REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VINKOVCIMA

STALNA SLUŽBA U OTOKU

Otok, J. J. Strossmayera 5

OIB: 77561654785

Poslovni broj Povrv-90/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, po sucu Bojanu Živković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja ARHICO d.o.o., [adresa], OIB: 37398563143, po direktoru IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Nikoli i Željku Eror, odvjetnicima iz Osijeka, protiv tuženika TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Jurica Barbarić, odvjetnik u Vinkovcima, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 9. siječnja 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, sa punomoćnikom Nikola Eror, odvjetnikom iz Osijeka, te punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice UĆ iz odvjetničkoj ureda Jurica Barbarić iz Vinkovaca, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 14. veljače 2025., radi isplate, 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Vulića iz Vinkovaca posl.br. Ovrv- 1811/2024 od 26. travnja 2024. godine dijelu u kojem se nalaže tuženiku TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju ARHICO d.o.o., OIB: 37398563143, [adresa], 31207 Tenja, na temelju vjerodostojne isprave i to Računa broj 90/1/1 namiri tražbinu u iznosu od 800,00 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 08.03.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 2024-90, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, pod prijetnjom ovrhe.

II. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Vulića iz Vinkovaca posl.br. Ovrv-1811/2024 od 26. travnja 2024. godine u dijelu kojim se nalaže tuženiku TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju ARHICO d.o.o., OIB: 37398563143, [adresa], 31207 Tenja, isplati troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,50 EUR-a, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 794,91 eura (slovima:sedamstodevedesetičetirieuraidevedesetijedancent) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 14. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 794,91 eura.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Nikola Vulić iz Vinkovaca je donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-1811/2024 od 26. travnja 2024. godine na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo tuženiku platiti iznos od ukupno 800,00 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od navedenog datuma.

2. Tuženik je protiv gore navedenog rješenja pravodobno podnio prigovor povodom kojeg je ovaj sud donio rješenje poslovni broj Povrv-90/2024 od 4. srpnja 2024., a kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru ističe da nikada s tužiteljem nije bio u bilo kakvom poslovnom odnosu niti je od istoga primio bilo kakvu uslugu ili robu da bi mu isti imao pravo izdavati bilo kakav račun. Zbog navedenog osporava kako osnov tako i visinu potraživanja, te također smatra i odluku o trošku neosnovanu.

4. Tužitelj je u podnesku od 30. srpnja 2024. predložio održavanje usmene rasprave i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

4.1. Navodi da su navodi tuženika u potpunosti neosnovani i paušalni te usmjereni isključivo ka prolongiranju podmirenja obveze koju tuženik ima prema tužitelju. Predmet ovršnoga, a sada parničnoga postupka, je potraživane tužitelja prema tuženiku po računu broj 90/1/1 od 29. veljače 2024. godine. Navedenim računom ja tuženiku fakturirana usluga priprema dokumentacije za javni poziv; izrada Energetskog certifikata i Izvješća o energetskom pregledu, Elektrotehničkog projekta za sunčanu elektranu te pomoć pri pripremi dokumentacije za prijavu na Javni poziv za kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

4.2. Nadalje navodi da su parnične stranke dana 12. siječnja 2024. godine u Osijeku sklopile Ugovor o izradi energetskog certifikata i Izvješća o energetskom pregledu te pripremi dokumentacije za prijavu na javni poziv energetske obnove obiteljskih kuća (dalje: ugovor). Navedenim ugovorom su parnične stranke definirale međusobna prava i obveze, te je između ostalog u čl. 5. ugovora navedeno kako je opseg usluge iz čl. 1. ugovora podijeljen prema fazama i to 1. faza – Izrada Energetskog certifikata i Izvješća o energetskom pregledu te priprema i kontrola propisane dokumentacije od strane FZOEU za predaju, te 2. faza – Izrada Energetskog certifikata i Izvješća o energetskom pregledu (ukoliko je FZOEU Javnim pozivom propisao njegovu obavezu nakon provedene energetske obnove), te priprema i kontrola propisane dokumentacije od strane FZOEU za isplatu sredstava. Nadalje, čl. 6. ugovora je propisano kako je ukupna cijena usluge iz čl. 1. ugovora 800,00 EUR s obračunatim PDV-om, te je iznos moguće isplatiti prema fazama navedenim u čl. 5. ugovora i to 1. faza – 500,00 EUR, te 2. faza – 300,00 EUR. 4.3. Člankom 7. ugovora je propisano kako je tuženik (ovršenik) dužan isplatiti tužitelju 1. fazu usluge (500,00 EUR) ugovorene čl. 6. ugovora u roku od 7 dana od potpisivanja ugovora. Dakle, tužitelj upravo predmetnim ugovorom dokazuje osnovanost za dio izdanog računa koji je predmet ovoga postupka s obzirom da je tuženik bio dužan iznos od 500,00 EUR uplatiti tužitelju u roku od 7 dana od dana sklapanja ugovora, dok je tužitelj čak i prolongirao navedeni rok tuženiku, a što je vidljivo po datumu izdanog računu te datumu dospijeća.

4.4. Navodi da su parnične stranke također dana 12. siječnja 2024. godine sklopile Ugovor o izradi elektrotehničkog projekta za izgradnju fotonaponske elektrane (dalje: ugovor 2), a kojim ugovorom su stranke definirale međusobna prava i obveze. Parnične stranke su, između ostalog, definirale čl. 4. predmetnog ugovora da je ukupna cijena ugovorene usluge iz čl. 1. ugovora u iznosu od 300,00 EUR s obračunatim PDV-om. Člankom 5. predmetnoga ugovora je definirano kako je tuženik dužan isplatiti tužitelju ugovoreni iznos iz čl. 4. ugovora u roku od 7 dana od potpisivanja ugovora. Dakle, tužitelj upravo predmetnim ugovorom dokazuje osnovanost za dio izdanog računa koji je predmet ovoga postupka s obzirom da je tuženik bio dužan iznos od 300,00 EUR uplatiti tužitelju u roku od 7 dana od dana sklapanja ugovora, dok je tužitelj čak i prolongirao navedeni rok tuženiku, a što je vidljivo po datumu izdanog računu te datumu dospijeća.

4.5. Sukladno odredbama gore dva navedena ugovora, nedvojbeno je kako je osnovano potraživanje tužitelja od ukupno 800,00 EUR prema tuženiku, a sukladno računu koji je predmet ovoga postupka, a iz razloga jer tuženik nije ispunio svoje ugovorom preuzete obveze. Tužitelj se obvezao dostaviti cjelokupan energetski certifikat i izvješće po potrebi kao i elektrotehnički projekt, koji zbog iznimno velike količine predmetne dokumentacije nije dostavio uz podnesak.

5. Tuženiku je navedeni podnesak zajedno s prilozima tužitelja dostavljen na očitovanje te se isti podneskom od 18. rujna 2024. očitovao na način da i dalje ističe kako je račun br. 90/1/1 od 29. veljače 2024. prvi put vidio kad mu je putem javnog bilježnika Nikole Vulića dostavljen prijedlog za ovrhu i obavijest da će se izdati rješenje o ovrsi ukoliko ne podmiri dug. Također napominje kako tužitelju nikada ništa nije potpisao (posebice ne kakav ugovor), niti odobrio na bilo koji način izradu dokumentacije za natječaj. Obzirom na navedeno tuženik osporava da je s tužiteljem dana 12. siječnja 2024. sklopio Ugovor o izradi energetskog certifikata i Izvješća o energetskom pregledu te pripremi dokumentacije za prijavu na javni poziv energetske obnove obiteljskih kuća i Ugovor o izradi elektrotehničkog projekta za izgradnju fotonaponske elektrane, koje tužitelj dostavlja uz podnesak, stoga isti osporava da su potpisi na predmetnim ugovorima njegovi, te je na tužitelju teret dokaza da dokaže da su potpisi na predmetnim ugovorima tuženikovi.

5.1. Nadalje navodi da je tuženik još u svom prigovoru (od 9. 5. 2024.) protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave JB Nikole Vulića posl. br. Ovrv- 1811/2024 od 26. travnja 2024. u potpunosti osporio postojanje bilo kakvog poslovnog odnosa s tužiteljem, a u što onda uključivo ulazi i osporavanje potpisivanja bilo kakve dokumentacije ili ugovora s tužiteljem, čime je tuženik već u svome prigovoru protiv predmetnog rješenja o ovrsi osporio tužitelju aktivnu legitimaciju u ovome postupku kao i svoju pasivnu legitimaciju te je slijedom takvog osporavanja tužitelj taj koji je trebao dokazati postojanje poslovnog odnosa. Međutim, tužitelj dostavlja ugovore koje tuženik po prvi puta vidi u svome životu i osporava da bi iste ikada potpisao, što je već istaknuo i u svome prigovoru protiv rješenja o ovrsi kada je osporio postojanje bilo kakvog poslovnog odnosa. Dakle, samim prilaganjem ugovora koje je sačinio sam tužitelj i prilaganjem računa, tužitelj nije dokazao da je upravo tuženik taj koji je potpisao predmetne ugovore niti se ta činjenica može utvrđivati dokazima koje je tužitelj predložio da se izvedu u svome očitovanju od 30. srpnja 2024. pod toč. 4. Navodi da je tužitelj propustio na vrijeme (čl. 461.a st. 6. ZPP) predložiti dokaze radi utvrđivanja istinitosti sadržaja isprave (potpisa tuženika na istima) a tuženik od početka osporava postojanje bilo kakvog poslovnog odnosa s tužiteljem, to je tužitelj prekludiran s daljnjim predlaganjem dokaza na te okolnosti jer ih je tužitelj svakako mogao predložiti u roku koji je propisan čl. 461.a st. 6. ZPP i sada bi ih iznosio sa svojom krivnjom jer ih nije predložio na vrijeme zbog čega ih sud neće uzeti u obzir sukladno čl. 461.a st. 9. i 10. ZPP.

6. Tijekom postupka sud je pročitao račun 90/1/1 (list 8 spisa), potvrda o adresi prebivališta tuženika (list 9 spisa), podnesak tužitelja uz priloge (list 30-33 spisa), Ugovor 1 (list 35-36 spisa), Ugovor 2 (list 37-38), izvadak iz zemljišne knjige (list 39 spisa), podnesak tuženika s prilozima (list 43-61 spisa), glavni projekt sa prilozima (list 72-155 spisa), energetski certifikat sa prilozima (list 156-211 spisa), te se pročitao iskaz zakonskog zastupnika tužitelja sa raspravnog zapisnika od 9. siječnja 2025. i iskaz tuženika sa raspravnog zapisnika od 9. siječnja 2025.

7. Na temelju ovako provedenog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Sukladno članku 461.a stavku 4. i 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je održao ročišta potrebna radi provođenja dokaznog postupka, a budući je jedna od stranaka podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta.

9. Sud nije uzeo u obzir podnesak tužitelja od 30. listopada 2024. u dijelu u kojem predlaže provođenje grafološkog vještačenja sukladno čl. 461.a st. 6. i 10. ZPP-a, budući pravilo o prekluzivnosti roka za iznošenje novih činjenica i dokaza potvrđuje i sudska praksa koja u bitnome navodi da navedeni rokovi od 15 dana, koje zakon propisuje za iznošenje novih činjenica i predlaganje dokaza, predstavljaju rokove prekluzivne naravi, odnosno stranke protekom navedenih rokova više ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako ih bez svoje krivnje nisu mogli ranije iznijeti i predložiti, u kojem slučaju prekluzija nastupa zaključenjem prethodnog postupka (tako i Županijski sud u Zadru u odluci poslovni broj Gž- 466/2020-2 od 12. listopada 2020., Županijski sud u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž-1308/2020-2 od 10. ožujka 2021., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-1043/2019 od 26. lipnja 2020.).

10. Također sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za odgodu ročišta za glavnu raspravu i ponovno pozivanje svjedoka ĆĆ, budući se dostava poziva za navedenu svjedokinju u dva navrata vratila s napomenom „obaviješten – nije podigao“ a treba istaknuti da je svjedok predložen od strane tuženika te su isti bili dužni osigurati prisustvo navedenog svjedoka kao i eventualnu novu adresu na koju bi se svjedok mogao pozvati, a za što je bilo dovoljno vremena prije održavanja ove glavne rasprave (preko 2 mjeseca), te odgoda ročišta ne bi bila u skladu s načelom ekonomičnosti postupka, a i treba istaknuti da je sud stajališta kako neposredna saznanja svjedokinje ne bi bila od utjecaja na sam tijek postupka i konačnu odluku suda, budući je i sam tuženik u svome iskazu učinio nespornim da je tužitelja pustila unutar nekretnine njegova bivša djevojka (svjedok ĆĆ), a isti u biti osporava sklapanje ugovora sa tužiteljem i postojanje bilo kakvog poslovnog odnosa, te navodi da mu tom prilikom nije ponuđen nikakav ugovor na potpis.

10.1. Sud je također odbio prijedlog tužitelja za provođenje knjigovodstveno- financijskog vještačenja na okolnost visine duga, budući je visina duga nesporno utvrđena uvidom u dokumentaciju u spisu, kao i naknadno tijekom postupka iz izjava stranaka.

11. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženika po osnovi računa broj 90/1/1, od 29. veljače 2024.

12. Među strankama je sporna visina i osnova tužbenog zahtjeva, odnosno tuženik spori da je s tužiteljem bio u bilo kakvom poslovnom odnosu, da od istoga nije primio bilo kakvu uslugu ili robu da bi mu isti imao pravo izdavati bilo kakav račun, te spori i vlastoručni potpis na ugovoru o izradi energetskog certifikata i ugovoru o izradi elektroničkog projekta za izgradnju fotonaponske elektrane.

13. Čitanjem računa broj 90/1/1 od 29. veljače 2024 utvrđen je iznos dugovanja tuženika prema tužitelju, u ukupnom iznosu od 800,00 eura.

14. Uvidom u potvrdu o adresi prebivališta tuženika utvrđena je adresa prebivališta tuženika i to [adresa], dok je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno vlasništvo tuženika na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a za koju nekretninu su tražene usluge tužitelja.

15. Uvidom u Ugovor 1 sa lista 35-36 spisa, Ugovor 2 sa lista 37-38 spisa, glavni projekt sa prilozima sa lista 72-155 spisa, te energetski certifikat sa prilozima sa lista 156-211 spisa, utvrđena su prava i obveze ugovornih strana, opseg usluge, količina obavljenog posla od strane tužitelja, te sama svrha sklapanja ugovora i obavljenih radnji. Treba napomenuti da do realizacije druge faze Ugovora o izradi energetskog certifikata, te pomoći pri pripremi za izradu dokumentacije za prijavu na javni poziv energetske obnove obiteljskih kuća (Ugovor 1) sa lista 35-36 spisa nije niti došlo.

16. Zakonski zastupnik tužitelja ĐĆ u svome iskazu danom na ročištu održanom kod ovoga suda 9. siječnja 2025. navodi da ga je početkom prvog mjeseca prošle godine kontaktirao tuženik navodeći da mu je potrebna izrada dokumentacije za energetsku obnovu kuće, te mu je on tom prilikom telefonski objasnio što je sve potrebno pribaviti od dokumentacije, kao i da mu dostavi svoje osobne podatke što je isti i učinio slanjem SMS poruke. Tužitelj je dobio u posjed fotografiju osobne iskaznice tuženika no ne sjeća se na koji način je ista pribavljena, no pretpostavlja da je ista fotografirana prilikom izlaska i dolaska njegovih zaposlenika kod tuženika. Ista je potrebna prilikom pristupanju obavljanja dogovorenog posla, a i obvezna je dokumentacija prilikom prijave na javni poziv, kasnije su se prilagali drugi dokumenti umjesto osobne iskaznice. Osobno nije nikada sreo prisutnog tuženika sve do današnjeg ročišta. Nakon što su mu poslani svi osobni podaci tuženika napravio je ugovore budući je ovdje riječ o dva sporna ugovora, a koje je odmah i potpisao te iste uručio radnicima odnosno zaposlenicima koji su izašli na teren da obave potrebna snimanja i mjerenja. Inače je praksa da prije pristupa mjerenju i izradi dokumentacije se sjedne za stol sa strankama te im se prezentira ugovor, a obavljanju posla se pristupa tek nakon potpisa ugovora. On osobno nije bio prisutan prilikom potpisivanja ugovora od strane tuženika, no isto su mu potvrdili njegovi zaposlenici koji su mu rekli da je tuženik bio prisutan prilikom njihova dolaska budući su u dvorištu bili prisutni psi odnosno jedan pas, te su ga njegovi zaposlenici kontaktirali da izađe u dvorište kako bi sklonio psa, a oni mogli pristupiti mjerenju odnosno fotografiranju i obavljanju svega što je potrebno za izradu certifikata i dokumentacije, a čak iz fotografije koju je snimio dron vidi se kako tuženik drži psa u dvorištu. Tuženik je njegove zaposlenike pustio u unutrašnjost kuće a kako bi isti obavili potrebna snimanja unutarnjeg dijela nekretnine a što je vidljivo iz priloženih fotografija certifikatu. Nakon povratka djelatnika sa terena isti su mu predočili sporne ugovore koje je on pregledao, a naknadno i arhivirao i nakon pregleda se pristupilo izradi dokumentacije i svega što je potrebno za izradu iste. Daljnji tijek postupka je išao kao i uvijek u istim odnosno sličnim stvarima, po njemu ništa nije bilo sporno vezano za ugovore kao i potpise istih te je tuženik trebao dostaviti akt zakonitosti građevine a istovremeno se pristupilo izradi projektne dokumentacije. Nadalje navodi da se radi o dva ugovora i to Ugovor o izradi energetskog certifikata te pomoći pri pripremi za izradu dokumentacije za prijavu na javni poziv, te Ugovor o izradi projekta za fotonaponsku elektranu. Dinamika plaćanja sastojala se od toga da je prvi ugovor imao dvije faze, a prvu fazu je tuženik bio obvezan platiti u roku od 7 dana od potpisivanja ugovora, dok druga faza nikada nije ni došla na naplatu a drugi ugovor se sastoji od jedne faze odnosno iznosa koji je također tuženik bio obvezan platiti u roku od 7 dana od potpisivanja ugovora. U većini slučajeva stranke ne plate iznose kako je sadržano u ugovoru već tek nakon izrade kompletne dokumentacije. Navodi da je on svoje obveze iz oba ugovora ispunio, dokumentacija je dostavljena tuženiku, vjerojatno putem e-maila, da bi u travnju 2024. tuženik mu poslao poruku putem Vibera da odustaje od energetske obnove obiteljske kuće odnosno odustaje od svega. Ističe da je ovo njegovo primarno zanimanje od kojega živi, ima zaposleno šest ljudi te su u periodu javnog poziva za energetsku obnovu koji je objavila RH napravili preko 200 identičnih ugovora odnosno projektne dokumentacije. U većini slučajeva postupak izrade i snimanja objekta terenski je isti, negdje izađe na teren on, a u većini slučajeva njegovi zaposlenici, te je također identičan postupak i prilikom sastavljanja ugovora i potpisivanja istih. Zaposlenici koji su bili kod tuženika su ŽĆ i BĆ, te nakon dolaska od tuženika isti nisu prijavili bilo kakve probleme vezano za projekt odnosno ugovore koje je potpisao tuženik, već su mu iste samo predali te se nastavilo dalje sa obavljanjem posla. Ukoliko nemaju pristup objektu kao i unutrašnjosti objekta ne mogu izraditi nikakve projektne dokumentacije. Navodi da su oni zatražili od Općine Nijemci presliku projektne dokumentacije koju je tuženik inače trebao dostaviti njima, a na što su im isti odgovorili da ne posjeduju dokumentaciju o legalnosti za navedenu nekretninu. Njegova zaposlenica mu je rekla da je kontaktirala telefonski tuženika nakon što su se zaposlenici vratili sa terena, te je isti odgovorio da se obrate njegovoj supruzi. Zaključno navodi da je sa tuženikom iskomunicirao telefonskim putem cijenu obavljanja posla, te je na temelju te komunikacije i sastavio ugovore koji su kasnije odneseni putem zaposlenika tuženiku. Dio obvezne dokumentacije sastoji se i od upozorenja na zaštitu osobnih podataka (GDPR).

17. Na ročištu održanom kod ovoga suda 9. siječnja 2025. saslušan je i tuženik TĆ. Isti je izjavio da je telefonski kontaktirao tužitelja da vidi koliko bi ga izašla energetska obnova, tj. kompletno koliko bi ga koštali svi radovi za kuću na koju bih se prijavio. Nije se htio upuštati u poziv ukoliko ne bih znao koliko će ga to koštati. Kontaktirao ga je zaposlenik tužitelja ŽĆ koji mu je rekao da bi došli vršiti izmjere i fotografiranje a kako bi se mogla pripremiti dokumentacija a kako bih on mogao saznati koliko bi ga to kompletno izašlo. U sam objekt pustila je djelatnike tužitelja njegova bivša djevojka, a on je sam došao naknadno nakon desetak minuta budući je bio na svinjokolji. Djelatnici tužitelja su obavili sve što su smatrali potrebnim od snimanja do mjerenja. Tom prilikom djelatnici tužitelja nisu mu ponudili nikakav ugovor na potpis niti bilo kakvu drugu dokumentaciju već je samo traženo od njega da predoči osobnu iskaznicu kako bi istu fotografirali, te dokazali činjenicu da su izašli na teren. Nakon toga je bio kontaktiran od strane zaposlenika tužitelja ŽĆ da pribavi dokaz o legalizaciji, a budući isti nije nikako mogao pribaviti to je bio njegov razlog kasnijeg odustanka od javljanja na javni poziv Fonda za zaštitu okoliša. Poslije ga je tužitelj kontaktirao da mora doći podići dokumentaciju i donijeti 800 eura za izlazak na teren i izradu dokumentacije, a prvi put je vidio račun i ponudu kada je dobio rješenje o ovrsi javnog bilježnika. Za potpis na punomoći koju mu je sud predočio je potvrdio da je to njegov potpis, dok potpis na dostavnici kojoj se potvrđuje primitak rješenja o ovrsi javnog bilježnika nije njegov već pretpostavlja od poštara, dok potpisi na oba ugovora također nisu njegovi potpisi. Zaključno navodi da nije podnosio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja na ime toga da bi netko krivotvorio njegov potpis na oba ugovora.

18. U prigovoru tuženik navodi da nikada s tužiteljem nije bio u bilo kakvom poslovnom odnosu niti je od istoga primio bilo kakvu uslugu ili robu da bi mu isti imao pravo izdavati bilo kakav račun, dok u svome iskazu od 9. siječnja 2025. navodi prije svega da je telefonski kontaktirao tužitelja da vidi koliko bi ga izašla energetska obnova, da je kontaktiran od strane tužitelja radi dogovora oko dolaska djelatnika tužitelja kako bi izvršili izmjere i fotografiranje te se pripremila dokumentacija, da je djelatnike tužitelja u objekt pustila njegova bivša djevojka, a i sam je naknadno došao u objekt nakon 10 minuta, da je od njega samo traženo da predoči osobnu iskaznicu kako bi istu fotografirali, a nakon toga je bio kontaktiran od strane zaposlenika tužitelja ŽĆ da pribavi dokaz o legalizaciji, što isti nije mogao učiniti te je u konačnici i odustao od javljanja na javni poziv Fonda za zaštitu okoliša.

18.1. Dakle navodi tuženika izneseni u prigovoru od 9. svibnja 2024. na rješenje o ovrsi javnog bilježnika, da nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem, te navodi u iskazu tuženika od 9. siječnja 2025. proturječni su sami sebi, te prema mišljenju ovoga suda isti su usmjereni isključivo ka izbjegavanju podmirenja obveze od strane tuženika, a koju isti ima prema tužitelju. Naime očito je da su tužitelj i tuženik bili u stanovitom poslovnom odnosu, a što nedvojbeno i proizlazi iz izjave tuženika. Naime nije životno niti logično da bi tužitelj koji ima sjedište u [adresa], samoinicijativno izabrao tuženika, otišao na njegovu adresu, te samovoljno izvršio potrebne radnje radi pripreme dokumentacije, a u prilog tome govori i činjenica da je tuženik dobrovoljno pustio djelatnike tužitelja u svoju nekretninu radi obavljanja posla, koji je usput ranije i dogovoren prema izjavi tuženika, jer da je drugačije tuženik ne bi dobrovoljno pustio djelatnike tužitelja u svoju nekretnnu. Stoga ovaj sud tvrdnju tuženika da nije bio u nikakvom poslovnom odnosu sa tužiteljem smatra neosnovanu.

19. Tuženik spori da su potpisi na navedenim Ugovorima njegovi, a sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenje grafološkog vještačenja budući je isti dokazni prijedlog predložen nakon proteka roka određenog člankom 461. a stavak 6. Zakona o parničnom postupku, dakle tužitelj je prekludiran u navedenome. Naime, članak 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) propisuje da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Članak 461.a st. 6. ZPP-a propisuje da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka. Članak 461.a st. 7. ZPP-a propisuje da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Sukladno sadržaju gore citiranog članka 461.a ZPP-a ovaj sud je dana 4. srpnja 2024. godine donio rješenje poslovni broj Povrv-90/2024 kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulića iz Vinkovaca poslovni broj Ovrv-1811/2024 od 26. travnjaa 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukidaju se sve provedene ovršne radnje te je točkom VI. potonjeg rješenja određeno da je tužitelj dužan u roku od 15 dana od primitka predmetnog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Tužitelj je navedeno rješenje zaprimio 17. srpnja 2024. a prijedlog za provođenje vještačenja je podnio u podnesku od 30. listopada 2024. Navedeno pravilo o prekluzivnosti roka za iznošenje novih činjenica i dokaza potvrđuje i sudska praksa, koja u bitnome navodi da navedeni rokovi od 15 dana, koje zakon propisuje za iznošenje novih činjenica i predlaganje dokaza, predstavljaju rokove prekluzivne naravi, odnosno stranke protekom navedenih rokova više ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako ih bez svoje krivnje nisu mogli ranije iznijeti i predložiti, u kojem slučaju prekluzija nastupa zaključenjem prethodnog postupka (tako i Županijski sud u Zadru u Gž 466/2020-2 od 12. listopada 2020., Županijski sud u Varaždinu u Gž 1308/2020-2 od 10. ožujka 2021., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Pž 1043/2019 od 26. lipnja 2020.).

20. Odredbom čl. 249. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) određeno da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Dovodivši u korelaciju navedeni članak sa voljom tuženika koja se očituje u puštanju djelatnika tužitelja u svoju nekretninu radi obavljanja potrebnih mjerenja i dogovorenog posla, dobrovoljno davanje osobne iskaznice od strane tuženika djelatnicima tužitelja i dr., sud je mišljenja da je tuženik iskazao volju za sklapanje ugovora unatoč tome što spori svoje potpise na spornim ugovorima, te je tako nastao obvezni odnos između tužitelja i tuženika.

20.1. Također člankom 262. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ponuda prihvaćena i kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu, te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu. Tužitelj u svome iskazu navodi da su u periodu javnog poziva za energetsku obnovu koji je objavila RH napravili preko 200 identičnih ugovora odnosno projektne dokumentacije, dakle može se zaključiti da je ovdje riječ o takvoj praksi tužitelja, na koju je tuženik pristao pa se ima smatrati njegovom izjavom o prihvatu. Istim člankom određeno je da se prihvat može povući samo ako ponuditelj primi izjavu o povlačenju prije izjave o prihvatu ili istodobno s njom, a u ovome predmetu je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik odustao od posla u travnju 2024., odnosno nakon što su djelatnici tužitelja bili u nekretnini tuženika, te nakon što je izrađena sva potrebna dokumentacija od strane tužitelja. Stoga je sud stajališta da je tužitelj ispunio svoju stranu obveze a za koju mu tuženik nije platio dogovorenu cijenu, što je i dokazano uvidom u Glavni elektrotehnički projekt fotonaponske elektrane sa lista 72-155 spisa, te energetski certifikat za obiteljsku kuću na adresi [adresa], vlasnika TĆ sa lista 156-205 spisa koje je tužitelj dostavio naknadno a iste dokaze je predložio u podnesku od 30. srpnja 2024.

22. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi članku 29. stavku 2. ZOO-a, kao i odredbama Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22). Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a platni nalog je održan na snazi kako je odlučeno u točki I izreke presude.

23. U odnosu na trošak postupka, za napomenuti je kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog od troškova parničnog postupka; tako VS RH u zaključku Su-4-204/17 od 2. lipnja 2017., ŽS u Splitu Gž-976/17., ŽS u Varaždinu Gž-1370/17 i dr.).

24. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je tužitelju sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015,37/2022, 126/2022, u daljnjem tekstu Tarifa) priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 187,50 eura sa PDV-om sukladno Tbr. 11. t. 1. Tarife, trošak predujma naknade bilježnika i ostatak naknade bilježnika u ukupnom iznosu od 25,00 EUR-a sa PDV-om, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 19,91 EUR-a sukladno Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj:53/2019), trošak sastava obrazloženog podneska od 30. srpnja 2024. u iznosu od 187,50 eura sa PDV-om sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, te trošak pristupa na ročišta kod ovoga suda održanim dana 7. studenoga 2024. i 9. siječnja 2025. u iznosu od 187,50 eura sa uračunatim PDV-om za svako ročište sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, odnosno sveukupno iznos od 794,91 eura, uzevši u obzir vrijednost predmeta spora od 800,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 93,75 eura sa PDV-om budući na isto nije pristupio, te trošak sastava podneska od 30. listopada 2024. u iznosu od 187,50 eura sa uračunatim PDV-om budući isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka, te ga sud također nije uzeo u obzir sukladno čl. 461.a st. 6. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Otoku 14. veljače 2025.

Sudac

Bojan Živković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Nikola Eror, odvjetnik iz Osijeka

2. Tuženiku po punomoćniku Jurica Barbarić, odvjetnik u Vinkovcima