gž-854/14 od 18.lipnja 2014.godine.
28. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate Narodne novine broj 118/09. - dalje Pravilnik, koji je donesen 25. rujna 2009.g. i stupio na snagu 1. listopada 2009.g., određeno je da se straža i dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom (točka V i VIII), a tužitelj je, osim slobodnih dana za obavljene straže, evidentno dobivao slobodne dane i za prekovremeni rad, jer tako utvrđuje i vještak uvidom u dokumentaciju u spisu, dok je Pravilnikom uređeno pitanje dodatka i visina dodataka za obavljanje stražarske službe i dežurstva.
29. Na temelju pak članka 139. ZOSOS-a iz 2013.godine Ministarstvo obrane je dana 6. ožujka 2014.godine donijelo Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15 i 5/17, koji je također specijalni propis i ima prednost pred primjenom općih propisa o radu.
30. Odredbom članka 153. ZOSOS/13, propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe. Raspored radnog vremena određuje ministar obrane.
31. Radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno, raspoređeno u pet dana, s time da zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima, već se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje a u drugom kraće od propisanog punog radnog vremena. Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na ovaj način, ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. Navedene odredbe ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. Takav rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima (čl. 154. ZOSOS-a objavljenog u 2013.godini).
32. U skladu s odredbom čl. 153. st. 3 ZOSOS-a/13, Ministar obrane je donio Odluku o rasporedu radnog vremena Narodne novine broj 66/14., 23/15. i 84/15, kojom je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (prema točki IV id. Odluke).
33. Za rad u smjenama i turnusima djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka X I XI id. propisa).
34. Radno vrijeme za pojedinu ustrojstvenu jedinicu može biti raspoređeno na način da djelatne vojne osobe određeno vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i vojarni zbog specifičnosti vojne službe (1), a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti (2). Za vrijeme pripravnosti iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka XV). Pri tom se jedan dan rada prema posebnom rasporedu smatra u smislu redovitoga mjesečnog fonda radnih sati jednim danom redovnoga radnog vremena (točka XVI).
35. Kada rad prema posebnom rasporedu traje pet i više dana, djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan. Iznimno od stavka 1. ove točke, za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe (točka XVII).
36. Cit. Odlukom također je propisano da za dežurstvo i stražarsku službu djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka XVIII i XX id. Odluke), a ova Odluka je stupila snagu dana 1. lipnja 2014.godine.
37. Odredbom članaka 155. ZOSOS/13 propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. tog Zakona.
38. Dakle, u skladu s odredbom članka 139. ZOSOS/13 donijet je Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba Narodne novine broj 33/14, koji je stupio na snagu dana 1. travnja 2014., pa slijedom prethodno navedenih propisa proizlazi da djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad kao rad dulji od punog radnog vremena, pod uvjetima i u iznosima koji su određeni navedenim propisima. Sukladno id. propisima je vještak izradio izračun u Nalazu i mišljenju te Dopuni nalaza i mišljenja, s time da je kao ispravna varijanta prihvaćena varijanta 2 A izračuna iz Dopune nalaza i mišljenja vještaka u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za iskorištene slobodne dane, pa je u odnosu na preostali (po pravomoćnoj odluci nedosuđeni) dio potraživanja donesena odluka kao u točki I. izreke ove presude.
39. U odnosu na potraživanje naknade plaće za godišnji odmor donesena je pak odluka kao točki u točki V., a obzirom na razloge kako je već naprijed navedeno.
40. Prethodna dosuda kao u točki I. Izreke presude izvršena je imajući u vidu da ne postoji zastara za utuženo potraživanje, a tuženik nije ni iznio takav prigovor zastare za utuženo ili dio utuženog razdoblja. S tom u vezo napominje se da je Zakonom o radu objavljenim u NN 93/14 produžen zastarni rok za novčana potraživanja iz radnog odnosa i povećan s tri na pet godina. Time je isti izjednačen s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. u mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. dana u tom mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. Tužba u ovom predmetu je podnesena dana 29.studenog 2016., a zahtjev za mirno rješenje spora svakako prije tužbe, te je podnošenjem id. zahtjeva zastalo zastarijevanje tražbine u smislu članka 186.a ZPP-a u roku tri mjeseca, pa dakle nema zastare.
41. Zatezna kamata za dosuđeno potraživanje u točki IV. izreke priznata je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. - tog odnosno 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i nadalje, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kakav je sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće, što je međutim tužitelj propustio pravilno naznačiti u tužbenom zahtjevu. To je naime ispravno jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14, 136/15, pročišćeni tekst 115/16 i 106/18, 121/19, 32/20, te članku 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, pročišćeni tekst 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata valjalo odbiti kao neosnovan i donijeti odluku kao u točki IV. izreke presude.
42. Glede roka za ispunjenje činidbe odnosno plaćanja dosuđenog iznosa mjerodavna je odredba članka 328. stavka 2. i 3. ZPP-a, prema kojoj rok iznosi 15 dana, a počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje, jer je članak 436. ZPP-a kojim je bio propisan rok od osam dana za izvršenje činidbe u parnicama iz radnih odnosa, brisan odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN broj 70/19. Stoga je tužitelj pravilno naznačio rok izvršenja od 15 dana.
43. Tužitelj je obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev uspio s osnovom i postavljenim tužbenim zahtjevom u određenoj visini t.j. visini kao u točki I. ranije donesene presude broj Pr-741/16-37 (za iznos od 63,65 eur + 341,02 eur), dok je u točki II. izreke presude uspio za iznos od 111,72 eur (za iznos od 23,04 eur je zapravo povukao tuženi zahtjev), odnosno odbijen je za manji dio potraživanja kao u točki III. izreke ove odluke te za porez i prirez u dosuđenim iznosima. Stoga mu je sukladno čl. 154. ZPP-a dosuđen trošak postupka razmjerno uspjehu u postupku, ( 63,65 eur + 341,02 eur + 111,72 eur) a prema potraživanju u Troškovniku na listu 643 spisa. Sukladno navedenoj odredbi, to bi značilo da najprije treba utvrditi postotak uspjeha svake stranke u parnici, te od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, a nakon toga utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u većoj mjeri i toj stranci odmjeriti naknadu troškova koji odgovaraju postotku koji je preostalo nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. U kontekstu navedenog, to znači da je tužitelj glede osnove uspio u cijelosti odnosno na razini od 100%, a imajući u vidu visinu postavljenog zahtjeva (u odnosu na dosuđeni iznos) uspio je na razini od 23%, što znači da njegov uspjeh (100+23 = 123:2 ) iznosi 61,5%. Analogno tome uspjeh tuženika je u preostalome dijelu dakle u dijelu od 38,5%, tuženik je uspio s osnovom tek na razini 3%, ali s visinom je uspio u omjeru od 29% (3+29=32:2=16). Kada se uspjeh tužitelja umanji za uspjeh tuženika, proizlazi da je u konačnici tužitelj u ovog parnici uspio u omjeru 23%, pa mu je na toj razini dosuđen trošak. Tužitelju je kao opravdan priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podnesaka od 27.04.2017., koji je zaprimljena 02.05.2017., nadalje za podnesak od 10.08.2020., 18.10.2021. i 10.12.2024. , te za zastupanje na ročištu od 04.05.2022. i 11.12.2024. u iznosu od po 100,00 eur, prema dakle ukupno vrednovanoj i dosuđenoj vrijednosti potraživanja. Za prvo (pripremno) ročište održano 10.05.2017. na kojem se samo procesno raspravljalo priznata je 50%-na naknada ili iznos od 50,00 eur, koji iznos je priznat i za prvo ročište objave odluke održano 19.11.2022., za sastav podnesaka od 19.05.2017. koji je zaprimljen 22.05.2017. te za sastav podnesaka od 25.03.2021. i 03.08.2020. priznata je 25%-na naknada u iznosu od po 25,00 eur, koliko je tužitelj i potraživao u Troškovniku za svaki od tih podnesaka, pa je ukupno za navedene radnje tužitelju priznata naknada troška postupka u iznosu od 975,00 eur, odnosno iznos od 1.218,75 eur u koji je uračunat pripadajući pdv. od 25%. No, kako je tužitelj uspio na razini 23%, to mu je konačno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 280,31 eur, a tom trošku je pridodan trošak vještačenja u iznosu od 497,11 eur, pa je tužitelju sveukupno priznat iznos od 777,42 eur kao u dijelu točke izreke sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki II. izreke. Napominje se da mu nije priznat jedino trošak za sastav podneska od 23.11.2020., za kojeg tužitelj očito pogrešno navodi da se radi o podnesku od 23.10.2020., jer bi dosuda za isti podnesak značila da se priznaje trošak za peti obrazloženi podnesak dok je dopušteno priznati trošak za najviše četiri obrazložena podneska. Također mu nije dosuđen trošak za pristup na drugo ročište za objavu odluke jer na isto nije pristupio.
U Karlovcu 14. veljače 2025.
Sudac
Vesna Gračan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.
Dna:
1. Tužitelju po punom. iz OD Rački i Kolege iz Zagreba.
2. Tuženiku po zz. ODO u Karlovcu na br. P-DO-34/2017.
