REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1743/2022-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Šoštarec, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Roberta Bisaku, odvjetnika i punomoćnika tuženika Denisa Bajsa, odvjetnika, dana 12. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se nedopuštenom tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 14.07.2022., oznake ZGH-11-22-1619, 01-10-01-22-01, kojom je tužitelju otkazan Ugovor pomoćnika voditelja podružnice u Uredu voditelja podružnice sklopljen dana 31.03.2020. godine.
2. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana vrati tužitelja na posao sukladno pravima i obvezama iz otkazanog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 31.03.2020., na radno mjesto Pomoćnika Voditelja podružnice, odnosno na druge odgovarajuće poslove koji odgovaraju stručnoj spremi, znanju i iskustvu tužitelja.
4. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi troškove ovoga postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u visini od 500,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 18.07.2022. primio tuženikovu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu datiranu 14.07.2022. oznake ZGH-11- 22-1619, 01-10-01-22-01, kojom je tužitelju otkazan „Ugovor pomoćnika voditelja podružnice u Uredu voditelja podružnice sklopljen dana 31.03.2020. godine“. Tužitelj je radnik tuženika zaposlen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog dana 31.03.2020., s početkom rada po tome ugovoru s danom 01.04.2020. na radnom mjestu Pomoćnika Voditelja podružnice u Uredu Voditelja podružnice Vladimir Nazor u Zagrebu. Prethodno navedenom ugovoru, tužitelj je kod tuženika bio zaposlen na istom radnom mjestu počevši od 19.05.2017. prema prethodno sklopljenom ugovoru o radu od 17.05.2017. Tužitelj uvodno ističe da je u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza nužno da za radom radnika više ne postoji potreba, odnosno u slučaju organizacijske promjene/ukidanja radnog mjesta, a na što upire i tuženik u konkretnom slučaju, da se poslovi toga radnog mjesta više ne obavljaju odnosno za njihovim obavljanjem više nema potrebe. Tuženik u obrazloženju odluke o otkazu pod točkom III. navodi da za poslovima koje je obavljao radnik više nema potrebe (odlomak 6 str. 2. pobijanog otkaza), međutim istodobno navodi (2. odlomak str. 2. pobijanog otkaza) da se radi o poslovima koji se trebaju odvijati unutar korporativnih funkcija. Iz navedenog se nužno zaključuje da je riječ o poslovima koji se kod poslodavca i nadalje obavljaju, odnosno isti su potrebni, ali sada u drugačijoj „centraliziranoj“ strukturi, odnosno unutar novoformirane organizacijske jedinice Korporativni servisi. S obzirom da su razlozi provođenja postupka iz članka 127. Zakona o radu, a kojeg u pobijanom otkazu navodi tuženik, upravo centralizacija korporativnih funkcija i prateća reorganizacija poslovanja, tada je za zaključiti da svi radnici koji su iz pojedinih organizacijskih jedinica nastavili s radom u „centraliziranim“ korporativnim funkcijama (tzv. korporativnim servisima) upravo predstavljaju usporedne radnike u odnosu na tužitelja. Naime, ako tuženik kaže da je kod ukidanja radne jedinice i radnog mjesta tužitelja riječ o tome da se njegovi poslovi trebaju odvijati unutar korporativnih funkcija, a isto to tvrdi i u odnosu na sve druge radnike koji su bili obuhvaćeni postupkom kolektivnog viška (s time da su neki radnici odmah predviđeni za raspored u buduće Korporativne servise, dok su neki utvrđeni viškom, a među njima i tužitelj), tada se svi radnici koji su zahvaćeni takvom „centralizacijom“ trebaju tretirati kao međusobno usporedni radnici. Ovo tim više što je sam tuženik u postupku koji se vodio u smislu čl. 127. Zakona o radu u svome dopisivanju sa sindikatima koji djeluju kod tuženika, obuhvatio i radnike zaposlene na radnim mjestima koja su naknadno ukinuta kao nepotrebna (konkretno situacija tužitelja). Stoga se ne može tvrditi, a kako to u pobijanom otkazu čini tuženik, da se u konkretnom slučaju ne radi o smanjivanju broja izvršitelja te da stoga nema primjene kriterija odabira viška i uporednih radnika. Tužitelj koji je obavljao poslove koji prema navodima samog tuženika trebaju biti centralizirani i biti dijelom Korporativnih servisa, treba biti tretiran jednako kao i svi drugi radnici koji su obavljali poslove takvoga sadržaja / naravi, a koji se nakon reorganizacije i dalje obavljaju, ali sada u okviru Korporativnih servisa. Tuženik je u dopisu od 08.04.2022. kojeg je uputio sindikatima u postupku kolektivnog viška radnika u smislu čl. 127. Zakona o radu naveo kako: „S gore navedenim povezano je i ustrojavanje novih centraliziranih organizacijskih jedinica. Sama činjenica da je njihov naziv drugačiji od dosadašnjeg ne znači da će se u njima obavljati poslovi koji se nisu obavljali do sada; naime, radi se o istovrsnim poslovima koji su se i do sada obavljali decentralizirano, u gotovo svakoj pojedinoj podružnici, a centralizacijom poslovnih funkcija obavljat će se samo u novim, centraliziranim organizacijskim jedinicama za Društvo u cjelini.“ Stoga je tuženik počinio grubu povredu u postupku otkazivanja ugovora o radu tužitelju, kada je u odnosu na tužitelja zauzeo stav da se kod tužitelja ne radi o smanjenju broja izvršitelja, pa da stoga nije potrebno vršiti ocjenu usporednih radnika. Ovakav stav posljedica je jednostavnog, ali u konkretnoj situaciji pogrešnog, pravnog pristupa kako, s obzirom da je tužiteljevo radno mjesto formalno ukinulo, a na njemu je bio jedini izvršitelj (u svojoj podružnici), nema govora o smanjenju broja izvršitelja. Ovakav stav jest pogrešan upravo iz razloga što je proturječan stavu tuženika iskazanom u postupku koji se vodio po čl. 127. Zakona o radu, da se u konkretnom postupku zbrinjavanja kolektivnog viška radnika radilo o tome da se postojeći poslovi (dakle ne radna mjesta, koja su kod tuženika bila zasebno sistematizirana i formirana po pojedinim podružnicama) koji po svojoj naravi predstavljaju korporativne servise i podršku upravi, trebaju centralizirati na jednome mjestu ( u budućoj organizacijskoj jedinici Korporativni servisi). U nacrtu Pravilnika o organizaciji Korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. koji je dostavljen u postupku savjetovanja Novom sindikatu čiji je član i tužitelj, vidljivo je da unutar dotične organizacijske jedinice Korporativni servisi (koja je prema navodima odluke o otkazu formirana donošenjem pravilnika od 13.5.2022., odnosno njegovim stupanjem na snagu 26.05.2022.) nisu formirana radna mjesta, već su popisani i opisani poslovi unutar pojedinih sektora/službi. Tako je iz dotičnog prijedloga vidljivo da jedan od dijelova nove organizacijske jedinice Korporativnih servisa jest Ured za podršku upravi kojem jedinome nije pridružena funkcionalna grupa, što bi trebalo značiti da u ovu organizacijsku jedinicu spadaju upravo poslovi koji su na razini podružnica bili oni poslovi koji su se obavljali unutar ureda voditelja podružnice (a koje poslove je obavljao upravo tužitelj), s time da su sada i ti poslovi centralizirani. Prema tome, ne može se tvrditi da u odnosu na tužitelja nije potrebno vršiti analizu u smislu usporedbe s drugim radnicima jer to jednostavno ne odgovara strukturi koju je uspostavio sam tuženik kada je odlučio centralizirati poslove prema njihovoj naravi i sadržaju (a ne prema pojedinim radnim mjestima). Tuženik u pobijanom otkazu navodi da je dana 13.05.2022. donio, među ostalim, Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu d.o.o. Tuženik je prijedlog navedenih izmjena dostavio u postupku savjetovanja Novom sindikatu uz dopis od dana 29.4.2022. Iz citiranog prijedloga izmjena dotičnog pravilnika (čl. 5.) vidljivo je da se u odnosu na podružnicu Vladimir Nazor u kojoj je zaposlen tužitelj izmjene definiraju u članku 5. koji glasi: „Članak 5. U Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. – podružnice Vladimir Nazor, u Prilogu 2. – popis radnih mjesta i broja izvršitelja, ukidaju se i brišu radna mjesta: - Pomoćnik voditelja podružnice, Rukovoditelj službe korporativne funkcije, Koordinator poslova. Zbog prestanka obavljanja tih poslova u podružnici Vladimir Nazor. U Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. – podružnice Vladimir Nazor, u Prilogu 3. – katalogu radnih mjesta i broja izvršitelja, ukidaju se i brišu opisi poslova radnih mjesta: Pomoćnik voditelja podružnice, Rukovoditelj službe korporativne funkcije, Koordinator poslova. Zbog prestanka obavljanja tih poslova u podružnici Vladimir Nazor. „Dakle, tuženik je donio odluku kojom je intervenirao u prilog 2 – popis radnih mjesta i broja izvršitelja te u prilog 3 –katalog radnih mjesta i broja izvršitelja citiranog pravilnika. Tužitelj ističe da je odredbom članka 167. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. sklopljenog dana 30.12.2019. na razdoblje od 4 godine, propisano da će se na temelju toga kolektivnog ugovora u roku od 90 dana sklopiti i njegovi dodaci – prilozi koji će sadržavati grupe složenosti poslova s radnim mjestima, pojedinačne koeficijente složenosti poslova za ta radna mjesta te dodatke za otežane uvjete rada (st.1.) te nadalje da će se do sklapanja dotičnih dodataka-priloga, primjenjivati prilozi utvrđeni pravilnicima odnosno drugim internim aktima poslodavca kojima je regulirano pitanje sistematizacije radnih mjesta u podružnicama te Direkciji. Navedeno znači da je bilo koja intervencija u priloge pravilnika o sistematizaciji podružnice Vladimir Nazor moguća jedino u vidu sklapanja odgovarajućeg dodatka Kolektivnog ugovora, odnosno eventualno nakon sklapanja takvog dodatka, što se nije dogodilo. Tuženik je stoga izmjenu akta o sistematizaciji u podružnici Vladimir Nazor donio protivno obvezujućoj odredbi Kolektivnog ugovora, čime se takva izmjena ukazuje nedopuštenom, a time i pobijani otkaz jest nedopušten i iz navedenog razloga. Tuženik u obrazloženju odluke o otkazu (pod točkom IV.) navodi da je svim radnicima kojima ima namjeru otkazati ugovore o radu ponudio zapošljavanje na poslovima u tzv. operacijama, od kojih je njih 132 prihvatilo isto, dok da tužitelj to ne bi prihvatio pa da mu se slijedom toga otkazuje ugovor o radu. Citirani navod obrazloženja odluke o otkazu je neistinit. Tužitelj je naime iskazao interes za sklapanje ugovora o radu za drugo radno mjesto, te je slijedom navedenog iskaza interesa putem e-maila upućenog mu dana 31.05.2022. pristupio na selekcijski postupak dana 02.06.2022. te je tada održan razgovor s gđom DK iz Službe za upravljanje ljudskim resursima tuženika. Tuženik međutim nikada nije tužitelju ponudio sklapanje ugovora o radu za drugo radno mjesto. Stoga je odluka o otkazu nedopuštena i iz navedenog razloga jer je tuženik postupio protivno vlastitim odlukama u postupku zbrinjavanja kolektivnog viška radnika, a u pobijanoj odluci o otkazu netočno je i neistinito navedeno da tužitelj ne bi prihvatio drugi posao, što se izričito navodi razlogom donošenja odluke o otkazu, a takav razlog ne postoji. Uz navedeno, tužitelj ističe kako usporedna radnica koja u istoj organizacijskoj jedinici (Ured voditelja u podružnici Vladimir Nazor) do tada obavlja poslove radnog mjesta „tajnice“ nije iskazana kolektivnim viškom radnika, a odlaskom kolege u mirovinu koji je obavljao poslove „voditelja Hostela Arena“ (24.6.2022.) dobiva ugovor o radu za obavljanje tih rukovoditeljskih poslova. Poslodavac je bez kriterija odabrao usporednu radnicu (kolegicu HK) iz iste ukinute organizacijske jedinice Ureda voditelja podružnica, koja pritom nema iskustvo rada na rukovoditeljskim poslovima, niti potrebna znanja iz te domene rada. Dakle, poslodavac nije postupio na jednak, pravilan i zakonit način prema svim radnicima iste organizacijske jedinice, niti su radnici iste organizacijske jedinice imali jednake mogućnosti natjecanja za navedeno radno mjesto „voditelja Hostela Arena“. Osim toga, poslodavac je u bio u prilici otkloniti namjeravanu odluku o prestanku tužiteljeva radnog odnosa sukladno odredbi čl. 127. st. 4. Zakona o radu. Naime, odlaskom voditelja Hostela Grad Mladih u Zagrebu (ŠK) tijekom postupka zbrinjavanja kolektivnog viška radnika u svibnju 2022. na to radno mjesto „voditelj Hostela Grad Mladih“ tuženik zapošljava radnika Podružnice (ŽK) koji je prije zapošljavanja u podružnici bio korisnik mirovine. Tuženik je postupak zbrinjavanja kolektivnog viška radnika proveo prije donošenja akata kojima je izvršena reorganizacija poslovanja, dakle prije nego je ustrojio novu organizacijsku strukturu koja će dovesti do kolektivnog viša radnika. Time je tuženik povrijedio obvezu pravilnog savjetovanja s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenicima u funkciji radničkog vijeća u smislu odredbe čl. 127. Zakona o radu, jer je postupak savjetovanja vođen bez da je sindikalnim povjerenicima u funkciji radničkog vijeća omogućeno da se upoznaju sa sadržajem akata temeljem kojih nastaje kolektivni višak, iz jednostavnog razloga što takvi akti u vrijeme provedbe postupka po čl. 127. Zakona o radu još nisu niti bili doneseni (doneseni su sukladno navodima iz pobijanog otkaza tek dana 13.5.2022., a postupak po čl. 127. Zakona o radu dovršen je 08.04.2022.). Dakle, čitav postupak iz čl. 127. Zakona o radu tuženik je proveo bez da je donio i jedan akt temeljem kojeg nastaje kolektivni višak. Sindikati su u postupku kojeg je tuženik pokrenuo pozivom na čl. 127. Zakona o radu višekratno upozoravali na potrebu da se najprije provede postupak reorganizacije, utvrdi nova sistematizacija s opisima radnih mjesta i potrebnim brojem izvršitelja, a da se tek nakon ustrojavanja formalne strukture može razmatrati postojanje kolektivnog viška radnika te pitanje koji radnici predstavljaju višak. Tuženik je navedene zahtjeve sindikata otklanjao tvrdeći kako je „...prema postojećoj sistematizaciji, rasporedio radnike u novu organizacijsku jedinicu ,,korporativni servisi", te da je definirao stručnu spremu kao i potreban broj radnika (što je i prikazao u prethodno dostavljenim materijalima). Stoga navedena (postojeća) radna mjesta nije potrebno sistematizirati jer radnicima nisu pridružena nova radna mjesta temeljem ,,buduće" pozicije vec postojeća radna mjesta utvrdena važećim aktima Poslodavca nadalje,kako je to također pojašnjeno, ustrojavanje novih organizacijskih jedinica unutar ,,Korporativnih servisa" gdje se obavljaju centralizirane funkcije ne znači dodatna slobodna radna mjesta, gdje se mogu rasporediti radnici koji su višak. Svi radnici su raspoređeni u navedene organizacijske jedinice, a upravo oni prekobrojni predstavljaju višak.“ (str. 12./13. dopisa tuženika od 08.4.2022.). Tužitelj podsjeća da je pravilnik o organizaciji korporativnih servisa prema navodima odluke o otkazu donesen dana 13.5.2022., pa dana 08.4.2022. kada datira dopis koji je djelomično gore citiran zasigurno radnici nisu mogli biti raspoređeni u (tada) nepostojeću organizacijsku jedinicu na postojeća radna mjesta utvrđena „važećim aktima Poslodavca“. Stoga je sindikatima odnosno sindikalnim povjerenicima u funkciji radničkog vijeća u čitavom postupku koji se vodio slijedom čl. 127. Zakona o radu onemogućeno da svoje primjedbe daju temeljem postojeće i poznate organizacijske strukture (nove) jer ista u to vrijeme nije niti postojala, a poslodavac-tuženik ju je ustrojio tek donošenjem akata koji se navode u odluci o otkazu, dana 13.05.2022. Dakle, čitav postupak po čl. 127. Zakona o radu počiva na budućoj, hipotetskoj organizacijskoj shemi te se od radničkog vijeća (odnosno sindikalnih povjerenika) traži da sudjeluju u tome postupku vodeći se budućom, neizvjesnom, hipotetskom organizacijskom shemom koja u trenutku pokretanja dotičnog postupka (u prosincu 2021.g.) nije niti blizu ustrojavanja (u svibnju 2022). Stoga tužitelj smatra da je i na opisani način došlo do grube povrede postupka savjetovanja iz čl. 127.Zakona o radu, i čl. 150. Zakona o radu, a koja za posljedicu ima ništetnost posljedično donesene odluke o otkazu ugovora o radu. Opisani događaji također ukazuju i na okolnost da je poslodavac proveo postupak iz članka 127. Zakona o radu s pretpostavkom da će organizacijske promjene koje su uslijedile tek krajem svibnja 2022. biti upravo onakve kakvima ih je poslodavac prethodno zamislio te prema toj zamisli krenuo u postupak kolektivnog viška radnika. Ovo znači da je poslodavac de facto uskratio radničkom vijeću odnosno sindikalnim povjerenicima u funkciji radničkog vijeća mogućnost da u postupku savjetovanja o izmjeni organizacijskih akata daju svoje primjedbe i prijedloge te da postupak toga savjetovanja ispuni svoju osnovnu funkciju i omogući ostvarenje osnovne svrhe radničkog vijeća, a to da mu se omogući stvaran utjecaj na donošenje odluke. U situaciji u kojoj poslodavac krajem prosinca 2021. pokreće postupak kolektivnog viška iz čl. 127. Zakona o radu tvrdeći u tome postupku da je došlo do centralizacije i da je radnike rasporedio u novu organizacijsku jedinicu korporativni servisi, a ta jedinica još ne postoji, to znači da je poslodavac već tada odučio o sadržaju i načinu orgaizacijske promjene, bez da je prethodno proveo postupak savjetovanja u smislu čl. 150. Zakona o radu, a postupak kojeg je proveo naknadno, po dovršetku postupka iz čl. 127. Zakona o radu, ima tek značenje puke forme. Tužitelj je mišljenja da je predmetni otkaz nezakonit i iz navedenog razloga. Stoga tužitelj predlaže presuditi kako to sadržajem opisuje izreka pod I ove presude.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Smatra da su navodi tužitelja neosnovani. Otkazivanje je posljedica provedenog viška radnika sukladno čl. 127. ZOR-a. Ne samo da je postupak Kolektivnog viška bio zakonit, štoviše isti je bio poduzet i proveden sukladno najvišim standardima, i to onim koji ne propisuje zakonodavstvo, nego najbolje prakse. Tako je u skladu s Odlukom Uprave Društva od 30. prosinca 2021., dana 30.12.2021. započet postupak savjetovanja Kolektivnog viška sukladno čl. 127. Zakona o radu. Postupak savjetovanja trajao je od 30. prosinca 2021. pa do 06. travnja 2022. Naveden postupak proveden je sa sindikatima koji djeluju u Društvu i koji su reprezentativni. Naime, na nivou tuženika nije konstituirano radničko vijeće, a sindikati nisu postupili sukladno odredbi čl. 153.st.4. Zakona o radu, te se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća (osim prava iz članka 164. st. 1. i st. 2. Zakona o radu). Tuženik je u skladu s najboljim praksama u savjetovanje željelo uključiti sve socijalne partnere, a kako bi se osigurao socijalni dijalog u interesu radnika te kako bi se na taj način proširio krug reprezentiranih radnika u savjetovanju. Postupak savjetovanja trajao je od 30. prosinca 2021. pa do 06. travnja 2022. Nadalje, tijekom postupka savjetovanja, kao jedina mjera koja može u potpunosti ublažiti štetne posljedice otkazivanja utvrđena je mogućnost ponude ugovora o radu u tzv. „operacijama“ i to za sva slobodna radna mjesta u Društvu (ukupno 280 mjesta). Tijekom postupka savjetovanja razmjenjivana su pisana očitovanja te su održavani sastanci sa sindikatima, i to 20. siječnja 2022., 25. ožujka 2022. i 06. travnja 2022., a sve u svrhu razmatranja i obrazlaganja svih mogućnosti i prijedloga koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika. Tuženik se očitovao na sve prijedloge i primjedbe zaprimljene tijekom savjetovanja, te je iste cijenio, što je imalo za posljedicu da je po provedenom savjetovanju, kao konačan broj, utvrđen prestanak potrebe za radom za 414 radnika, budući je tijekom postupka savjetovanja, s uspjehom smanjena odnosno otklonjena potreba za prestankom rada 130 radnika. Po provedenom savjetovanju, o istome je dana 08.04.2022. obaviještena nadležna služba zapošljavanja (Zavod za zapošljavanje), koja nije imala primjedbe na proveden postupak Kolektivnog viška. Razlozi Kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode, i u velikom dijelu su međuovisni, jer gospodarski razlozi, osim što sami po sebi uvjetuju smanjenje broja troškova te broja izvršitelja, uvjetuju i nužnosti uvođenja bolje i učinkovitije organizacije koja je procesno i troškovno efikasnija. Razlozi nastanka Kolektivnog viška mogu se sumirati kako slijedi: višak radnika zbog promjene organizacije - centralizacija potpornih funkcija, višak radnika zbog promjene organizacije - gdje su posve ukinuta radna mjesta i organizacijske jedinice u kojima su ista bila, jer ta radna mjesta nisu bila potrebna niti su bilo potrebni poslovi koji se obavljali unutar istih. Tužitelju je otkazan ugovor o radu upravo iz razloga jer je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je radio, ukinuto je obavljanje poslova koje je radio te je ukinuto radno mjesto tužitelja. S time u vezi, netočan je navod tužbe kako je tuženik u Odluci o otkazu naveo kako bi se poslovi koje je obavljao tužitelj trebali obavljati unutar korporativnih funkcija te da su isti potrebni jer to nigdje ne piše u Odluci o otkazu već piše kako su isti ukinuti kao nepotrebni. U Odluci piše da se u organizacijskim jedinicama Ured direktora/Ured voditelja podružnice koje obuhvaćaju više radnih mjesta, neka radna mjesta u koje ne spada radno mjesto tužitelja, nastavljaju obavljati unutar stručnih organizacijskih jedinica «korporativnih funkcija». Dakle, kod ovog razloga viška radnika, tuženik je utvrdio da unutar Društva postoje nepotrebne organizacijske jedinice i hijerarhijske razine, odnosno radna mjesta izvan grupe složenosti poslova. Takve organizacijske jedinice generiraju nepotrebna radna mjesta, i to u najvećem dijelu rukovodeća i srodna radna mjesta. Stoga je tuženik ukinuo te organizacijske jedinice i pripadajuća radna mjesta. Prema tome, kako se u konkretnom slučaju ne radi o smanjivanju broja izvršitelja, to stoga nema primjene kriterija odabira viška i «usporednih» radnika. Pored toga, neosnovan i netočan je navod tužitelja kako poslovi koji su se obavljali unutar ureda voditelja podružnice sada spadaju u Ured za podršku upravi nove organizacijske jedinice Korporativni servisi. Naime, poslovi pomoćnika Voditelja podružnice su u bitnom bili poslovi pomaganja voditeljima podružnica, obavljanja poslova po njihovu nalogu i mijenjanju voditelja podružnice za vrijeme odsutnosti i slično u skladu s ovlaštenjima koja su im dana od strane voditelja podružnice odnosno uprave društva dok su poslovi koji se obavljaju unutar Ureda za podršku upravi drugačiji poslovi konkretnije i različite prirode (v. Pravilnik o organizaciji Korporativnih servisa, str.4.). Nisu točni niti osnovani navodi tužitelja da tuženik sukladno čl.167. Kolektivnog ugovora nije mogao bez sklapanja dodatka Kolektivnom ugovoru intervenirati u priloge pravilnika o sistematizaciji u podružnici Vladimir Nazor, a što je učinio donošenjem Pravilnika o izmjenama pravilnika kojim su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu d.o.o. od 13.05.2022. Ovo iz slijedećih razloga: Čl.5. Dodatka V Temeljnom kolektivnom ugovoru u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. (dalje: TKU) od 30. srpnja 2013. promijenjen čl.71.st.1. na način da isti glasi: “Sva radna mjesta na koja se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor razvrstavaju se u deset grupa složenosti sa koeficijentima, vidljivim brojem izvršitelja i otežanim uvjetima rada, a sastavni su dio Temeljnog kolektivnog ugovora.” S time u vezi, u čl.71 TKU-a je navedeno deset grupa složenosti poslova (s obilježjima i koeficijentom složenosti) dok je svaka podružnica Klijenta donijela svoj Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta koji je uključivao naziv radnog mjesta, broj izvršitelja, koeficijente te dodatke za otežane uvjete rada. Isto tako, u čl.71. TKU-a je navedeno kako će direktor društva i Gradski ured za gospodarstvo utvrditi ovisno o djelatnosti o organizaciji društva, te o ukupnom broju radnika, posebna radna mjesta i broj izvršilaca na njima van ovih deset grupa složenosti poslova. Tužiteljevo radno mjesto spada van ovih deset grupa složenosti poslova. Prema tome, iz navedenog slijedi kako Uprava tuženika može sukladno ovlaštenju iz čl.71.st.2. TKU- a utvrditi posebna radna mjesta van propisanih deset grupa složenosti poslova, a slijedom čega može (jednostrano) utvrditi i pripadajuće koeficijente tih radnih mjesta kao i da ih može jednostrano ukinuti odnosno brisati iz postojećih pravilnika, a što se odnosi i na tužiteljevo radno mjesto. Nakon toga, sklopljen je novi Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., prosinac 2019. (dalje: KU) kojim je u čl.164. propisano da se primjenjuje od 1. siječnja 2020. U čl.61. KU propisano je da se sva radna mjesta sada razvrstavaju u 5 (pet) grupa složenosti poslova. U čl. 167. novog KU propisano je slijedeće: “Na temelju ovog Ugovora u roku od 90 dana od dana potpisivanja ovog Ugovora sklopiti će se dodaci ovom Ugovoru – prilozi koji će sadržavati grupe složenosti poslova s radnim mjestima, pojedinačne koeficijente složenosti poslova za ta radna mjesta te dodatke za otežane uvjete rada”. “Do sklapanja dodataka ovom Ugovoru koji će sadržavati priloge iz stavka 1. ovog članka, primjenjuju se prilozi utvrđeni pravilnicima, odnosno drugim internim aktima poslodavca kojima je regulirano pitanje sistematizacije radnih mjesta u podružnicama te Direkciji poslodavca, a koji sadrže grupe složenosti poslova s radnim mjestima, pojedinačne koeficijente složenosti poslova za ta radna mjesta te dodatak za otežane uvjete rada”. Stranke KU nisu u roku 90 dana od dana potpisivanja KU, a niti do danas, sklopile dodatak KU koji bi sadržavao grupe složenosti poslova s radnim mjestima, pojedinačne koeficijente složenosti poslova za ta radna mjesta te dodatke za otežane uvjete rada. S obzirom da stranke KU nisu sklopile navedeni dodatak KU odlučan je stavak 2. citiranog članka prema kojem se onda primjenjuju prilozi utvrđeni pravilnicima odnosno drugim internim aktima kojima je regulirano pitanje sistematizacije radnih mjesta u podružnicama. Prema navedenoj stipulaciji čl.167. KU pravilnici o sistematizaciji radnih mjesta podružnica više ne predstavljaju sastavni dio kolektivnog ugovora jer: su TKU iz 2002 godine te pripadajući Dodaci I-V istekli te više ne vrijede, a niti su ikada se odnosili na radna mjesta izvan deset grupa složenosti poslova odnosno na tužiteljevo radno mjesto, novi KU iz prosinca 2019. nije propisao da navedeni pravilnici čine sastavni dio toga KU već samo da se isti primjenjuju. Prema tome, sve dok se ne sklopi dodatak KU primjenjuju se postojeći pravilnici o sistematizaciji radnih mjesta podružnica, a koji više nisu sastavni dio kolektivnog ugovora te se mogu mijenjati kao svaki drugi pravilnik odnosno isto ne iziskuje posebnu zakonsku proceduru kao za izmjenu ili sklapanje dodatka kolektivnom ugovoru. Svim radnicima iz postupka Kolektivnog viška, pa tako i tužitelju, tuženik je omogućio zapošljavanje za poslove u tzv. „operacijama“. Naime, tuženik je imao mogućnost ponuditi radnicima koji su višak 280 takvih radnih mjesta. Naime, drugih slobodnih radnih mjesta u tuženiku nema, pa stoga također nije niti moguće osposobiti radnike za neke druge poslove odnosno radna mjesta, kada istih nema. Dana 23.3.2022. tužitelj je preuzeo Popis slobodnih radnih mjesta s uputom da može u roku 8 dana iskazati interes za zapošljavanje na jednom od navedenih slobodnih mjesta, a što je tužitelj potvrdio potpisom predmetne Izjave od 23.3.2022. Tužitelj je iskazao interes za sva radna mjesta „sukladno mojim kompetencijama i stručnoj spremi (VSS)“. U listi slobodnih radnih mjesta u tzv. operacijama radnicima su bila ponuđena slijedeća radna mjesta za koja je uvjet bila VSS: glavni prometnik; uvjet: prometni smjer, rukovoditelj pj gradska četvrt 3; uvjet: šumarski ili agronomski fakultet, samostalni viši referent za prometne redove, cijene obračuna peronizacije i parkiranja uvjet: prometni smjer, šef gradilišta 3: uvjet: šumarski, agronomski ili građevinski fakultet, šef pj 1 (vrtni centar): uvjet: agronomski ili šumarski fakultet. Pored svakog radnog mjesta su navedeni uvjeti istih te su isti ti uvjeti bili navedeni u listi slobodnih radnih mjesta u tzv. operacijama koja je predana radnicima prilikom pružanja informacija da su iskazani viškom u programu zbrinjavanja viška radnika. S obzirom da je tužitelj po struci politologije razvidno je da ne udovoljava ni za jedno od gore navedenih radnih mjesta. Kandidata je tuženik svejedno pozvao na intervju budući da je u izjavi naveo općenite poslove za koje je uvjet VSS, a ne pojedinačna radna mjesta. Tijekom intervjua kandidat nije iskazao interes niti za jednim dodatnim radnim mjestom iz liste, a za koje bi ispunjavao formalne uvjete. Slijedom svega navedenog radniku nije ponuđen premještaj niti na jedno radno mjesto iz ponuđenih radnih mjesta tzv. operacijama. Stoga nije osnovan niti navod tužitelja da mu nije ponuđeno drugo radno mjesto odnosno da mu nije nuđeno odgovarajuće radno mjesto. Nisu točni niti osnovani navodi tužitelja da je tuženik prvo trebao provesti reorganizaciju odnosno utvrditi novu sistematizaciju s opisima radnih mjesta i potrebnim brojem izvršitelja, a tek nakon toga razmatrati postojanje kolektivnog viška radnika. Ovo iz slijedećih razloga: Navedeno bi značilo da poslodavac tj. tuženik prije i bez savjetovanja donosi akte koji rezultiraju viškom radnika. O čemu bi se onda savjetovalo prema čl.127. ZOR-a kada je poslodavac (prethodno) o svemu odlučio i donio akte čijim stupanjem na snagu nastaje višak radnika? Upravo bi takvo postupanje bilo protivno čl. 127. ZOR-.a (i svrsi i cilju savjetovanja), koji govori o tome da bi „mogla prestati potreba za radom“ (znači nije prestala / a stupanjem na snagu akata kako to misli tužitelj bi takva potreba već prestala), odnosno savjetovanje već počinje kada poslodavac „kontemplira“ potencijalni višak, a ne kada ga realizira (donošenjem akata). No, uostalom o navedenom je itekako sve već raspravljeno i odlučeno. Naime takav stav potvrdio je Sud Europske unije sud u svojoj seminalnoj odluci u predmetu C-188/03 - ĐK v NK (2005) te C-44/08 Akavan EK i ostali protiv Fujitsu Siemns Computes Oy (2009). Navedeno se odnosi na obvezno tumačenje Direktive Vijeća 98/59/EZ o usklađivanju zakonodavstava zemalja EU-a u odnosu na kolektivno otkazivanje (tzv. direktiva kolektivnog viška), koja je u cijelosti implementirana u Zakon o radu RH. Naime, odluke Suda Europske unije predstavljaju službeno i pravno obvezujuće tumačenje prava EU-a i, kao takve predstavljaju izvor prava, a takvo tumačenje i stav je obvezno za sve sudove država članica. Tako Sud Europske unije sud u gore citiranoj odluci C-188/03 u točkama 35. i 36. u obrazloženju odluke pod „Spor u glavnom postupku i prethodna pitanja“ jasno navodi: 35 Nadalje, valja primijetiti da članak 2. stavak 1. Direktive nameće obvezu poslodavcu da na vrijeme započne konzultacije s predstavnicima radnika u slučaju kada „razmišlja o kolektivnom otpuštanju”. Članak 3. stavak 1. zahtijeva od poslodavca da obavijesti nadležno javno tijelo o „svakom planiranom kolektivnom otpuštanju”. 36 Slučaj u kojem poslodavac 'razmišlja' o kolektivnom otpuštanju i izradio je 'projekt' u tu svrhu odgovara situaciji u kojoj još nije donesena nikakva odluka. Te je to sažeo u odluci: 1. Članci 2. do 4. Direktive Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na kolektivna otpuštanja moraju se tumačiti tako da se događaj koji predstavlja otpuštanje sastoji od izjave poslodavca o njegovoj namjeri otkazati ugovor o radu. Poslodavac ima pravo provesti kolektivna otpuštanja nakon završetka postupka savjetovanja predviđenog u članku 2. Direktive 98/59 i nakon obavijesti o predviđenim kolektivnim otpuštanjima kako je predviđeno u člancima 3. i 4. Nadalje, Sud Europske unije sud u gore citiranoj odluci C-44/08 istu obrazlaže: 38 U tom pogledu treba podsjetiti da, kao što je jasno iz teksta članaka 2. stavka 1. i 3. stavka 1. Direktive 98/59, obveze savjetovanja i obavješćivanja nametnute poslodavcu nastaju prije nego što odluka poslodavca o raskidu ugovora o radu (vidi, u tom smislu, predmet C‑188/03 Junk [2005.] ECR I-885, stavke 36. i 37.). U tom slučaju još uvijek postoji mogućnost da se kolektivni višak izbjegne ili barem smanji, odnosno ublaže posljedice. 39 Prema članku 2. stavku 1. Direktive 98/59, poslodavac ima obvezu pravodobno započeti konzultacije s predstavnicima radnika ako „razmišlja o kolektivnom otpuštanju”. Kao što je naveo nezavisni odvjetnik u točkama 48. i 49. svog mišljenja, iz usporedbe različitih jezičnih verzija te odredbe jasno je da je zakonodavac Zajednice predvidio da će predmetna obveza održavanja savjetovanja proizaći u vezi s postojanjem namjere od strane poslodavca da izvrši kolektivni otkaz. 40 Upućivanja u člancima 3. i 4. Direktive 98/59 na „predviđena” kolektivna otpuštanja potvrđuju da je postojanje takve namjere čimbenik koji pokreće obveze utvrđene tom Direktivom, posebno člankom 2. 41 Slijedi da se smatra da obveza održavanja konzultacija utvrđena u članku 2. Direktive 98/59 nastaje kada poslodavac razmišlja o kolektivnom otpuštanju ili izrađuje plan kolektivnog otpuštanja (vidi, u tom smislu, predmet 284/83 Dansk Metalarbejderforbund i Specialarbejderforbundet i Danmark [1985] ECR 553, paragraf 17). Drugo pitanje obrazlaže: 50 Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita je li obveza poslodavca da započne konzultacije o planiranom kolektivnom otpuštanju ovisi o tome je li poslodavac već u mogućnosti dostaviti predstavnicima radnika sve informacije koje se traže u Članak 2. stavak 3. točka (b) Direktive 98/59. 51 Tekst te odredbe jasno navodi da navedene informacije poslodavac mora dostaviti „na vrijeme tijekom konzultacija” kako bi „predstavnicima radnika omogućio da daju konstruktivne prijedloge”. 52 Iz te odredbe proizlazi da se ti podaci mogu dati tijekom konzultacija, a ne nužno u trenutku njihova početka. 55 Odgovor koji treba dati na drugo postavljeno pitanje jest da to da li je nastala obveza za poslodavca da započne konzultacije o planiranim kolektivnim otkazima ne ovisi o tome je li poslodavac već u mogućnosti dostaviti predstavnicima radnika sve potrebne informacije u članku 2. stavku 3. točki (b) Direktive 98/59 U slijedi navedenog obrazloženja, odluka Suda Europske glasi: 1. Članak 2. stavak 1. Direktive Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakona država članica u vezi s kolektivnim otkazivanjem mora se tumačiti na način da usvajanje, unutar grupe poduzeća, strateških odluke ili promjene u aktivnostima koje poslodavca prisiljavaju na razmatranje ili planiranje kolektivnih otkaza dovodi do obveze tog poslodavca da održi konzultacije s predstavnicima radnika. Je li za poslodavca nastala obveza da započne konzultacije o planiranim kolektivnim otpuštanjima ne ovisi o tome je li poslodavac već u mogućnosti dostaviti predstavnicima radnika sve informacije tražene u članku 2. stavku 3. točki (b) Direktive 98/59. Iz navedenog nedvojbeno slijedi da savjetovanje Kolektivnog viška radnika mora započeti odmah čim poslodavac „razmatra“/kontemplira odluku, a ne tek onda kada je na bazi tog razmatranja povukao „konkretne poteze“ tj. donio akte kojima se realizira i nastaje višak (posljedica). Suprotno bi značilo zaobilaženje svrhe i cilja Direktive, i onemogućilo bi svrhu savjetovanja jer su posljedice nastupile pa se ne bi imalo što za savjetovati. Uostalom, i hrvatska pravna teorija je u tome smislu jasna i nesporna - (LKZ, DKZ, RK i dr.; Detaljni komentar Zakona o radu, Radno pravo, str.882) gdje se navodi: “Poslodavac je ovdje dužan predstavnike radnika uključiti u proces donošenja odluka, tako da im priopći relevantne podatke, upozna ih sa svojim namjerama, razmišljanjima i argumentima, ali sve to treba biti dok su to još zaista samo namjere, a ne već potpuno formirane odluke. Stoga savjetovanje treba provesti u vrijeme kada je još zaista moguće da radničko vijeće utječe u procesu formiranja i donošenja odluke poslodavca. Na primjer, ako poslodavac namjerava izvršiti reorganizaciju, postupak savjetovanja s radničkim vijećem trebao bi provoditi paralelno dok i poslodavac još gradi svoje ideje i razgrađuje novu organizacijsku strukturu, tako da radničko vijeće i on mogu voditi konstruktivni dijalog, razmjenjivati primjedbe i prijedloge, argumentirati, te tako zaista sudjelovati u kreiranju odluka poslodavca.” Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, te obvezati tužitelja da mu naknadi parnični trošak.
3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Odluku tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju od 14.07.2022., Zahtjev za zaštitu prava tužitelja 26.07.2022., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 17.05.2017. i 31.03.2020., Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa tuženika iz travnja 2022., Kolektivni ugovor iz prosinca 2019., Poziv na selekcijski postupak, dopis tuženika Sindikatima koji djeluju kod tuženika od 29.12.2021. u predmetu namjeravanog donošenja Odluke o kolektivnom višku radnika tuženika, sa prilozima i nacrtima, dopise tuženika od 04.03.2022., 21.03.2022., 08.04.2022. (s prilozima), upućene Sindikatima koji djeluju kod tuženika u predmetu savjetovanja sukladno čl. 127. Zakona o radu, dopis tuženika Hrvatskom zavodu za zapošljavanje od 08.04.2022., dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 09.05.2022. tuženiku, dopis tuženika Sindikatima od 29.04.2022., Odluku o izmjenama odluka o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu tuženika od 13.05.2022., Pravilnik o XI. izmjenama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika od 30.06.2017., Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom Odlukom kod tuženika od 13.05.2022., Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika od 13.05.2022., Pravilnik o organizaciji Korporativnih servisa tuženika iz svibnja 2022., Izjava tužitelja od 23.03.2022., Popis slobodnih radnih mjesta, e-mail tuženika od 03.04.2023. s privitcima, Pravilnik o organizaciji tuženika – Podružnice Vladimir Nazor, Dodatak Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika – Prilozi koji sadrže grupe složenosti poslova s radnim mjestima, pojedinačnim koeficijentima za ta radna mjesta, te dodatke na otežane uvjete rada, Popis radnih mjesta u Podružnici Vladimir Nazor, Pravilnik o trećim izmjenama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika – Podružnice Vladimir Nazor, Kolektivni ugovor za radnike tuženika iz veljače 2023. i drugu dokumentaciju, saslušan je svjedok HKZ, IK, DK, ĆK, OK i tužitelj kao stranka u postupku.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Nije sporna činjenica da su stranke sklopile Ugovor o radu dana 31.03.2020., na neodređeno vrijeme, temeljem kojeg se tužitelj obvezao obavljati poslove Pomoćnika Voditelja podružnice u Uredu Voditelja podružnice Vladimir Nazor u Zagrebu, kako iz istog Ugovora slijedi.
6. Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu donesena je 14.07.2022., a istom je tužitelju otkazan Ugovor o radu koji je sklopljen 31.03.2020., zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. U obrazloženju otkaza tuženik se poziva na činjenicu da je Odlukom Uprave Društva od 30.12.2021., započet postupak savjetovanja sa Sindikalnim povjerenicima u pogledu utvrđenog Kolektivnog viška radnika, sve sukladno čl. 127. Zakona o radu. Nadalje, da je postupak savjetovanja trajao do 08.04.2022. Međutim, nakon provedenog savjetovanja da i dalje postoji potreba za otkazivanjem Ugovora o radu tužitelju zbog prestanka potrebe za njegovim radom, a uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga. Obrazloženje otkaza tuženik temelji na okolnosti da navedeni razlozi prestanka potrebe za radom radnika, opisani u postupku Kolektivnog viška, se mogu sažeti u centralizaciji tzv. "korporativnih funkcija", odnosno "korporativnih servisa" te ukidanju nepotrebnih (suvišnih), organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, odnosno radnih mjesta izvan grupe složenosti poslova koja se u cijelosti ukidaju jer za njima i takvim poslovima nema potrebe. Stoga je poslodavac donio interne akte kojima provodi navedenu organizacijsku promjenu, dana 13. svibnja 2022., te su isti stupili na snagu 26. svibnja 2022. i to: Pravilnik o izmjenama pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o.; Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o.; Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu d.o.o. Tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta voditelja podružnice u Uredu voditelja podružnice u Zagrebačkom holdingu d.o.o. – podružnici Vladimir Nazor. U djelokrug poslova organizacijske jedinice Ured voditelja podružnice u podružnici Vladimir Nazor su, između ostalog, uvršteni i poslovi organizacije, koordinacije i rukovođenja, poslovi vođenja projekata od posebnog značaja za Podružnicu, poslovi kontrole procesa rada Podružnice (organizacije rada i ostvarenje radnih zadataka po organizacijskim jedinicama), poslovi planiranja i sl., a koji poslovi su obuhvaćeni i istaknuti čl. 2. Ugovorom pomoćnika voditelja podružnice koji je poslodavac sklopio s tužiteljem. Međutim, navedenim aktima u cijelosti je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj radio te je u cijelosti ukinuto i obavljanje tih poslova.
7. Razlozi koji su doveli do potrebe za utvrđivanjem Kolektivnog viška, ali i činjenica da je tuženik postupak Kolektivnog viška, donošenja akata i savjetovanja u pogledu otkaza tužitelju, proveo poštujući proceduru propisanu čl. 127., 150. i 151. („Narodne novine“ 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR), slijedi iz dokumentacije i iskaza saslušanih svjedoka, pa iz istog proizlazi:
-da spisu prileži dokumentacija iz koje slijedi da se tuženik obratio svim sindikatima dopisom od 29.12.2021. o namjeravanom donošenju odluke o kolektivnom višku radnika kod tuženika zbog negativnog utjecaja na poslovanje i financijski položaj koji je uzrokovan povišenjem troškova rada, izvršavanja obveza po izdanim vrijednosnim papirima i negativnom trendu poslovanja, radi čega je potrebno ustrojavanje učinkovite centralizirane organizacije te smanjenja broja radnika i smanjenja troškova, dakle uz zahtjev da se iste grupe funkcionalnih poslova koje se odnose na korporativne funkcije obavljaju centralizirano te ukinu nepotrebne organizacijske jedinice u kojima se obavljaju poslovi korporativnih funkcija. Pri tome tuženik obrazlaže radna mjesta na kojima je iskazan višak zbog centralizacije poslovanja, radna mjesta na kojima je iskazan višak zbog ukidanja nepotrebnih organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, kriterije o kojima bi se vodilo računa kod odabira kolektivnog viška radnika, vremenski okvir -rokovi, mjere koje se poduzimaju radi zbrinjavanja viška radnika, iznos i obračun otpremnina, a sindikatima su dostavljeni: popis potencijalnog viška radnika, funkcionalne grupe poslova, nacrti pravilnika i organizacijske sheme korporativnih funkcija i dr. Nadalje je dopisima od 04.03.2022. 21.03.2022., 08.04.2022., tuženik odgovorio i dao pojašnjenja na očitovanja sindikata;
- da je bit kolektivnog viška radnika, odnosno razlog što se na to išlo, bila potreba da se provede centraliziranje poslova, što je nužno uzrokovalo smanjenje broja radnika jer su se poslovi krenuli obavljati u jednom mjestu, da se poboljša s jedne strane ekonomičnost poslovanja, potom da se postigne bolja organiziranost poslovnih funkcija, a između ostalog i smanji broj zaposlenih što bi rezultiralo smanjenjem troškova i boljom efikasnošću radnika. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka HKZ, voditeljice Službe za upravljanje ljudskim potencijalima, koja osim toga navodi da se na ovaj način spriječilo da svaka podružnica bude praktično "država" za samu sebe Naime, tuženik je imao 12 podružnica, gdje je svaka imala primjerice svoju pravnu službu, svoje financije, svoje računovodstvo, svoju nabavu, svoje ljudske resurse, što je rezultiralo nejednakim postupanjem u jednom trgovačkom društvu, odnosno nedosljednošću provođenja poslovnih odluka. Uz navedeno valja ukazati da iz iskaza svjedoka ĆK, predsjednika Nezavisnog sindikata radnika Zagrebparkinga, slijedi da su Sindikati pozdravljali činjenicu da se smanji administrativno osoblje, kojeg je bilo previše.;
- da je postupak savjetovanja sa sindikalnim partnerima vezan sa mogućim viškom radnika formalno pravno počeo 30.12.2021. kada je poslodavac svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, na 21 adresu uputio namjeru utvrđivanja kolektivnog viška radnika i to na administrativnim poslovima, a zbog mogućeg restrukturiranja, odnosno reorganizacije koju planira provesti. Taj postupak savjetovanja je trajao od 30.12.2021. pa do 08.04.2022. i tijekom tog postupka održavani su sastanci sa sindikalnim partnerima, bilo masovni sastanci na kojima su bili prisutni predstavnici svih sindikata koji djeluju kod tuženika, bilo sastanci u manjim grupama, bilo sastanci jedan na jedan, dakle sa samo jednim sindikatom i razmjenjivani su niz dopisa u kojem se obrazlaže poslodavčeva potreba za smanjenjem broja radnika na administrativnim poslovima, a paralelno s tim sindikati su kroz taj postupak nastojali otkloniti potrebu za otkazivanjem ugovora o radu većem broju radnika. Rezultat savjetovanja u tih 4 mjeseca je bio da se broj od 544 radnika za koje je Uprava smatrala da predstavljaju kolektivni višak, smanjio na 414 radnika. Savjetovanje je okončano 08.04.2022. kada je poslodavac svim sindikatima dostavio svoje konačno očitovanje čime je zaključen postupak savjetovanja i uputio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje dopis i sve relevantne podatke koje zakon nalaže da je provedeno savjetovanje i da je utvrđen kolektivni višak radnika sa svim relevantnim podacima koje zavod zahtijeva. Zavod je mjesec dana nakon zaprimanja dopisa tuženika dostavio svoje očitovanje poslodavcu u kojem očitovanju je naveo da ne vidi zapreke za otkazivanje ugovora o radu radnicima kako je naveo u obavijesti. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka HKZ. Sve navedeno potvrđuje i svjedok ĆK predsjednik Nezavisnog sindikata radnika Zagrebparkinga, navodeći da je negdje u prosincu 2021. prema sindikatima koji djeluju unutar tuženika, Uprava Društva uputila prijedlog restrukturiranja sa centralizacijom zajedničkih poslova. Ta komunikacija se nadalje između Uprave i sindikata vodila na način da su sindikatima upućivali e-mailove ili slali dopise. Objasnili su da ima 717 radnika kod tuženika koji su višak. Međutim, nakon očitovanja svi su se sindikati tome usprotivili. Nakon očitovanja sindikata i komunikacije sa Upravom Društva, taj broj se u konačnici smanjio na 414 radnika koji su utvrđeni kolektivnim viškom. Naime, sindikati su prigovarali činjenici da tuženik ima namjeru otpustiti tzv. operativno osoblje, primjerice kućne majstore, čistačice, čuvare i dr., što su "spasili" budući je kod tuženika bio deficit takvih radnika;
-da je tuženik uz dopis od 08.04.2022. sindikatima dostavio, između ostalog i završni popis radnika po funkcionalnim grupama, a poimence onih koji ostaju u radnom odnosu u odnosu na stručnu spremu, te poimence onih koji se uvrštavaju u kolektivni višak, pa je u isti uvršten i tužitelj kao Pomoćnik Voditelja podružnice. Tuženik je predvidio i slobodna radna mjesta u operacijama, te su posebno prikazani i radnici koji su iskazali osobni interes za prepuštanje prava i u uvrštenje u program;
-da je o provedenom savjetovanju dana 8. travnja 2022. obaviješten Hrvatski zavod za zapošljavanje, kako slijedi iz ovog dopisa, koji je dopisom od 9. svibnja 2022., obavijestio da nije utvrđeno pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak temeljem čl. 128.st.2. ZR-a;
-da je tuženik 13.05.2022. donio: Odluku o izmjenama odluka o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora i Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom kod tuženika, Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika, Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa, u pogledu čega se tuženik prethodno dopisom od 29.04.2022. uz prijedloge Pravilnika, obratio sindikatima;
-da prema Pravilniku o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika od 13.05.2022., unutar Podružnice Vladimir Nazor, Ured voditelja te Podružnice, više ne postoji, odnosno brisan je zbog prestanka obavljanja poslova u toj organizacijskoj jedinici. Pravilnikom o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom kod tuženika od 13.05.2022., brisano je radno mjesto Pomoćnika voditelja Podružnice u Podružnici tuženika Vladimir Nazor. Okolnost da je tuženik donio Pravilnik o organizaciji tuženika – Podružnice Vladimir Nazor u ožujku 2023., te na koji način je tada postavio organizacijsku strukturu ove podružnice, nije odlučna činjenica, budući da je ovaj Pravilnik donesen u 2023. godini. Dakle, nakon što je dovršen kolektivni višak o kojem se raspravlja u ovom postupku;
-da iz iskaza svjedoka HKZ, slijedi da je treći set savjetovanja sa sindikatima odrađen prije donošenja pojedinačnih odluka o otkazivanju ugovora o radu radnicima koji su utvrđeni kolektivnim viškom te je proveden postupak suodlučivanja ili savjetovanja. Iskaz ovog svjedoka sud prihvaća ocjenjujući ga istinitim, budući da i iz iskaza svjedoka ĆK slijedi da su sindikati dobivali nacrt tj. prijedlog odluke da će se pojedinom radniku otkazati ugovor o radu, a na savjetovanje. Suprotnom iskazu svjedoka IK, predsjednika Novog sindikata, sud ne poklanja vjeru, budući sam svjedok iskazuje da u ovo nije siguran. Time je tuženik i u odnosu na tužitelja proveo savjetovanje u pogledu otkazivanja Ugovora o radu za Pomoćnika Voditelja Podružnice Vladimir Nazor, sukladno čl. 150. ZR-a;
-da je u postupku kolektivnog viška radnika, donošenju akata kao i u postupku otkazivanja Ugovora o radu kod tuženika djelovalo više sindikata, kako to slijedi iz iskaza svjedoka HKZ i ĆK. S obzirom da se ti sindikati nisu, u smislu čl. 153.st.4. ZR-a, sporazumjeli o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća (kojeg nema kod tuženika), niti su o tome obavijestili tuženika, tuženik je savjetovanjem sa sindikatima koji su u to vrijeme djelovali kod tuženika ispunio svoju obvezu predviđenu čl.127. i 150. ZR-a. Stoga nije u pravu tužitelj kada tvrdi da tuženik nije proveo postupke sukladno navedenim Zakonskim člancima na zakonit način;
-da kod tuženika više ne postoji radno mjesto Pomoćnika Voditelja Podružnice Vladimir Nazor, te se isti poslovi više ne obavljaju u ovoj Podružnici, te ne postoji radno mjesto koje bi bilo odgovarajuće ranijem radnom mjestu pomoćnika voditelja podružnice, što posljednje slijedi iz jasnog iskaza svjedoka HKZ. Prema Pravilniku o III izmjenama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika-Podružnice Vladimir Nazor od 04.12.2019., slijedi da su poslovi pomoćnika voditelja obuhvaćali: pomaganje voditelju podružnice u rukovođenju poslovnim procesima za koje je zadužen i po nalogu voditelja je organizirao rad poslovnih procesa, brinuo o pravovremenom, zakonitom i kvalitetnom izvršavanju poslova i zadaća u poslovnim procesima za čiju je organizaciju zadužen, raspoređivao poslove i zadatke na rukovoditelje sektora/službi/odjela podružnice, objedinjavao rad u poslovnim procesima za čiju je organizaciju zadužen te davao upute za obavljanje zadaća i poslova, obavljao najsloženije stručne zadaće u poslovnim procesima rada podružnice, sudjelovao u organizacijskom vođenju i stručnom radu na izradi i provedbi planskih dokumenata i akata podružnice, izrađivao prijedloge projekata strateški važnih za razvoj djelatnosti podružnice i dr. Dakle, ovi poslovi su bili povezani sa samom Podružnicom i pomaganju voditelju ove Podružnice, koji poslovi tuženiku više nisu potrebni u navedenom opsegu. Naime iz iskaza svjedoka OK, Voditelja Podružnice Vladimir Nazor od 01.02.2022., slijedi da osobno nije zadavala nikakve zadatke tužitelju da ih obavlja te je izravno nadređena voditeljima poslovnih jedinica;
-da je osim tužitelja poslove Pomoćnika voditelja u Uredu Voditelja Podružnice Vladimir Nazor, obavljao i EK, međutim on je isto dobio otkaz Ugovora o radu iz istih razloga kao i tužitelj, kako to slijedi iz iskaza svjedoka HKZ. Navedeno slijedi i iz iskaza samog tužitelja, koji potvrđuje da je isti uvršten u kolektivni višak kao i on te mu je uslijedila odluka o otkazu. Zbog činjenice da su pomoćnici voditelja ove Podružnice, svi uvršteni u Kolektivni višak i prestala je potreba za obavljanjem njihovih poslova, tuženik nije bio u obvezi primijeniti kriterije iz odredbe čl. 115. st.2. ZR-a. Suprotne navode tužitelja sud ne može prihvatiti, jer je osim toga tužitelj bio Pomoćnik voditelja Podružnice Vladimir Nazor, za koje konkretno radno mjesto je sklopio Ugovor o radu, dakle u ovoj konkretnoj Podružnici, te je samim time neusporediv s radnicima koji su poslove pomoćnika voditelja eventualno obavljali u drugim podružnicama tuženika i koje podružnice su do centralizacije funkcionalnih poslova imale svoje akte s opisima radnih mjesta;
-da je tužitelju nuđen popis radnih mjesta na operativnim poslovima koje je tuženik nudio svim radnicima za koje je bilo izvjesno da će biti utvrđeni kolektivnim viškom, međutim tužitelj iste nije želio prihvatiti, jer je ocijenio da ista nisu bila adekvatna njegovoj stručnoj spremi, budući je bilo samo par radnih mjesta za koja je bila predviđena VSS, ali se radilo o poslovima u pogledu agronomije ili tehničkih fakulteta. Da su ovi poslovi ponuđeni tužitelju slijedi iz iskaza svjedoka DK koja kod tuženika radi na poslovima eksperta za ljudske potencijale, kada iskazuje da je zajedno s kolegicom popis raspoloživih radnih mjesta. Navedeno slijedi i iz izjave od 23.03.2022., koju je potpisao tužitelj;
-da je tužitelj ocijenio da je sposoban obavljati poslove Voditelja hostela Arena i Voditelja hostela Grada mladih, za koje poslove se predviđalo da nadalje neće biti popunjeni radi odlaska tih voditelja u mirovinu i prihvaćanja sporazumnog raskida ugovora o radu, što slijedi iz iskaza tužitelja. Iz iskaza svjedoka OK, Voditelja Podružnice Vladimir Nazor, slijedi da je izabrala za Voditelja hostela Arena, HK, a za Voditelja hostela Grada mladih, ŽK, te da tužitelju nije nudila ta radna mjesta jer je procijenila da on nema kompetencije da bude voditelj istih. Nadalje da ima ovlast da izabere po svojoj procjeni i nahođenju radnika koji će obavljati poslove u njenoj Podružnici, a pri izboru konkretnih voditelja, vodila se time da takav radnik ima organizacijske sposobnosti, da redovito dolazi na posao, da ima komunikacijske vještine, iskustvo u radu i uvid u poslovanje Podružnice. U odnosu na pozivanje tužitelja da bi mu tuženik bio dužan ponuditi jedno od navedenih mjesta, valja ukazati da kako u Podružnici Vladimir Nazor, od kolektivnog viška radnika ne postoji radno mjesto pomoćnika voditelja, i tuženik je obojici otkazao ugovor o radu, to nema obveze tuženika ponuditi tužitelju druga radna mjesta kako unutar Podružnica, tako niti u korporativnim servisima.
8. Iz svega prethodno obrazloženog proizlazi da je tuženik imao opravdan razlog za donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, sukladno odredbi čl. 115.st.1.al.1. ZR-a, kojim je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
9. Autonomno je pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice. Nastavno na navedeno, poslodavac zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., od 13. svibnja 2022., koji je dakle donijet prije nego li je tužitelju otkazan ugovor o radu, ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj radio, te je Pravilnikom o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom kod tuženika od 13.05.2022., brisano radno mjesto Pomoćnika voditelja Podružnice u Podružnici tuženika Vladimir Nazor. Dakle, poslovi koje je tužitelj obavljao više se ne obavljaju u istoj Podružnici jer su tuženiku nepotrebni u cjelokupnom opsegu kako ih je tužitelj obavljao. Pri tome nije relevantno da li je dio tih poslova centraliziran. 10. Tužitelj ističe da je odredbom članka 167. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. sklopljenog dana 30.12.2019. na razdoblje od 4 godine, propisano da će se na temelju toga kolektivnog ugovora u roku od 90 dana sklopiti i njegovi dodaci – prilozi koji će sadržavati grupe složenosti poslova s radnim mjestima, pojedinačne koeficijente složenosti poslova za ta radna mjesta te dodatke za otežane uvjete rada (st.1.) te nadalje da će se do sklapanja tih dodataka- priloga, primjenjivati prilozi utvrđeni pravilnicima odnosno drugim internim aktima poslodavca kojima je regulirano pitanje sistematizacije radnih mjesta u podružnicama te Direkciji. Prema mišljenju tužitelja isto znači da je bilo koja intervencija u priloge pravilnika o sistematizaciji Podružnice Vladimir Nazor moguća jedino u vidu sklapanja odgovarajućeg dodatka Kolektivnog ugovora, odnosno eventualno nakon sklapanja takvog dodatka, što se nije dogodilo. Iz iskaza svjedoka ĆK slijedi da je poslodavac mogao donositi akt o organizaciji kada god poželi, te isto tako i njegove izmjene i dopune, a bio je vezan uz sindikate i pregovore sa sindikatima u pogledu sistematizacije, odnosno tarifnog dijela koji sadrži koeficijente radnih mjesta, dodatke s pozicije otežanih uvjeta rada i drugo o čemu se treba pregovarati. Sud smatra da tuženik kao poslodavac ima pravo provesti reorganizaciju i posljedično tome izmijeniti sistematizaciju na što ne mogu utjecati kolektivni ugovori kao dvostrani obveznopravni akti, kojima se za radnike u ovom konkretnom slučaju u tarifnom dijelu nastoje osigurati što povoljnija materijalna prava.
11. Pozivanje stranaka na Direktivu Vijeća 98/59/EZ o usklađivanju zakonodavstava zemalja EU-a u odnosu na kolektivno otkazivanje (tzv. direktiva kolektivnog viška), koja je u cijelosti implementirana u Zakon o radu, te posljedično donesene odluke Suda Europske unije u predmetu C-188/03 - ĐK v NK (2005) te C-44/08 Akavan EK i ostali protiv Fujitsu Siemens Computers Oy (2009), svodi se na prijepor u pogledu činjenice da li je tuženik prvo trebao donijeti odgovarajuću sistematizaciju radnih mjesta pa potom utvrditi kolektivni višak ili je trebao postupiti suprotno. U odnosu na navedeno niti Direktiva a niti Zakon o radu ne daju konkretan odgovor, a niti to proizlazi iz navoda stranaka kojim objašnjavaju citirane odluke Suda Europske unije. Mišljenje ovog suda je da u situaciji kada je tuženik imao veliki broj podružnica koje su imale svoje sistematizacije radnih mjesta a imao je namjeru centralizirati korporativne poslove, da je time bio u poziciji da s velikom sigurnošću može zaključiti koji poslovi su mu nepotrebni i uzrokuju financijsko opterećenje za poslovanje Društva. Stoga je opravdano krenuo u savjetovanje sa sindikatima u pogledu kolektivnog viška te nakon toga u kreiranje i donošenje pravilnika kojima je definirao radne pozicije (radna mjesta), nakon čega su uslijedile i konkretne odluke o poslovno uvjetovanim otkazima radnicima koji su utvrđeni viškom.
12. Uz sve navedeno a u odnosu na samo savjetovanje sa Sindikatima, valja ukazati da se u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1162/2022-2 od 9. siječnja 2024. ističe; „Uz tako izričito propisanu obvezu sindikata, po ocjeni ovog suda, propust sindikata da postignu sporazum o sindikalnom povjereniku i o tome obavijeste poslodavca ne može ići na štetu poslodavca. Stoga, po ocjeni ovog suda, u situaciji kad nije formirano radničko vijeće niti je određen sindikalni povjerenik niti je o tome poslodavac obaviješten, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150. st. 1. ZR-a.“ Stoga u konkretnom slučaju tuženik nije bio u obvezi provesti savjetovanje sa Sindikatima koji djeluju kod tuženika kako u odnosu na kolektivni višak tako i u odnosu na donošenje akata o sistematizaciji radnih mjesta. Navedeno imajući u vidu da iz jasnog iskaza svjedoka ĆK slijedi da u vrijeme provođenja savjetovanja u pogledu kolektivnog viška radnika, dakle tijekom 2021. i 2022. kod tuženika nije postojalo radničko vijeće, a Sindikati se nisu sporazumjeli o osobi sindikalnog povjerenika koji ima prava i obveze radničkog vijeća.
13. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu. S obzirom da je Odluka o otkazu dopuštena, nije sukladno čl. 124. st. 1. ZR- a bilo uvjeta niti za vraćanje tužitelja na rad, pa je i taj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
14. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka i druge dokaze, sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, a niti provoditi, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke.
15. Budući da je tužitelj Odluku o otkazu zaprimio 18.07.2022., kako je na istoj notirano, a Zahtjev za zaštitu prava je tuženiku podnio 29.07.2022., te je tužba podnesena 28.08.2022., to je tužitelj postupio sukladno čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17. i 98/19.).
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), Odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u toč. 4. da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.) i tuženiku priznati troškove postupka u visini jednokratne nagrade od 200 bodova ili 400,00 eura i PDV 25% ili ukupno 500,00 eura.
17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izrekama presude.
U Zagrebu 12. veljače 2025.
Sudac:
Marina Braje Meznarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu na odlučivanje.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
