REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-2839/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB:51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015.g. do siječnja 2017.g. u ukupnom iznosu od 916,90 EUR zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 69,64 € teče od 15. siječanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 69,64 € teče od 15. veljača 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 67,13 € teče od 15. ožujak 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 66,09 € teče od 15. travanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 58,54 € teče od 15. svibanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 54,55 € teče od 15. lipanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 71,79 € teče od 15. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 69,64 € teče od 15. kolovoz 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 69,64 € teče od 15. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 69,71 € teče od 15. listopad 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 66,70 € teče od 15. studeni 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 69,95 € teče od 15. prosinac 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 69,95 € teče od 15. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 43,93 € teče od 15. veljača 2017. do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.593,00 EUR, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 06. veljače 2021. i ispravljenom podneskom tužiteljice od 22. veljače 2021. tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike plaće temeljem odredbe iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 23.11.2006. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Također tužiteljica je podneskom od 18.09.2024.godine konačno uredila tužbeni zahtjev tako da ista na ime razlike plaće prema povećanoj osnovici potražuje ukupan iznos od 916,90 Eur-a. Naime, tužiteljica tvrdi da je u radnom odnosu kod tuženika, koji predstavlja javnu službu te da je bila zaposlenik tuženika i u utuženom periodu od prosinca 2015. do siječnja 2017.

2. Punomoćnik tuženika je na ročištu od 31.siječnja 2023. godine istakao da priznaje osnov tužbenog zahtjeva osim za prosinac 2015.godine, a za koji mjesec je istakao prigovor zastare potraživanja. Međutim, isti je zatim podneskom od 27.09.2024.godine naveo da se ne protivi visini tužbenog zahtjeva kako je uređen podneskom tužiteljice od 18.09.2024.godine. Budući tuženik ne osporava visinu tužiteljičinog potraživanja samim time je irelevantan njegov prigovor zastare potraživanja vezano za prosinac 2015.godine te je isti neosnovan budući je podneskom tužiteljice od 18.09.2024.godine, a kojim je tužiteljica konačno uredila tužbeni zahtjev obuhvaćen i prosinac 2015.godine,a tuženik se potraživanju tužiteljice iz konačno uređenog tužbenog zahtjeva od 18.09.2024.godine ne protivi u onoj visini u kojoj je taj zahtjev i postavljen. Tužiteljica je navedeni tužbeni zahtjev postavila sukladno izračunu kojeg je tuženik dostavio (list 21 spisa) i iz kojeg izračuna tuženika proizlazi da je sam tuženik u izračunu uračunao i prosinac 2015. Predmetno potraživanje nije zastarjelo ni zbog činjenice jer nije proteklo pet godina od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja (članak 139. ZR-a).

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom izračuna (list 21 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017 prema uvećanoj osnovici . Između stranaka je sporna osnova tužbenoga zahtjeva, dok nije sporan matematički izračun visine tužbenoga zahtjeva.

6. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i na čl. IV. st. 2. i st. 3. Izmjena Dodatka, koje odredbe utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika, koji sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN, 27/01, 39/09, dalje: ZPJS), predstavlja javnu službu. U utuženom razdoblju plaća tužiteljice je definirana čl. 4. ZPJS kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće je regulirana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09, dalje: ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.

8. U utuženom razdoblju na snazi je bio i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji u čl. 51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.

9. U postupku je utvrđeno da su Vlada Republike Hrvatske, s jedne strane, i Sindikati javnih službi, s druge strane, sklopili 23. studenog 2006., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za šest posto godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. godine i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

10. Nadalje je utvrđeno da su iste stranke zaključile 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak), temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto te da su time u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a.

11. Vlada RH i Sindikati javnih službi, potom su 26. listopada 2011. sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene Dodatka), a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. U čl. III. Izmjena Dodatka je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

12. Vlada RH i Sindikati javnih službi prihvatili su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena Dodatka, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama Dodatka, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

13. Dana 28. kolovoza 2015. DSZ RH je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP za drugo tromjesečje 2015. iz koje proizlazi kako je BDP realno veći za 1,2% u II. tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. rujna 2015. Iz prve procjene tromjesečnog BDP za treće tromjesečje 2015. DSZ-a od 27. studenoga 2015. proizlazi kako je BDP realno veći za 2,8% u III. tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. prosinca 2015. S obzirom da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi 2%, to je utvrđeno da su se krajem studenoga 2015. ispunili uvjeti za povećanje osnovice u visini od 5.415,37 kn i to temeljem čl. III. Izmjena Dodatka.

14. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud smatra da Izmjene Dodatka predstavljaju KU sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS te odredbe čl. 51. st. 4. TKU kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. st. 4. TKU je bilo i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene Dodatka, a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl.

VII. st. 1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena Dodatka.

15. Dakle, tuženik je tužiteljici u utuženom razdoblju, a obzirom da je počevši od siječnja 2016.godine bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn bio u obvezi isplaćivati plaću po navedenoj osnovici budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužiteljičinu plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužiteljici potraživanje s osnova razlike bruto plaće i naknade plaće.

16. Sukladno navedenom, a kako tuženik ne osporava matematički izračun tužbenog zahtjeva budući ga je izradila služba tuženika te visina potraživanja u tom smislu sporna između stranaka prihvaćen je kao osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće koja je tužiteljici trebala biti isplaćena u utuženom periodu u iznosu od zatraženih 916,00 Eur-a.

17. Na dosuđeni iznos tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate te su zatezne kamate na bruto iznose plaće u tom smislu dosuđene kao u točki I/ izreke ove presude izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak iz navedenog razloga, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

18. Obzirom da je tužiteljica uspjela u cijelosti u ovom postupku tuženik joj je dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/2023) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 75,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 31.01.2023.g. u iznosu od 75,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 25.03.2024.godine u iznosu od 75,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 03.09.2024.godine u iznosu od 75,00 Eur-a; trošak sastava podneska od 18.09.2024.godine u iznosu od 75,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 01.10.2024.godine u iznosu od 75,00 Eur-a; trošak sastava podneska od 03.10.2024.godine u iznosu od 75,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 14.01.2025.godine u iznosu od 75,00 Eur-a, te zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 37,5 Eur-a, a što ukupno iznosi 637,5 Eur-a, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.275,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 318,75 Eur-a ukupno iznosi 1.593,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tuženik podneskom od 14.10.2024.godine (list 34 spisa) ističe da se tužiteljica pogrešno poziva na odredbu članka 20. Zakona o odvjetništvu ističući da ima založeno pravo na novčanim sredstvima stranke , ali da je notorna činjenica da odvjetnik nije primio novčana sredstva (parnične troškove iz ovog postupka) pa da je iz toga razvidno da isti nema na njima založno pravo. Nadalje, tuženik u podnesku navodi da je promašeno i pozivanje tužiteljice na članak 164. Zakona o obveznim odnosima jer da taj članak daje pravo vjerovniku da odredi kome dužnik može platiti dug, ali da tužiteljica i ne traži da se dug isplati njoj već drugoj osobi (odvjetniku). Istaknuto je i da navedeni članak 164. ne obvezuje parnični sud kako će suditi, te da prihvaćanjem da se isplata ne izvrši tužiteljici već posredno putem druge osobe da otvara mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljičinih vjerovnika koji sukladno odredbama Ovršnog zakona stoje u redu naplate na FINI. U pogledu isplate tužiteljici dosuđenih troškova parničnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom na račun punomoćnice tužiteljice nije osnovan prigovor tuženika da se ovakvim zahtijevanjem isplate parničnog troška otvara mogućnost izigravanja tužiteljičinih vjerovnika budući u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći dostavljene uz podnesak tužiteljice od 22.02.2021.godine proizlazi da je punomoćnik tužiteljice „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde. Stoga proizlazi da je punomoćnica tužitelja na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlaštena primiti parnični trošak za tužiteljicu kao stranku. Radi svega navedenog dosuđen je navedeni pripadajući parnični trošak tužiteljici na račun punomoćnice tužiteljice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 14. veljače 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- tužiteljici-po punomoćniku

- tuženiku