REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-169/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Anđelki Rađi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Gordani Lazović i Mariu Suknu, odvjetnicima iz ZOU Gordana Lazović i Mario Sukno iz Zagreba, protiv tuženih pod 1) AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2) ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a oboje zastupani po punomoćniku Dejanu Biliću, odvjetniku iz Kaštel Kambelovca, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. studenog 2024., u nazočnosti zam. pun. tužitelja i pun. tuženih pod 1 i pod 2, a objavljene dana 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su AG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem bračne stečevine suvlasnici svaki u 1/2 dijela nekretnine i to kat. čest. [katastarska čestica] u naravi stambena zgrada, dvorište, površine 821 m2, od čega dvorište površine 556 m2, a stambena zgrada, [adresa], površine 265 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] pri Općinskom sudu u Splitu, ZK Odjelu Kaštel Lukšić.

II. Tužena ĐG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je trpjeti da tužitelj FG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] svoja potraživanja koja iznose 75.517,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 29.199,01 eura od dana 18.01.2009. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,

- na iznos od 5.618,73 eura od dana 29.12.2016. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,

- na iznos od 40.700,00 eura od dana 25.02.2013. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,

namiri iz cijene ostvarene prodajom 1/2 dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] u naravi stambena zgrada, dvorište, površine 821 m2, od čega dvorište površine 556 m2, a stambena zgrada, [adresa], površine 265 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] pri Općinskom sudu u Splitu, ZK Odjelu Kaštel Lukšić.

III. Nalaže se tuženima pod 1 i 2 da tužitelju naknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 7.902,22 Eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14.veljače 2025 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi poslanoj ovom sudu 5. travnja 2022. se navodi da tužitelj temeljem pravomoćnih i ovršnih sudskih odluka i to presude Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. P-3030/2015 od 29. prosinca 2016 i presude Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-740/2017 od 28. siječnja 2019., koje su obje postale pravomoćne dana 28. siječnja 2019. ima prema prvo tuženiku nepodmirena potraživanja i to tražbinu u iznosu od 220.000,00 kuna, na koji iznos zakonske zatezne kamate teku počev od 18. siječnja 2009., te tražbinu u iznosu od 40.700,00 Eura, na koji iznos zakonske zatezne kamate teku počev od 25. veljače 2013., te iznosa troškova parničnog postupka u iznosu od 42.334,37 kn s kamatama. Tužitelj ističe kako su prvo i drugo tuženik bračni drugovi. Tužena pod 2 je u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] u naravi stambena zgrada, dvorište površine 821 m2, od čega dvorište površine 556 m2, a stambena zgrada [adresa] površine 265 m2, sve upisano u ZU 1729 KO [katastarska općina] kod ZK odjela Kaštel Lukšić Općinskog suda u Splitu. Iz povijesnog ZK izvatka razvidno je da je drugo tužena pravo vlasništva stekla uknjižbom u ZK predmetu pod poslovnim brojem Z-23263/2021, a pravna osnova stjecanja vlasništva je ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen s prodavateljem Raiffeisen St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg Egen iz Republike Austrije, 8083 St. Stefan Im Rosental, Murecker Stasse 23, dana 18. studenog 2019. Tužitelj ističe kako predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo je prvotuženika u ½ dijela. Nadalje, odredbom čl. 36 Obiteljskog zakona je propisano kako bračnu stečevinu predstavlja sva ona imovina koju bračni drugovi koju su bračni drugo stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice radom ili potječe iz te imovine. S obzirom na trenutak stjecanja vlasništva predmetne nekretnine tužitelj drži da se nedvojbeno radi o bračnoj stečevini. Tužitelj ističe kako njegov pravni interes za podnošenje ove tužbe proizlazi iz nepodmirene tražbine navedene u tužbi koju isti ima prema prvo tuženiku a budući da prvo tuženik nema druge imovine iz koje bi tužitelj mogao naplatiti svoje potraživanje, istom je u interesu utvrditi tuženika pod 1 suvlasnikom predmetne nekretnine kako bi istu mogao prodati u ovršnom postupku radi naplate svoje tražbine. Tužitelj stoga postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tuženih pod 1 i pod 2, da su oni suvlasnici svaki za ½ dijela nekretnine, te da je drugo tužena dužna trpjeti da tužitelj naplati svoja potraživanja prema prvo tuženiku iz cijene ostvarene prodajom predmetne nekretnine. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev uredio podneskom od 3. siječnja 2024., prije prvog pripremnog ročišta tijekom prethodnog postupka, a posebno je tim tužbenim zahtjevom izvršeno usklađenje novčanih iznosa sa sada važećom novčanom jedinicom u Republici Hrvatskoj.

2. U odgovoru na tužbu tuženi pod 1 i pod 2 su se izjasnili na način da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu, predlažu da se ista odbije uz obvezu tužitelja na snašanje parničnog troška, jer da su netočni i proturječni navodi tužitelja, nejasni, kao i pravna osnova traženja tužitelja. Tužitelj nema ovlaštenje pokrenuti postupak radi obvezivanja tuženika na trpljenje predmetnog namirenja iz vrijednosti nekretnine koja predstavlja prema navodima tužitelja pravnu stečevinu tuženika. Postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku pod 1 ne daje pravo tužitelju da stupi na mjesto tuženika pod 1 u njegovim imovinsko pravnim odnosima s tuženom pod 2 jer su isključivo bračni drugovi, tj. tuženici ovlašteni i legitimirani ustati pred sudom s ovakvim tužbenim zahtjevom, a kada je nekretnina upisana kao vlasništvo za cijelo jednog od bračnih drugova. Sve to iz razloga što niti jedna odredba Zakona o parničnom postupku ne ovlašćuje tužitelja na podnošenje tužbe s tužbenim zahtjevom protiv određenog tuženika, a kojom bi od tuženika zahtijevao da izvrši određenu činidbu ili da nešto trpi ali ne u korist tužitelja već u korist neke treće osobe. Tužitelj nema takvo ovlaštenje na pokretanje postupka radi obvezivanja tuženika na trpljenje predmetnog namirenja iz vrijednosti nekretnine koja predstavlja prema navodima tužitelja bračnu stečevinu tuženika. Tuženici nadalje ističu da predmetna nekretnina nije bračna stečevina tuženih već ista predstavlja vlastitu imovinu tužene pod 2. Tuženi pod 1 izričito navodi i ističe kako predmetna nekretnina nije njegovo suvlasništvo, da su netočni navodi tužitelja kako je tužena pod 2 vlasništvo predmetne nekretnine stekla temeljem kupoprodajnog ugovora od 18. studenog 2019. jer da je tužena pod 2 predmetne nekretnine stekla temeljem kupoprodajnog ugovora od 21. svibnja 2001., a tu nekretninu je kupila sredstvima koje su joj dali roditelji i stric. Banka je na predmetnoj nekretnini imala upisano založno pravo te se u ovršnom postupku radi namirenja upisala kao vlasnik iste, ali banka nikada nije bila stvarni vlasnik, niti je ikada ušla u posjed iste nekretnine, već je kao sredstvo osiguranja u ovršnom postupku tu nekretninu upisala na svoje ime, a što da je vidljivo iz odredbi čl. ugovora 6.2 i 7.1 kada je tužena samo vratila vlasništvo na svoje ime, jer je tužena pod 2 cijelo vrijeme bila u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine. Iznos koji je isplaćen banci temeljem ugovora iz 2019. tuženoj su dale treće osobe, nadalje tužitelj nije dokazao da bi pokušao naplatiti svoju tražbinu od tuženika pa samim time nije niti dokazao osnovanost pokretanja ovog postupka

3. U tijeku postupka pregledane su presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-3030/2015 -40 od 29. prosinca 2016., presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-740/2017-2 od 28. siječnja 2019., izvadak iz ZK KO [katastarska općina] ZU 1729, povijesni izvadak iz ZK KO [katastarska općina] ZU 1729, ugovor o prodaji " [adresa], 21. svibnja 2001.", pregledani su spisi ovog suda ZK odjela stalne službe u [adresa] Z-1201/2009, Z-1265/2010, Z-24256/2017, Z-23263/2021,pregledana je nepravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu P Ob-91/2022 od 24.svibnja 2022. saslušani su tužitelj i tuženi pod 1 i pod 2 u svojstvu stranaka.

4. Stranke su popisale trošak postupka.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi bračna stečevine tuženih pod 1 i pod 2 i to na nekretnini koja je u ZK za KO [katastarska općina] upisana na ime tužene pod 2, a koja je stečena temeljem trajanja braka tuženih pod 1 i pod 2, opravdavajući svoj pravni interes za podnošenje ovakve tužbe radi naplate potraživanja koji su utvrđeni pravomoćnim presudama Općinskog suda u Novom Zagrebu i Županijskog suda u Šibeniku, jer tužitelj navodi da prvo tuženik nema druge imovine iz koje bi mogao naplatiti svoje potraživanje prema pravomoćnoj presudi. Insolventnost tuženika pod 1 proizlazi iz potvrde FINE o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava od 4.2.2022. a koja potvrda je dostavljena u spis kod ovog suda P Ob-91/2022, a koji postupak je vodila treća osoba protiv tuženih pod 1 i 2 isto radi utvrđenja bračne stečevine kako bi se utvrdilo da je tuženik pod 1 suvlasnik predmetne nekretnine o kako bi tužitelj u tom drugom postupku mogao naplatiti svoje potraživanje od tuženika pod 1.Tuženi pod 1 i 2 nisu opovrgli činjenice navedene u potvrdi FINE. Tuženi pod 1 i pod 2 prigovaraju da tužitelj nije mogao pokrenuti ovaj postupak s obzirom da prema odredbama Obiteljskog zakona utvrđenje bračne stečevine mogu tražiti samo bračni drugovi. Sud smatra da tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe jer tužitelj prema prvo tuženiku ima dospjele nepodmirene tražbine, tj. tužitelj je sudu dokazao da ima pravnu korist koju će ostvariti traženjem ovakve zaštite. Tužitelj prema prvo tuženiku ima pravomoćno utvrđenu dospjelu i nepodmirenu tražbinu kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu pod točkom II. jer su te tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom Općinskog suda u Novom Zagrebu P-3030/2015-40 od 29. prosinca 2016. i presudom Županijskog suda Šibeniku Gž-740/2017-2 od 28. siječnja 2019.

7. Pravni režim kod utvrđivanja bračne stečevine tj. pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine (Rev-2042/2012 – 2 od 25. siječnja 2017. i Rev-3210/2019-2 od 18. rujna 2019.). S obzirom da je tužena pod 2 vlasništvo predmetne nekretnine stekla temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog s prodavateljem Raiffeisen St. Stefan -Jagerberg- Wolfsberg Egen iz Republike Austrije, 8083 St. Stefan Im Rosental, Murecker Stasse 23, dana 18. studenog 2019. to je u ovom postupku jasno da se primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje: ObZ).

7.1. Odredbom čl. 36 ObZ-a je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drugačije ugovorili. Odredbom čl. 39 ObZ-a je propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, a vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36 ovog zakona. Standard riječi bračna stečevina je i u ranijem Obiteljskom zakonu ObZ/03 kao i ranijem Obiteljskom zakonu ObZ/98 je isto tumačen i propisan u pogledu što predstavlja bračnu stečevinu, pitanje vlasništva na bračnoj stečevini kao i pitanje pojma vlastite imovine. Odredbom čl. 44 ObZ-a je propisano da su bračni drugovi odgovorni prema trećima u jednakim dijelovima ako nisu drugačije ugovorili.

8. Saslušanjem stranaka je utvrđena nesporna činjenica da su tuženi pod 1 i pod 2 u braku od 1986., da je tužena pod 2 uknjižena za cijelo kao vlasnica na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a vlasništvo je stekla temeljem ugovora o kupoprodaji kojeg je zaključila s prodavateljem dana 18. studenog 2019. za iznos od 107.000,00 Eura, a pregledom spisa ovog suda ZK odjela u [adresa], Z-1201/2009, Z- 1265/2010, Z-24256/2017 je utvrđeno da je prodavatelj Raiffeisen St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberg s tuženima pod 1 i pod 2 imao zaključene sporazume radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava i to od 20. srpnja 2005., istog sporazuma od 20. lipnja 2007. te je prodavatelj pokrenuo ovršne postupke kod ovog suda pod brojem Ovr-5010/2009 od 20. srpnja 2009. i Ovr-3599/2010 od 6. srpnja 2010., radi upisa u zemljišne knjige na nekretnini koja se vodila na ime tužene pod 2, a što je prodavatelju i dozvoljeno rješenjem ovog suda pod brojem Z-24256/2017 od 21. rujna 2017. Nadalje, nije sporno da je vlasništvo tužene pod 2 upisano rješenjem ovog suda Z-23263/2021 od 11. lipnja 2021. na temelju prethodno navedenog ugovora između tužene pod 2 i strane banke.

9. Saslušani tužitelj je istakao da mu do sada ništa nije plaćeno po pravomoćnoj sudskoj odluci, da je bio obmanut od strane tuženika pod 1 da će se to platiti, da je zato pokrenuo ovaj postupak. Do sada nije pokretao postupak ovrhe u odnosu na tuženika pod 1 jer da je pregledom na FINA-i utvrdio da je već veliki red vjerovnika prema tuženiku pod 1, upoznat je s činjenicom da je jedan od vjerovnika tuženika pod 1 pokrenuo ovrhu kod FINA-e i da je tamo u redu za naplatu. U vrijeme kada je zaprimio pravomoćnu presudu o svojim potraživanjima već tada je bio povjeravao mogućnost naplate svog duga, a za ovu kuću u [adresa] mu je tuženik bio govorio i onda se on odlučio na ovaj korak.

9.1. Saslušan tuženik pod 1 je ustvrdio da je sa suprugom u braku od 1985., da su u tom braku dobili troje zajedničke djece koja su rođena 1986., 1990. i 1998. Prije nego je njegova supruga kupila ovu nekretninu u Kaštel Lukšiću 2001. on je već imao nekretninu na svoje ime u [adresa]. Sredstva za kupnju predmetne nekretnine njegova supruga je dobila od svojih roditelja, strica i ujaka, a s obzirom na probleme u poslovanju njegove građevinske tvrtke njegova supruga je bila dala dozvolu da se na njenu nekretninu upiše hipoteka od strane Raiffeisen banke kako bi on dobio kredit za poslovanje svoje tvrtke, međutim poslovanje i nadalje nije bilo uspješno i onda se banka upisala kao vlasnik, potom su on i supruga u dogovorima s bankom pokušali pronaći rješenje kako bi se nekretnina vratila u vlasništvo tužene pod 2 što se i dogodilo sklapanjem kupoprodajnog ugovora s bankom od 18. prosinca 2019.,( a vlasništvo tužene pod 2 je upisano tek 11. lipnja 2021. – oznaka predmeta Z-23263/2021). Tuženik pod 1 tvrdi da su novac njegovoj supruzi – tuženoj pod 2 za kupnju nekretnine od banke pozajmile njihove kćeri. Ustvrdio je da su on i supruga i dalje u braku iako žive na udaljenosti od nekih 300 metara. Naveo je da s tužiteljem se nije trudio, ni pokušao razgovarati kako bi riješio svoja dugovanja prema njemu, a niti da je njega tužitelj zadnjih sedam ili osam godina uopće kontaktirao radi vraćanja duga. Poznato mu je da se preko njegovih računa vršila određena isplata dugovanja prema trećima kao i u odnosu na tužitelja iz postupka koji se vodi kod ovog suda pod brojem P Ob- 91/2022.

9.2. Saslušana tužena pod 2 je potvrdila sve navode svog supruga, sudu se nije mogla izjasniti gdje je bila zaposlena 2001., da je uglavnom bila zaposlena u tvrtkama svog supruga, da se ne sjeća kada je prestala raditi, da ne zna kada je suprug prestao raditi. Navela je da se udala 1986., da su njoj njeni roditelji 2001. skupili novac i njoj ga dali na ime dote da kupi predmetnu nekretninu, a kada je ponovno otkupljivala ovu nekretninu od banke da su joj pomogle kćeri.

10. Imajući u vidu odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a koji propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika to sud smatra da svaka stranka je dužan dokazati one činjenice koje joj idu u prilog. Znači, ako se radi o imovini stečenoj za vrijeme trajanja braka teret dokaza je na onoj stranci koja tvrdi da imovina ne predstavlja bračnu stečevinu što treba dokazati da ta imovina predstavlja vlastitu imovinu (odluke VSRH Rev-1455/2015, Rev-1762/2014 i Rev-845/2022). Tužitelj u ovom postupku izrijekom ne tvrdi da je predmetna nekretnina bračna stečevina tuženih pod 1 i pod 2 već navodi da je ta imovina stečena tijekom trajanja braka što znači da bi bio pretjerani formalizam smatrati da nema mjesta presumpciji o bračnoj stečevini stranaka na jednake dijelove. Naime, tužba je podnesena upravo zbog toga što tužitelj tvrdi da je nekretnina stečena tijekom trajanja braka i njegov zahtjev je da se namiri iz ½ dijela suvlasničkog omjera svog dužnika prvo tuženika, pa nije ni moguće da bi pravni režim mogao biti bilo koji drugi, s obzirom da predmetna nekretnina u ovim okolnostima može biti ili bračna stečevina stranaka ili posebna imovina jednog bračnog druga. Sud smatra, a u situacijama kada tuženik pod 1 i pod 2 tvrde da nekretnina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice ne predstavlja bračnu stečevinu, nego njegovu vlastitu imovinu drugo tužene to je na tuženima pod 1 i pod 2 da sukladno odredbama čl. 36 i 39 ObZ-a teret dokaza da predmetna nekretnina predstavlja vlastitu imovinu tužene pod 2. Tuženi pod 1 i pod 2 sudu nisu dostavili niti predložiti izvođenje bilo kojeg dokaza bilo materijalnog, bilo izvođenje dokaza saslušanjem osoba koje se spominju da su tuženoj pod 2 dale odnosno pozajmile novac, a iz samog iskaza tuženih pod 1 i pod 2 sud ne može donijeti drugačiji zaključak nego onaj kojeg je donio u ovoj presudi. Naime, sud na temelju izvedenih dokaza smatra da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja naveden u točkama I. i II. izreke presude, tj. da je utvrđena bračna stečevine tuženih pod 1 i pod 2 jer tuženi nisu dokazali suprotno, te da je tužitelj ovlašten namiriti svoje potraživanje iz cijene koja se ostvari prodajom ½ dijela predmetne nekretnine. Tuženi su istakli prigovor zastare međutim sud smatra da je taj prigovor sasvim neosnovan jer se radi o vlasništvu, a stvarno pravni zahtjev ne zastarijeva. Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

11. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP). Sud smatra da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio u cijelosti, a s osnova zastupanja po odvjetniku tužitelju je obistinjen trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) i to Tbr. 7. toč.1., Tbr. 8. toč.1. i Tbr. 9 i to po 526 bodova za sastav tužbe, podneska od 3. siječnja 2024., pristupe na ročišta održana dana 16. siječnja 2024. 16. travnja 2024. i 5. studenog 2024. što daje sveukupno 2630 bodova, pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 Eura dobije se iznos od 5.260,00 Eura, a koji iznos uvećan za 25 % od 1.315 Eura, a kada se tome pribroji još trošak pristojbe na tužbu i na presudu od po 663,61 Eura dobije se sveukupno popisani zatražen trošak tužitelja u iznosu 7.902,22 Eura. Dosuđeni trošak tuženici pod 1 i 2 su dužni naknaditi tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe sve sa zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), a koja kamata teče od dana donošenja presude do isplate.

U Splitu, 14. veljače 2025.

S U D A C:

Anđelka Rađa

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženih pod 1) i pod 2),

- u spis.