Poslovni broj: Us I-676/2024-11

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja JP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Darko Stanić, odvjetnik u Splitu, Mažuranićevo šetalište 11, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Solin, Ulica kralja Zvonimira 114, Solin, radi privremenog boravka, nakon javne rasprave zaključene 24. siječnja 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i generalne opunomoćenice tuženika ĆP, generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda pod brojem 39 Su-37019-2, objavljene 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, policijska postaja Solin, KLASA: UP/I-216-02/23-03/678, URBROJ: 511-12-32- 24-10 od 26. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/23-03/678, URBROJ: 511- 12-32-24-10 od 26. veljače 2024. pod točkom 1. odbijen je zahtjev JP, državljanina Kosova, ovdje tužitelja, za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj. Pod točkom 2. je riješeno kako tužitelju prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i protjeruje se iz Republike Hrvatske odnosno Europskog gospodarskog prostora - u daljnjem tekstu "EGP". Pod točkom 3. tužitelju se zabranjuje ulazak u EGP i boravak u EGP-u na dvije godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno od dana prisilnog udaljenja. Pod točkom 4. tužitelju je određen rok za dragovoljni odlazak u kojem je dužan napustiti EGP, u trajanju od 30 dana, koji počinje teći prvog dana od dana dostave tog rješenja. Pod točkom 5. je određeno kako je tužitelj dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a u roku koji mu je određen u točki 3. izreke tog rješenja. Pod točkom 6. je riješeno kako će se tužitelja prisilno udaljiti iz EGP-a ukoliko ne napusti EGP u roku iz točke 4. izreke tog rješenja (rok za dragovoljni odlazak).

2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 11. ožujka 2024., tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika zbog bitne povrede postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je pobijano rješenje u bitnom utemeljeno na negativnom rezultatu sigurnosne provjere Sigurnosno obavještajne-agencije (dalje: SOA), a negativno mišljenje SOA-e da je obrazloženo uključenošću tužitelja u kriminalne aktivnosti ilegalnog prebacivanja stranih državljana preko državne granice te raspačavanja krivotvorenog novca i drugih oblika kriminalnih djelatnosti, pa je zaključak SOA-e da boravak tužitelja u Republici Hrvatskoj može predstavljati opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost. Međutim, da iz razloga rješenja nije jasno kada se navodna nezakonita djelatnost odvijala, u kojem vremenu i na kojem mjestu, je li bilo kakvih pravnih ili stvarnih posljedica u svezi sa navedenom djelatnošću. Nadalje, navodi kako je povrijeđena i odredba iz članka 59. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22), jer da upravno tijelo nije utvrđivalo sve pretpostavke propisane u točkama od 1. do 6., već je utvrdilo samo činjenicu propisanu u točki 7. o opasnosti stranca za javni poredak i nacionalnu sigurnost, pa je osporeno rješenje stvarno doneseno samo i isključivo na temelju negativne procjene i zahtjeva SOA-e, slijedom čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Pojašnjava kako je rješenje doneseno samo temeljem ovog izvedenog dokaza i njime utvrđene odlučne činjenice, a da nije dovedeno u vezu sa drugim dokazima i njima utvrđenim činjenicama, sve na štetu tužitelja. Potonje, posebno jer je tužitelj, skupa sa svojim roditeljima, braćom i sestrama koji su svi odreda državljani Republike Hrvatske, živio i radio u Republici Hrvatskoj, zadnjih 47 godina, te je u tom periodu stvorio čvrste obiteljske i društvene veze, a samo je rođen u [adresa]., za koju državu ni na koji drugi način nije vezan. Napominje kako u provedenom postupku nisu utvrđene odlučne činjenice koje proizlaze iz javnih isprava u posjedu tužitelja, i to vozačke dozvole izdane od Policijske uprave Splitsko-dalmatinske 15. ožujka 2001. s označenim prebivalištem tužitelja na adresi [adresa] u [adresa], zatim osobna karta za stranca temeljem produženog boravka od 5. siječnja 1995., druga osobna karta za stranca u statusu produženog boravka od 13. ožujka 2001. Također, ističe kako je u potpunosti izostala ocjena negativnog mišljenja SOA-e, a koje da se temelji isključivo na subjektivnom dojmu ovlaštenog službenika, pa je u kontekstu prakse suda Europske unije, ostala na razini naznaka, sumnji i mišljenja odnosno dojmova, a ne na konkretnim, sigurnosno relevantnim saznanjima. Aktivnosti tužitelja povezane s navedenim različitim oblicima kriminala i s radnjama rizičnima po javnu sigurnost da nisu precizno utvrđene niti prostorno niti vremenski, a niti se radi o višegodišnjim, ustrajnim, organiziranim i opasnim aktivnostima tužitelja u vezi s drugim sigurnosno rizičnim osobama. Na opisani način da je povrijeđeno načelo razmjernosti, jer je izostala ocjena činjenice da tužitelj koji živi i radi na teritoriju Republike Hrvatske zadnjih 47 godina nije prekršajno ni kazneno osuđivana osoba, a što kako je u jasnoj suprotnosti s mišljenjem SOA-e o navodno njegovoj opasnosti po javni poredak. Nadalje, takvim postupanjem upravnih tijela da je povrijeđeno i načelo pomoći neukoj stranci, jer da tužitelj nije upozoren da ima pravo na odvjetnika kao punomoćnika u postupku, koji propust je imao utjecaja kod izjašnjavanja tužitelja na rezultate sigurnosne provjere SOA-e, što je bilo na štetu prava tužitelja i neposredno je utjecalo na donošenje osporenog rješenja. Tužitelj da s obzirom na svoju neukost i neznanje nije bio upozoren na posljedice njegovih radnji ili propuštanja u postupku, posebno kod usmenog izjašnjavanja i davanja izjave 3. kolovoza 2023. o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari kao što je sigurnosna provjera SOA-e, te ističe kako se radi posredno o prisilnom pribavljanju i davanju dokaza na temelju kojih je doneseno osporeno rješenje, na koji način je došlo do povrede privilegija protiv samooptuživanja, koji privilegij je uključen u pravo na pošteno suđenje odnosno upravni postupak prema članku 6. stavak 1. Konvencije. Smatra kako posebna obilježja Zakona o strancima u smislu postupanja upravnih tijela i prikupljanja dokaza o činjenicama važnim za odlučivanje u postupcima ne mogu opravdati kršenje prava da se svatko tko sudjeluje u tim postupcima brani šutnjom i ne pridonosi inkriminiranju samog sebe što se u konkretnom slučaju i dogodilo. Stoga je mišljenja kako pribavljeni dokaz i baš izjava tužitelja od 3. kolovoza 2023. nezakoniti dokaz kojeg je trebalo izdvojiti iz spisa, te se na njemu nije mogla temeljiti odluka upravnog tijela. Zaključno, ističe kako je povrijeđeno i načelo razmjernosti jer tužiteljeva dužnost napuštanja EGP-a je nerazmjerna i predstavlja nedopušteno miješanje u tužiteljevo ustavno i konvencijsko pravo na poštivanje obiteljskog života, time da o tome u obrazloženju osporenog rješenja nisu izneseni nikakvi razlozi slijedom čega je rješenje nejasno te je povrijeđeno tužiteljevo pravo na valjano obrazloženje odluke, pa se rješenje ne može ispitati. Ujedno, ističe kako je osporeno rješenje doneseno povredom odredbi Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP). Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, te potražuje trošak upravnog spora. Ujedno, tužitelj je u tužbi predložio da sud sukladno ranije važećoj odredbi članka 26. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) odgodi izvršenje osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja ovog spora, budući da bi se izvršenjem osporene odluke dovela u pitanje egzistencija tužitelja i nastanak štete, koja bi se teško mogla popraviti.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom ističe kako je suprotno tvrdnjama tužitelja, to tijelo u provedenom postupku utvrđivalo ispunjenje svih pretpostavki za odobrenje privremenog boravka iz članka 59. stavak 1. Zakona o strancima, te navodi kako se u spisu predmeta nalaze: tužiteljevo obrazloženje ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode, kao dokaz svrhe privremenog boravka (točka 1.), preslike valjanih putnih isprava tužitelja i to: putovnica Kosova, serijskog broja P00391750, s rokom važenja od 6. prosinca 2013. do 5. prosinca 2023. i putovnica Kosova serijskog broja P025731103, izdana 20. prosinca 2023. s rokom važenja do 19. prosinca 2033., dostavljena naknadno u spis predmeta (točka 2.). Postojanje sredstava za uzdržavanje iz točke 3. i zdravstvenog osiguranja iz točke 4. da nisu utvrđivani, jer prema odredbi članka 79. stavak 2. Zakona o strancima, nisu potrebni za ovu svrhu boravka. Također, da nije zatražen ni dokaz da tužitelj nije pravomoćno osuđivan za kaznena djela iz matične države iz točke 5., uvažavajući činjenicu da je u dugom prethodnom razdoblju boravio na području Republike Hrvatske, već je to tijelo po službenoj dužnosti pribavilo dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela - provjerom u Kaznenoj i Prekršajnoj evidenciji Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, kojom kako je utvrđeno da tužitelj nije evidentiran u navedenim evidencijama. Nadalje, uvidom u službene evidencije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske da je utvrđeno kako tužitelj nema izdano upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu u svrhu zabrane ulaska (točka 6.), međutim, da je operativnom provjerom policijskih službenika Policijske postaje Solin i uvidom u službene evidencije u Središnjem informacijskom sustavu MUP-a Republike Hrvatske utvrđeno kako je 2017. tužitelj protjeran iz Republike Hrvatske rješenjem ll. Policijske postaje Split, kojim mu je izrečena i zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od pet (5) godina, kao i da su Upravni sud u Splitu i Visoki upravni sud Republike Hrvatske odbili tužbeni zahtjev za poništenje tog rješenja odnosno žalbu tužitelja protiv presude prvostupanjskog suda. U pogledu utvrđenja ispunjava li tužitelj uvjet iz članka 59. stavak 1. točka 7. Zakona o strancima, odnosno da stranac ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, da je zatražena od Policijske postaje Solin operativna provjera, kao i provjera nadležnog općinskog i županijskog suda. Općinski sud u Splitu da je dostavio uvjerenje da se protiv tužitelja u Republici Hrvatskoj ne vodi kazneni postupak za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti, a Županijski sud u Splitu da je potvrdio da se ne vodi kazneni ni istražni postupak. Međutim, da je zatražena i sigurnosna provjera nadležne SOA-e, koja je 14. srpnja 2023. tom tijelu dostavila neklasificirani dokument u kojem daje negativno mišljenje o odobrenju privremenog boravka tužitelju u Republici Hrvatskoj. Iz navedenog kako je razvidno kako je to tijelo u postupku po zahtjevu tužitelja temeljito zatražilo i prikupilo sve provjere relevantne za utvrđivanje uvjeta ispunjava li podnositelj zahtjeva uvjete za odobrenje privremenog boravka iz članka 59. stavak 1. Zakona o strancima, koji uvjeti su kumulativni, dakle, moraju biti svi ispunjeni, u kojem slučaju bi bilo potrebno prema odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o strancima pribaviti i suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova u sjedištu, kako bi se državljaninu treće zemlje mogao odobriti privremeni boravak iz ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode. Nadalje, tuženik ističe kako se negativno mišljenje SOA-e temelji na potpunom uvidu u klasificirani predmet, koji kao takav nije dostupan službenim osobama te policijske postaje, međutim, tuženik upućuje kako sud ima ovlast izvršiti uvid u isti, ukoliko ocijeni da je taj uvid nužan za donošenje pravilne i zakonite odluke. Napominje kako se tužitelj zahtjevom od 20. siječnja 2023. po prvi puta pojavio u toj policijskoj postaji kao podnositelj zahtjeva za odobrenje privremenog boravka, pri čemu tada nije niti mogao podnijeti zahtjev za produženje privremenog boravka, budući da u tom trenutku nije imao prethodno odobreni privremeni boravak, već je bio bez statusa, pa se na njegov zahtjev primjenjuju odredbe Zakona o strancima o prvom privremenom boravku, a ne odredbe o produženju boravka. To tijelo kako u nijednom trenutku ne osporava da tužitelj faktički boravi u [adresa] dugi niz godina i da su ranijih godina postojala razdoblja u kojima je imao odobren privremeni boravak i boravio zakonito u Republici Hrvatskoj, međutim, izvršenim uvidom u dokumentaciju iz spisa predmeta i u službene evidencije u Središnjem informacijskom sustavu MUP- a RH da je evidentno kako je u dugom razdoblju koje je prethodilo podnošenju ovog posljednjeg zahtjeva za privremeni boravak, a prvog takvog zahtjeva podnesenog toj policijskoj postaji, tužitelj nezakonito boravio na području Republike Hrvatske, da nije postupio po izvršnom rješenju o protjerivanju Il. Policijske postaje Split iz 2017., kao i da sada boravi nezakonito u Republici Hrvatskoj jer mu je pobijano rješenje uručeno 28. veljače 2024., te mu je istekao rok za dragovoljni odlazak od 30 dana, koji da predstavlja maksimalni dopušteni rok za dragovoljni odlazak. U pogledu pozivanja tužitelja na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava i primjenu Konvencije (Vijeća Europe) za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17), konkretno na primjenu članka 6. stavka 1. Konvencije o pravu na pošteno suđenje, tuženik ukazuje na odredbe članka 1 . Protokola br. 7. uz Konvenciju, kojim su propisane postupovne garancije glede protjerivanja stranaca, koji u stavku 2. propisuje da stranac može biti protjeran prije no što je ostvario prava iz stavka 1 .a), b) i c) ovoga članka: a) iznese razloge protiv svog protjerivanja; b) zatraži ponovno razmatranje svog slučaja; i c) u tu svrhu bude zastupan pred nadležnim tijelom, ili pred osobom ili osobama koje to tijelo imenuje - kad je protjerivanje nužno radi interesa javnog reda ili se temelji na razlozima državne sigurnosti. Zaključno, ističe kako je tužitelj, suprotno navodima u tužbi, prije nego što je došao dati izjavu na zapisnik, obaviješten o mogućnosti angažiranja odvjetnika kao opunomoćenika u postupku. Također, da tužitelj nije u ovom kontekstu neuka stranka, budući da ima iskustvo upravnog spora i podnesene ustavne tužbe, gdje ga je, a što je razvidno i iz dokumentacije u priloženom spisu predmeta, zastupao odvjetnik, a što je i sam tužitelj izjavio u razgovoru sa službenom osobom, međutim, pozivu na izjašnjavanje odazvao se sam, kada mu je, prije izjašnjavanja, predočen kompletan sadržaj neklasificiranog mišljenja SOA-e. Zaključno, tuženik se usprotivio odgodnom učinku tužbe, navodeći da bi odgoda bila protivna javnom interesu, jer tužitelj predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U sporu je održana rasprava 24. siječnja 2025. čime je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS), koji zakon je u konkretnom slučaju za primijeniti, dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima, koja su predmet ovog upravnog spora, kojom prilikom se opunomoćenik tužitelja usprotivio navodima tuženika iz odgovora na tužbu, kao neosnovanim i arbitrarnim.

5. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe i zastupanja na ročištu 24. siječnja 2025. od po 500 bodova, ukupno 1000 bodova bez PDV-a.

6. Tijekom dokaznog postupka, a u cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Ujedno, sud je u nazočnosti službene osobe SOA-e, izvršio uvid i u klasificirane podatke Agencije na temelju kojih je donijeto osporeno rješenje, a o čemu je u spisu sačinjena službena bilješka.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

9. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja osporenog rješenja je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj zbog humanitarnih razloga, koji je pred Policijskom postajom u Solinu zaprimljen 20. siječnja 2023. U obrazloženju zahtjeva tužitelj je naveo kako je u Republiku Hrvatsku stigao 1977., kada je imao tri godine, a u Republici Hrvatskoj kako mu je živjela cijela obitelj. Od dolaska u Republiku Hrvatsku da je bio uzoran građanin te je poštivao ustavni poredak i nije imao problema bilo kakve prirode. Na Kosovu, gdje je rođen, kako nema nikoga, budući da se njegova uža i šira obitelj nalazi u Republici Hrvatskoj, te ujedno na Kosovu nema nikakvu imovinu, niti tamo poznaje ikoga. U Republici Hrvatskoj kako je uvijek radio, te je i sada zaposlen.

10. Odredbom članka 59. Zakona o strancima propisano je kako će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. uz zahtjev za odobrenje privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena dijela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države EGP-a, 6. nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska, 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

11. Prema odredbi članka 79. stavak 1. točka 6. Zakona o strancima privremeni boravak zbog humanitarnih razloga državljaninu treće zemlje odobrit će se zbog ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode. Stavkom 2. istog članka propisano je da državljanin treće zemlje iz stavka 1. tog članka uz zahtjev za odobrenje privremenog boravka ne mora prilagati dokaz o osiguranim sredstvima za uzdržavanja i dokaz o zdravstvenom osiguranju.

12. Odredbom članka 184. stavak 1. Zakona o strancima propisano je kako će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet rješenje o povratku. Stavkom 2. je propisano kako rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Prema stavku 3. prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

13. Prema odredbi članka 185. stavak 1. točka 4. Zakona o strancima državljaninu treće zemlje iz članka 184. stavka 1. ovoga Zakona ne mora se donijeti rješenje o povratku ako predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost.

14. Odredbom članka 189. stavak 2. Zakona o strancima propisano je kako će se državljanina treće zemlje protjerat ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost, pri čemu u skladu sa odredbom članka 192. stavak 5. Zakona o strancima zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina.

15. Odredbom članka 5. stavak 1. Zakona o strancima propisano je kako sigurnosnu provjeru za stranca u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno-obavještajna agencija sukladno propisu kojim se uređuje provođenje sigurnosnih provjera. Stavkom 2. te zakonske odredbe propisano je kako će se u odlukama koje se donose sukladno odredbama ovoga Zakona, na temelju sigurnosne provjere u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti, navest zakonska odredba te oni podaci čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti.

16. Odredbom članka 6. Zakona o sigurnosnim provjerama ("Narodne novine", broj 85/08 i 86/12) propisano je kako sigurnosnu provjeru provodi nadležna sigurnosno- obavještajna agencija.

17. Prema odredbi članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama, iznimno od članka 35. i 39. ovoga Zakona, kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u [adresa] i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

18. Odredbom članka 23. stavak 2. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu ("Narodne novine", broj 79/06 i 105/06) propisano je da SOA prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke političke, gospodarske, znanstveno-tehnološke i sigurnosne i prirode koji se odnose na strane države, organizacije, političke i gospodarske saveze, skupine i osobe, osobito one koji ukazuju na namjere, mogućnosti, prikrivene planove i tajna djelovanja usmjerena na ugrožavanje nacionalne sigurnosti, odnosno podatke koji su od značaja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.

19. Prema odredbi članka 25. Zakona o sigurnosnim provjerama SOA-e, u okviru svog djelokruga rada, prikupljaju podatke, korištenjem javnih izvora, komunikacijom s građanima i potraživanjem službenih podataka od državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba, uključujući i uvid u registre i zbirke podataka i službenu dokumentaciju, te primjenom tajnih postupaka i mjera.

20. Odredbom članka 2. Zakona o tajnosti podataka ("Narodne novine", broj 79/07 i 86/12) propisano je da pojedini pojmovi u smislu toga Zakona imaju sljedeće značenje:

- klasificirani podatak je onaj koji je nadležno tijelo, u propisanom postupku, takvim označilo i za koji je utvrđen stupanj tajnosti, kao i podatak kojeg je Republici Hrvatskoj tako označenog predala druga država, međunarodna organizacija ili institucija s kojom Republika Hrvatska surađuje,

- neklasificirani podatak je podatak bez utvrđenog stupnja tajnosti, koji se koristi u službene svrhe, kao i podatak koji je Republici Hrvatskoj tako označenog predala druga država, međunarodna organizacija ili institucija s kojom Republika Hrvatska surađuje,

- klasifikacija podatka je postupak utvrđivanja jednog od stupnjeva tajnosti podatka s obzirom na stupanj ugroze i područje ovim Zakonom zaštićenih vrijednosti,

- certifikat je uvjerenje o sigurnosnoj provjeri koje omogućava pristup klasificiranim podacima.

21. Prema odredbi članka 18. stavak 1. Zakona o tajnosti podataka pristup klasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koje imaju izdano Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (u daljnjem tekstu: certifikat).

22. Iz mišljenja SOA, Centar Split, KLASA: 216-03/23-01/167, URBROJ: 539- 080017/698-23-1 od 19. svibnja 2023., koje se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i koje je označeno kao „NEKLASIFICIRANO“ slijedi da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, jer da je bio uključen u kriminalne aktivnosti ilegalnog prebacivanja stranih državljana preko državne granice, te raspačavanjem krivotvorenog novca kao i drugim oblicima kriminalnih djelatnosti. Obzirom na opisano, kao i na činjenicu da je tužitelju od strane upravnog suda potvrđena presuda o protjerivanju iz Republike Hrvatske od 12. listopada 2018., po kojoj nije postupio već nezakonito boravi na području Republike Hrvatske sve do danas, da tužitelj jasno pokazuje da ne poštuje institucije Republike Hrvatske. Stoga je SOA-a mišljenja kako tužitelj predstavlja opasanost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, zbog čega da je dano negativno mišljenje. Zaključno se ističe kako je SOA-a mišljenja kako tužitelj ispunjava uvjete za protjerivanje iz Republike Hrvatske te određivanje zabrane ulaska u boravka u trajanju od dvije godine.

23. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj u Policijskoj postaji Solin upoznat sa sadržajem neklasificiranog podneska SOA-a, te mu je omogućeno izjasniti se o istom, a o čemu u spisu prileži zapisnik o izjavi stranke KLASA: NK-UP/I-216- 02/23-03/678, URBROJ: 511-12-32-23-5 od 2. kolovoza 2023., u kojem je sadržana izjava tužitelja kako je navodno ilegalno prebacivanje stranih državljana bilo prije više od 20 do 25 godina, kada da su ga uhvatili na Pazaru u Splitu, a ne na granici. Nadalje je izjavio kako on tada te strane državljane nije poznavao, samo da je pričao s njima, a policija ih je privela, jer da nisu imali papire, te su iz protjerali, a tužitelja pustili. U pogledu krivotvorenja novca, kako je uzeo novac ne znajući da je krivotvoren, da je bio pod istragom, međutim, ne i osuđen, i to sve prije više od 20 godina. Drugih kriminalnih aktivnosti da nema. Nadalje je izjavio kako je 47 godina u Hrvatskoj, kako je odrastao s policajcima, susjedima, te da može garantirati kako nije opasna čovjek, te nije nasilan i ne zna se tući. U Republici Hrvatskoj kako mu se nalazi cijela obitelj, dva brata s obiteljima, dok su mu i majka i otac, te sestra J, svi pokojni, bili državljani Republike Hrvatske. Zaključno je izjavio kako mu nije jasno zašto mu je odobren boravak 2016. do veljače 2017., ako je i tada bio opasan. Tužitelj je zapisnik potpisao bez primjedbi.

24. Tijekom spora uredujuća sutkinja, koja je upoznata s načinom postupanja s klasificiranim podacima, je, izvan rasprave i bez prisutnosti stranaka, izvršila uvid u klasificirane podatke SOA-e s oznakom "POVJERLJIVO" na temelju kojih je donijeto osporeno rješenje, o čemu je sastavljena službena bilješka (list 8 spisa), kojom prilikom je utvrđeno kako u istima postoje opravdani razlozi za zaključak da bi tužitelj predstavljao opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, u smislu odredbe članka 59. stavak 1. točka 7. Zakona o strancima.

25. Nadalje, iz sadržaja spisa upravnog postupka, a koja činjenica nije niti sporna među strankama, proizlazi kako je pravomoćnim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko – dalmatinske, II. Policijska postaja Split, broj: 511-12-24-UP/I-8-2/2017 od 25. kolovoza 2017. tužitelj protjeran iz Republike Hrvatske, te mu je zabranjen ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj u vremenu od pet godina, računajući od izvršnosti odluke o protjerivanju. Tim rješenjem je određeno kako je tužitelj dužan dragovoljno napustiti EGP u roku od 30 dana računajući od dana dostave rješenja. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pokrenuo upravni spor, te je presudom ovog suda pod poslovnim brojem UsI-305/17 od 12. listopada 2018. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja od 25. kolovoza 2017., koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-597/19 od 27. ožujka 2019.

26. Slijedom navedenog, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sadržaj neklasificiranog podneska SOA-e iz kojeg proizlazi kako je to tijelo dalo negativno mišljenje, odnosno utvrdilo postojanje sigurnosnih zapreka na strani tužitelja, te ujedno izrazila mišljenje kako tužitelj ispunjava uvjete za protjerivanje iz Republike Hrvatske, prema ocjeni ovog suda osnovano je tuženik utvrdio postojanje sigurnosnih zapreka u konkretnom slučaju, dok prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na drugačiju oduku ovog suda.

27. Naime, tužitelj prigovara kako, kao neuka stranka, nije bio upozoren da ima pravo na odvjetnika kao opunomoćenika u postupku, međutim, imajući u vidu kako je tužitelj i protiv rješenja Policijske uprave Splitsko – dalmatinske, II. Policijska postaja Split, broj: 511-12-24-UP/I-8-2/2017 od 25. kolovoza 2017. pokretao upravni spor, u kojem postupku ga je zastupao odvjetnik, ne može se prihvatiti navedeni prigovor tužitelja.

28. U pogledu navoda tužitelja kako je prilikom davanja izjave na zapisnik došlo do povrede privilegija protiv samooptuživanja za istaći je kako privilegij protiv samooptuživanja predstavlja opće priznati pravni standard kojim se građaninu okrivljenom za određeno kazneno djelo jamči pravo da uskrati iskaz odnosno davanje odgovora pred tijelima kaznenog postupka ukoliko bi na taj način razotkrio informacije kojima bi inkriminirao samog sebe. U konkretnom slučaju, tužitelju je u skladu s odredbama članka 30. (izjašnjavanje stranke) i 52. (prava i dužnosti stranke u ispitnom postupku) omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnima za rješavanje po zahtjevu tužitelja za odobrenje privremenog boravka, kojom prilikom je tužitelj obaviješten o postojanju sigurnosnih zapreka, te je po izvršenom uvidu ne neklasificirani dokument SOA-e uzeta na zapisnik izjava tužitelja, dakle, razvidno je kako se ne radi o kaznenom postupku. Stoga, ni navodi tužitelja kako predmetni zapisnik predstavlja nezakoniti dokaz nisu relevantni, kraj činjenice da u ovom postupku nije mjerodavan Kazneni zakon, već isključivo ZUP.

29. Zaključno, a u pogledu prigovora tužitelja glede povrede načela razmjernosti za istaći je kako s obzirom da na strani tužitelja postoji prijetnja temeljnom interesu društva Republike Hrvatske kao države članice Unije, osporavano rješenje nije nerazmjerno, jer se osnovano može smatrati prikladnim i nužnim u demokratskom društvu radi zaštite javnog poretka i nacionalne sigurnosti.

30. Slijedom sveg navedenog ocjena je ovog suda kako osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

31. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

33. U pogledu prijedloga tužitelja da tužba ima odgodni učinak za istaći je kako je odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a, koja odredba je identična odredbi članka 26. stavak 2. ranijeg Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), propisano kako sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Međutim, da bi sud odredio da tužba ima odgodni učinak, potrebno je da se ispune sve tri pretpostavke iz naprijed citirane odredbe članka 42. ZUS-a. U konkretnom predmetu prema ocijeni suda odgoda izvršenja bi bila protivna javnom interesu, a s obzirom da je zahtjev tužitelja odbijen radi razloga koji su vezani uz opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak. Stoga je sud odbio prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak, pa je riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 14. veljače 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a i članak 128. stavak 1. u svezi s člankom 42. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a), dok ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a).

DNA:

1. JP, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Darko Stanić, odvjetnik u Splitu, Mažuranićevo šetalište 11

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Solin, Ulica kralja Zvonimira 114, Solin

3. u spis