REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-16418/2021-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Klišaniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Dječje bolnice Srebrnjak, Zagreb, Srebrnjak 100, OIB: 03547184733, zastupanog po punomoćniku Marku Šebalju, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mraz, Šuti & partneri j.t.d. u Zagrebu, radi diskriminacije, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Hrvoja Klišanića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Petra Šapine, odvjetnika, 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik Dječja bolnica Srebrnjak, Zagreb, Srebrnjak 100, OIB: 03547184733, kao poslodavac na radnom mjestu voditeljice Odjela za pulmologiju i alergologiju predškolske i školske dobi uznemiravao i diskriminirao radnicu tužiteljicu ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čime je tužiteljici povrijeđeno dostojanstvo.

II. Zabranjuje se tuženiku Dječjoj bolnici Srebrnjak, Zagreb, Srebrnjak 100, OIB: 03547184733, poduzimanje svih i bilo kakvih daljnjih radnji kojima se na radnom mjestu voditeljice Odjela za pulmologiju i alergologiju predškolske i školske dobi uznemirava i diskriminira tužiteljicu ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku Dječjoj bolnici Srebrnjak, Zagreb, Srebrnjak 100, OIB: 03547184733, naknaditi tužiteljici ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove vođenja ovog parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 14. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je kod tuženika zaposlena temeljem Ugovora o radu od 3. ožujka 2003., naknadno izmijenjenog Aneksom Ugovora o radu od 3. siječnja 2020., na radnom mjestu voditeljice Odjela za pulmologiju i alergologiju predškolske i školske dobi. Dalje navodi da je 10. lipnja 2020. tuženiku podnijela pritužbu radi povrede dostojanstva radnika protiv v.d. ravnatelja tuženika, gospođe MEF. Ističe da je **.**.2020. BE, osoba koja je uz poslodavca ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane uz dostojanstvo radnika, sastavila zaključak Urbroj: 01-1661/04-20 na pisanu pritužbu radi povrede dostojanstva radnika i tužiteljici ga dostavila putem e-maila istoga dana. Na stranici 3. Zaključka navedeno je „U postupku nije utvrđeno postojanje uznemiravanja uslijed nekog od navedenih diskriminatornih razloga“. S obzirom da tuženik kao poslodavac nije tužiteljici kao radnici pružio zaštitu zatraženu Pritužbom, tužiteljica u roku i iz razloga navedenih u čl. 134. Zakona o radu u vezi sa čl. 17. Zakona o suzbijanju diskriminacije podnosi predmetnu tužbu. Tužiteljica naglašava da nije iskoristila svoje pravo na prekid rada, nego i dalje dolazi na rad kod tuženika. Navodi da je u konkretnom slučaju, na radnom mjestu diskriminirana po osnovi društvenog položaja – zbog okolnosti da je bila bliska suradnica i zamjenica smijenjenog ravnatelja tuženika, gospodina PE. Iz istog je razloga pritužbu za zaštitu od uznemiravanja i posljedično tužbu podnio još jedan radnik tuženika, gospodin FE, a sudsku zaštitu, prema informacijama koje ima tužiteljica, potražuje i sam gospodin PE. Dapače, zbog iste je diskriminatorne osnove s pozicije povjerenice za zaštitu dostojanstva faktično smijenjena (iako se u Zaključku navodi da je sama dala ostavku) i gospođa ŽE i na tu poziciju postavljena gđa. BE, radnica bliska trenutnoj vd. ravnatelja. Ističe da, nakon što je u prosincu 2019. gospodin PE naprasno smijenjen s mjesta ravnatelja tuženika, tuženik je poduzeo niz radnji usmjerenih na uznemiravanje i diskriminiranje njegovih dotadašnjih bliskih suradnika, između ostaloga i tužiteljice. Za početak, generičkom obavijesti od 25. svibnja 2020. tužiteljica je obaviještena, bez navođenja ikakvog posebnog obrazloženja i osnovanih razloga, da su joj ukinute sve ovlasti na projektu Dječji centar za translacijsku medicinu. Radi se o projektu čiji je tužiteljica bila jedan od inicijatora i rukovoditelja (navedena kao voditelj projekta u studiji izvedivosti uz dr. PE), a koji se projekt financira iz sredstava Europske unije i predstavlja do sada najznačajniji projekt financiran sredstvima iz EU u hrvatskom zdravstvu. Nadalje, nakon što je 18. ožujka 2020. bila imenovana za predsjednicu Povjerenstva za borbu od zaraze korona virusom COVID 2019, netom nakon imenovanja (već 4. travnja 2020.) tužiteljica je zaprimila (ponovno neobrazloženu) odluku od 3. travnja 2020. o razrješenju s navedene pozicije. Razrješenje je bilo posljedica okolnosti da je tužiteljica 1. travnja 2020., postupajući kao predsjednica Povjerenstva za borbu od zaraze korona virusom COVID 2019, uputila dopis Ministarstvu zdravstva radi nabave prijeko potrebne zaštitne medicinske opreme. Iako takvim postupanjem tužiteljica nije povrijedila niti jednu obvezu iz radnog odnosa, kao niti liječnička načela i dužnosti, vd. ravnatelja tuženika je dan nakon toga poslala dopis ministarstvu kojim navodi da se radi o dopisu koji su poslale neovlaštene osobe i u kojima poriče određene navode iz dopisa. Pri tome je gotovo pa apsurdno da se tužiteljicu naziva neovlaštenom osobom kad je upravo ona bila predsjednica spomenutog Povjerenstva, a iz sadržaja njezinog dopisa evidentno proizlazi da je namjera dopisa bila upravo osigurati redoviti i siguran rad kod tuženika u okolnostima pandemije. Nakon slanja spomenutog „demantija“ ministarstvu, vd. ravnateljice je tužiteljici uputila i opomenu pred otkaz, a 3. travnja 2020. je sve radnike tuženika u grupnom e-mailu obavijestila o događaju, čime je tužiteljica izvrgnuta svojevrsnom javnom linču, što je apsolutno neprimjeren i neprihvatljiv način rješavanja poslovnih situacija. Naglašava da je indikativno da u dopisu od 2. lipnja 2020. vd. ravnatelja navodi da su se tužiteljica i ostali radnici neovlašteno koristili memorandumom tuženika. Naime, kao što je gore navedeno, tužiteljica je slala dopis kao predsjednica Povjerenstva za borbu od zaraze korona virusom COVID 2019 kod tuženika i kao takva je imala apsolutno pravo koristiti se memorandumom tuženika. Jednako kao što se memorandumom tuženika koristi gospođa BE, osoba koja je uz poslodavca ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane uz dostojanstvo radnika i na njemu sastavlja zaključak Urbroj: 01-1661/04-20 kojim se očitovala na pisanu pritužbu tužiteljice radi povrede dostojanstva radnika. Očito sve funkcije kod tuženika ne uživaju jednako „pravo na korištenje memoranduma“. Osim toga, u komunikaciji s ostalim radnicima i na sastancima održanim u mjesecima koji su prethodili Pritužbi, tužiteljica je bila svjedok neistinitih navoda iznesenih od strane članova Upravnog vijeća i vd. ravnatelja očigledno usmjerenih k tome da je se pred kolegama diskreditira te marginalizira njezin sveukupni doprinos radu i razvoju DB Srebrnjak. Osim toga, pravo isticanja bilo kakvih argumenata u obranu svoje pozicije na sastancima i u internoj komunikaciji, sustavno joj je uskraćivano od strane pojedinih članova Upravnog vijeća i vd. ravnatelja. Primjera radi, navodi da odjel čijeg je tužiteljica voditeljica jedini nije saniran nakon potresa, čime joj je osobno, kao i ostalim radnicima zaposlenima u tom odjelu, bila otežano obavljanje poslova u mjeri u kojoj je to bilo potrebno radi zaštite pacijenata i osoblja. Nadalje, odlukom vršiteljice dužnosti ravnatelja, bez ikakvih razloga, tužiteljici je zabranjeno putovanje radi održavanja nastave na Sveučilištu J.J. Strossmayer u Osijeku, s kojim tuženik ima potpisan Ugovor o suradnji i u kojim aktivnostima je redovito uspješno sudjelovala. Šikaniranje, diskriminiranje i uznemiravanje tužiteljice nastavljeno je i odlukama donesenim na sjednici Upravnog vijeća tuženika od 8. lipnja 2020., kada je bez ikakvih argumentiranih razloga, unatoč dugogodišnjim kompetencijama i postignutim značajnim rezultatima rada, tužiteljica smijenjena s pozicije predsjednika Etičkog povjerenstva te člana Povjerenstva za lijekove DB Srebrnjak. Tužiteljici je neposredno uoči navedene sjednice Upravnog vijeća DB Srebrnjak, odnosno 5. lipnja 2020., osobno uručen i poziv tuženika na iznošenje obrane u odnosu na povrede obveza i dužnosti iz radnog odnosa, u odnosu na koje, sve da su se i dogodile, ne dovode do bilo kakve odgovornosti tužiteljice prema zakonskim i internim propisima tuženika. Tužiteljica je pisanu obranu iznijela 10. lipnja 2020. Prije navedenim Zaključkom su svi navodi iz tužiteljičinog Prigovora odbijeni bez ikakvog valjanog i „opipljivog“ argumenta. Dapače, u Zaključku su samo suhoparno navedeni članci zakona i internih akata tuženika, bez da ih se i na kakav način stavi u kontekst navoda iz Pritužbe, odnosno da se objasni zbog čega su opisane radnje poduzete upravo u odnosu na tužiteljicu i to sve u razdoblju od svega nekoliko mjeseci i to baš, indikativno, mjeseci koji su uslijedili nakon naprasne smjene ravnatelja PE. Sve prethodno navedene okolnosti, odnosno način postupanja tuženika, realizirane u prvom redu postupanjima Upravnog vijeća i vršiteljice dužnosti ravnatelja, evidentno ukazuju na sustavno i uporno uznemiravanje i šikaniranje počinjeno s namjerom da se tužiteljicu sustavno ponižava i onemogućava u stručnom radu, kao i da se marginalizira njezin radni doprinos u radu i razvoju bolnice. Sve ove radnje tuženik čini isključivo s ciljem i namjerom da tužiteljicu prisili da sama da otkaz, a kako bi se iz radnog kolektiva uklonili svi radnici bliski smijenjenom ravnatelju PE. Slijedom svega navedenoga, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su u cijelosti neosnovani navodi iz tužbe. Tuženik osporava da bi postojala bilo kakva povreda dostojanstva ili diskriminacija tužiteljice od strane tuženika po bilo kojem osnovu. Suprotno navodima tužiteljice, tuženik nikada nije počinio niti jednu radnju "koja bi imala za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva tužiteljice, a koje bi uzrokovalo strah, neprijateljstvo, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje". Tuženik ističe da tužiteljica nije navela niti jedan osnov koji je čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisan kao osnov diskriminacije. Navodi da je iz tužbe proizlazi da je tužiteljica u stvari nezadovoljna organizacijom rada kod tuženika. Međutim, tužiteljica zanemaruje činjenicu kako je pravo poslodavca da utvrdi i organizira svoje poslovanje na način za koji smatra da je najbolji za tuženika te optimalan za ostvarenje maksimalne učinkovitosti. Ističe da je sa službenih stranica eFondovi, kao i u Zaključku tuženika od 18. lipnja 2020. jasno navedeno i obrazloženo kako tužiteljica i nadalje povezana i kontakt osoba na ranije navedenom Projektu. Jednako tako, uvidom u navedenu stranicu eFondovi vidljivo je da je jedino opunomoćenje tužiteljice ukinuto i to isključivo radi poštovanja Korisničkih uputa i Općih uvjeta korištenja sustava eFondovi. Naime, navedenim uvjetima jasno su definirane tri razine prava u ulozi prijavitelja. Budući tužiteljica nije "…zakonom ovlaštena fizička osoba prijavitelj ili osoba koju je javnobilježnički opunomoćila zakonom ovlaštena osoba za zastupanje prijavitelja u sustavu eFondovi", to ista nije niti mogla ostvarivati prava na opunomoćenje kako to pogrešno smatra. Koliko je tuženiku poznato, tužiteljica takvo javnobilježničko ovlaštenje nije imala niti od bivšeg ravnatelja PE. Međutim, unatoč ranije navedenom tužiteljica je i nadalje povezana i kontakt osoba na projektu Dječji centar za translacijsku medicinu, te su netočne i neistinite tvrdnje kako su joj ukinute sve ovlasti. Nadalje, smatra da tužiteljica neosnovano ulazi u ovlasti i način organizacije te poslovanja tuženika. Ističe da povjerenstva imenovana od strane ravnatelja pomažu ravnatelju u vođenju ustanove, međutim suprotno mišljenju tužiteljice povjerenstva nemaju ovlaštenja u zastupanju ustanove. Iako dopis tužiteljice Ministarstvu zdravstva nije ni trebalo slati jer je tuženik raspolagao svom potrebnom opremom za suzbijanje zaraze od korona virusa COVID 2019., to tužiteljica za slanje službenog dopisa u ime tuženika, nije imala niti potrebno ovlaštenje. Vezano uz navode tužbe kojima tužiteljica navodi da je diskriminirana jer joj je tuženik uputio upozorenje zbog povrede radne obveze, tuženik navodi da je pravo poslodavca uputiti upozorenje radniku zbog povrede radne obveze, a propisano je Zakonom o radu. Stoga se ni u tom pogledu ne može raditi o diskriminatornom ili uznemiravajućem ponašanju tuženika naspram tužiteljice. Navodi da je nejasno u čemu se sastoji diskriminatorna osnova kada tužiteljica navodi da njezin odjel nije saniran nakon potresa, kada je odjel tužiteljice saniran, otvoren i u uporabi je. Ističe da su neistiniti navodi tužiteljice da joj je zabranjeno putovanje radi održavanja nastave na Sveučilištu J.J. Strossmayera u Osijeku. Tužiteljici održavanje nastave nije zabranjeno, nego joj nije odobren službeni put, budući da .Ugovorom o suradnji između tuženika i Medicinskog fakulteta u Osijeku koji je potpisan 2008.g. nije definirano da bi tuženik bio u obvezi plaćanja službenih putovanja tužiteljice niti da se temeljem takovog ugovora mogu izdavati putni nalozi. Da tuženik nije smijenio tužiteljicu s pozicije predsjednika Etičkog povjerenstva te člana povjerenstva za lijekove jasno proizlazi iz samih odluka o imenovanju. Naime, tužiteljici je u navedenim povjerenstvima istekao mandat i to još 27. travnja 2019. Navodi da se diskriminacijom ne može smatrati davanje upozorenje zbog povrede radne obveze a isto se odnosi i na poziv na obranu, kojeg je tuženik uputio tužiteljici. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. U ovom predmetu bila je donesena presuda pod Poslovnim brojem: Pr- 6396/2020 od 12. ožujka 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te je naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnične troškove. Navedena prvostupanjska presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, pod Poslovnim brojem: Gž R-1123/2021 od 8. rujna 2021. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugog suca. U obrazloženju svoje odluke drugostupanjski sud navodi da je u ponovljenom postupku potrebno utvrditi odlučne činjenice za razrješenje predmetnog spora, pri čemu treba voditi računa i o ostalim prigovorima stranaka iznesenim u žalbi i odgovoru na žalbu, ponovo odlučiti o tužbenim zahtjevima i odluku obrazložiti na način određen člankom 338. stavkom 4. ZPP-a (sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, posebno navesti i obrazložiti koje je od činjenica je sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima.

4. Tijekom ponovljenog postupka sud je pročitao svu dokumentaciju koju su stranke priložile spisu, uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz saslušane svjedokinje MEF i iskaz tužiteljice te su saslušani svjedoci BE, PE, FE, BEF, ŽE, PEF i FEF.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu od 3. ožujka 2003., naknadno izmijenjenog Aneksom Ugovora o radu od 3. siječnja 2020., na radnom mjestu Voditeljice Odjela za pulmologiju i alergologiju predškolske i školske dobi, kao i da je tužiteljica do 16. prosinca 2019. obnašala dužnost zamjenika ravnatelja.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tužiteljici povrijeđeno pravo na jednako postupanje, dostojanstvo, čast i ugled za vrijeme rada kod tuženika i to diskriminiranjem i uznemiravanjem po osnovi društvenog položaja, konkretno zbog okolnosti što je bila bliska suradnica i zamjenica smijenjenog ravnatelja tuženika PE.

8. Prema odredbi čl. 134. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje ZR), postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

9. Posebni zakon u smislu citirane zakonske odredbe je Zakon o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj: 85/08 i 112/12).

9.1. Prema odredbi čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je da je cilj Zakona osiguranje zaštite i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka RH, stvaranje pretpostavki za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređenje zaštite od diskriminacije na osnovi rase ili etičke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnost ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema odredbi st. 2. čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

9.2. Prema odredbi čl. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije, izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, dok neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

9.3. Prema odredbi čl. 17. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije), da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije) te da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete).

9.4. Prema odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, stranka koja u sudskom ili kojem drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

10. Iz pritužbe tužiteljice za zaštitu dostojanstva radnika od 10. lipnja 2020., proizlazi da istom tužiteljica u bitnome navodi okolnosti za koje smatra da imaju obilježja uznemiravanja na radnom mjestu i povrede njenog dostojanstva isto kao u tužbi.

11. Iz zaključka tuženika od 18. lipnja 2020. proizlazi da je povodom pritužbe tužiteljice osoba ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane uz dostojanstvo BE provela postupak na način da je uzela u obzir navode iz pritužbe tužiteljice te je zatražila izjavu tužiteljice i svjedokinje MEF, nakon čega je zaključila da nije utvrđeno postojanje uznemiravanja uslijed nekog od navedenih diskriminatornih razloga. Iz zaključka proizlazi kako je:

- vezano uz pritužbu za ukidanje svih ovlasti tužiteljici na Projektu Dječji centar za translacijsku medicinu i temeljem uvida u ispis sa stranice efondovi ovlaštena osoba utvrdila da je tužiteljici opunomoćenje ukinuto 27. veljače 2020. budući da nije ovlaštena osoba za zastupanje tuženika, ali je tužiteljica i dalje povezana osoba i kontakt osoba na Projektu;

- vezano uz pritužbu za razrješenje tužiteljice s mjesta predsjednice Povjerenstva za borbu od zaraze korona virusom, ovlaštena osoba je utvrdila da je isto provedeno u skladu s odredbom čl. 34. Statuta tuženika;

- vezano uz pritužbu tužiteljice na uručenje Opomene pred otkaz ovlaštena osoba je utvrdila da je isto podneseno temeljem čl. 119. Zakona o radu i čl. 86 Pravilnika o radu;

- vezano uz pritužbu tužiteljice kojima navodi da je bila svjedok neistinitih navoda iznesenih od strane članova Upravnog vijeća i v.d. ravnatelja iste zbog nedostatka dokaza ovlaštena osoba nije mogla utvrditi;

- vezano uz iznesenu pritužbu da 3. Odjel na kojem je tužiteljica voditelj jedini nije saniran nakon potresa, navedeno je da je temeljem iskaza radnika tuženika i neposrednim obilaskom 3. Odjela ovlaštena osoba utvrdila da je sanacija oštećenja trećeg odjela nakon potresa provedena i da su prisutna oštećenja uzrokovana vlagom nastala su nakon provedene sanacije;

- vezano za iznesenu pritužbu tužiteljice koje se odnose na njezinu smjenu s pozicije predsjednice Etičkog povjerenstva tuženika i članice Povjerenstva za lijekove tuženika ovlaštena osoba je uvidom Odluke o imenovanju predsjednika i članova navedenih Povjerenstva utvrdila da je istima istekao mandat 27. travnja 2019.;

- vezano uz pritužbu tužiteljice na uručenje poziva na iznošenje obrane ovlaštena osoba je utvrdila da je poziv uručen na temelju odredaba Zakona o radu;

- vezano uz pritužbu da je tužiteljici zabranjeno održavanje nastave na Sveučilištu u Osijeku, s kojim tuženik ima potpisan ugovor o suradnji, ovlaštena osoba je uvidom u Ugovor o suradnju tuženika i Medicinskog fakulteta u Osijeku, sklopljen 12. prosinca 2018. utvrdila da tužiteljici nije zabranjeno održavanje nastave nego joj nije odobren službeni put.

12. Iz e-mail korespondencije od 25. svibnja 2020. proizlazi da eFondovi šalju obavijest da je tužiteljici ukinuto njeno opunomoćenje kao povezane osobe za Projekt Dječji centar za translacijsku medicinu tuženika, u kojem je tuženik korisnik.

13. Iz Odluke od 3. travnja 2020. o stavljanju van snage Odluke o imenovanju članova Povjerenstva od 18. ožujka 2020. razvidno je da istom v.d. ravnatelja ŽEF stavlja izvan snage Odluku o imenovanju članova Povjerenstva za obranu od zaraze korona virusom kod tuženika od 18. ožujka 2020. te da Odluka stupa na snagu danom donošenja.

14. Uvidom u dopis od 1. travnja 2020. proizlazi da je isti upućen Ministarstvu zdravstva i da je isti potpisan od strane tužiteljice kao voditeljice Povjerenstva za kontrolu Covid-19 te od strane BEF, predsjednice Stručnog vijeća. U istom dopisu izvještava se Ministarstvo zdravstva o potrebi za nabavom dodatne zaštitne opreme za zaštitu Covid-19, a dopis ima naznačen memorandum tuženika.

15. Iz dopisa od 2. travnja 2020. proizlazi da v.d. ravnatelja tuženika MEF istim izvještava Ministarstvo zdravstva da je ona jedina ovlaštena predstavljati i zastupati tuženika, a da takvo ovlaštenje nije dala tužiteljici, odnosno predsjednici Stručnog vijeća. U dopisu v.d. ravnateljica dalje izvještava o stanju zaštitne opreme, referira se na dopis od 1. travnja 2020., te ujedno ističe da su se nadležnoj instituciji obratile osobe koje nemaju ovlasti zastupati tuženika koristeći se službenim memorandumom tuženika.

16. Iz e-mail poruke v.d. ravnateljice MEF od 1. travnja 2020. koja je upućena i tužiteljici proizlazi da v.d. ravnateljica potvrđuje da joj je dostavljen zapisnik (iz navoda tužiteljice kasnije proizlazi da se radilo o zapisniku sa sjednice Povjerenstva za zaštitu Covid-19, odnosno sastanka Stručnog vijeća), pri čemu v.d. ravnateljica traži još i izvješće o stanju zaštitne opreme koja je na raspolaganju uz napomenu da molbu koja se planira uputiti Ministarstvu zdravstva treba dostaviti prethodno na potpis v.d. ravnateljici tuženika.

17. Iz ispisa e-mail poruke od 6. travnja 2020. je vidljivo da tužiteljica u istoj obrazlaže svoje postupanje u pogledu slanja dopisa od 1. travnja 2020.

18. Iz e-mail poruke od 3. travnja 2020. proizlazi da v.d. ravnateljica MEF izvješćuje čitav niz osoba o tome da je dopis od 1. travnja 2020. poslan Ministarstvu zdravstva bez znanja i odobrenja v.d. ravnatelja te v.d. ravnateljica dostavlja i svima na znanje dopis od 1. travnja 2020. i odgovor na taj dopis.

19. Iz poziva za sjednicu Upravnog vijeća od 8. lipnja 2020. razvidno je da se istom predlaže kao dnevni red Promjena predsjednika i članova Povjerenstava za unutarnji nadzor tuženika, Promjena predsjednika i članova Etičkog povjerenstva tuženika, Promjena članova Povjerenstva za lijekove, Promjene člana Povjerenstva za kvalitetu.

20. Iz poziva na obranu od 4. lipnja 2020. proizlazi da se istim poziva tužiteljica da iznese svoju obranu vezano uz organizaciju dežurstva i pripravnosti za vrijeme dok je tužiteljica bila zamjenica ravnatelja tuženika, a za koje tadašnja v.d. ravnateljica drži grubim kršenjem obveza iz radnog odnosa, a poziv je upućen temeljem čl. 119. Zakona o radu. Nadalje, iz stanja u spisu je razvidno da je tužiteljica dopisom od 10. lipnja 2020. iznijela svoju obranu te se detaljno očitovala na sve povrede za koje se tereti.

21. Iz Korisničkih uputa za korištenje sustava eFondovi koje je tuženik priložio u spis proizlazi da su istim razrađeni pojmovi ovlaštena osoba, povezana osoba na prijavitelju/administratoru te povezana osoba na projektu. Tako je naznačeno da je ovlaštena osoba ona osoba koja je zakonom ovlaštena za zastupanje prijavitelja ili osoba koju je javnobilježnički opunomoćila zakonom ovlaštena osoba za zastupanje prijavitelja u sustavu eFondovi. Povezana osoba na prijavitelju/administratoru je osoba koja je dodana za operativni rad u sustavu na razini prijavitelja s mogućnošću rada na svim projektnim prijavama prijavitelja i, ukoliko je označena kao administrator, s mogućnošću dodavanja drugih povezanih osoba. Povezana osoba na projektu je osoba koja je dodana za operativni rad u sustavu na razini pojedine projektne prijave/projekta s mogućnošću rada na projektnoj prijavi na koju je dodana.

22. Iz ispisa iz aplikacije eFondovi, vidljivo da su kao ovlaštene osobe na prijavitelju navedeni PE i MEF, da je tužiteljica imala odobren zahtjev za opunomoćenje, kao i da je tužiteljici ukinut opunomoćenje sa danom 27. veljače 2020. Nadalje, razvidno je da je tužiteljica uvrštena kao povezana osoba na projektu, odnosno kontakt osoba.

23. Tuženik je dostavio u spis i dopis od 27. veljače 2020. koji je upućen Gradu Zagrebu, Središnjoj agenciji za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU, Ministarstvu zdravstva, Ministarstvu znanosti i obrazovanja te Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU, kojim dopisom se isti obavještavaju kako se brojni pojedinci u medijima predstavljaju kao osobe ovlaštene komunicirati u ime tuženika te v.d. ravnateljica ističe da je isključivo ona odgovorna i ovlaštena ispred tuženika komunicirati u ime tuženika.

24. Uvidom u preslike računa sa stranice 58-61 spisa razvidno je da je iste izdalo trgovačko društvo Korting d.o.o. i da se isti odnose na izvođenje radova sanacije posljedica potresa na III. odjelu tuženika, faza I i II.

25. Uvidom u Sporazum o suradnji zaključen između tuženika i Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakulteta za dentalnu medicinu i zdravstvo od 7. srpnja 2017., razvidno je da je istim je utvrđena suradnja Fakulteta i bolnice, koja činjenica među strankama nije sporna. Istim je ugovoreno da će strane Sporazuma surađivati, između ostalog, u razmjeni nastavnika i zaposlenika radi poučavanja, znanstvenog rada i iskustva.

26. Uvidom u Odluku o imenovanju Etičkog povjerenstva od 27. travnja 2015., proizlazi je Upravno vijeće tuženika istom imenovalo članove Povjerenstva, a tužiteljicu kao predsjednicu te da su svi imenovani na mandatno razdoblje od četiri godine.

27. Uvidom u Odluku o imenovanju zamjenika članova etičkog povjerenstva od 27. travnja 2020. proizlazi da se u skladu sa sjednicom Stručnog vijeća tuženika i prijedlogom predsjednice Etičkog povjerenstva i ravnatelja bolnice imenuju zamjene za članove Etičkog povjerenstva na mandatno razdoblje od četiri godine.

28. Iz e-mail korespondencije tuženika od 16. ožujka 2020. proizlazi da tužiteljica obavještava v.d. ravnatelja tuženika i cijeli niz drugih osoba o događanjima i statusu aktivnosti vezanih uz provedbu projekta Dječji centar za translacijsku medicinu tuženika (CCTM), a vezano uz Zapisnik sa sastanka od 12. veljače 2020. Prethodno je vidljivo da v.d. ravnatelj tuženika obavještava tužiteljicu i cijeli niz osoba koje su bile na sastanku 12. veljače 2020. o određenim informacijama i promjenama statusa te da su tužiteljici prava na projektu sa prve razine regulirana na prava pridružene osobe na projektu kao i razloge zbog kojih je došlo do toga pri čemu v.d. ravnateljica navodi da slijedom nekoordiniranih aktivnosti od strane voditeljice projekta prof.dr.sc. ME, a koje su dovele od preuranjenog i nekoordiniranog slanja nepotpune dokumentacije na prethodnu provjeru, za tužiteljicu su prava prve razine regulirana na prava pridružene osobe na projektu, kao i da tužiteljica kao pridržena osoba na projektu može provoditi sve aktivnosti koje kao voditelj treba provoditi, a ovlasti prve razine ostaju na odgovornoj osobi ustanove.

29. Iz Odluke tuženika od 25. svibnja 2020. proizlazi da istom v.d. ravnatelja tuženika određuje da se bolesnička soba ne koristi dok se ne saniraju oštećenja nastala nakon potresa.

30. Iz ispisa e-emaila od 4. lipnja 2020. proizlazi da tužiteljica moli ravnateljstvo za hitnom sanacijom krovišta iznad Odjela za alergologiju i pulmologiju predškolske i školske djece, a v.d. ravnateljica joj odgovora da je upoznata sa situacijom i da je postupak sanacije preostalih oštećenja u tijeku.

31. Iz ispisa e-mail poruke od 12. siječnja 2021. kojeg je tužiteljica priložila u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, a kojeg je sud uzeo u obzir budući je prema nadnevku sastavljanja istog razvidno da tužiteljica nije mogla bez svoje krivnje isti predati u spis do zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen 8. listopada 2020., proizlazi da su istim dostavljeni tužiteljici amandmani ugovora za klinička ispitivanja M18-891 i M16-046, a kojima su ažurirani izmjene zatražene od tuženika, kao i budžet za kliničko ispitivanja M18-891 vezan za adolescente.

32. Iz dopisa Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (dalje SAFU) od 9. ožujka 2022. proizlazi da SAFU obavještava da je tužiteljica bila jedna od stručnjaka koji su bili dio jedinice za provedbu projekata Dječji centar za translacijsku medicinu Dječje bolnice Srebrnjak, kao stručnjak sa sveobuhvatnim iskustvom u upravljanu bolnicama i istraživačkim projektima zajedno sa dr. PE i prof. HE, da je kao odgovorna osoba na projektu naveden ravnatelj tuženika - trenutno dr. HEF, dok je tužiteljica navedena kao kontakt osoba. Dalje je navedeno da su tijekom provedbe projekta održavani sastanci na različitim razinama i s različitim dionicima te da je na većini sastanaka na kojima su bili predstavnici SAFU sudjelovala i tužiteljica.

33. Iz dopisa Ministarstva zdravstva od 23. ožujka 2022. proizlazi da je je tuženik dostavio Ministarstvu podatak da je zaprimio donaciju za rad u uvjetima pandemije 6. travnja 2020. i naknadno 20. travnja 2020. u vidu rukavica, zaštitnih maski i alkohola/dezinficijensa.

34. Iz iskaza svjedokinje MEF proizlazi da je u periodu od 6. prosinca 2019. pa do 14. srpnja 2020. obnašala funkciju v.d. ravnateljice tuženika. U okviru te funkcije donosila je odluke, pa je tako između ostalog imenovala tužiteljicu za predsjednicu Povjerenstva za zaštitu od zaraze Covid-19. Budući se to povjerenstvo dopisom od 1. travnja 2020. direktno obratilo Ministarstvu, a za što ima ovlast jedino ravnatelj jer zastupa bolnicu prema trećima, ona je kao ravnatelj izgubila povjerenje u rad takvog tijela te je donijela odluku o razrješenju tužiteljice s pozicije predsjednice povjerenstva. Nadalje je navela da su sve pozicije na koje je tužiteljica bila imenovana mandatne pozicije i svaki ravnatelj ima pravo da imenuje i razrješava po svom nahođenju i povjerenju osobe na takve pozicije, ako se pri tome poštuje zakon i Statut. Isto tako neka povjerenstva razriješena su jer im je istekao mandat, a ona je kao v.d. ravnateljica imenovala druge osobe u ta povjerenstva. U odnosu na navode tužiteljice da joj je zabranjeno obavljanje nastave na Sveučilištu u Osijeku, navela je da to nije istina, već tužiteljici nije odobren službeni put u Osijek budući ugovorom kojeg bolnica ima zaključen sa Sveučilištem ne postoji financijska obveza niti jedne ugovorne strane, odnosno nije predviđeno da bi bolnica snosila troškove službenog puta, odnosno da bi se bolnici refundirali takvi troškovi. Upravo zato tužiteljici nije odobreno službeno putovanje, međutim nije joj zabranjeno izvođenje nastave u Osijeku. Zna da je tužiteljica podnijela prijavu za zaštitu dostojanstva kod tuženika, svjedokinja je povjereniku dala svoju izjavu i zna da je predmet u zakonskom roku riješen. U vezi sa provedbom projekta EU fondova, iskazala je da je tužiteljica bila zavedena kao voditeljica projekta u obrascima Ministarstva, makar ona nije vidjela odluku o tome da se tužiteljicu imenuje voditeljicom projekta. Svjedokinja je na osobnu vjeru potvrdila Ministarstvu da su tužiteljica i bivši ravnatelj PE voditelj projekta. Ujedno je tužiteljici dala punomoć da može ući u aplikaciju. Nakon nekog vremena i proučavanja propisa, shvatila je da tužiteljica ne može imati te razine ovlasti vezane uz projekt jer bi joj za to trebala punomoć ovjerena kod javnog bilježnika što ona nije imala. Stoga je ovlaštena osoba bila jedino osoba koja po zakonu zastupa bolnicu, a to je tada bila svjedokinja, a tužiteljica je ostala pridružena osoba na projektu, što znači da je imala dostupne sve dokumente vezane uz izradu projekta. Za slanje i odobravanje kroz aplikaciju bio je ovlašten jedino ravnatelj, a aplikacija kao takva ne poznaje pojam voditelja projekta. Od tužiteljice je dobila informaciju da je dovoljna izjava na memorandumu za taj projekt, a svjedokinja je kasnije uočila da to nije dovoljno već bi trebala biti javnobilježnički ovjerena punomoć. Stoga je tada izmijenila odluku, odnosno povukla odluku koja nije bila pravno valjana, te je odlučila da na tom projektu ravnatelj bude ujedno i ovlaštena osoba. Smatrala je da ne postoji potreba za time da tužiteljicu ovlašćuje putem javnobilježničke punomoći, ranije je bio ovlaštena osoba ravnatelj, kojem nije trebala punomoć, pa sada niti svjedokinja nije htjela izdavati javnobilježničku punomoć tužiteljici. Ne zna koliko tužiteljica radi na projektu. Sa preuzimanjem dužnosti v.d. ravnatelja svjedokinja je ušla u problematiku tog projekta, ranije se nije bavila projektom, uočila je na obrascu da je kao voditelj projekta navedena neka sasvim treća osoba koja je bila u radnom odnosu s tuženikom na poziciji voditelja projekta na 10% radnog vremena te je ta osoba svjedokinju izvijestila da više ne bi imala radni odnos s tuženikom, a tužiteljica je pak navodila da je ona voditeljica projekta, a budući nije bilo pisanih odluka koje bi to potvrđivale, svjedokinja nije bila sigurna kome vjerovati te je smatrala da je najbolje da ona kao zakonski zastupnik bude i ovlaštena osoba. Svjedokinja nije vidjela dokument kojim je tužiteljica imenovana voditeljicom projekta pisanim putem. Faktički je tužiteljica i dalje radila na projektu, a obzirom da je svjedokinja bila ovlaštena osoba morala je biti o svemu informirana, o tome je postojala obveza, a da je tužiteljica ostala ovlaštena osoba svjedokinja tada ne bih trebala biti ni o čemu informirana, vezano uz taj projekt. Zna da je na dopisu koji je upućen Ministarstvu zdravstva bio i potpis predsjednice stručnog vijeća dr. BEF, kao i tužiteljice kao voditeljice povjerenstva za Covid. Svjedokinja je navela da nije javno prozvala nikoga za taj propust, uputila je opomenu tužiteljici i dr. BEF, kao i sestri UE, s čijeg maila je dopis poslan. Svjedokinja je poslala mail zaposlenicima gdje objašnjava o čemu se radi i sazvala je sastanak tek nakon što je u javnosti osvanula opomena koju je uputila tužiteljici vezano uz slanje tog dopisa. Ne može se sjetiti je li se tužiteljica očitovala na opomenu, to nije akt na kojeg se radnik treba očitovati. Sastanak je sazvala svjedokinja i na tom sastanku je objasnila djelatnicima ono što je ona napravila i nije dala nikome da se očituje jer je govorila o svojim aktivnostima. Navela je da je u dopisu od 1. travnja 2020. navedeno da Upravno vijeće ne nabavlja opremu, što nije istina, dignuta je panika među djelatnicima da opreme nema, iako je u tom trenutku opreme bilo malo, ali stanje nikada nije bilo nula, i iznošenjem tih navoda nastala je šteta za bolnicu. Dopis je bio upućen Ministarstvu zdravstva i svjedokinja je odgovor poslala Ministarstvu zdravstva. Odjel na kojem radi tužiteljica saniran je nakon potresa po prioritetima koji su dogovoreni i sukladno sredstvima koja su bila na raspolaganju, misli da je saniran nakon kirurgije, radiologije i glavnog hodnika. Dogodilo se to da su nakon sanacije dvije sobe ponovno prokišnjavale te su stavljene izvan uporabe te je nakon što je krovište sanirano ponovno provedena sanacija tog dijela odjela. U trenutku davanja iskaza svjedokinje u bolnici postoje još uvijek odjeli koji nisu sanirani, a taj odjel je saniran. U trenutku podnošenja tužbe još uvijek nije bio saniran dojenački odjel i prostorije dnevne bolnice, kao i odjel kliničkih studija, hitni prijem i odjel kliničko laboratorijske dijagnostike. U međuvremenu je nešto od toga sanirano, ali ne sve. Kada je svjedokinja pregledala ugovor o suradnji s Medicinskim fakultetom u Osijeku i konzultirala se s pravnicima iz gradskog ureda i drugih bolnica, rečeno je da se liječnicima u tom slučaju ne izdaje odobrenje za službeni put. Moguće je da je prije toga nekome potpisala odobrenje za službeni put ne znajući sve odredbe ugovora, jer nije imala vremena upoznati se sa cjelokupnom dokumentacijom, međutim kako se upoznavala s time, tako je uvidjela da nema osnove za odobrenje službenog putovanja i nakon tog sastanka u travnju ili ožujku, nikome više nije dala odobrenje za službeni put za izvođenje nastave na Sveučilištu u Osijeku. Ne zna kako je bilo u konkretnom slučaju, ali zna da se putni nalog izdaje kada poslodavac upućuje radnika na službeno putovanje o svom trošku i za takav put radniku pripada pravo na dnevnicu i trošak putovanja, i tako se po zakonu obračunava službeni put. Tužiteljica je mogla održavati predavanje iz fonda prekovremenih sati, jer iz tog fonda uvijek može koristiti slobodni dan. Slobodan dan se mora najaviti u rasporedu rada. Tužiteljici je istekao mandat u Povjerenstvu za etiku, svjedokinja je imenovala neke druge ljude, zakon ne propisuje kakve kompetencije moraju imati članovi tog povjerenstva, imenovana je također liječnica, specijalistica koja ispunjava sve uvjete.

35. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da radi kod tuženika od 2003. na poziciji voditeljice odjela i preko 10 godina je bila u Upravi bolnice. Navela je da je 4. prosinca 2019. smijenjen ravnatelj dr. PE i ona se zajedno sa mnogim svojim kolegama koji su bili članovi ranije uprave u više navrata osjećala mobingirano i diskriminirano. To nije bio samo njen dojam nego i dojam drugih kolega. Naglašava da se Projekt Centra kompetencije koji se financirao sredstvima EU, a radi se o projektu Dječjeg centra za translacijsku medicinu, razvija više od 10 godina i ona je bila ne samo voditelj projekta, već i osoba koja se najviše angažirala kroz pripremu projektne dokumentacije. Gotovo nikada voditelj projekta nije i osoba koja je ovlaštena zastupati bolnicu, i oni su u projektnoj dokumentaciji doista naznačili tri razine voditelja, to su bili dr. PE kao ravnatelj, prof. HE i ona. Moguće je da je svjedokinja MEF krivo interpretirala značenje i njihove uloge na tom projektu jer je upravo tužiteljica kao voditeljica projekta obavljala najznačajnije aktivnosti vezano uz taj projekt. Aktivnosti na projektu podijelili su na bazična istraživanja, klinička istraživanja i upravljanje. Prof. HE se nije mogao u cijelosti prihvatiti vođenja tog projekta jer nije bio u toj mjeri uključen u projekt te je ravnateljica iz svog neznanja ugrozila razvoj projekta, budući je tužiteljica bila najangažiranija i najviše upoznata s vođenjem tog projekta. Činjenica je da je nakon potpisivanja ugovora u toj fazi provedbe potrebna javnobilježnička isprava za slanje zahtjeva za naknadu sredstava, međutim tužiteljica je te stvari radila i ranije i o svemu je obavijestila ravnateljicu i nije moguće zaobići ravnateljicu niti u jednoj fazi jer je tako aplikacija zamišljena da je ravnatelj uvijek uključen. Odlukom ravnateljice tužiteljici su oduzete sve ovlasti upravljanja projektom, tužiteljica sada samo može pogledati što se događa s projektom ali ne može ništa drugo. Ne može podnijeti nikakav zahtjev niti dostaviti dokumentaciju, sada je u statusu osobe koja je pridružena projektu. Dalje je navela da je v.d. ravnateljica imenovala Povjerenstvo za zaštitu od zaraze Covid-19 i tužiteljica se primila funkcije voditeljice tog Povjerenstva. Ravnateljica je bila na svakom sastanku tog povjerenstva, bila je upoznata sa statusom zaštitne opreme. Redovito su održavani i sastanci Stručnog vijeća gdje je zaključeno da je stanje zaštitne opreme nezadovoljavajuće, ujedno su zatraženi podaci od ljekarne tuženika te je bilo vidljivo da Grad Zagreb nije predvidio dostavu zaštitne opreme za tuženika. Sastavljen je zapisnik sa tog sastanka te je potom Stručno vijeće donijelo odluku da se traži oprema od Ministarstva. Tužiteljica je navela da je potpisala dopis od 1. travnja 2020., nije prethodno ravnateljicu upoznala s dopisom, ravnateljica je imala zapisnik sa sastanka. Na tom sastanku Stručnog vijeća nije bila ravnateljica, već je zapisnik dobila taj dan. Nisu vidjeli ništa sporno u tome da se ide s dopisom direktno Ministarstvu zdravstva. Navela je da su ranije tražili ravnateljicu nabavu zaštitne opreme, ona je rekla da će napraviti što je u njenoj moći. Nakon toga je došao izvještaj Grada koji nije uključio tuženika u raspodjelu zaštitne opreme. Stručno vijeće je primarno odlučilo o slanju dopisa, tužiteljica je samo supotpisnica dopisa i to nije njena odluka. Dopis je posljedica panike koja je tada vladala zbog nedostatka zaštitne opreme. Pobunili su se ljudi koji su radili u hitnoj ambulanti. Na sastanku stručnog vijeća bili su nazočni i članovi uprave tako da tužiteljica ne vidi ništa sporno u tom dopisu. Nakon tog dopisa tužiteljici je ravnateljica izdala opomenu pred otkaz te je sazvala sastanak svih zaposlenika na kojem je ravnateljica tužiteljicu javno prozvala, doslovce je zažutila njeno ime i inkriminirala je bez mogućnosti da se tužiteljica na to očituje. Tužiteljica se na tu opomenu pisano očitovala jer nije imala mogućnost na tom sastanku bilo što reći, a ravnateljica ju je pred svim zaposlenicima prozvala. Dopis je očigledno urodio plodom jer je dva dana nakon toga stigla zaštitna oprema. Dalje je navela da radi na odjelu broj III, koji vodi brigu o najvećem broju pacijenata i logično je da bude prioritetno saniran nakon potresa, međutim on je među zadnjima saniran i sada je konačno ta sanacija privedena kraju, a ostali odjeli koje je svjedokinja MEF nabrojala nisu niti trebali biti sanirani za uredno funkcioniranje, budući su oni normalno radili sve do sanacije, a odjel na kojem je radila tužiteljica je bio djelomično izvan funkcije pa je sanacija bila hitna. Na odjelu rade četiri liječnika i 12 sestara. Odjel je svaki puta kada bi kiša pala prokišnjavao. Tuženik ima potpisan ugovor s Medicinskim fakultetom u Osijeku gdje se unaprijed radi plan i program izvođenja nastave i gleda se na to da izvođenje nastave ne ide na uštrb obveza u bolnici. Uvijek do tada odobravan je službeni put za potrebe izvođenja nastave. Tužiteljica je navela da nije tražila naknadu troškova niti isplatu dnevnice, smatra da se službeno putovanje trebalo odobriti jer to nije predstavljalo nikakvu financijsku obvezu za tuženika. I odobrenje slobodnih dana ide prema zamolbi radnika, ni slobodan dan se ne može uzeti kada se želi. Zna da je drugim kolegama odobravan službeni put, primjerice dr. M, i prije i nakon toga. Tužiteljica je navela da ju je jako povrijedilo i uznemirilo to što je ravnateljica smijenila s pozicije voditeljice etičkog povjerenstva i imenovala po njenom mišljenju manje kompetentnu osobu na tu poziciju. Ne spori činjenica je da joj je istekao mandat u tom povjerenstvu ali smatra da je kompetentno i odgovorno obnašala tu funkciju do tada, i nakon isteka mandata sve do smjene, i da nije bilo razloga da je se smijeni. Drugi članovi nisu smijenjeni, iako su neki članovi sami dali ostavku upravo iz razloga neslaganja s novim sastavom tog povjerenstva. Ujedno je maknuta i iz drugih povjerenstava kao što je Povjerenstvo za kvalitetu i Povjerenstvo za lijekove. Nije upoznata iz kojih razloga se to dogodilo. Ne zna je li istekao mandat u povjerenstvu za lijekove i kvalitetu, mislim da nije. Dalje je navela da od srpnja 2020. na poziciju ravnatelja dolazi dr. UEF, diskriminacija se nastavlja vezano uz status na projektu, vezano uz službeni put, vezano uz klinička ispitivanja, uz status na povjerenstvima. U odnosu na predložene amandmane za klinička ispitivanja iskazala je da je predloženo, suprotno dotadašnjoj praksi, da udio bolnice u tom fondu bude čak 40%, što je maksimalni udio, što će u konačnici ići na uštrb istraživača a koji je bila tužiteljica.

36. Iz iskaza svjedokinje BE proizlazi da je bila zaposlena kod tuženika do srpnja 2021. a radila je na radnom mjestu pomoćnik ravnatelja za pravne poslove i rukovoditelj službe pravnih, kadrovskih i općih poslova i javne nabave. Ujedno je bila ovlaštena kao osoba za zaštitu dostojanstva radnika. Stoga je u tom smislu i donijela zaključak sa stranice 10-12 spisa u odnosu na pisanu pritužbu tužiteljice podnesenu radi povrede dostojanstva radnika. Sjeća se da je tužiteljica podnijela pritužbu za zaštitu dostojanstva sa četiri točke i to vezano uz to da je smijenjena kao ovlaštena osoba na projektu CCTM, da je smijenjena s mjesta predsjednice etičkog povjerenstva te kao član povjerenstva za lijekove, da njezin odjel nije saniran nakon potresa, kao i da je tadašnja v.d. tuženika zabranila službeni put u Osijek. Nakon što je zadobila pritužbu zatražila je očitovanja od tužiteljice te v.d. tuženika MEF. Tužiteljica se nije posebno očitovala već izjavila da ostaje u cijelosti pri pritužbi dok se v.d. ravnateljica očitovala. Nakon prikupljenih očitovanja donijela je zaključak. Za sve povrede koje je istaknula tužiteljica utvrdila je da ne predstavljaju povredu dostojanstva a sve s razlozima kako je to navedeno u samom zaključku. Istaknula je da je svim članovima etičkog povjerenstva kao i povjerenstva za lijekove istekao mandat u 2019., misli da niti jednom članu nije produljen mandat već su imenovane nove osobe. Tuženik je imao sklopljen ugovor o suradnji s Sveučilištem u Osijeku, Medicinskim fakultetom te su temeljem toga sklopljenog ugovora tužiteljica i tadašnji zaposlenik tuženika dr. PE držali nastavu u Osijeku. Misli da nitko drugi od zaposlenika tuženika osim navedenih nisu sudjelovali u toj suradnji. Za vrijeme mandata bivšeg ravnatelj dr. PE tužiteljica i dr. PE su dobivali putne naloge za odlazak u Osijek na temelju ugovora o suradnji sa Sveučilištem ali misli da su se isti odricali prava na dnevnicu. Misli da su navedeni na temelju putnih naloga dobivali putne troškove. Što se tiče sanacije odjela na kojem je radila tužiteljica navela je da je krovište toga odjela nakon sanacije uslijed velikih kiša popustio te je prokišnjavao te da su radovi trebali uslijediti u što kraćem roku. Na upit punomoćnika tužiteljice zašto tužiteljica nije naknadno opunomoćena kao osoba za zastupanje tuženika vezano uz projekt CCTM iskazala je da je u aplikaciji navedeno da je to ravnatelj tuženika kao zakonski zastupnik tuženika te da po njenom mišljenju nije bilo potrebe ovlastiti tužiteljicu, ali tužiteljica je u aplikaciji bila navedena kao povezana osoba te u tom smislu nije ni maknuta iz aplikacije niti sa projekta. Svjedokinja je dalje navela da nije utvrđivala povredu radne obveze za tužiteljicu već je to utvrđivala tadašnja v.d. ravnateljica tuženika a tužiteljica je bila pozvana na iznošenje obrane vezano uz utvrđene povrede. Svjedokinja je navela da je u tome smislu postupala isključivo po nalogu tadašnje v.d. ravnateljice.

37. Svjedok PE je naveo da je bio ravnatelj tuženika od 1997. do 2019. a prije toga je radio kao pedijatar kod tuženika. Sa mjesta ravnatelja je razriješen 4. prosinca 2019. Tužiteljica je bila njegova zamjena. Nakon što je svjedok smijenjen s mjesta ravnatelja on je i dalje ostao u radnom odnosu kod tuženika. Autor projekta CCTM je bila upravo tužiteljica, a on je bio njen zamjenik. U aplikaciji u kojoj je prijavljen projekt nositelj projekta je bio tuženik. Na samom projektu je sudjelovao četrdesetak stručnjaka a cijeli projekt su vodili tužiteljica, on te kolega HE. U tome smislu je i potpisan ugovor sa EU a temeljem kojeg je EU odobrio 432.000.000,00 kuna pa samim tim isti predstavlja najveći projekt u Hrvatskoj. Tužiteljica je u aplikaciji preko koje se vodi projekt upisana kao osoba za predstavljanje tuženika jer je ona i vodila sam projekt. Svjedok je dalje iskazao da mu je poznato da je tužiteljica nakon njegove smjene s mjesta ravnatelja potpuno uklonjena iz svih procedura na tom projektu te su joj oduzete formalne ovlasti. Tužiteljica je prije nego je uklonjena s procedura na tom projektu do tada sudjelovala u procedurama u smislu organizacije, menadžmenta, stvaranja timova a posebno u kreaciji studije izvodljivosti i svih djelatnosti koje ta studija uključuje. Sudjelovala je također u arhitektonskom uređenju projekta, odnosno tehnologiji i zapošljavanju samih kadrova. Nakon što je tužiteljica uklonjena iz procedura na tome projektu te nakon što su joj oduzete ovlasti više nije u ničemu sudjelovala te je zbog toga nastao zastoj u realizaciji projekta. Tužiteljica je bila predsjednica Povjerenstva za etiku kao i član Povjerenstva za lijekove, a također je vodila i Povjerenstvo vezano za epidemiju Covid. Koliko se sjeća tužiteljica u Povjerenstvu za etiku i Povjerenstvu za lijekove nije bila imenovana na neko određeno mandatno razdoblje već je tu dužnost mogla obavljati neograničeno. Svjedok je naveo da je upravo on kao tadašnji ravnatelj postavio tužiteljicu u prije navedenim Povjerenstvima. Tužiteljica je kao predsjednica Povjerenstava za borbu od zaraze Corona virusom pisala ministarstvu zdravstva molbu za pomoć za nabavu zaštitnog materijala. Taj dopis je tužiteljica poslala u ime povjerenstva te u dogovoru s članovima povjerenstva. Svjedok je dalje naveo da je tužiteljica smijenjena s mjesta predsjednice Povjerenstva za borbu od zaraze zbog toga što je poslala dopis ministarstvu zdravstva iako taj dopis nije bio atak na tuženika već borba za zaštitu svih zaposlenika i pacijenata tuženika, u interesu bolnice. Tuženik ima potpisan ugovor o suradnji s Sveučilištem u Osijeku, a temeljem kojeg su svjedok i njegov kolege profesor FE, profesor B, docent P te tužiteljica vršili nastavu na Sveučilištu u Osijeku. Temeljem potpisanog sporazuma fakultetsko vijeće je donijelo odluku da se tuženiku dodjeli status Klinike za pedijatriju. Temeljem potpisanog ugovora on i kolege su u svrhu vršenja nastave u Osijeku dobivali slobodne dane te putne naloge za odlazak u Osijek. Za taj put su također dobivali i putne troškove vezano uz gorivo. On osobno nikada nije uzimao dnevnice. Ne zna da li je tužiteljica dobivala dnevnice, ali su svima putni troškovi bili pokriveni kao i osigurani slobodni dani. Nakon što je on smijenjen s mjesta ravnatelja promijenila se praksa kod tuženika vezno uz putovanja u Osijek i to na način da im je bilo onemogućeno korištenje slobodnih dana pa su tužiteljica i on za vršenje nastave u Osijeku uzimali godišnje odmore. Također tuženik im je prestao plaćati putne troškove te je Sveučilište u Osijeku tada na sebe preuzelo obvezu plaćanja putnih troškova. Za vrijeme njegovog mandata svi članovi uprave kao i predsjednici razbih povjerenstva su se kod obraćanja tijelima izvan tuženika obraćali službenim putem dopisima sa službenim memorandumima tuženika te nisu postojala nikakva ograničenja u tome smjeru, a za vrijeme njegovog mandata nikada to nije bilo zlouporabljeno. Obraćanje određenih povjerenstva za određene donacije je bila autonomna odluka toga povjerenstva odnosno odjela te su se u tom smislu i povjerenstava služila sa memorandumom tuženika. Tužiteljica je dobila opomenu pred otkaz, a opomenu su dobili i svi članovi bivše uprave. Tužiteljica je opomenu pred otkaz dobila zbog toga što je potpisala određeni dopis upućen Ministarstvu zdravstva. Svjedok je naveo da su nakon njegove smjene održavane sjednice Upravnog vijeća tuženika na kojima su prozivani on, tužiteljica te drugi članovi bivše uprave. Svjedok je nadalje naveo da je zgrada tuženika u potresu stradala te se pristupilo sanaciji a koliko mu je poznato u samom startu sanacije je zaobiđen Odjel kojeg je vodila tužiteljica i u kojem je obitavalo najviše pacijenata te najtežih pacijenata, svi drugi odjeli su bili odmah sanirani dok je odjel kojeg je vodila tužiteljica bio saniran tek kasnije i to samo parcijalno a radilo se o kozmetičkim zahvatima. Naime, mnoge sobe na odjelu su bile van funkcije. Svjedok je dalje iskazao da je tužiteljica maknuta s projekta CCTM isključivo iz razloga jer nije htjela pristati na izmjene projekta koje bi prouzročile nove troškove i van troškovničke radove te tužiteljica nije htjela odstupiti od koncepta koji je bio ugovoren i dogovoren. Namjera je bila postaviti nove ljude na projektu a koji bi izmijenili cijeli projekt i novi troškovnik. Tužiteljici su ukinute sve punomoći za rad na tom projektu iako su joj rekli da formalno može raditi. Nakon njegove smjene sa mjesta ravnatelja misli da su svi članovi etičkog povjerenstava smijenjeni odnosno neki su sami dali ostavke. Po njegovom mišljenju razlozi zbog koje je razriješeno etičko povjerenstvo s bivšim članovima je šikaniranje istih. Ovlasti tužiteljice kao predsjednice povjerenstva za borbu protiv Corona virusa je organizacija novog načina postupanja u okolnostima pandemije i to osiguranje izolacije, osiguranje prijema, osiguranja testiranja a obzirom da je tužiteljica bila predsjednica toga povjerenstva ista je bila ovlaštena za komuniciranje prema van. Opomenu pred otkaz je dobila samo tužiteljica. Na upit da li se odnos zaposlenika tuženika prema tužiteljici promijenio nakon održanih sastanaka na kojima je tužiteljica prokazana odgovorio je da se odnos promijenio te da je bilo dosta negativnih stavova prema tužiteljici. Dalje je naveo da je tužiteljica bila voditelj projekta CCTM upravo temeljem njegove odluke i njezine kreacije projekta. Tuženik nije bio proglašen Covid bolnicom formalno, ali tuženik se bavi respiratornim bolestima i infekcijama te je bilo za očekivati da će imati covid bolesnike. Misli da samo da odjel kojeg je vodila tužiteljica nije bio saniran. Tužiteljica je ponovno postavljena na mjesto voditelja projekta CCTM u rujnu ili listopada 2021. i to nakon što je v.d. ravnateljica postala KEF i to nakon promjene gradske vlasti.

38. Iz iskaza svjedoka FE proizlazi da je usko surađivao s tužiteljicom. Nakon što je tužiteljica smijenjena s mjesta zamjenika ravnatelja ista je raspoređena na radno mjesto Voditelja odjela, a ista je ubrzo smijenjena s svih funkcija koje je obnašala i to kao voditeljica Povjerenstva za borbu od zaraze corona virusom, Etičkog povjerenstva i Povjerenstva za lijekove i to prema njegovom mišljenju iz političkih razloga. Tužiteljica je bila voditeljica projekta CCTM, a ista je smijenjena s mjesta voditelja toga projekta. Sve je bilo povezano nakon što je dr. PE smijenjen s mjesta ravnatelja. Tužiteljica je redovito ulagala prigovore nakon što je smijenjena sa svih funkcija i to s zahtjevom da se vrati na mjesto voditelja projekta za kojeg je dobila i odobrenje i od EU. Bio je prisutan na određenim zajedničkom sastancima uprave sa djelatnicima a na kojima je bila prisutna i tužiteljica te bi na tim sastancima tužiteljica iznosila svoje prigovore. Tadašnja uprava tuženika nije davala nikakve odgovore na zahtjeve tužiteljice. Nakon potresa prostorije tuženika su bile oštećene te je trebalo izvršiti obnovu s kojom se odmah i krenulo. Pri tome je odjel kojeg je vodila tužiteljica bio zakinut jer se na tom odjelu nisu radile intervencije koje su se trebale raditi pa je tako curilo krovište. Radilo o najvećem odjelu koji je zbog toga radio smanjenim kapacitetom. Uprava je donosila odluku kako će teći tijek obnove. Nakon što je tužiteljica smijenjena s mjesta voditelja projekta CCTM i dalje je imala formalno funkciju voditelja toga projekta ali su joj sve ovlasti ukinute. Projekt je preuzeo voditi tadašnji ravnatelj a svjedok ne zna kakva je procedura bila propisana vezano za vođenje projekta. Zna da je tužiteljica uputila pritužbu zbog diskriminacije te da je cijeli proces u ime tuženika vodila osoba koja je u direktnom sukobu interesa jer se radilo o osobi koja je bila pomoćnik ravnatelja za pravne poslove. Kod tuženika nije bilo propisano tko je bio ovlašten koristiti u korespondenciji prema vani dopise sa istaknutim memorandumom tuženika. Tuženik je imao potpisani ugovor o suradnji s Medicinskim fakultetom u Osijeku temeljem kojeg je tuženik postao nastavna baza za Medicinski fakultet u Osijeku. Temeljem sklopljene suradnje svjedok, tužiteljica, docent PE, dr. M, dr. B su vršili predavanja na Medicinskom fakultetu u Osijeku. Vršenje predavanja u Osijeku se smatralo da se obavlja rad za poslodavca ali na dislociranom mjestu. Tuženik im je odobravao službeni put, a putne troškove im je odobravao Medicinski fakultet u Osijeku. Dnevnice nisu ni dobivali niti su ih tražili. Nakon što je PE smijenjen s mjesta ravnatelja svima njima, pa tako i tužiteljici je uskraćeno službeno putovanje za potrebe vršenja nastave u Osijeku pa su nadalje morali uzimati godišnji odmor za dane kada su morali odraditi nastavu u Osijeku. Također za te potrebe su mogli koristiti i slobodne dane ako su ih imali. Nije mu poznato kada je tužiteljica imenovana predsjednicom i članom povjerenstava. Misli da se predsjednici povjerenstava imenuju na razdoblje od 4 godine. Odjel kojeg je vodio dr. KE, a radi se o drugom dojenačkom odjelu je saniran prije odjela kojega je vodila tužiteljica. Pacijenti su se mogli djelomično premjestiti s jednog odjela na drugi za vrijeme obnove ali to nije moglo biti u potpunosti napravljeno zbog specifični potreba odjela i broja kreveta.

39. Iz iskaza svjedoka BEF proizlazi da je tužiteljica smijenjena s mjesta zamjenica ravnatelja u trenutku kada je tadašnji ravnatelj PE također smijenjen. Pretpostavlja da je to razlog smijene tužiteljice. Poznato joj je da je tužiteljica bila predsjednica etičkog povjerenstva. Također joj je poznato da je tužiteljica bila voditeljica CCTM projekta. Tužiteljica je smijenjena s mjesta predsjednice etičkog povjerenstva nakon što je smijenjena s mjesta zamjenice ravnatelja. Što se tiče projekta CCTM misli da je tužiteljica i dalje voditeljica toga projekta, ne zna da li je tužiteljica ikada bila smijenjena s mjesta voditelja toga projekta, koliko zna nije. Poznato joj je da tužiteljica i dalje vodi sastanke vezano uz projekt. Svjedokinja je navela da je bila prisutna na zajedničkim sastancima koje je vodila uprava u razdoblju nakon što je tužiteljica smijenjena s mjesta zamjenice ravnatelja. Na tim sastancima se osjećalo da postoji određeni animozitet između tužiteljice i uprave. Ne zna da li je tuženik propisao proceduru i određena ovlaštena za korištenje memoranduma u korespondenciji prema drugima. Nakon potresa određene prostorije tuženika su se djelomično osposobile za daljnji rad. Odjel kojeg je vodila tužiteljica je također u toj fazi bio djelomično renoviran te osposobljen za rad. Ne zna u kojim vremenskim okvirima je odjel tužiteljice bio renoviran. Ne zna kojim redoslijedom je išla renovacija svih odjela kod tuženika. Zna da određeni docenti i profesori tuženika vrše nastavu na Medicinskom fakultetu u Osijeku temeljem potpisanog sporazumna. Ne zna na koji način liječnici u tu svrhu odlaze u Osijek. Ne zna da li je došlo do ikakve promjene vezane za put u Osijek nakon što je došlo do smjena u upravi. Navela je da je bila predsjednica Stručnog vijeća tuženika te je u vrijeme kada je započela epidemija corona virusom uočeno je da je tuženik izostavljen iz popisa bolnica koje su trebale donacije za zaštitnu opremu. Stoga su u ime stručnog vijeća sastavili dopis kojeg su uputili Ministarstvu zdravstava s molbom da se tuženik ne izostavlja iz donacijskih lista te da mu se dostavi potrebita oprema te je istaknula da tadašnja ravnateljica nije imala sluha za to. Tuženik se nije nalazio na popisu bolnica koje su dobivale donacije za covid opremu. Svjedokinja je navela da je bila članica Etičkog povjerenstva a to je još uvijek. Ne zna kada je tužiteljica imenovana predsjednicom Etičkog povjerenstava ali u vrijeme kada je svjedokinja postala članica, tužiteljica je već bila predsjednica. Svjedokinja je navela da je postala članica povjerenstva 2011. Misli da se predsjednik povjerenstva bira na mandatno razdoblje na četiri godine. Zna da se članovi povjerenstva izmjenjuju kao i da svaka nova uprava ima pravo birati nove ljude u povjerenstvo.

40. Iz iskaza svjedokinje ŽE proizlazi da je tužiteljica dala ostavku s funkcije zamjenice ravnatelja nakon što je s mjesta ravnatelja smijenjen dr. PE. Tužiteljica je bila također imenovana u više povjerenstava unutar tuženika. Tužiteljica je nakon što je dala ostavku s mjesta zamjenice ravnatelja nastavila raditi kod tuženika temeljem sklopljenog ugovora o radu na radnom mjestu Voditeljice odjela za alergologiju i imunologiju. Tužiteljica je nakon smjene dr. PE s mjesta ravnatelja ubrzo smijenjena s svih funkcija osim s mjesta Voditeljice odjela. Tužiteljica je bila voditeljica projekta CCTM, ne zna je li tužiteljica smijenjena s mjesta voditeljice projekta CCTM, ali zna da su joj ukinute određen ovlasti koja je imala u sklopu SAFU. Navela je da je projekt apliciran prema EU na način da su tužiteljica i još dvije osobe bili voditelji projekta, dok je ravnatelj tuženika kao osoba koja zastupa tuženika bio nositelj projekta i potpisnik ugovora. Kada je iskazala da su tužiteljici ukinute pojedine ovlasti na projektu pri tome je htjela iskazati da su joj ukinute ovlasti za komuniciranje s nadležnim tijelima. Tužiteljica je kao voditeljica projekat CCTM imala ovlasti koristiti memorandum tuženika. Ubrzo nakon što je započela epidemija corona virusom svjedokinja je bila poslana na rad od kuće. Zna da je u to vrijeme kod tuženika bilo osnovano Povjerenstvo za zaštitu od corona virusom, a ne zna tko je bio predsjednik i članovi toga povjerenstva. Ne zna da li je tuženik bio u dovoljnom obimu opremljen zaštitnom opremom protiv corona virusom. Zna da je tuženik imao određena oštećenja nakon potresa te da je ubrzo krenula djelomična obnova. Ne zna u kojim vremenskim okvirima a i kojim redoslijedom je takva djelomična obnova bila vršena jer je bila na radu od kuće. Ne zna ništa o oštećenjima koje je zadobio odjel kojeg je vodila tužiteljica. Svjedokinja je nadalje iskazala da je bila povjerenica za zaštitu dostojanstva kod tuženika te da je osobno dala ostavku na to mjesto iz osobnih razloga i to odmah nakon što je pristigla prva pritužba za zaštitu dostojanstva jer je bila izložena pritiscima od strane tadašnje uprave i to stoga što je bila navedena kao svjedok. Ne zna je li tuženik bio predviđen kao ustanova za zaprimanje covid bolesnika, misli da nije. Etičko povjerenstvo kod tuženika se imenuje na mandatno razdoblje od četiri godine, a tužiteljici je mandat bio istekao u vrijeme kada je smijenjena s mjesta predsjednice povjerenstva. Ne zna kako se vodila obnova tuženika neposredno nakon potresa.

41. Iz iskaza svjedokinje PEF proizlazi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pedijatra na Odjelu za reumatologiju. Trenutno je i predsjednica Etičkog povjerenstva a predsjednica toga povjerenstva je negdje od 2020., i to nakon što je ravnatelj postao dr. F i isti ju je imenovao za Predsjednicu povjerenstva. Misli da je bivšim članovima povjerenstva istekao mandata a iz kojeg razloga je bio novi izbor. Također koliko joj je poznato Uprava bolnice je ovlaštena za imenovanje povjerenstava. Ona je imenovana za predsjednicu Etičkog povjerenstva na mandatno razdoblje do 4 godine, a također je imenovana i kao član Povjerenstva za lijekove, a član toga povjerenstva je postala u isto vrijeme kada i predsjednica Etičkog povjerenstva također na razdoblje od čeiri godine. Poznato joj da je tužiteljica bila predsjednica Etičkog povjerenstva. Također zna da je tužiteljica bila i članica Povjerenstva za lijekove dok je predsjednik toga povjerenstva bio prof. B. Nadalje je iskazala da su od trenutnih članova Povjerenstava za lijekove i Etičkog povjerenstva neki bili članovi i u mandatima prijašnjih ravnatelja, dok neki nisu, to se učestalo mijenja. Svjedokinja je navela da je po struci pedijatar, alergolog i klinički imunolog, docent doktor znanosti, a unatrag dvije godine i primarius te da stoga ima sva specifična znanja i iskustva za biti članica odnosno predsjednica spomenutih povjerenstava. Također ističe da su neki članovi navedenih povjerenstava po struci specijalisti pedijatri. Nadalje iskazuje da tužiteljica nije jedini specijalist kod tuženika koji posjeduje specifična iskustva i znanja da bi bila član odnosno predsjednik povjerenstva.

42. Iz iskaza svjedokinje FEF proizlazi da je kroz 2020. godinu, kao zamjenica pročelnika Gradskog ureda za zdravstvo Grada Zagreba, koji je osnivač tuženika, s tužiteljicom komunicirala isključivo službenim putem. Svjedokinja je navela da su do nje kao zamjenice pročelnika sigurno dolazili raznorazni dopisi od strane tuženika, bila je riječ o redovitom poslovanju i uobičajenoj komunikaciji tuženika s osnivačem. Vezano za svoju poziciju svjedokinja je redovito komunicirala sa svim bolnicama na području grada Zagreba, a koja su bila povezana s epidemijom Covid- 19 pa je tako imala komunikaciju i s tuženikom. Sve zdravstvene ustanove u vlasništvu Grada Zagreba dobivale su potrebitu zaštitnu opremu za suzbijanje epidemije Covid- 19 pa tako i tuženik. Tuženik nije bio sekundarni Covid centar predviđen za liječenje oboljelih od bolesti Covid-19.

43. Tužiteljica u tužbom svoj zahtjev da sud utvrdi kako je diskriminirana s osnova društvenog položaja jer je bila bliska suradnica i zamjenica smijenjenom ravnatelju temelji u bitnom na tvrdnjama da je smijenjena s mjesta voditeljice projekta Dječjeg centra za translacijsku medicinu; da je javno prozivana nakon što je kao predsjednica Povjerenstva za borbu od zaraze korona virusom COVID 2019 poslala sporni dopis Ministarstvu zdravstva, a zbog čega joj je izrečena i opomena pred otkaz i to zbog korištenje memoranduma tuženika u internoj i eksternoj komunikaciji; da je smijenjena s mjesta predsjednice Etičkog povjerenstva te s mjesta člana Povjerenstva za lijekove; da joj je uskraćeno pravo na službeni put za održavanje predavanja na Medicinskom fakultetu u Osijeku i izdavanje putnih naloga od strane tuženika te da radovi na sanaciji oštećenja koja su nastala uslijed potresa na III. Odjelu na čijem je čelu tužiteljica nisu provedeni čime je djelomično onemogućen a djelomično otežan rad na Odjelu, a pri tome tužiteljica ističe da su se sve radnje koje je tužiteljica opisala u tužbi dogodile u periodu od nekoliko mjeseci nakon što je PE smijenjen s mjesta ravnatelja, a posljedično je tužiteljica dala ostavku na mjesto zamjenice.

44. U odnosu na tako postavljeni činjenični osnov tužbe kao i zahtjev za utvrđenje diskriminacije te zahtjeva da se zabrani tuženiku poduzimanje svih i bilo kakvih daljnjih radnji kojima se tužiteljicu diskriminira i uznemiruje, sud je proveo opsežan dokazni postupak te je izvršio uvid u svu priležeću dokumentaciju, kako bi utvrdio postojanje činjenica navedenih u tužbi.

45. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da se u nekim slučajevima radilo o potpunom degradiranju tužiteljice u radnom kolektivu do kojeg je došlo isključivo kao posljedica okolnosti da je tužiteljica bila bliska suradnica i zamjenica smijenjenog ravnatelja tuženika, PE, dok se neka postupanja tuženika ne mogu podvesti pod pojmom diskriminacije tužiteljice i njeno uznemiravanje s osnova društvenog položaja.

46. Naime, tužiteljica tvrdi da je diskriminirana s osnove društvenog položaja jer je generičkom obavijesti od 25. svibnja 2020. obavještena da su joj ukinute sve ovlasti na projektu Dječji centar za translacijsku medicinu (dalje. CCTM), čiji je bila jedan od inicijatora i voditelja. Iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud prihvatio jasno proizlazi da je tužiteljica kao voditeljica projekta, odnosno ovlaštena osoba bila u mogućnosti podnositi svu relevantnu dokumentaciju nadležnim tijelima, uključujući izmjene i dopune plana nabave, planove za dostavu zahtjeva za nadoknadom sredstava, zahtjeve za nadoknadom sredstava. Iz dopisa Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU od 9. ožujka 2022. proizlazi da je tužiteljica imenovana kao kontakt osoba i da je sudjelovala na sastancima. Nakon što je tužiteljici ukinuta ovlast na projektu njena uloga je svedena na administrativnu ulogu bez ikakve ovlasti. Tuženik tijekom postupka navodi da su tužiteljici ukinute ovlasti na projektu kao ovlaštene osobe isključivo iz razloga jer nije imala javno bilježničku punomoć za zastupanje prijavitelja, odnosno tuženika na predmetnom projektu. Međutim, iz iskaza tužiteljice, svjedoka PE, FE, BEF i ŽE, kao i iz iskaza svjedokinje MEF, kojeg je sud u tom dijelu prihvatio, jasno proizlazi da je tužiteljica prije smjene sa mjesta voditelja projekta uspješno obavljala tu funkciju bez postojanja javnobilježničke punomoći. Iz iskaza svjedoka PE i BEF proizlazi da su tužiteljici naknadno vraćene ovlasti voditelja projekta, pri čemu je svjedok PE naveo da je to bilo u rujnu ili listopada 20221., nakon što je v.d. ravnateljica postala KEF, a i sam tuženik je isto potvrdio u svom podnesku od 10. listopada 2022. u kojem navodi da je odlukom tuženika tužiteljica ponovno imenovana za voditelja projekta te se i nadalje nalazi u toj ulozi. Pri time tuženik nije isticao da je tužiteljica naknadno eventualno putem javnobilježničke punomoći ovlaštena za zastupanje prijavitelja. Stoga je sud stava da je razlog za smjenu tužiteljice s mjesta voditelja projekta, kojeg je bila autor, inicijator i voditelj od samog startanja projekta, isključivo bio taj što je tužiteljica bila bliska suradnica i zamjenica smijenjenom ravnatelju, odnosno da je tužiteljica diskriminirana na osnovi društvenog položaja neizravnom diskriminacijom. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinja MEF i BE u dijelu kojem iste opisuju razloge zbog kojih je tužiteljica smijenjena sa mjesta voditelja projekta te je sud njihove iskaze u tom dijelu ocijenio neuvjerljivima.

47. Tužiteljica nadalje ističe da je diskriminirana i uznemiravana s osnove društvenog položaja jer je dobila opomenu pred otkaz zbog toga što je kao predsjednica Povjerenstva za borbu od zaraze korona virusom COVID-19 supotpisala dopis koji je upućen Ministarstvu zdravstva sa molbom za nabavu zaštitne medicinske opreme i pri tome se poslužila dopisom sa istaknutim memorandumom tuženika. U odnosu na navedeno valja istaknuti da je svjedok PE u svom iskazu potvrdio da su se za vrijeme njegovog mandata svi članovi uprave kao i predsjednici Povjerenstava obraćali eksterno sa službenim dopisima sa istaknutim službenim memorandumom tuženika te nisu postajala nikakva ograničenja u tom smjeru. Isto je potvrdio u svom iskazu i svjedok FE koji je iskazao da kod tuženika nije bilo propisano tko je ovlašten koristiti dopise sa istaknutim memorandumom tuženika prilikom komunikacije prema vani, pri čemu se napominje da je svjedok FE bivši član Uprave tuženika te zasigurno ima saznanja o tome, a isto je potvrdila i svjedokinja BEF. Dakle, iz navedenih iskaza svjedoka proizlazi da je eksterna komunikacija preko memoranduma tuženika bila uobičajena. Iz dostavljene e mail korespondencije, kao i iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da je ravnateljica bila prisutna sastancima Povjerenstva, a da je isti dan kada je održan sastanak na kojem se zaključilo da je stanje zaštite opreme nezadovoljavajuće i da je potrebno obratiti se Ministarstvu dobila zapisnik s tog sastanka i na takav zapisnik nije imala nikakve prigovore. Dakle, v.d. ravnateljica je bila upoznata sa zapisnikom sa sastanka Povjerenstva na kojem je skupno zaključeno da se mora tražiti donacija od Ministarstva. Sud je čitanjem predmetnog dopisa nedvojbeno utvrdio da tužiteljica prilikom sastava dopisa nije nastupila samovoljno, nego je za slanje dopisa imala odluku čitavog Povjerenstva. Dapače, istovjetno je odlučilo i Stručno vijeće tuženika kojim je predsjedavala BEF, a koja je to i potvrdila u svom iskazu kao svjedokinje. Tužiteljica i BEF su, postupajući po odluci Povjerenstva odnosno Stručnog vijeća, sastavile, supotpisale i otpremile sporni dopis na kojem su izričito navele u kojoj funkciji dopis potpisuju. Reakcija tadašnje v d. ravnateljice tuženika na dopis koji je upućen Ministarstvu zdravstva je bilo slanje demantija istom Ministarstvu te slanje grupnog emaila svim djelatnicima tuženika u kojem je na neprihvatljiv način komunikacije u radnom kolektivu v.d. ravnateljica obavijestila sve djelatnike o slanju predmetnog dopisa te su u konačnici tužiteljica i BEF zbog toga dobile i opomenu pred otkaz. Sud je čitanjem spornog e-mail utvrdio da je točno da se u e-mail ne spominje ime tužiteljice, kao što to točno ističe tuženik, ali je sud stava da se ne mora nekoga prozvat imenom kada iz sadržaja e-maila jasno proizlazi da se prozivanje odnosi na predsjednicu Povjerenstva, što je upravo tužiteljica i s čim su svi radnici upoznati. Tadašnja v.d. ravnateljica je također sazvala i sastanak svih djelatnika na kojem v.d. ravnateljica nije dala mogućnost tužiteljici da se očituje na iznesene prigovore, što je u svom iskazu potvrdila upravo i svjedokinja MEF, a isto je potvrdila i svjedokinja BEF. U svom iskazu svjedoci FE i PE su također naveli da se tužiteljica prozivala na sastancima, pri čemu je svjedok FE naveo da se na sastancima tadašnja uprava nije uopće odgovarala tužiteljici na njena pitanja, a svjedok PE je naveo da se odnos drugih zaposlenika prema tužiteljici promijenio nakon održanih sastanaka i da je bilo dosta negativnih stavova prema tužiteljici. Sud je stava da je takva reakcija tadašnje v.d. ravnateljice bila isključivo posljedica netrpeljivosti prema tužiteljici osobno i dokaz sustavnog uznemiravanja i šikane te da je time tužiteljica diskriminirana i uznemiravana po osnovi društvenog položaja jer je bila bliska suradnica i zamjenica smijenjenog ravnatelja, odnosno da je ponašanje tadašnje v.d. ravnateljice bilo usmjereno na to da se to da se tužiteljicu pred kolegama diskreditira i marginalizira njezin rad.

48. Nadalje, tužiteljica tvrdi da je diskriminirana i uznemiravana jer je odlukom v.d. ravnateljice bez ikakvih razloga tužiteljici zabranjeno putovanje radi održavanja nastave na Sveučilištu Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku s kojim tuženik ima potpisan Ugovor o suradnji i u kojim aktivnostima je uspješno sudjelovala. Među strankama nije sporno da je tuženik sklopio Sporazum o suradnji sa Sveučilištem Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku, Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo, a nije sporno ni da tužiteljici nije odobren službeni put. Predmetni Sporazum predstavlja bilateralni sporazum između tuženika i fakulteta te je istim ugovoreno da će strane Sporazuma surađivati, između ostalog, u razmjeni nastavnika i zaposlenika radi poučavanja, znanstvenog rada i iskustva, dakle, istim se tuženik obvezao dati na raspolaganje svoj stručni kadar radi obavljanja znanstvene djelatnosti i poduke studenata. Iz predmetnog Sporazuma nedvojbeno proizlazi da isti ne sadrži tehnička utanačenja poput obveze plaćanja putnih troškova. Međutim, notorno je da su radnici morali imati putne naloge za takva putovanja, u protivnom bi njihov izostanak s posla bio neopravdan. Jednako je notorno da radnik za obavljanje rada za korist poslodavca (a u ovom slučaju je radnik dužan predavati na fakultetu čija je tuženik nastavna baza i temeljem čega je tuženik i dobio status Klinike) nije dužan koristiti vlastite slobodne dane niti svoj godišnji odmor. Iz iskaza tužiteljice te svjedoka PE i FE koje je sud prihvatio jer su dani suglasno, jasno i logično proizlazi da su zaposlenici tuženika pri obavljanju svojih akademskih aktivnosti uvijek dobivali slobodne dane sve dok nije došlo do smjene ravnatelja dr. PE, nakon čega je tadašnja v.d. ravnateljica promijenila praksu te tužiteljici, dr. PE i dr. FE nije više odobravala službeni put radi održavanja predavanja na fakultetu u Osijeku. Sud ne može prihvatiti tvrdnje tuženika da bi izdavanjem putnog naloga tuženik na sebe automatski prihvatio obvezu isplate putnih troškova, jer takva praska nije bila kod tuženika. Naime, tužiteljica, svjedok PE i svjedok FE su u svojim iskazima naveli da za odlazak u Osijek radi održavanja nastave nisu ni tražili od tuženika plaćanje dnevnica, a putne troškove im je ponekad plaćao Fakultet, dok im je tuženik sve do smjene dr. PE sa mjesta ravnatelja uredno odobravao službeni put. Ovaj dio iskaza svjedoka sud je u cijelosti prihvatio jer je logičan i životan. Naime, svaki zaposlenik u svakom slučaju prije odlaska na službeni put, a u što nedvojbeno spada održavanje nastave na fakultetu u Osijeku, uvijek mora imati odobren službeni put i pripadajući putni nalog. U praksi se nerijetko događa da putni trošak snosi druga strana, odnosno korisnik usluge zbog koje radnik putuje. Tuženik je iz toga razloga mogao izdati putni nalog s naznakom da će troškove snositi fakultet. Iz iskaza svjedokinje MEF proizlazi da je moguće da je prije toga nekome potpisala odobrenje za službeni put ne znajući sve odredbe ugovora, jer nije imala vremena upoznati se sa cjelokupnom dokumentacijom, a što dokazuje navode tužiteljice i svjedoka da je bila uobičajena praksa kod tuženika da se zaposlenicima u takvim slučajevima odobrava službeni put. Iz toga razloga sud nije mogao prihvatiti navode tuženika kojima ističe da bi radnici tuženika koji predaju na fakultetu trebali za potrebe predavanja koristiti godišnji odmor ili slobodne dane. Sud je ovakvo ponašanje tuženika ocijenio kao diskriminirajuće i usmjereno na izravno uznemiravanje tužiteljice. Naime, prema stavu tuženika tužiteljica i ostali radnici koji predaju u Osijeku (upravo Nogalo i Plavec) morali bi godišnji odmor i slobodne dane trošiti na putovanje, na vlastiti ili trošak fakulteta, kako bi predavali na fakultetu s kojim njihov poslodavac ima sklopljen ugovor o suradnji, a što sigurno nije sukladno važećim propisima jer se radnike na taj način primorava da slobodno vrijeme koriste u svrhe od kojih benefit ostvaruje njihov poslodavac. Godišnji odmor i slobodni dani, kao što im sam naziv govori, su dani u koje je radnik ovlašten odmarati se, odnosno ispunjavati svoje slobodno vrijeme u skladu s privatnim preferencama. Sigurno nije u skladu sa važećim propisima radniku nametati obvezu da za vrijeme godišnjeg odmora ili slobodnih dana mora putovati i obavljati predavanja na fakultetu čija je tuženik nastavna baza. Stoga je sud u takvom ponašanju tuženika našao ostvarenje svih elemenat diskriminacije i uznemiravanja tužiteljice s osnova društvenog položaja jer je bila bliska suradnica i zamjenica smijenjenom ravnatelju, dr. PE, kao i da tuženik tijekom postupka nije dokazao da u konkretnom slučaju takvim ponašanjem tuženika nije bilo diskriminacije.

49. Nadalje, tužiteljica tvrdi da je njeno šikaniranje, diskriminiranje i uznemiravanje nastavljeno i Odlukama Upravnog vijeća tuženika kojima je smijenjena s pozicije predsjednice Etičkog povjerenstva te člana Povjerenstva za lijekove. Nije sporno da tuženik ima ovlast imenovati i smjenjivati osobe koje su članovi određenih povjerenstava. Međutim, takve načelno zakonite radnje su nezakonite ako su posljedica diskriminacije, a što je sud utvrdio da je ovdje slučaj. Naime, tužiteljica i dr. FE su jedini članovi povjerenstava koji su smijenjeni s pozicija, pri čemu je tužiteljica smijenjena s pozicija u oba povjerenstva u kojima je bila član, a dr. FE iz jedinog u kojem je bio član. Iz Odluke tuženika o imenovanju Etičkog povjerenstva od 27. travnja 2015. razvidno je da je tužiteljica imenovana predsjednicom navedenog povjerenstva, kao i članovi i to svi na mandatno razdoblje od četiri godine. Iz Poziva za sjednicu Upravnog vijeća tuženika od 8. svibnja 2020. razvidno je da su kao dnevni red uvršteni i prijedlozi za promjenama u Etičkom povjerenstvu i Povjerenstvu za lijekove, kao i promjene u nekim drugim Povjerenstvima kojih tužiteljica nije bila član. Okolnost da je tužiteljici istekao mandat u ova dva povjerenstva nije sporan među strankama, ali kada se uzme u obzir da je tužiteljica i po isteku mandata idućih godinu dana i dalje obavljala funkciju predsjednice povjerenstva odnosno članice povjerenstva i da to nitko nije problematizirao, da je tužiteljica jedini član oba povjerenstva kojoj nije produžen mandat, razvidno da se njezino izostavljanje iz oba povjerenstva zasniva isključivo na diskriminatornim motivima, odnosno predstavlja još jedan element diskriminatornog ponašanja tuženika prema tužiteljici zbog bliske suradnje tužiteljice i smijenjenog ravnatelja PE, budući da su se promjene u povjerenstvima dogodile u periodu nakon smjene dr. PE i u vrlo kratkom razmaku. Nije sporno da tuženik ima ingerenciju samostalno mijenjati članove povjerenstava i odbora i nije dužan ponovno imenovati prethodne članove. Međutim, u konkretnom slučaju nedvojbena je činjenica da su jedini članovi koje je tuženik opozvao iz spomenutih povjerenstava upravo tužiteljica i FE, odnosno bivša zamjenica ravnatelja i bivši pomoćnik ravnatelja PE. Dakle, u usporedbi s ostalim članovima spomenutih povjerenstava, upravo su oni osobe koje su diskriminirane po osnovi društvenog položaja jer su jedine iz povjerenstava opozvane i te sud nije mogao takvo postupanje kvalificirati kao ingerenciju poslodavca. Iz iskaza svjedokinje BEF, koji iskaz je sud prihvatio u tom dijelu, proizlazi da je članica Etičkog povjerenstva od 2011. te da je još uvijek član navedenog Povjerenstva, iako joj je istekao mandat pa je stoga razvidno da tuženik nije postupao jednako u odnosu na sve članove povjerenstva te je iz povjerenstava smijenio samo tužiteljicu i dr. FE koji su bili bliski suradnici smijenjenog ravnatelja. Isto proizlazi i iz iskaza svjedokinje OEF koja je svom iskazu navela da su od trenutnih članova povjerenstava neki bili članovi i u mandatima prijašnjih ravnatelja, a koji dio iskaza je sud prihvatio. 50. Tužiteljica tužbom tvrdi da je diskriminirana s osnove društvenog položaja i zbog toga što je uoči sjednice Upravnog vijeća tuženika 5. lipnja 2020. uručen i poziv za iznošenje obrane u odnosu na povrede i dužnosti iz radnog odnosa, a u odnosu na koje je iznijela svoju obranu dopisom od 10. lipnja 2020. Iz sadržaja poziva razvidno je da se tužiteljici spočitava što je postupala po uputi poslodavca, odnosno bivšeg ravnatelja. Konkretno, tužiteljicu se proziva da je bila neovlašteno raspoređivana u pripravnost, iako je prema svim internim aktima tuženika jasno da je za raspoređivanje radnika u pripravnost zadužen ravnatelj. U smislu Zakona o radu, poslodavac je ovlašten radniku prije otkazivanja pružiti mogućnosti iznošenje obrane, ali ni u kojem slučaju nije ovlašten takvo zakonsko sredstvo koristiti na šikanozan i diskriminatoran način, kao što je to bilo u konkretnom slučaju, a sve zbog činjenice što je tužiteljica bila bliski suradnik i zamjenik smijenjenom ravnatelju.

51. Nadalje tužiteljica u tužbi tvrdi da je diskriminirana s osnove društvenog položaja i zbog toga što odjel kojeg je tužiteljica voditeljica nije saniran od posljedica potresa. Prije svega ova sud je stava da se radovi na sanaciji oštećenja koje su nastali uslijed potresa na prostorijama tuženika, redoslijed izvođenja radova i način na koji se isti izvode, ne mogu u smislu odredaba Zakona o suzbijanju diskriminacije smatrati diskriminacijom u odnosu na tužiteljicu i to s osnove društvenog položaja jer je bila bliska suradnica smijenjenom ravnatelju niti se može zaključiti da bi zbog redoslijeda izvođenja radova tužiteljica bila dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge u usporedivoj situaciji. Također sud je stava da je zasigurno bilo u interesu tuženika da se radovi na sanaciji oštećenja provedu u što kraćem roku radi funkcioniranja tuženika kao bolničke ustanove u punom obimu te da tužiteljica nije dokazala da samo zbog toga što je bila bliska suradnica i zamjenica smijenjenog ravnatelja tuženik namjerno otezao sa sanacijom upravo prostorija Odjela kojeg je tužiteljica bila voditeljica. Naime, iz provedenih dokaz je razvidno da su kod tuženika vršeni radovi na sanaciji oštećenja nastalih uslijed potresa i da je u konačnici saniran i Odjel čiji je voditelj bila tužiteljica, što proizlazi i iz iskaza tužiteljice, ali je prema njenom stavu isti trebao biti prioritetno saniran jer brine o najvećem broju pacijenata. Svjedokinja MEF, je iskazala da je sanacija tuženika od posljedica potresa vršena prema prioritetima i sukladno sredstvima koja su bila na raspolaganju te je Odjel kojeg je tužiteljica voditeljica saniran nakon kirurgije, radiologije i glavnog hodnika, kao i da je s vremenom saniran i odjel kojeg je tužiteljica voditeljica ali je krovište i nakon sanacije prokišnjavalo te su dvije sobe na odjelu stavljene van uporabe. Iz preslika računa izdanih od KORING d.o.o., broj računa 22/1/1 i 22/1/1 od 27. travnja 2020. proizlazi da se isti izdani za izvođenje radova sanacije posljedica potresa na Odjelu III kod tuženika i to za II i III fazu, uz opisane stavke koje si se izvodile. Iz Odluke od 25. svibnja 2020. proizlazi da je v.d. ravnateljica donijela Odluku da se bolesnička soba ne koristi dok se ne saniraju nastala oštećenja, dok iz e-mail korespondencije od 4. lipnja 2020. jasno proizlazi da se tužiteljica obraćala ravnateljstvu sa molbom za hitnom sanacijom krovišta, na što je v.d. ravnateljica odgovorila da je upoznata sa situacijom i da je postupak sanacije u tijeku. Također i iz iskaza svjedokinje BE proizlazi da je krovište Odjela III nakon sanacije popustio uslijed velikih kiša te da bi radovi na sanaciji krovišta trebali uslijediti u što kraćem roku, dok iz iskaza svjedokinje BEF proizlazi da su se nakon potresa određene prostorije tuženika djelomično osposobile za rad, pa je tako i Odjel kojeg je vodila tužiteljica bio djelomično saniran i da su na Odjelu primani pacijenti. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka PE u dijelu u kojem navodi da se u samom startu sanacije zgrade tuženika nakon potresa zaobišao Odjel kojeg je tužiteljica bila voditeljica i da je taj odjel tek naknadno saniran i to samo parcijalno te da se radilo o kozmetičkim zahvatima, kao i dio iskaza svjedoka FE u dijelu u kojem navodi da se na Odjelu III nisu radile intervencije koje su se trebale raditi te je iskaze navedenih svjedoka u tom dijelu ocijenio neuvjerljivim.

52. Tužiteljica je nakon zaključenja prethodnog postupka dostavila u spis ispis e- mail poruke iz koje proizlazi da se tužiteljici dostavljaju amandmani ugovora o kliničkim ispitivanjima M18-891 i M16-046, kojim tužiteljica upire na to da je tuženik i dalje nastavio sa uznemiravanjem i diskriminacijom nje po osnovi društvenog položaja, budući su amandmanima ugovora prihodi ostvareni po osnovi ugovora raspodijeljeni na način koji je protivan ugovorenom a bez ikakve pravne osove i dodatnog obrazloženja. Međutim, ovaj sud je stava da tužiteljica ovakvim svojim navodima nije dokazala na razini vjerojatnosti da je tuženik u konkretnom slučaju postupao diskriminatorno u odnosu na nju i da su radnje tuženika poduzete s ciljem da se tužiteljicu uznemiruje s osnove društvenog položaja zbog toga što je bila bliska suradnica i zamjenica smijenjenom ravnatelju.

53. Sud nije prihvatio iskaze svjedoka PE, BEF i FE u dijelu u kojem su naveli da je tužiteljica smijenjena s mjesta zamjenice ravnatelja, budući da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica sama dala ostavku sa mjesta zamjenica ravnatelja, što je tužiteljica i potvrdila u svome iskazu.

54. Sud je nije posebno cijenio iskaz svjedokinje FEF te je isti ocijenio irelevantnim za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja.

55. Na temelju svega navedenog, a imajući u vidu sadržaj članka 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije, ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica prima facie učinila vjerojatnim postojanje diskriminacije, odnosno učinila je vjerojatnim da su aktivnosti tuženika poduzete prema njoj, kao i odluke koje je tuženik donosio u odnosu na tužiteljicu i to činjenica da su joj ukinute sve ovlasti na projektu Dječji centar za translacijsku medicinu, čije je bila inicijator i voditelj, događaji koji su uslijedili jer je koristila dopise se istaknutim memorandumom tuženika pri obraćanju Ministarstvu zdravstva kao predsjednica Povjerenstva za borbu od zaraze korona virusom, činjenica da je tužiteljica smijenjena iz Etičkog povjerenstva i Povjerenstva za lijekove, okolnosti vezane za javno prozivanje tužiteljice nakon što je kao predsjednica Povjerenstva za borbu od zaraze korona virusom poslala sporni dopis Ministarstvu zdravstva, činjenica da je tužiteljici neosnovano upućen poziv za iznošenje obrane, kao i činjenica da je tužiteljici uskraćeno pravo na službeni put za održavanje predavanja na Medicinskom fakultetu u Osijeku jer joj tuženik nije htio izdati putne naloge, upravo radnje tuženika koje su bile motivirane njenim bliskim odnosom prema smijenjenom ravnatelju te da iza njih nisu stajali legitimni poslovni razlozi i interesi.

56. Slijedom navedenog teret dokaza da u navedenim situacijama nije došlo do diskriminacije leži na tuženiku. On je dužan dokazati, u svakoj pojedinoj situaciji na koju se tužiteljica poziva, da se ne radi o diskriminaciji nego o legitimnoj poslovnoj praksi utemeljenoj na transparentnim, objektivnim, jasnim kriterijima, čiji način primjene i rezultat su predvidivi unaprijed te koji stoga ne ostavljaju nikakav prostor sumnji u motive koji leže iza poslovnih odluka donesenih primjenom tih kriterija. Tuženik nije podastro sudu jasna nedvosmislena i objektivna obrazloženja razloga zbog kojih je tužiteljica učinila vjerojatnim postojanje prima facie diskriminacije, čime je teret dokaza prešao na tuženika, koji je svoje ponašanje morao otkloniti i to do razine izvjesnosti, a što prema mišljenju suda nije učinio.

57. Radi navedenog sud je odbio daljnje dokazne prijedloge koje je tužiteljica predložila u podnesku od 23. rujna 2024. a u kojem tvrdi da je tuženik opetovano i kontinuirano diskriminira, budući da je sud tijekom postupka već utvrdio da je tužiteljica bila diskriminirana, pa bi provođenje daljnjih dokaza bilo neekonomično i protivno odredbi čl. 10. ZPP-a.

58. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio postojanje diskriminacije te je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži da se utvrdi da ju je tuženik kao poslodavac uznemiravao i diskriminirao čime je povrijeđeno njeno dostojanstvo, kao i zahtjev kojim tužiteljica traži da se tuženiku zabrani poduzimanje svih i bilo kakvih daljnjih radnji kojima se tužiteljica uznemirava i diskriminira.

59. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu, dužan je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tuženika za naknadom troška odbijen.

60. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT) te su tužiteljici priznati slijedeći troškovi: jednokratna nagrada za „prvi“ prvostupanjski postupak u visini 250 bodova prema Tbr. 7/2 alineja 4 OT (za naviše četiri radnje u postupku - sastav tužbe te zastupanje na ročištima održanim 8. listopada 2020. i 25. siječnja 2021.), za sastav žalbe protiv „prve“ prvostupanjske presude 100 bodova prema Tbr. 10/2 OT, jednokratna nagrada za ponovljeni prvostupanjski postupak u visini od 250 bodova prema Tbr. 7/2 alineja 4 OT (za naviše četiri radnje u postupku – zastupanje na ročištima održanim 2. ožujka 2022., 13. listopada 2022., 22. ožujka 2024. i 6. rujna 2024.) te za svaku daljnju radnju prema Tbr. 7/2 alineja 5 po 50 bodova i to za sastav podneska od 23. rujna 2024. 50 bodova i za zastupanje na ročištu održanom 13. siječnja 2025. 50 bodova, dakle ukupno 700 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV od 25% iznosi ukupno 1.750,00 eura, koji trošak je dužan platit tuženik.

60.1. Tužiteljici su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), tekućima od presuđenja do isplate.

61. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 14. veljače 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika