REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: P-2688/2024-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja HF (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice UF (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 5. veljače 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tuženice, dana 14. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženici platiti tužitelju iznos od 25.150,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3.3.2010. godine do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu do 4.326,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (14.2.25.) do isplate, sve kamate do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana. II Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 17.856,42 eura i s dijelom zahtjeva kojim na dosuđeni iznos glavnice od 25.150,93 eura kamatu potražuje od 1.2.2010. do 2.3.2010. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj, odvjetnik podnio je dana 3.3.2010. godine tužbu protiv tuženice, kao nasljednice iza pokojnog DF i tužbom potražuje isplatu iznosa od 324.038,82 kn na ime troškova zastupanja pokojnog u zemljišno knjižnom, parničnom postupku, postupku pred gradskim tijelima i postupku pred HZMO.

1.2. Uz glavno potraživanje tužitelj potražuje i kamatu i to od 1.2.2010. godine do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne osporava da bi tužitelj zastupao njezinog pokojnog oca, ali tvrdi da je njezin otac obveze uredno podmirio. Tuženica prigovara i stavkama zahtjeva i smatra da isti nisu ili bili potrebni unutar postupaka ili da je tužitelj za pojedine radnje zahtjev postavio u previsokom iznosu. Konačno, tuženica ističe i prigovor zastare. Predlaže zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spise ovo suda broj O- 1429/2023, predmete broj Z-36764/06, Z-27261/2006, Z-30832/05, P-13974/2001, spis HZMO-a, u presude, rješenja, proveden je dokaz saslušanjem stranka.

3.1. Cijeneći sve provedene dokaze ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, kako je odlučeno u točki I izreke ove presude.

4. Uvidom u spis ovog suda broj O-1429/2023 utvrđeno je da je tuženica utvrđena univerzalnom oporučnom nasljednicom iza pokojnog DF, preminulog **.**.2009. godine pa je ona pasivne legitimirana u odnosu na dugove iza svojeg pokojnog oca.

4.1. Uvidom u predmete ovog suda broj Z-36764/06, Z-27261/2006, Z- 30832/05, P-13974/2001, spis HZMO-a utvrđeno je tužitelj poduzimao pravne radnje za pokojnog DF.

4.2. Temeljem utvrđenog u 4. -4.1. tuženica će biti u obvezi platiti potraživanje tužitelja, ukoliko sud nađe da je isto osnovano.

5. Tuženica u svojem iskazu tvrdi da zna da je tužitelj za njezinog oca obavljao određene pravne poslove, a iako joj financijski dogovori oca i tužitelja nisu poznati, smatra da njezin otac ništa nije ostao dužan tužitelju. Tu tvrdnu obrazlaže na dva načina. Prvi, a imajući u vidu da je njezin otac bio vozač taksija, da je on tužitelja vozio tj. obavljao usluge vožnje za njega, što je tužitelj kompenzirao kroz vršenje pravnih poslova za njezina oca. Drugi, da među očevom dokumentacijom nije našla niti jedan račun tužitelja, a što bi podržavalo njezino shvaćanje da su otac i tužitelj usluge međusobno kompenzirali. Konačno, tuženica generalno izjavljuje da njezin otac nije nikome ostao dužan, jer je imao novaca.

5.1. Ne ulazeći u usporedbu njezinog iskaza i iskaza tužitelja, već samo cijeneći radnje koje je tuženica poduzela tijekom ostavinskog postupka i povezujući iste sa iskazom tuženice, sud utvrđuje da se iskaz tuženice ne može prihvatiti.

5.2.Naime, sama je tuženica 16.12.2009. godine (list 30) u ostavinskom postupku dostavila popis dugovanja iza svojeg pokojnog oca pa se u tom popisu utvrđuje da je po smrti oca ostao dug prema kartici Diners u iznosu od 153.727,58 kn, da je prema poreznoj upravi dug za mirovinska i zdravstvena davanja ostao u iznosu od 300.000,00 kn, da je različitim fizičkim osobama otac ostao dužan 82.300,00 kn, 300.000,00 kanadskih dolara, i da je njoj osobno, dakle tuženoj ostao dužan 125.125,00 kn.

5.3. Cijeneći samo dugove koji su u visini teško osporivi, dakle, onaj prema kreditnoj kartici i prema državi s osnova mirovinskih i zdravstvenih davanja, teško se ože prihvatiti iskaz tuženice prema kojoj njezin otac nikome nije ostao dužan.

5.4. Suprotno tuženici iskazuje tužitelj iz čijeg iskaza je utvrđeno da je oca tuženice poznavao jako dugo, jer je on bio stranka odvjetnika kod kojeg je tužitelj obavljao vježbenički staž i u tom su uredu započeli određeni pravni poslovi koje je tužitelj nastavno sređivao i pružao odvjetničke usluge ocu tužene. Iz njegovog iskaza proizlazi da je sa ocem tužene imao dogovor da će mu usluge biti plaćene kada otac tužene uspije prodati nekretnine u odnosu na koje je tužitelj i obavljao određene pravne radnje.

5.5. Uspoređujući sadržaj iskaza tužitelja sa predmetnima u odnosu na koje tužitelj i potražuje troškove zastupanja sud nastavno mora prihvatiti kao istiniti iskaz tužitelja, jer se u tim predmetima utvrđivalo pitanje prava vlasništva, odnosno provodila se uknjižba u zemljišne knjige, a u odnosu na određene nekretnine, koje je u konačnici tuženica naslijedila iza svojeg oca.

5.6. Imajući u vidu utvrđeno pod 5.2. sud nastavno prihvaća iskaz tužitelja da mu otac tužene usluge nije platio, a nastavno se i prihvaća iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi da nije točno da su on i otac tuženice usluge međusobno kompenzirali na način da je jedan pružao usluge taksi prijevoza, a drugi pravne usluge.

6. U ovako utvrđenom činjeničnom stanju (5. -5.6.) sud utvrđuje i prihvaća iskaz tužitelja prema kojem njegove odvjetničke usluge tj. pravne radnje nisu plaćene pa ih je dužna platiti tuženica.

6.1. Naime, uvidom u predmete za koje tužitelj potražuje troškove nesporno je utvrđeno da je između tužitelja i oca tuženice zaključen ugovor o nalogu (čl. 763 Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO), pri čemu se prihvaća i tvrdnja tužitelja da je postojao dogovor da će se usluge tužitelju platiti nakon obavljenog posla (čl. 776 ZOO-a).

6.2. Sud smatra da je takav, usmeni ugovor tužitelja i oca tuženice valjan, jer nije u suprotnosti s odredbama Zakona o odvjetništvu (NN 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21 – u daljnjem tekstu ZO).

6.3. Naime, jedino ograničenje koje propisuje ZO i koji je u tom dijelu lex specialis u odnosu na ZOO jest odredbe čl. 19. ZO-a koji regulira ugovaranje nagrade prema uspjehu u pružanju pravne pomoći, o čemu se ne radi u ovoj pravnoj situaciji. Tužitelj ne tvrdi da je ugovorio takvu nagradu, već je dokazao da su stranke ugovora o nalogu ugovorile plaćanje po okončanju postupaka.

7. U odnosu na pitanje zastare, a koji prigovor je istaknula tuženica, sud ističe da je ustaljena sudska praksa takova da iz iste proizlazi da potraživanje odvjetnika s osnova obavljene usluge zastupanja zastarijeva u općem zastarnom roku, dakle u roku od 5 godina.

7.1. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO-a).

7.2. U ovom je sporu sporno kada zastara počinje teći, nakon svake obavljene radnje (podnošenje podneska, zastupanje na ročištu za glavnu raspravu) ili, u smislu odredbe čl. 776. ZOO-a nakon obavljenog posla.

7.3. Ova je pravna nedoumica riješena kroz odluku Ustavnog suda broj U-III- 1932/2020 u kojoj taj sud ističe da je u slučaju zastupanja stranke u sudskom postupku posao obavljen kada je zastupanje završeno donošenjem pravomoćne sudske odluke, odnosno eventualno i prije otkazom ili opozivom punomoći. Završetkom zastupanja odvjetnik kao nalogoprimac ima pravo od stranke zahtijevati naknadu odnosno nagradu za obavljeni posao.

7.4. Tome u prilog govori, kako ističe Ustavni sud, i sadržaj Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ( u daljnjem tekstu Tarifa) koji su bili na snazi u vrijeme zastupanja oca tuženice, i to Tarifa koja je stupila na snagu 5.7.2004. koja u uvodu navodi da Tarifa određuje način plaćanja odvjetničkih usluga koje su stranke dužen platiti za radnje obavljene po punomoći ne znači da će odvjetnik stranci ispostaviti račun nakon svake obavljene radnje, već upravo suprotno znači da će odvjetnik, a sukladno odredbama ZOO-a koji se odnose na nalog, svoju uslugu obračunati nakon što izvrši nalog.

7.5. Dakle, na pitanje zastare potraživanje tužitelja ima se primijeniti zastari rok koji je vezan uz dovršetak postupaka u kojima je tužitelj zastupa oca tuženice, a ne rok koji počinje teče od dana poduzimanja svake pojedine radnje.

7.6. Takvo shvaćanje dodatno je osnaženo tbr. 48. čl. 4 Tarife koja je stupila na snagu 1.1.2010. godine u kojem je jasno navedeno da naplata odvjetničke usluge dospijeva okončanjem postupka. Pri tome sud ističe da ranije Tarife uopće nisu sadržavale odredbu o dospijeću pa ovaj sud prihvaća tumačenje Ustavnog suda iz koje u bitnome proizlazi da se na pitanje odvjetničkog rada i početka zastarnog roka za naplatu usluga ima promatrati cjelokupno razdoblje u kojem je odvjetnik zastupao stanku, a ne vrijeme poduzimanja svaka radnja pojedinačno.

8. Primjenjujući navedeno ovaj sud nalazi da je potraživanje tužitelja u odnosu postupak pred gradskim tijelima i to Gradskim zavodom za prostorno uređenje, koji se sastojao od prijedloga radi izmjene GUP-a 4.2.2005. godine, a za koji tužitelj potražuje 925,00 kn u zastari, jer je tužbe podnesena dana 3.3.2010. godine, dakle protekom roka od 5 godina.

9. Nadalje, u cijelosti je odbijen zahtjev u iznosu od 2.623,00 kn na ime zastupanja u predmetu broj Pp-486/01, jer u odnosu na taj predmet i sam tužitelj tijekom postupka navodi da za isti ne potražuje troškove, iako ne povlači tužbu za taj dio zahtjeva.

9.1. Sud nije niti mogao izvršiti uvid u taj predmet, jer je prema podacima dobivenima od pisarnice isti uništen, a tužitelj nije na drugi način dokazao radnje koje je izvršio za oca tuženice pa, u konačnici, visini zahtjeva uopće nije dokazana po tužitelju.

10. Sud nalazi da su, djelomično osnovani zahtjevi tužitelja za odvjetničke troškove poduzete u zemljišno knjižnim predmetima brojevi Z-36764/06, Z- 27261/2006, Z-30832/05, P-13974/2001, jer su navedeni predmeti okončani unutar roka od pet godina od dana pokretanja ovog spora (7.5.).

10.1. Odlučujući o tome pripada li tužitelju nagrada sud je imao u vidu odredbu čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) i Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika važeću u vrijeme poduzimanja radnje, jer je tužitelj svoj zahtjev temelji upravo na toj tarifi.

10.2. Uvidom u citirane predmet sud utvrđuje da je osnovano potraživanje tužitelja za konzultaciju sa strankom u iznosu od 25 bodova (Tbr. 30); sastav prijedloga od 6.12.2005, sastav dvije žalbe 19.4.2006, prijedloga 20.12.2006. po 50 bodova (Tbr 19/1) i sastav podneska 4.11.2006. 25 bodova (Tbr. 19/3).

10.3. Dakle, u tom je dijelu utvrđeno osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 250 bodova, a bod je vrijedio 10,00 kn pa je tužitelju dosuđen iznosa od 2.500,00 kn, uvećan za tada važeći PDV od 22% (550,00 kn), kako to tužitelj potražuje. Tako za radnje poduzete u zemljišnoknjižnim predmetima tužitelju pripada iznos od 3.050,00 kn.

11. Uvidom u spis HZMO utvrđeno je da tužitelj osnovano potražuje 25 bodova po Tbr 30 na ime konzultacija sa strankom i iznos od 62,50 bodova po Tbr. 24/5 na ime troška sastava žalbe tj. ukupno 87,50 bodova tj. 875,00 kn, što je uvećano za 22% PDV-a (192,50 kn) i 10,00 kn poštarine kao troška podnošenja žalbe.

11.1. Tako ukupan troška iznosi 1.077,50 kn i ni u tom predmetu nije osnovan prigovor zastare tuženice, jer je žalba odbijena 1.3.2006. godine (a ovaj postupak pokrenut 3.3.2010. godine).

12. Predmet broj P-13974/01 je u odnosu na zahtjev oca tužiteljice okončan dana 16.12.2008. godine donošenjem Rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž- 7487/08 kojim je potvrđeno rješenje ovog suda od dana 24.11.2004. godine (kojim je riješeno da se tužba smatra povučenom). Dakle, tužba ovdje tužitelja i njegov zahtjev za naknadu troškova zastupanja podneseni su unutar roka od pet godina od pravomoćnog okončanja postupka (7.5.).

12.1. Primjenjujući odredbu čl. 155 ZPP-a i prateći vrijednost predmeta spora, koja se u tom predmetu povisila, jer je tuženik izjavio protutužbu, sud nastavno tužitelju priznaje troškove zastupanja:

-konzultacije sa strankom 10 bodova (tbr. 30); sastav tužbe, ročište 15.10.02. podnesak 29.1.03. po 75,36 bodova (Tbr 7/1, 8/1, 9/1); podnesak 20.10.03, 22.12.03, roč. 10.12.03. po 2720,39 bodova (Tbr. 8/1, 9/1); podnesak 10.12.04. 1345 bodova (Tbr. 8/2); roč. 17.11.05. 1345 bodova (br. 9/2); podnesak 26.10.06, 27.11.06. po 10 bodova (Tbr. 8/3); ročište 13.12.07. 2690,39 bodova (Tbr 9/1); podnesak 2.1.08. 50 bodova (Tbr. 8/3); žalba 16.4.08. 1344,82 boda (Tbr. 10/3) ili ukupno 15194,44 boda tj. 151.944,40 kn, što je uvećano za 33.427,76 kn i daje troška u iznosu od 185.372,16 kn.

13. Zbrajajući iznose utvrđene pod 10.3; 11.1. i 12.1. osnovan je zahtjev tužitelja za ukupan iznos od 189.499,66 kn, a nije osnovan za iznos od 134.539,16 kn, tj. do zatraženog iznosa od 324.038,82 kn.

13.1. Tako je tužitelju dosuđen iznos od ukupno 25.150,93 eura, a odbijen je za daljnji iznos od 17.856,42 eura.

13.2. Odlučujući o tijeku kamata sud primjenjuje odredbu čl. 183. st. 2 ZOO-a, jer smatra da je tuženica u zakašnjenje došla podnošenjem tužbe tužitelja u ovoj stvari. Zbog toga je kamatu dužna platiti od 3.3.2010. godine, a ne od 1.2.2010. godine, kako to tužitelj potražuje te je sud u točki II izreke ove presude tužitelja odbio za razdoblje kamate od 1.2.2010. do 2.3.2010. godine.

14. Odluka o naknadi troškova tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 i čl.155 ZPP-a. Tužitelju je uz primjenu Tarife i u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a kao osnovan priznat trošak sastava tužbe, podneska 6.5.10. i 22.1.25, roč. 16.9.24, 10.12.24. po 500 bodova; roč. 19.9.24. i podnesak 10.12.24. po 25 bodova ili ukupno 2550 bodova tj. 5.100,00 eura, što je uvećano za 1.275,00 eura PDV-a; 481,09 eura sudske pristojbe na tužbu i 476,52 eura na ovu presudu i daje troška od 7.332,61 eura.

14.1. Tužitelj je u sporu uspio u omjeru od 59% pa mu razmjeran troška iznosi 4.326,23 eura.

14.2. Ostali troškovi, primjenom čl. 155. ZPP-a tužitelju nisu priznat, jer ili nisu bili potrebni za vođenje ovog spora ili ih tužitelj nije imao (npr. punomoćnik tužitelja je napustio sudnicu odmah na početku provođenja dokaza saslušanjem tužitelja dana 5.2.2025. godine.

15. Visina kamatne stope određena je primjenom čl. 29 ZOO-a, a tužitelju kamata na parnični troška pripada temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu, 14. veljače 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1.tužitelju po pun.

2.tuženici po pun.