Poslovni broj: UsI-434/2022-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Alan Milinković, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 70, protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, 14. veljače 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/20- 01/944, URBROJ: 513-04-22-2, od 21. siječnja 2022. godine.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/20-01/944, URBROJ: 513-04-22-2, od 21. siječnja 2022. godine, odbijena je žalba MĆ (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Hvar, KLASA: UP/I-410-20/2016-01/708, URBROJ: 513-07-17/08-2020-13, od 30. lipnja 2020. godine, kojim mu je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 163.677,83 kn, te utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 8.183,89 kn.
2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 22. veljače 2022. godine tužitelj je naveo da su tijela državne uprave prilikom izračuna porezne obveze uspoređivali nekretninu koja je samo približno iste kvadrature kao predmetne nekretnine, ali da ni u jednom drugom pogledu nije sličnih karakteristika. Protivio se utvrđenim vrijednostima predmetnih poljoprivrednih nekretnina iz razloga jer ih već nitko ne obrađuje, zapuštene su i nepristupačne, te ih nitko ne želi kupiti. Istaknuo je da je predmetna nekretnina u Vrbanju u lošem stanju, neodržavana, nepogodna za stanovanje, puna vlage, te derutna. Predložio je da se napravi očevid na licu mjesta. Drži da ako je ukupna vrijednost predmetnih nekretnina 163.677,83 kn, a on je vlasnik 1/2 tih nekretnina, da je onda trebao biti obvezan na plaćanje samo 1/2 poreza, a to je 4.091,95 kn, a ne 8.183,89 kn. Naveo je da tuženik nije uzeo u obzir činjenicu da predmetne nekretnine nisu upisane u zemljišne knjige, te da nisu upisane na pogodan način u smislu da postoji više zk tijela ili nije usklađen katastar sa zemljišnim knjigama. Tužitelj je predložio i da se on sasluša, te da se poništi rješenje tuženika.
3. Podneskom od 15. siječnja 2025. godine tužitelj je istaknuo prigovor zastare utvrđenja porezne obveze.
4. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.
5. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 16. siječnja 2025. godine stranke, iako uredno pozvane, nisu pristupile. Sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaze očevidom na licu mjesta i njegovim saslušanjem iz razloga jer je smatrao da isti nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njih, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza.
6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Člankom 9. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj 69/97, 26/00 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 127/00 - članak 172. Općeg poreznog zakona, 153/02, 22/11 i 143/14; u daljnjem tekstu ZPPN) propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod tržišnom vrijednosti nekretnine razumijeva cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 4. tog članka propisano je da Porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. Stavkom 7. istog članka određeno je da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz članka 9. stavaka 4. i 6. ZPPN-a manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, odnosno ako se nekretnine u financijskim izvještajima vrednuju po modelu troška. Stavkom 8. tog članka propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz članka 9. stavka 7. ZPPN-a utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.
10. Člankom 14. stavkom 2. ZPPN-a određeno je da ako se stječe nekretnina na temelju odluke suda ili drugog tijela, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke.
11. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je tužitelj temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Jadranke Plenković, kao sudskim povjerenikom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, od 10. veljače 2016. godine pod poslovnim brojem O.7462/15-6, UPP/OS-6/16-4, od pok. FĆ, naslijedio 1/2 suvlasničkog dijela nekretnina upisanih u K. O. [katastarska općina], K. O. [katastarska općina], K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina]. Tuženik je u prijašnjem upravnom postupku poništio prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 10.650,90 kn, s uputom da prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku navede usporedne podatke koje je koristilo pri procjeni tržišne vrijednosti naslijeđenih nekretnina, te da tužitelju dostavi zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti nekretnina. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je sukladno ovlasti iz članka 9. ZPPN-a procjenom utvrdilo tržišnu vrijednost naslijeđenih predmetnih nekretnina, a koristeći se usporednim podacima o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme. Sve to je konstatirano u zapisniku o utvrđivanju osnovice poreza na promet nekretnina od 07. svibnja 2020. godine koji je dostavljen tužitelju. Prvostupanjsko tijelo je kao usporedne podatke o cijenama nekretnina koristilo ugovor o kupoprodaji nekretnina u K. O. [katastarska općina], te utvrdilo da je tržišna vrijednost naslijeđenih poljoprivrednih nekretnina u toj katastarskoj općini 5,49 kn/m[2] . Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine u K. O. [katastarska općina] je utvrđeno da je tržišna vrijednost naslijeđenih poljoprivrednih nekretnina u toj katastarskoj općini 15,48 kn/m[2] , dok je iz ugovora o kupoprodaji nekretnina u K. O. [katastarska općina] utvrđeno da je tržišna vrijednost naslijeđenih poljoprivrednih nekretnina u toj katastarskoj općini 12,53 kn/m[2] . Iz ugovora o kupoprodaji nekretnina u K. O. [katastarska općina] je utvrđeno da je tržišna vrijednost naslijeđenih poljoprivrednih nekretnina u toj katastarskoj općini 9,29 kn/m[2] , naslijeđenog građevinskog zemljišta 175,44 kn/m[2] , te naslijeđenog dijela kuće 4.800,00 kn/m . Na temelju svih tih usporednih podataka, prvostupanjsko tijelo je 30. lipnja 2020. godine donijelo rješenje kojim je kao osnovicu poreza na promet predmetnih nekretnina u ovoj upravnoj stvari utvrdilo iznos od 163.677,83 kn, te utvrdilo porez po stopi od 5% u iznosu od 8.183,89 kn. Povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv tog rješenja, tuženik je istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.
12. Suprotno tvrdnjama tužitelja, prvostupanjsko tijelo je sukladno članku 9. ZPPN-a pravilno utvrdilo tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina, a koristeći se usporednim podacima koji se nalaze u spisu tuženika, tako da i ovaj sud prihvaća da je tržišna cijena m² predmetnih nekretnina koja je utvrđena iz tih usporednih podataka, realna tržišna cijena. Paušalne tvrdnje tužitelja da su predmetne nekretnine neobrađene i zapuštene, da ih nitko ne želi kupiti, da su vlažne, nepogodne za stanovanje i derutne, pored usporednih podataka koji se nalaze u spisu tuženika, nisu ni od kakvog utjecaja na zakonitost rješavanja ove upravne stvari.
13. Prilikom utvrđivanja poreza u ovoj upravnoj stvari, tijela državne uprave su tužitelja obvezala upravo za 1/2 naslijeđenih suvlasničkih nekretnina pok. FĆ, a ne za cijeli dio suvlasničkih nekretnina pok. FĆ kako to pogrešno navodi tužitelj. Vrijednost predmetnih nekretnina od 163.677,83 kn je upravo ona koju je naslijedio tužitelj (1/2 suvlasničkih nekretnina pok. FĆ), te je na taj iznos dužan platiti 5% poreza, odnosno 8.183,89 kn.
14. Suprotno navodima tužitelja, u ovoj upravnoj stvari nije nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze propisana člankom 108. stavkom 1. Općeg poreznog („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20; u daljnjem tekstu OPZ). Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze u ovoj upravnoj stvari je počela teći 01. siječnja 2017. godine, odnosno istekom godine u kojoj je sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a nastala porezna obveza. Porezna obveza je, temeljem članka 14. stavka 2. Zakona, nastala u trenutku pravomoćnosti predmetnog rješenja o nasljeđivanju, a to je 03. ožujka 2016. godine. Stoga je jasno da do trenutka donošenja rješenja tuženika (21. siječnja 2022. godine) nije nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetne porezne obveze, jer do tada nije prošao, odredbom iz članka 108. stavka 1. OPZ-a, propisani rok od šest godina.
15. Ni ostali tužiteljevi navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
16. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.
17. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.
18. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Splitu, 14. veljače 2025. godine
S U T K I NJ A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.
DNA: - opunomoćeniku tužitelja
- tuženiku
- u spis
NACRT ODLUKE IZRADIO
VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ
