REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj: P-1793/2022-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnik Marijan Belčić iz Osijeka, Martina Divalta 92 protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59 OIB 53056966535 kojeg zastupa odvjetničko društvo Kallay & partneri d.o.o. iz Zagreba, Ilica 1A/III, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 23. siječnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 14. veljače 2025. godine
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbu i tužbeni zahtjev za iznos od 5.333,89 eura.
i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl.2. st.1.Ugovora kreditu br. 528-50-4374527, sklopljenog dana 12.09.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 17.09.2007. godine po javnom bilježniku Zlatku Šimašeku iz Osijeka pod brojem OV-5042/07, u dijelu odredbe koji glasi:
„…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“
- iz čl.7.st.1.toč.a) Ugovora kreditu br. 528-50-4374527, sklopljenog dana 12.09.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 17.09.2007. godine po javnom bilježniku Zlatku Šimašeku iz Osijeka pod brojem OV-5042/07
”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”
- iz čl.7.st.1.toč.b) Ugovora kreditu br. 528-50-4374527, sklopljenog dana 12.09.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 17.09.2007. godine po javnom bilježniku Zlatku Šimašeku iz Osijeka pod brojem OV-5042/07 2
"... po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća ...".
II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju po osnovi razlike tečaja iznos od 8.137,48 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:
Posl. broj: P-1793/2022-32
0,35 eura od 15.2.2008.
5,17 eura od 15.3.2008.
3,15 eura od 15.5.2008.
2,93 eura od 15.5.2008.
0,29 eura od 15.6.2008.
3,55 eura od 15.7.2008.
1,84 eura od 15.10.2008.
9,73 eura od 15.12.č2008.
8,92 eura od 15.12.2008.
27,40 eura od 15.1.2009.
32,63 eura od 15.3.2009.
25,24 eura od 15.4.2009.
27,78 eura od 15.4.2009.
28,45 eura od 15.5.2009.
23,10 eura od 15.6.2009.
19,00 eura od 15.7.2009.
20,21 eura od 15.8.2009.
22,28 eura od 15.9.2009.
22,10 eura od 15.10.2009.
20,00 eura od 15.11.2009.
23,94 eura od 15.12.2009.
27,10 eura od 15.1.2010.
30,56 eura od 15.3.2010.
36,66 eura od 15.4.2010.
36,04 eura od 15.5.2010.
35,50 eura od 15.5.2010.
37,76 eura od 15.6.2010.
48,40 eura od 15.8.2010.
53,25 eura od 15.8.2010.
59,48 eura od 15.10.2010.
61,28 eura od 15.10.2010.
54,46 eura od 15.11.2010.
68,85 eura od 15.12.2010.
74,79 eura od 15.2.2011.
78,74 eura od 15.3.2011.
82,79 eura od 15.4.2011.
75,55 eura od 15.5.2011.
85,07 eura od 15.6.2011.
99,84 eura od 15.7.2011.
121,43 eura od 15.8.2011
121,95 eura od 15.9.2011.
110,90 eura od 15.9.2011.
99,37 eura od 15.10.2011.
98,13 eura od 15.11.2011.
97,24 eura od 15.12.2011.
102,74 eura od 15.1.2012.
107,54 eura od 15.2.2012.
108,18 eura od 15.3.2012.
104,86 eura od 15.4.2012.
Posl. broj: P-1793/2022-32
107,10 eura od 15.5.2012.
108,63 eura od 15.6.2012.
105,96 eura od 15.7.2012.
106,73 eura od 15.8.2012.
104,80 eura od 15.9.2012.
100,63 eura od 15.10.2012.
105,08 eura od 15.11.2012.
107,21 eura od 15.12.2012.
106,04 eura od 15.1.2013.
97,32 eura od 15.2.2013.
104,45 eura od 15.3.2013.
105,08 eura od 15.4.2013.
103,06 eura od 15.5.2013.
97,38 eura od 15.7.2013.
93,36 eura od 15.7.2013.
96,38 eura od 15.8.2013.
99,43 eura od 15.9.2013.
103,94 eura od 15.10.2013.
101,78 eura od 15.11.2013.
102,95 eura od 15.12.2013.
100,90 eura od 15.1.2014.
106,67 eura od 15.3.2014.
109,18 eura od 15.4.2014.
105,30 eura od 15.5.2014.
105,22 eura od 15.5.2014.
104,10 eura od 15.6.2014.
106,64 eura od 15.7.2014.
108,96 eura od 15.9.2014.
109,61 eura od 15.10.2014.
2.677,00 eura od 15.10.2014.
do 31.7.2015. g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. g. do 31.12.2022. g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.324,08 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Posl. broj: P-1793/2022-32
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 528-50- 4374527 dana 12. rujna 2007. godine koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Zlatka Šimašeka iz Osijeka pod brojem OV-5042/2007 kojim je tužitelju odobren kredit od 37.905,02 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita na rok otplate od 84 mjeseca, time da je definirana početna kamatna stopa od 5,49% koja je "promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora". Tuženik je tijekom trajanja ugovornog odnosa jednostrano povećao kamatnu stopu, a također je i glavnicu kredita izrazio u CHF time da je plaćanje anuiteta vezao uz promjenu tečaja švicarskog franka, čime je ugovorio nepoštene ugovorne odredbe na štetu tužitelja. Tužitelj je u tužbi potraživao utvrđenje ništavim odredaba čl. 2. st. 1., čl. 7. st. 1. t. a) i čl. 7. st. 1. toč. b, te isplatu iznosa od 101.500,00 kuna sa zateznim kamatama, kao i parnični trošak.
Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev tek nakon izrade nalaza i mišljenja financijskog vještaka i to podneskom od 12. rujna 2023. godine, na način kako je navedeno u izreci ove presude. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 5.333,89 eura, što se ima smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe, čemu se tuženik nije usprotivio, pa je sud na temelju članka 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 – 155/23) odlučio kao u izreci rješenja.
Na glavnoj raspravi dana 23. siječnja 2025. godine tužitelj je izričito istaknuo da ostaje kod podneska od 12.9.2023. g. te istaknuo da je potraživanje postavljeno samo za valutnu klauzulu i da je u tužbenom zahtjevu postavljen deklaratorni dio u odnosu na utvrđenje ništavim čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu dok kondemnatorni dio u odnosu na ništavost po promjenjivoj kamatnoj stopi nije postavljen te u ovom predmetu ističe dva deklaratorna zahtjeva i samo jedan kondemnatorni zahtjev, dok ni u jednom drugom predmetu nije podnesen tužbeni zahtjev za isplatu po ništavoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava i tužbu i tužbeni zahtjev te ističe prigovor zastare, ističući da se tužba temelji na pogrešnom tumačenju Zakona o zaštiti potrošača i presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 jer da tužitelj neosnovano zaključuje da bi navedenom presudom odredbe o promjenjivosti kamatne stope bile utvrđene ništetnim pa da bi se njegov kredit zbog presude u predmetu "Potrošač" trebao smatrati kreditom s fiksnom kamatom. Mišljenja je da je sporan samo način da bi se bankama omogućavala promjena kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja točno određenih kriterija, tj. parametara za promjenu kamatne stope. Mišljenja je da je u ovom postupku potrebno utvrditi jesu li promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da li je tužitelju nastala šteta. Tuženik je mišljenja da sporne odredbe ugovora nisu protivna načelu savjesnosti i poštenja niti su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Posebno navodi da je promjena kamatne stope rezultat objektivnih tržišnih okolnosti, odnosno tuženik ju je mijenjao zbog opravdanih razloga a u skladu sa svojim javno objavljenim i pristupačnim općim aktima, te smatra da je takvo postupanje u skladu s Direktivom 93/13 EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu.
Posl. broj: P-1793/2022-32
3. Tužbeni zahtjev je osnovan.
4. Prema odredbi članka 502.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, dalje: ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno, i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Prema odredbi stavka 2. ovog članka interesi iz stavka 1. mogu biti interesi koji se tiču čovjekova okoliša i životne sredine, zatim moralni, etički, potrošački, antidiskriminacijski i drugi interesi, koji su zakonski zajamčeni i koji moraju biti teže povrijeđeni ili ozbiljno ugroženi djelatnošću, odnosno općenito postupanjem osobe protiv koje se tužba podnosi.
5. U ovom predmetu pravno su relevantne: pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni btoj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž.7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, potom Odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, Rev-2245/17, Rev-221/18 od 3. rujna 2019. godine, Rev-18/18 od 26. svibnja 2020. i Rev-2868/18. U odnosu na pravo Suda Europske unije mjerodavne su: Odluke C-26/13 od 30. travnja 2014. godine, C-51/17 od 20. rujna 2018. g. i C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine.
6. Po primitku nalaza i mišljenja financijskog vještaka tužitelj je uredio kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, a ostao je kod deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva u odnosu na tri ništave ugovorne odredbe.
7. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i pribavom nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka za financije (list 118-132), a sud je izveo i uvid u ugovor o kreditu (list 6-9), otplatni plan po kreditu (list 11 - 14), prijepis knjigovodstvene kartice (list 15-20), zahtjev za kredit (list 30-36), i ponudu za kupnju vozila (list 37). Potrebno je istaknuti da je Vrhovni sud RH u sudskoj praksi istaknuo pravni stav da u navedenoj vrsti predmeta nije potrebno izvoditi personalne dokaze saslušanjem svjedoka.
8. Predmet spora u ovom predmetu je deklaratorni zahtjev za utvrđenjem ništavih odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF te vezivanjem uz promjene tečaja kao i kondemnatorni zahtjev za isplatu, odnosno povrat stečenog novčanog iznosa bez pravne osnove, na temelju nepoštene ugovorne odredbe o vezivanju valutne klauzule uz tečaj švicarskog franka.
9. Prema odredbi članka 186. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, sud će po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.
10. Stranke u postupku ne osporavaju da su sklopile ugovor o kreditu broj 528-50- 4374527 dana 17. rujna 2007. godine koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Zlatka Šimašeka iz Osijeka pod brojem OV-5042/2007 dana kojim je tužitelju odobren kredit od 37.905,02 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita na rok otplate od 84 mjeseca, time da je definirana početna kamatna stopa od 5,49% koja je "promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora".
11. Radi utvrđenja da li je tužitelj postupao s pažnjom prosječnog potrošača sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja. U svojem iskazu tužitelj je istaknuo da je
Posl. broj: P-1793/2022-32
predmetni kredit zaključio radi kupnje novog osobnog vozila Mazde 6 i bio je u auto kući gdje su imali unaprijed reguliranu proceduru odobrenja kredita i to samo s bankom tuženika. Ponuđen mu je bio samo kredit u švicarskim francima iako je pitao da li imaju i u drugim valutama međutim su mu rekli da udovoljava samo uvjetima za kredita u švicarskim francima. Početna rata mu je bila otprilike 1.200,00 kuna a popela se do 2.500,00 kuna i to u roku od godine i pol do dvije dana. U auto kući je dobio formular kredita na koji nije mogao utjecati da se bilo koja odredba ugovora promijeni. U auto kući mu nitko nije objašnjavao što znači "rizik tečaja švicarskog franka" ili što znači "promjenjiva kamatna stopa". predmetni kredit je otplatio u cijelosti. Djelatnik auto kuće mu nije objasnio koji parametri utječu na promjenu tečaja franka, a nije mu niti objasnio da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune u odnosu prema švicarskom franku odnosno da ne štiti kao u odnosu na euro. Vozilo je koristio za osobne potrebe jer ima troje djece, jedno je bolesno te ga je svaki dan vozio autom do bolnice jer se radi o težem obliku bronhitisa. U vrijeme sklapanja kredita nije imao u vlasništvu ni obrt niti trgovačko društvo.
12. U odnosu na saslušanje tužitelja sud je utvrdio da je nedvojbeno da tužitelj ulazi u kategoriju prosječnog potrošača koji ne može ulaziti u ekonomske analize kretanja tržišta kapitala na svjetskom tržištu, za što je potrebno daleko veće stručno i specijalizirano znanje, koje ne može imati ni diplomirani pravnik ili ekonomist, pa stoga nalazi da je isti postupao s pažnjom prosječnog i savjesnog potrošača jer je pročitao ugovor i isti u rokovima i otplatio unatoč činjenice da su ugovorom uneseni u pravni posao i dijelovi koje nije moguće predvidjeti, a to se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Ovdje sud nalazi potrebnim istaknuti i da iz iskaza tužitelja proizlazi da se o tri navedene sporne ugovorne odredbe nije pregovaralo između ugovornih strana, a niti je to tuženik osporio.
13. Analizom ugovora o kreditu razvidno je da je istim u čl. 2. st. 1. glede kamatne stope ugovoreno "... u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora".
14. Dakle u odnosu na kamatnu stopu ugovorena je redovna kamatna stopa 5,49%, godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.
15. U čl. 7. st. 1. toč. a) Ugovora ugovorena je valutna klauzula i to da se primjenjuje "po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...", a u čl. 7. st. 1. toč. b) Ugovora ugovorena je također valutna klauzula i to "po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...".
16. U svojem nalazu i mišljenju od 22. kolovoza 2023. godine vještak Darko Prpić iz Darfin d.o.o. je naveo da je razlika (točka 4.) između anuiteta s osnove valutne klauzule kako je navedeno na listu 125 nalaza i mišljenja, odnosno ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan isplate kredita za sve anuitete iznosi 61.286,98 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi 8.139,73 eura (list 129).
16. Na predmetni nalaz i mišljenje tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun nego je imao primjedbe pravne prirode, naglašavajući da navedene ugovorne odredbe nisu ništave.
17. Sud je ocijenio navedeni pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka financijske struke, uvjerljivim, stručnim i nepristranim, te utemeljenim na dokumentaciji predmetnog spisa, a posebno je cijenio dugogodišnje vještačko iskustvo u brojnim sudskim postupcima, te kraj činjenice da je vještak bio vrlo jasan, i precizan sud nije
Posl. broj: P-1793/2022-32
našao nikakve sumnje u pravilnost nalaza i mišljenja dok stranke nisu tražile da se vještak usmeno očituje.
18. U ovom predmetu pravno su relevantne: pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž.7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, potom Odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, Rev-2245/17, Rev-221/18 od 3. rujna 2019. godine, Rev-18/18 od 26. svibnja 2020. i Rev-2868/18. U odnosu na pravo Suda Europske unije mjerodavne su: Odluke C-26/13 od 30. travnja 2014. godine, C-51/17 od 20. rujna 2018. g. i C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine. Naime, sve navedene odluke reguliraju pravno pitanje promjenjive kamatne stope, koje je posebno utvrđeno povodom pravomoćne odluke o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, sve u smislu članka 502.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
19. Kao logični slijed iza pravomoćnih odluka o zaštiti kolektivnih interesa i prava proizlazi ovaj sudski postupak u kojem se radi o pojedinačnom restitucijskom zahtjevu u kojem se tužitelj pozvao na ista pravna utvrđenja koja su već pravno riješena u odlukama po kolektivnoj tužbi, pa je ovaj sud vezan za ista utvrđenja, pri čemu ima u vidu i članak 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, i 110/15, dalje: ZZP/14) o vezanosti za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom navedenog i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi isplate, zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, koju je kreditor (banka) jednostrano mijenjao, nije potrebno ponovno utvrđivati činjenice jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer je Vrhovni sud RH u svojoj odluci posl. br. Rev-3142/18- 2 od 19. ožujka 2019. godine zauzeo takvo pravno shvaćanje. Naime, sud je ovdje ocijenio da utvrđenje o ništetnosti točno određene ugovorne odredbe pojedinačnog ugovora o kreditu ima samo deklaratorni učinak, jer se tužitelj ima pravo pozivati na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u složenom postupku odlučivanja o kolektivnom sporu.
20. Nije osnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik jer zastara počinje teći od pravomoćnosti deklaratorne odluke o ništavosti ugovorne odredbe, a u ovom slučaju je deklaratorni zahtjev postavljen u tužbi dana 28. lipnja 2021. godine pa dakle zastara u ovom predmetu uopće nije počela niti teći.
21. Sud zaključuje da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i korisnika auto kredita, tako što je u predmetnom potrošačkom ugovoru o kreditu koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa kao promjenjiva, koja je tijekom trajanja ove ugovorne obveze mijenjana (kao promjenjiva) i to u skladu s jednostranim odlukama tuženice kao banke, time da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, pa je stoga navedena ugovorna odredba ništetna.
22. Sud nalazi da je visina kamatne stope bitni element ugovora o kreditu, pa je stoga bilo potrebno za svaku njezinu promjenu sklapati dodatke ugovora, a za što je nužna suglasna i prava volja obje ugovorne strane. Tuženica je jednostranim odlukama o promjenama redovne kamatne stope, za cijelo vrijeme trajanja ovog ugovornog odnosa, postupala na štetu tužitelja odnosno protivno načelu savjesnosti i poštenja.
23. Nastavno, prema odredbi članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, a
Posl. broj: P-1793/2022-32
nedvojbeno je da u vrijeme sklapanja i tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženica nije tužitelja kao potrošača informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je posljedično i dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana kao i ništetnosti odluka o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu, jer tuženica nije dokazala da se o istome posebno pregovaralo niti je predložila izvođenje bilo kakvih dokaza kojima bi isto dokazala. Stoga sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan ne samo u dijelu deklaratornog utvrđenja ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nego i u dijelu deklaratornog utvrđenja ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli. Na temelju članka 322. i članka 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) odlučeno je kao u točkama I i II izreke ove presude o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
24. U odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev potrebno je istaknuti da je sud dopustio uređenje tužbenog zahtjeva jer je konačni izračun ovisio o nalazu i mišljenju vještaka.
25. Sud je primijenio članak 323. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisana posljedica djelomične ništetnosti ugovora (u ovom slučaju promjenjive kamatne stope pa je sud prihvatio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu.
26. Naime, sud nalazi i da je tužbeni zahtjev osnovan i u dijelu koji se odnosi na preplaćeni iznos anuiteta u pogledu vezanosti svakog anuiteta uz tečaj švicarskog franka u trenutku plaćanje po dospjelosti svakog anuiteta, sud zaključuje da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i korisnika auto kredita, tako što je u predmetnom potrošačkom ugovoru o kreditu koristio tri nepoštene ugovorne odredbe u kojoj se isplata anuiteta (rate) vezuje uz tečaj CHF na dan dospijeća anuiteta prema tečaju Kreditora, kao i ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi.
27. Sud također nalazi da je protivno načelu savjesnosti i poštenja vezivanje glavnice uz tečaj CHF na dan dospijeća a sve kako je o valutnoj klauzuli u CHF već odlučio Vrhovni sud RH i Ustavni sud RH.
28. Nastavno, prema odredbi članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, nedvojbeno je da u vrijeme sklapanja i tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik nije tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je posljedično i dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana kao i ništetnosti vezivanja isplate anuiteta uz rast tečaja CHF u odnosu na hrvatsku kunu tijekom trajanja ovog ugovornog odnosa. Sud je prihvatio da se radi o stjecanju bez pravne osnove temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana kad je nesavjesni stjecatelj stekao svaki pojedini preplaćeni anuitet, a sve jer je tako potraživao tužitelj, sve po čl. 1115. ZOO-a u svezi članka 29. stavka 1. i članka 183. stavka 1. ZOO-a, a po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Slijedom navedenog sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje iznos naveden u točki II tužbenog zahtjeva jer je prihvatio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarske franke.
29. U odnosu na tzv. "negativne razlike" sud otklanja navedeni prigovor tuženika jer sud nalazi kako prema prirodi ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik, tužitelj nikako nije mogao nešto "steći" pa da bi se prijeboj vršio na temelju tražbina koje tužitelj i tuženik imaju jedan prema drugome. Naime, tužitelj je potrošač, a potrošač plaćanjem
Posl. broj: P-1793/2022-32
prema nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj, već je to bio isključivo tuženik. Nadalje, tražbina kredita s osnova nižeg tečaja je u zastari. Naime, čak i kada bi tuženikov prigovor "prijeboja" bio osnovan, a što nije, treba uzeti u obzir da prijeboj nastaje onog trenutka kada su ispunjene pretpostavke za nastanak istoga. S obzirom na to da niži tečaj datira iz perioda ugovaranja nastupila je zastara potraživanja i prijeboj ne nastaje. Zastara na tražbinu tuženika s osnove nižeg tečaja tekla je cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije, te nije došlo do prekida tijeka zastare podnošenjem kolektivne tužbe. Dakle, za tuženika tijek zastare nije bio prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, jer je tuženik kao kreditor tužitelja te kao pasivno legitimirana strana ne može imati koristi od podnošenja tužbe i prekida zastarijevanja, dok to pravo pripada samo tužitelju kao potrošaču u čiju korist i radi čijeg interesa je tužba podnesena. Također, je potrebno dodati da je za nepoštenost navedenih odredbi odgovoran isključivo tuženik, pa isti ne može imati nikakve benefite uslijed svojeg nepoštenog postupanja, i ugovaranja spornih odredbi. Čak ako bi se uzelo u obzir da je tužitelj naplatio dospjeli anuitet u manjem iznosu nego li je trebao, svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine, pa je i u tome smislu nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora, sve sukladno članku 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – 29/18) koji propisuje: "Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radio o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja." Slijedom iznesenog sud niti jedan prigovor tuženika nije našao utemeljenim.
30. Odluka o trošku utemeljena je na činjenici da je tužitelj uspio u cijelosti i na članku 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT). Sud je tužitelju priznao s obzirom na VPS 8.137,48 eura: trošak sastava tužbe po Tbr. 7. 1. OT u visini od 100 bodova, potom zastupanje na ročištima dana 21.3.2023., 18.6.2024. i 23.1.2025. g. svaki po 100 bodova po Tbr. 9.1. OT kao i sastav podnesaka od 9.1.2022., 30.6.2022., 12.9.2023. i 15.10.2023. g. svaki po 100 bodova, odnosno ukupno 800 bodova a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to je priznao 1.600,00 eura i trošak PDV-a od 25% odnosno 400,00 eura, kao i predujam za vještačenje od 199,08 eura, a priznat je i trošak pristupa na objavu presude od 100,00 eura i PDV od 25 % odnosno 125,00 eura, što ukupno iznosi 2.199,08 eura. Sud je tužitelju priznao i zatezne kamate na parnični trošak od dana donošenja ove presude pa do isplate jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem supsidijarne primjene članka 30. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), a sve kako je odlučeno u izreci ove presude.
U Zagrebu, 14. veljače 2025. godine
SUDAC
Silvija Sunčana Stubičar
Posl. broj: P-1793/2022-32
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu (VPS u izreci)
2. Pun. tuženika
