Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj Pn-119/2019-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, Varaždin, zastupanog po UTĆ, dipl.iur, punomoćnici po zaposlenju, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjskom, odvjetniku u OD Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Varaždin, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave 14. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, dana 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, podružnica Varaždin, Zagrebačka 64, Varaždin, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 3.120,22 EUR (23.509,33 KN) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 8.743,73 KN od 15. travnja 2016. do isplate

- na iznos od 8.811,79 KN od 29. travnja 2017. do isplate

- na iznos od 5.953,81 KN od 3. ožujka 2018. do isplate,

prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.280,89 EUR (dvije tisuće dvjesto osamdeset eura i osamdeset devet centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate.

2. U tužbi, u bitnome, navodi:

- da se 18. srpnja 2003. dogodila prometna nesreća u kojoj je osiguranik tužitelja UT rođ. **.**.1972. smrtno stradao kao suvozač na motociklu marke Kawasaki K 550, reg. oznake [registarska oznaka]; da se prometna nesreća dogodila u mjestu Vuglovec, a skrivio ju je KT upravljajući navedenim motociklom, osiguranim kod osiguravajućeg društva Sunce osiguranje, broj police [broj police], pripojenog koncernu Agram, kojeg je i tuženik član; da je odgovornost osiguranika tuženika KT utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Ivancu pod brojem K-142/03-14 od 23. srpnja 2004.,

- da je rješenjem tužitelja broj 81063 od 26. rujna 2003. obitelji pokojnog osiguranika tužitelja UT priznato pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti uzrokovane povredama zadobivenom u predmetnoj prometnoj nesreći,

- da isplatama obiteljske mirovine tužitelju nastaje šteta za koju odgovara tuženik u omjeru od 80 % uzimajući u obzir suodgovornost osiguranika tužitelja za predmetnu prometnu nezgodu u omjeru od 20 %; da se radi o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku kao osiguravatelju; da tužitelj nije direktno pretrpio štetu iz predmetne prometne nezgode, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja, koja u ovom postupku regresno potražuje od tuženika kao osiguravatelja,

- da je štetu koja je tužitelju nastala isplatom obiteljske mirovine tuženik mirnim putem podmirio za razdoblje od 31. prosinca 2014., odnosno do trenutka kada je tužitelj potraživao naknadu štete isplatom obiteljske mirovine u razmjernom dijelu, a prema odredbi čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju,

- da je odštetnim zahtjevima od 22. 3. 2016., 10.4.2017. i 12.2.2018. tužitelj zatražio od tuženika da mu podmiri daljnju štetu koja je nastala isplatom obiteljske mirovine za 2015., 2016. godinu i za razdoblje od 1.1.2017. do 31.8.2017. godine u ukupnom iznosu od 23.509,33 KN; da je tužitelj štetu nastalu isplatom obiteljske mirovine zatražio u punom iznosu, sukladno odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju,

- da u ovom predmetu nije sporna uzročno posljedična veza između prometne nezgode i smrti osiguranika tužitelja niti pravo tužitelja potraživati štetu od tuženika, već da je sporno po kojem propisu iz mirovinskog osiguranja tužitelj ima pravo potraživati štetu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi:

- da priznaje kao nespornu činjenicu da se dana 18.07.2003.g. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod prednika tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti; da također nije sporno da je KT, vozač motocikla u kaznenom predmetu Općinskog suda u Ivancu broj K-142/03 proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće,

- da je međutim, u kaznenom predmetu utvrđeno da osiguranik tužitelja UT predmetne zgode nije koristio zaštitnu kacigu, dok nije raspravljano, ali niti provedeno vještačenje na okolnost da li bi smrtna posljedica bila izbjegnuta u slučaju korištenja zaštitne kacige; da je nesporno da je osiguranik tužitelja u predmetnoj nezgodi zadobio puknuće lubanje i nagnječenje mozga, uslijed kojih ozljeda je i preminuo; da ne bi trebalo biti sporno da bi u slučaju korištenja zaštitne kacige navedene ozljede bile izbjegnute, a čime bi i smrtna posljedica bila izbjegnuta; da ne bi trebalo biti sporno da je u vrijeme nastanka štetnog događaja sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama postojala obveza nošenja zaštitne kacige,

- da je u konkretnom slučaju šteta posljedica isključive radnje odnosno propusta osiguranika tužitelja za korištenjem zaštitne kacige u toku vožnje, a slijedom čega tuženik ističe prigovor isključenja odgovornosti iz čl.1067. st.2. Zakona o obveznim odnosima jer je šteta nastala isključivom (protupravnom) radnjom oštećenika, ovdje osiguranika tužitelja, pa samim time ni tužitelj nema pravo na naknadu predmetne štete,

- da je osiguranik tužitelja pristao (čak i inzistirao) voziti se kao putnik na motociklu kojim je upravljao vozač pod utjecajem alkohola; da je tom prilikom i sam osiguranik tužitelja bio pod znatnim utjecajem alkohola, a budući da se radi o vožnji motociklom na kojem je potrebno održavati ravnotežu, njegovo ponašanje uslijed alkoholiziranosti bilo je opasno i uzrok destabilizacije motocikla, a samim time i nastanka nezgode; da i iz navedenog razloga osporava odgovornost za naknadu štete,

- da je gore opisano ponašanje osiguranika tužitelja u kaznenom predmetu uzeto u obzir kao znatan doprinos; da osporava navode tužbe da bi njegova odgovornost bila u omjeru od čak 80% te ističe prigovor isključenja odgovornosti, a podredno znatnog većeg doprinosa osiguranika tužitelja za koji je onda potrebno tužitelju umanjiti naknadu štete,

- da tužitelj naknadu štete potražuje od tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, pri čemu su obveze i prava tuženika koja proizlaze iz ove vrste ugovora o osiguranju regulirana Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu , te da predmet spora treba raspraviti sa aspekta članka 27. ZOOP-a,

- da se u konkretnom slučaju potražuje iznos obiteljske mirovine zbog ozljede izvan rada, pa nema gore navedene razlike te nije niti nastupila stvarna šteta u smislu citirane odredbe,

- da obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu; kako je tužitelj svojem osiguraniku plaćao manju mirovinu nego što bi mirovina iznosila da je pok. osiguranik umirovljen zbog ozljede na radu to u smislu čl. 27. ZOOP-a ne postoji šteta koju bi tuženik bio dužan platiti tužitelju,

- da se on kao osiguratelj vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik; da je obveza tuženika regulirana preuzetim ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu; da osiguravajuća društva nisu štetnici nego samo odgovaraju za štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju,

- da nema dvojbe da u ovoj pravnoj stvari odluku treba donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to članku 27. ZOOP koji ureduje „Subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja”,

- da je i Vrhovni sud RH iznio stajalište iz kojeg nedvojbeno proizlazi da se u postupcima radi naknade štete po tužbi HZMO-a protiv odgovornog osiguratelja pitanje postojanja i opsega šteta utvrđuje na temelju primjene odredbe čl. 27. ZOOP jer je kod odlučivanja o predmetnim tužbenim traženjima lex specialis upravo ZOOP,

- da tužitelj potražuje naknadu štete koja mu je nastala u razdoblju od 01.01.2015.g. do zaključno 31.08.2017.g., a kada je na snazi bio ZOOP; kako mu pripada odšteta prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme kad mu je šteta nastala, da treba primjeniti odredbu čl.27. ZOOP-a koji ujedno predstavlja lex specialis, pa je stoga pogrešno pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju,

- da iz priloženih obračuna, potvrda i kartica tužitelja nije niti vidljivo na što se odnose iznosi za koje se tvrdi da su plaćeni (mirovina, troškovi....); da se osporavaju i isplate mirovine te da iz priložene dokumentacije nije moguće zaključiti kada bi i u kojim iznosima mirovina bila isplaćivana,

- da ističe i prigovor zastare tražbine tužitelja, jer je u ovom slučaju u primjeni trogodišnji rok zastare.

- da osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata te ističe da bi iste, u slučaju osnovanosti zahtjeva tužitelja, mogle teći isključivo od presuđenja.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao pisanu dokumentaciju: presudu Općinskog suda u Ivancu br. K-142/03-14 od 20. svibnja 2004. (stranice 4-10 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu br. KŽ-245/04-4 od 28. rujna 2004. (stranice 11-12 spisa), zapisnik o očevidu Policijske postaje Ivanec (stranice 13-16 spisa), rješenje HZMO Područna služba u Varaždinu od 26. rujna 2023. (stranice 17-18 spisa), potvrde (stranice 19-21 spisa), odluku o odštetnom zahtjevu (stranica 22 spisa), odgovor na regresni zahtjev (stranice 23-25 spisa), izvješće o uplati naknade (stranice 26 spisa), odštetne zahtjeve (stranica 27, 29 i 31 spisa), obračun izvršenih isplata (stranica 28 spisa), potvrdu o isplaćenim mirovinskim primanjima (stranice 30 i 32 spisa), dostavnice (stranica 33 spisa), karticu glavne knjige (stranica 34 spisa), dopis tužitelja od 20.10.2006. (stranica 55 spisa), dopis tuženika od 13.11.2006. (stranica 56 spisa), sudsku praksu (stranice 57-71, 79-101, 112-125 spisa), upute za ažuriranje banke podataka umirovljenika zajedno s podacima iz matične evidencije korisnika mirovine (stranice 126-154 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka za cestovni promet i motorna vozila (stranice 178-182 spisa), nalaz i mišljenje medicinskog vještaka (stranice 189-191 spisa) te je saslušan svjedok KT. Napominje se da je tužitelj tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za provedbom financijskog vještačenja, te ujedno odustao od prigovora protiv nalaza i mišljenja vještaka podnesenog 2. prosinca 2021. pri čemu je istaknuo kako nema potreba da se vještake poziva radi očitovanja, odnosno saslušava na ročištu pred sudom. Također je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za pribavom analize alkohola u krvi i mokraći, provedbom toksikološkog vještačenja, financijskog vještačenja, te povukao prijedlog za pribavom podataka od porezne uprave i HZZO-a. U odnosu na nalaze i mišljenje medicinskog odnosno prometnog vještaka istaknuo je kako u cijelosti prihvaća njihove nalaze te ne traži nikakvo dodatno očitovanje niti saslušanje na ročištu.

5. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova naknade štete prouzročene isplatom obiteljske mirovine djeci osiguranika tužitelja UT (RT, U i RT), u ukupnom iznosu od 3.120,22 EUR (23.509,33 kn), koji se odnosi na period 2015. i 2016. godine te period od 1. siječnja 2017. do 31. kolovoza 2017., zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Nesporan je nastanak štetnog događaja, činjenica da je osiguranik tužitelja kao putnik na motociklu reg. oznake [registarska oznaka] smrtno stradao uslijed prometne nezgode, da je vlasnik motocikla imao kod prednika tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, te da je djeci pokojnog osiguranika tužitelja UT priznato pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti uzrokovane prometnom nezgodom.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Temeljno je sporno pitanje koji pravni propis valja primijeniti prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja budući da se tužitelj poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19), dok tuženik navodi da se ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a koje pitanje je bilo predmet raspravljanja u brojnim parničnim predmetima te o kojem su zauzeta različita pravna shvaćanja nižestupanjskih i višestupanjskih sudova. Prema pravnom shvaćanju koje proizlazi iz odluke Rev-66/2022 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. veljače 2022. u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode. Kako je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, koje obuhvaća i obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje se materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP. Sukladno odredbama ZOOP-a zaključen je ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, te je istim propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Budući da je tim zakonom uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja, za rješenje ovog parničnog predmeta relevantna je odredba iz čl. 27. ZOOP-a koja uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

11. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

12. Nesporno je RT, U i RT, djeci UT, osiguranika tužitelja, utvrđeno pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti uzrokovane predmetnom prometnom nesrećom, što je osnova isplate povodom koje tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta. Nadalje, sud nedvojbenim nalazi, a što proizlazi i iz navoda tužitelja na ročištu od 14. siječnja 2025., da bi iznos invalidske mirovine koji bi bio utvrđen osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu, bio veći od iznosa isplaćene obiteljske mirovine. Naime, tužitelj pojašnjava kako je visina (invalidske) mirovine isplaćene na temelju povrede na radu uvijek veća pa bi tako bila veća i od obiteljske mirovine isplaćivane obitelji osiguranika. Iz navedenog proizlazi da tužitelju - isplatom obiteljske mirovine obitelji osiguranika UT - nije nastala šteta koja bi se sastojala u razlici između utvrđene obiteljske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena s osnove povrede na radu, a budući da bi takva šteta postojala tek u slučaju da je iznos isplaćene obiteljske mirovine veći od iznosa invalidske mirovine utvrđene zbog povrede na radu, a o čemu se u ovome predmetu ne radi. Pritom valja naglasiti da su stranke na ročištu održanom 14. siječnja 2025. odustale od predloženog dokaza financijskim vještačenjem.

13. Kako je prema odredbi čl. 27. st. 1., st. 2. i st. 3. ZOOP-a obveza tuženika naknaditi razmjerni iznos mirovine oštećenika, koji iznos predstavlja razliku između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a sud utvrđuje da ne postoji razlika koju bi na temelju citirane odredbe ZOOP tuženik bio dužan isplatiti tužitelju, valjalo je tužbeni zahtjev, s osnove naknade štete nastale isplatom obiteljske mirovine, odbiti kao neosnovan.

14. Odluku o trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 1. te čl. 155. ZPP-a. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa).

15. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), sastava podneska od 4. prosinca 2020. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), zastupanja na ročištu od 9. prosinca 2020. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 46. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 6. svibnja 2021., 6. listopada 2021. i 14. siječnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR po ročištu (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), trošak sastava podneska od 17. veljače 2022. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 9. listopada 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 46. Tarife), te trošak vještačenja u iznosu od 530,89 EUR, odnosno ukupan trošak u iznosu od 2.280,89 EUR. Nije mu priznat trošak sastava podneska od 4. siječnja 2021. kao nepotreban za vođenje postupka.

16. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 14. veljače 2025.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj - po punomoćnici UTĆ, dipl.iur.

2. Tuženik – po punomoćniku Vladimiru Slunjskom, odvjetnik u OD Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba