Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-524/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Miroslava Jukića, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-optuženog SO i dr., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, I-optuženika SO i II-optuženika BO podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-674/2024-22 od 8. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se I-optuženom SO uzimaju kao pravilno utvrđene kazne i to: za kazneno djelo teške krađe na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 iz točke 1),2),4) i 6) utvrđene kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za svako kazneno djelo, za kaznena djela krađe na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 iz točaka 3),5),7),8),10),12) i 13) utvrđene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za svako kazneno djelo, za kazneno djelo računalne prevare na temelju članka 271. stavak 1. u svezi s člankom 52. KZ/11 za kaznena djela iz točaka 9) i 11) utvrđene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za svako kazneno djelo, za kazneno djelo prijevare na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo iz točke 13) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i izriče da se I optuženi SO na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje je na jedinstvenu kaznu zatvora od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci u koju se uračunava na temelju članka 54. KZ/11 vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. studenog 2023. do 8. svibnja 2024.

II Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se II-optuženom BO za kazneno djelo teške krađe na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci za kaznena djela iz točke 1) i 2), za kazneno djelo krađe na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo iz točaka 14) i 15), te za kazneno djelo prikrivanja na temelju članka 244. stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo iz točke 16) utvrđuje kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci, te se II optuženi BO na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora od 3 (tri) godine.

III Žalbe I-optuženog SO i II-optuženog BO odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu I-optuženi SO i II-optuženi BO proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenih djela: I-optuženi SO opisanih u točkama 1),2), 4) i 6) počinio četiri kaznena djela protiv imovine – tešku krađu – opisano u članku 229. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22– dalje u tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 229. stavku 1. KZ/11, radnjama opisanim pod točkama 3),5),7),8),10),12),13) počinio sedam kaznenih djela protiv imovine – krađu – opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11, radnjama pod točkama 9) i 11) počinio dva produljena kaznena djela protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalnu prijevaru – opisano i kažnjivo po članku 271. stavku 1. KZ/11 u vezi s člankom 52. KZ/11, te radnjom opisanom pod točkom 13) počinio jedno kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11. II-optuženi BO radnjama opisanima u točkama 1) i 2) počinio dva kaznena djela protiv imovine – tešku krađu – opisano u članku 229. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11, radnjama opisanima u točkama 14) i 15) počinio dva kaznena djela protiv imovine – krađu – opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11, dok je radnjom opisanom u točki 16) počinio jedno kazneno djelo protiv imovine – prikrivanje – opisano i kažnjivo po članku 244. stavku 1. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

1.1. Temeljem članka 229. stavak 1. KZ/11 I-optuženom SO je za kazneno djelo iz točke 1),2),4) i 6) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za svako kazneno djelo. Temeljem članka 228. stavak 1. KZ/11 I-optuženom SO je za kaznena djela iz točaka 3),5),7),8),10),12) i 13) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za svako kazneno djelo. Temeljem članka 271. stavak 1. u svezi s člankom 52. KZ/11 I-optuženom SO je za kaznena djela iz točaka 9) i 11) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za svako kazneno djelo. Temeljem članka 236. stavak 1. KZ/11 I-optuženom SO je za kazneno djelo iz točke 13) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11 I-optuženi SO je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine 8 (osam) mjeseci. Temeljem članka 54. KZ/11 I-optuženom SO se u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. studenog 2023., do 8. svibnja 2024.

1.2. Temeljem članka 229. stavak 1. KZ/11 II-optuženom BO je za kazneno djelo iz točke 1) i 2) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za svako kazneno djelo. Temeljem članka 228. stavak 1. KZ/11 II-optuženom BO je za kaznena djela iz točaka 14) i 15) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za svako kazneno djelo. Temeljem članka 244. stavak 1. KZ/11 II- optuženom BO je za kazneno djelo iz točaka 16) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 51.KZ/11 II-optuženi BO je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.3. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) oštećenom ČO, iz [adresa] dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 305,13 eura (tristopeteuratrinaestcenti)

/

2.299,45

kuna

(dvijetisućedvjestodevedesetdevetkunačetrdesetpetlipa), oštećenom ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u iznosu od 239,04 eura (dvjestotridesetdeveteuračetiricenta), oštećenoj PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u iznosu od 265,45 eura (dvjestošezdesetpeteuračetrdesetpetcenti) / 2.000,00 kuna (dvijetisućekuna), oštećenom LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u iznosu od 265,00 eura (dvjestošezdesetpeteura), te se nalaže I optuženom SO navedene iznose isplatiti oštećenima u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

1.4. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08, oštećeni HO, oštećeni ĆO, oštećeni FO se upućuju s imovinskopravnim zahtjevima u cijelosti u parnicu.

1.5. Temeljem članka 77. KZ/11 u vezi s člankom 560. stavak 1. i 2. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos iz točke 6. u polovici iznosa 3.600,00 kuna (tritisućešestokuna), odnosno 1.800,00 kuna (tisućuosamstokuna) / 238,90 eura (dvjestotridesetosameuradevedesetcenti) eura predstavlja imovinsku korist koju je I optuženi ostvario kaznenim djelom te navedeni iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa se isti iznos oduzima, kao i iznos iz točke 10) od 13,27 eura (trinaesteuradvadesetsedamcenti), iznos iz točke 11) od 108,49 eura (stoosameuračetrdesetdevetcenti), iznos iz točke 13) od 500,00 eura (petstoeura), te se nalaže se I optuženom SO sve navedene iznose naknaditi Republici Hrvatskoj uplatom u državni proračun u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

1.6. Temeljem članka 77. KZ/11 u vezi s člankom 560. stavak 1. i 2. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznosi iz točaka 14. i 15. od 172,54 eura (stosedamdesetdvaeurapedesetčetiricenta) i 240,00 eura (dvjestočetrdeseteura) predstavljaju imovinsku korist koju je II-optuženi BO ostvario kaznenim djelima te navedeni iznosi predstavljaju imovinu Republike Hrvatske pa se isti iznosi oduzimaju, te se nalaže se II-optuženom BO navedene iznose naknaditi Republici Hrvatskoj uplatom u državni proračun u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

1.7. Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08 I i II optuženi se oslobađaju u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nužnih izdataka i nagrade postavljenih branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u svezi članka 471. stavak 1. ZKP/08). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da optuženike osudi na bezuvjetne kazne zatvora sukladno prijedlogu državnog odvjetništva.

3. Protiv presude žalbu je podnio I-optuženik SO, putem branitelja Luke Gulan, odvjetnika iz Zagreba zbog odluke suda o kaznenoj sankciji (članak 467. točka 4. ZKP/08). Predlaže da se preinači prvostupanjska odluka glede izrečene sankcije na način da se I-optuženiku izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju od one izrečene pobijanom presudom.

4. Protiv presude žalbu je podnio II-optuženi BO, putem braniteljice Tamare Mikac, odvjetnice iz Zagreba zbog žalbene osnove iz članka 467. stavak 1. točka 4. ZKP/08. Predlaže da se žalba uvaži, presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

5. Odgovor na žalbu je podnio II-optuženi BO osobno i putem braniteljice, te predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalbe I-optuženog SO i II- optuženog BO nisu osnovane.

8. Državni odvjetnik u žalbi zbog odluke o kazni upire da prvostupanjski sud nije dostatno vrednovao otegotne okolnosti na strani I-optuženika SO koji je prema izvatku iz kaznene evidencije osuđivan zbog kaznenih djela uništenja ili oštećenja zaštitnih naprava na radu i neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari (presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-368/2022 pravomoćna 8. srpnja 2023.), te za kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 2. KZ/11 (presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-726/2018 pravomoćna 25. siječnja 2024.) a koje kazneno djelo je počinjeno 2016. godine dakle, prije počinjenja kaznenih djela u pobijanoj presudi, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Nastavno navedenom, I-optuženi SO osuđivan je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-843/2023 pravomoćnom 20. travnja 2024. zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. st. 1. KZ/11 za kaznena djela koja su počinjena tijekom 2022. godine, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Povrh navedenog, državni odvjetnik upire žalbom da prvostupanjski sud nije dovoljno vrednovao otegotnu okolnost da je I-optuženi SO kazneno djelo pod točkom 4) počinio tijekom vremena provjeravanja po presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-368/2022 koja je postala pravomoćnom 8. srpnja 2023. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud otegotno trebao cijeniti i činjenicu da je I- optuženi SO tijekom 2023. prekršajno kažnjavan zbog tri prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji zbog čega se njegova djeca nalaze u domu, supruga u zatvoru, te stoga smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotnu okolnosti činjenicu da je I-optuženi otac četvero maloljetne djece.

9. Državni odvjetnik u odnosu na II-optuženika BO u žalbi zbog odluke o kazni upire da je prvostupanjski sud nedostatno vrednovao činjenicu da je imenovani 18 puta pravomoćno osuđivan za 23 kaznena djela protiv imovine, posljednji puta presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-843/2024 koja je pravomoćna 20. travnja 2024. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio kao olakotnu okolnosti korektno držanje pred sudom jer je korektno držanje pred sudom minimum koji se očekuje od svakog građanina suočenog s državnim aparatom i kaznenim postupkom kao i činjenicu da su neke od otuđenih stvari vraćene oštećenicima jer to nije imalo veze s voljom optuženika. Nadalje, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti u smislu pobuda zbog kojih su kaznena djela počinjenja, konkretno lošu financijsku situaciju obojice optuženika i ovisnost o drogi (II-optuženog BO).

10. I-optuženi SO u žalbi zbog odluke o kazni smatra da prvostupanjski sud nije adekvatno vrednovao sve olakotne okolnosti na strani I-optuženog SO priznanje, kajanje, obećanje da više neće činiti kaznena djela, činjenicu da je otac četvero maloljetne djece, kao i da je boravak u istražnom zatvoru od gotovo šest mjeseci dostatno utjecao na I-optuženog da više ne čini kaznena djela.

11. II-optuženi BO putem branitelja i osobno u žalbi zbog odluke o kazni smatra da je prvostupanjski sud nedostatno vrednovao optuženikovo priznanje djela, kajanje i žaljenje, da su pojedine otuđene stvari vraćene, jako loša financijska situacija zbog čega je bio primoran činiti kaznena djela kako bi prehranio obitelj, kaznena djela nije počinio iz obijesti već iz tuge i depresije izazvane bezizlaznom situacijom pod utjecajem alkohola i opijata.

12. S pravom državni odvjetnik pobijajući prvostupanjsku presudu u oduci o kazni upire na to kako prvostupanjski sud u odnosu na I-optuženika SO i II- optuženika BO precijenio je značaj olakotnih okolnosti (priznanje počinjenja kaznenih djela, kajanje zbog počinjenja kaznenih djela, korektno držanje pred sudom, I-optuženi je otac četvero maloljetne djece) a pri tome podcijenio značaj otegotnih okolnosti na strani I-optuženika SO koji je ranije osuđivan za kaznena djela protiv imovine na kazne zatvora koje nisu dostatno djelovale odvraćajuće na I-optuženika SO da ne čini kaznena djela. Osnovano državni odvjetnik upire u žalbi da je prvostupanjski sud u odnosu na II-optuženika BO koji je u 18 navrata pravomoćno osuđivan za ukupno 23 kaznena djela protiv imovine precijenio značaj olakotnih okolnosti (priznanje kaznenog djela, kajanje, žaljenje, korektno držanje pred sudom), te podcijenio značaj otegotnih okolnosti da je II-optuženi BO u deset navrata osuđivan zbog istih kaznenih djela protiv imovine, te utvrdio kazne zatvora bliže zakonskom minimumu za naprijed navedena kaznena djela. Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika cijeneći ličnost I-optuženika SO i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. U odnosu na II-optuženika BO cijeneći naprijed navedene otegotne okolnosti utvrđene u pobijanoj presudi kao i olakotne okolnosti, a osobito raniju osuđivanost za kaznena djela protiv imovine unutar granica propisane kazne za naprijed navedena kaznena djela ovaj drugostupanjski sud utvrdio je kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci za kaznena djela teške krađe na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11, za kaznena djela iz točke 1) i 2), za kaznena djela krađe na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 utvrdio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kaznena djela iz točaka 14) i 15), te za kazneno djelo prikrivanja na temelju članka 244. stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo iz točke 16) utvrdio kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci, te na temelju članka 51. KZ/11 II-optuženog DO osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od 3 (tri) godine. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda navedenom jedinstvenom kaznom zatvora ostvarit će se svrha kažnjavanja, utjecati na optuženike kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno a kažnjavanje počinitelja pravedno i navedena kazna sadržava odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje su optuženi počinjenjem navedenih kaznenih djela nanijeli društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Sve navedeno ukazuje na neusklađenost ponašanja optuženika s društvenim normama i očiglednu sklonost ka činjenju kaznenih djela, s obzirom da višestruka osuđivanost nije ostvarila pozitivne rezultate kod optuženih da ne čine nova kaznena djela, već su nastavili postupati na društveno neprihvatljiv i nezakonit način.

13. Stoga žalbe I-optuženika TO i II-optuženika BO kojim upiru da je kazna zatvora previsoko odmjerena nedostatno vrednovane olakotne okolnosti, a precijenjene otegotne su neosnovane.

14. Ispitivanjem prvostupanjske presude u smislu članka 476. ZKP/08 ovo vijeće nije utvrdilo da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

15. Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 te odlučiti kao u točki I. i II. izreke ove presude, a žalbe optuženika odbiti kao neosnovane (toč. III. izreke).

Osijek, 14. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač