REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, Šibenik

Poslovni broj: K-257/2022-4

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu toga suda Stipi Čipčiću, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽČ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19-dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice ODO-a Šibenik broj KO-DO-50/2022 od 16. veljače 2022. godine, nakon održane i zaključene javne rasprave, dana 13. veljače 2025. godine u nazočnosti optuženika ŽČ, te zastupnika optužbe, zamjenika ZČ, objavljeno dana 14. veljače 2025. godine, bez nazočnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08)

OPTUŽENIK: ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. Ž i majke Z rođene H, rođen **.**.1972. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa] na adresi: [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju elektrotehničar, sa završenom VŠS, zaposlen u vlastitom obrtu, sa primanjima u iznosu od oko 900,00 eura mjesečno, oženjen, otac dvoje djece, od imovine posjeduje stan u obiteljskoj kući i osobno vozilo, ne vodi se postupak za neko drugo kazneno djelo, neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

što je dana 01. veljače 2022. oko 12:00 sati u Šibeniku, Trg palih branitelja Domovinskog rata br. 1, u uredu komunalnog redara oštećenog HČ, gdje je došao radi preuzimanja uklonjenog vozila, revoltiran time što mu je oštećeni rekao da je procedura za preuzimanje uklonjenog vozila za svakog jednaka, te mu uručio uplatnicu na iznos od 800,00 kuna, u cilju da oštećenika ustraši, rekao mu da ukoliko ponovno dođe u njegovu ulicu, da neće znati za sebe što će mu napraviti, pri čemu prijeteći kažiprstom mahao u pravcu oštećenog, a što je kod oštećenika izazvalo strah i uznemirenost,

što je, dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio i uznemirio, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u svezi s njenim radom,

II. Time je počinio u stjecaju kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, opisano po čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11,

pa se optuženik, uz primjenu gore navedenih odredbi

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI.

III. Temeljem čl. 56. KZ/11 optuženiku se izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se gore izrečena kazna zatvora neće izvršiti, ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem odredbe čl. 148. st. 6. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 optuženik se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka u smislu paušala i to u iznosu od 50,00 eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje:

1. Općinsko državno odvjetništvo Šibenik podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KO-DO-50/2022 od 16. veljače 2022. godine, protiv optuženika ŽČ, zbog kaznenog djela iz 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, pobliže opisanog u izreci presude.

2. Optuženi ŽČ posebno upitan na početku rasprave izjasnio se na način da se ne osjeća krivim za kazneno djelo za koje ga se tereti.

3. U dokaznom postupku saslušan je svjedok HČ, suglasnošću stranaka pročitan je iskaz svjedoka GČ i LČ, te je pregledan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika.

4. Optuženik ŽČ je u svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja poricao učin kaznenog djela, navodeći da žrtvi nije prijetio, da mu je komunalno ranije odveo vozilo koje se nalazilo parkirano u ulici ispred njegove kuće na adresi prebivališta i zbog toga da je došao kod komunalnog redara HČ. Istome da je objasnio o čemu se radi, te da mu je HČ kazao da će se dogovoriti, te mu sačinio uplatnicu na iznos od 800,00 kuna, pa kada ga je on pitao što će biti dalje nakon što izvrši uplatu, isti da mu je rekao da ponovo dođe po potvrdu i zapisnik o počinjenom prekršaju. On da je HČ pokušao objasniti da je vozilo registrirano i bilo ispravno u trenutku kada je uklonjeno s ulice, a potom da ga je zamolio da zaobilazi njegovu ulicu u širokom luku, te da neka taj dio posla odrađuje netko drugi jer da on ne zna svoj posao, a na što mu je oštećeni HČ rekao da će ga prijaviti policiji, što je i učinio.

4.1. U svojoj obrani na raspravi, optuženik je naveo da je navedenog dana došao u Gradsko poglavarstvo, pa po uputi portira da je došao u ured oštećenika, dakle kod komunalnih redara, u kojem uredu da je bilo još dvoje do troje osoba i on da je pitao što mu treba za preuzeti svoje vozilo. Oštećenik da mu je ispisao uplatnicu na ime troška preuzimanja vozila, na što da ga je on pitao što će biti kada on to plati, pa da mu je oštećenik odgovorio da će nakon uplate doći ponovno kod njega u ured, te da će on telefonskim putem javiti koncesionaru da može predati vozilo, a nakon toga, on da je pitao oštećenika da li će dobiti i kakvo rješenje o prekršaju, na što mu je oštećenik kazao da nikakav prekršaj neće biti, jer prekršaja nema i da mu da tada nije bilo jasno što on onda plaća, a iz uplatnice da je proizlazilo da on plaća Gradu Šibeniku iznos od 800,00 kuna. On da je bio nezadovoljan što mu se auto pokupilo, a on plaća iznos od 800,00 kuna za prekršaj koji ne postoji, a to sve za vozilo koje nije registrirano, te je onda izrazio svoje nezadovoljstvo takvim odgovorima i postupcima, a on da je oštećeniku tada donio i papire od vozila jer je njegovo vozilo registrirano iako nema registarske pločice, pa da mu je oštećenik odgovorio da njega to ne zanima nego samo knjižica vozila, pa da mu je on kazao neka samo radi svoj posao, a u [adresa] da ne dolazi, nego neka u tim slučajevima šalje nekoga drugoga u njegovu ulicu, te da neka on samo radi svoj posao negdje drugdje gdje hoće, ako ga zna raditi. Nadalje je naveo da je oštećenik ustao govoreći da on ide sada kod svoga šefa, pa da su zajedno izašli iz njegovog ureda, oštećenik da se iz neke druge kancelarije vratio kroz nekih desetak minuta, za koje vrijeme ga je on čekao na hodniku, pa kada se oštećenik vratio, da mu je rekao: "Sad ćeš završiti u zatvoru", na što da je on samo rekao: "Dobro je" i otišao odatle. Istoga dana poslijepodne, da je kod njega došla policija, isti da su išli sa njime po njegovo vozilo, nakon čega je dao iskaz u policijskoj postaji, a sutradan ujutro da je bio ispitan, gdje su ga tražili rješenje o prekršaju, međutim, on ga naravno nije imao, pa da su ga pitali i zašto onda parkira vozilo gdje ne treba, a on da je odgovorio da je on svoje vozilo parkirao ispred svoje kuće i da oduvijek parkira svoje vozilo na isto mjesto, kao i prije.

5. Oštećenik HČ je prilikom davanja svog prvog iskaza naveo da je utužene prigode na njegovo radno mjesto, kad se nalazio s kolegama GČ i FČ, došao optuženik kojemu je tijekom 2020. godine, temeljem Odluke o komunalnom red,u uklonjeno vozilo nepoznate marke nalik na vojni džip koje se nalazilo parkirano na javnoj gradskoj površini. Nadalje je kazao da je istoga primio te kazao da je procedura za svakog jednaka i da će mu izdati uplatnicu na iznos od 800,00 kuna, koju je potom i sačinio, te da su se dogovorili da će optuženik otići izvršiti uplatu dok će on sačiniti potvrdu o preuzimanju vozila. Za vrijeme dok je pisao potvrdu, da mu je optuženik uputio prijetnju da ukoliko ponovo dođe u njegovu ulicu da neće znati za sebe što će mu on napraviti, pri čemu da je kažiprstom gestikulirao u njegovom pravcu i da te prijetnje smatra ozbiljnim.

5.1. U svom iskazu na raspravi je kazao da je on zaposlen kao komunalni redar u Gradu Šibeniku, a utužene prigode da su auto-vučom odvukli osobno vozilo od optuženika koje je bilo parkirano na javnoj gradskoj površini, te su njegovo vozilo odvezli kod koncesionara Protege u [adresa] kod [adresa]. Njih da je optuženik kontaktirao telefonskim putem, te su sa istim dogovorili da dođe kod njih u službene prostorije kako bi preuzeo uplatnicu koju je trebao platiti za preuzimanje svoga vozila, ali da se sada više zbog proteka vremena ne sjeća točnog iznosa i da je optuženik da je došao u njegov ured, on da je ispunio uplatnicu i predao optuženiku, pa kod uručivanja uplatnice optuženiku, isti da mu je prijetio riječima u smislu da kada slijedeći put dođe u [adresa], da će mu platiti kad se on pojavi tamo, na što da je on optuženiku kazao neka napusti njegov ured, te da će ovu prijetnju prijaviti policiji i da je sa njime u kancelariji bio kolega LČ, te RČ, koji sada doduše radi u prometnom redarstvu, a onaj koji je bio sa njime, da je također davao već izjavu pred policijskim istražiteljem. Oštećenik je naveo da je točno govorio ono što je prvi put iskazao, dakle da mu je optuženik ŽČ govorio da kada dođe u njegovu ulicu, da neće znati za sebe što će mu on napraviti, te da mu je gestikulacijom kažiprsta pokazivao u njegovom smjeru. Dodao je da njemu nije bilo poznato da li je njegovo vozilo tada bilo neregistrirano, ali da nije bilo registarskih pločica na vozilu, a da mu nakon izrečenih prijetnji da nije bilo svejedno.

6. Svjedok GČ u svom iskazu je naveo da je zaposlen u gradu [adresa] na mjestu komunalnog redara i da je toga dana 01.02.2022. godine bio u uredu kad su bili kolege HČ i LČ, kada je u ured došao ŽČ zbog preuzimanja vozila koje mu je podignuto s [adresa], i to 2020. godine. On da je bio stranka HČ, sa kojim je razgovarao i da je bilo sve u redu dok mu nije priopćio da mora platiti 800,00 kuna za preuzimanje vozila i uručio mu uplatnicu, pa nakon što je preuzeo uplatnicu, optuženik da je, ničim izazvan, prijetio HČ da ukoliko ponovo dođe u njegovu ulicu da neće znati za sebe, nakon čega da je HČ bio uznemiren i izišao iz ureda kako bi pozvao policiju, a ŽČ napustio ured.

7. Svjedok LČ u svom iskazu je naveo također da je zaposlen u gradu [adresa] na mjestu komunalnog redara i da je toga dana 01.02.2022. godine bio u uredu kad su bili kolege HČ i GČ, te da je u ured došao ŽČ zbog preuzimanja vozila koje mu je podignuto s [adresa]. godine. Razgovor između HČ i ŽČ da je bio sasvim normalan dok mu nije priopćio da mora platiti 800,00 kuna za preuzimanje vozila i uručio mu uplatnicu, pa nakon što je preuzeo uplatnicu da je prijetio HČ da ukoliko ponovo dođe u njegovu ulicu, da ga se pazi i da neće znati za sebe, nakon čega da je HČ bio začuđen i izjurio iz ureda do šefa kako bi pozvao policiju, a ŽČ da je napustio ured i da je prijetnja dosta uznemirila HČ.

8. Pregledom izvatka iz kaznene evidencije na ime optuženika, proizlazi da optuženik do sada nije osuđivan.

9. Cijeneći u postupku sve izvedene dokaze, ocjenom svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza u međusobnoj povezanosti, te na njima utvrđenih činjenica, sud je utvrdio i zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, koje mu se stavlja na teret.

10. Nije prijeporno, kao što je to sud već gore prethodno naveo, da je optuženiku odvezeno vozilo koje je bilo parkirano u [adresa] u [adresa], na javnoj površini, i to od strane Komunalnog redarstva grada Šibenika, te da je optuženik radi toga pristupio u ured Komunalnog redarstva grada Šibenika, a što proizlazi iz obrane samog optuženika ŽČ, te iskaza oštećenika HČ, kao i iskaza svjedoka LČ i CČ.

11. Ostaje samo prijeporno da li je optuženi kritične prigode prijetio oštećeniku HČ, te da li su te riječi izazvale osjećaj straha i nelagode kod oštećenog.

12. Naime, iako je optuženik u svojoj obrani poricao učin navedenog kaznenog djela, navodeći da je zaista bio kod oštećenika u svezi odvoženja njegova vozila, koje da je bilo registrirano, te da je istoga u tom razgovoru samo zamolio da zaobilazi njegovu ulicu u širokom luku i neka taj dio posla odrađuje netko drugi jer da on ne zna svoj posao, a na što da mu je oštećeni HČ rekao da će ga prijaviti policiji, što je i učinio, ovakvu obranu optuženika sud ne prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, smatrajući da je ista usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti, a posebno kod činjenice da je ista u suprotnosti sa iskazom oštećenika, te saslušanih svjedoka.

13. Ovakvo utvrđenje i zaključak suda proizlazi provenstveno iz iskaza oštećenika HČ, te svjedoka CČ i LČ, pa je tako oštećenik HČ kazao da je u ured primio optuženika te mu kazao da je procedura za svakog jednaka i da će mu izdati uplatnicu na iznos od 800,00 kuna, potom da je istu i sačinio, te se dogovorili da će optuženik otići izvršiti uplatu dok će on sačiniti potvrdu o preuzimanju vozila i za vrijeme dok je pisao potvrdu da mu je optuženik uputio prijetnju da ukoliko ponovo dođe u njegovu ulicu da neće znati za sebe što će mu on napraviti, pri čemu da je kažiprstom gestikulirao u njegovom pravcu i da te prijetnje smatra ozbiljnim, a to suglasno potvrđuju i svjedoci LČ i GČ koji su bili nazočni utuženom događaju i koji su svojim iskazima, a suglasno iskazu oštećenika, naveli kako je optuženik oštećeniku uputio prijetnje da ukoliko ponovo dođe u njegovu ulicu da neće znati za sebe, a uz to svjedok LČ naveo da bi optuženik uz to kazao i da ga se pazi, pa sud prihvaća njihove iskaze kao istinite, uvjerljive i vjerodostojne, te im poklanja punu vjeru.

14. Prema tome, analizirajući sve izvedene dokaze i na njima utvrđene činjenice, ovaj sud je poklonio vjeru iskazu oštećenika HČ, te svjedoka CČ i LČ, koji zasigurno nemaju nikakvog razloga da lažno terete optuženika i da kažu bilo što, što se nije događalo, pa su se ovakvim radnjama optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom, iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, izrečenom prema službenoj osobi u svezi s njezinim radom, a zbog čega ga je sud oglasio krivim.

15. Stoga, po mišljenju suda, nema nikakve dvojbe da je optuženik svojim ponašanjem utužene prigode imao namjeru i cilj ustrašiti oštećenika i upravo izgovaranje riječi od strane optuženika prema oštećenom, kada je kazao da ukoliko ponovo dođe u njegovu ulicu da neće znati za sebe što će mu on napraviti, pri čemu da je kažiprstom gestikulirao u njegovom pravcu, sigurno je kod oštećenika izazvalo strah, nelagodu i uznemirenje, koju prijetnju je oštećenik shvatio ozbiljno, a ova prijetnja bila je relativno ostvariva i podobna, jer bi se ovakvim prijetnjama, ovim zlom, svatko ustrašio i uznemirio, što se i ostvarilo, jer je nakon tih prijetnji sve prijavio policiji.

16. U pogledu subjektivnog odnosa prema djelu, sud je uvjerenja da je optuženik postupao s izravnom namjerom, jer je isti bio svjestan svoga djela i htio je to, te je u vrijeme počinjenja bio ubrojiv, jer tijekom cijelog postupka njegova ubrojivost nije bila dvojbena, niti isticana kao sporna, dakle isti je kriv za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

17. Sud je optuženiku za kazneno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, sa rokom kušnje od dvije godine.

18. Prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji, sud je kao posebne olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio njegovo korektno držanje pred sudom, te njegovu dosadašnju nekažnjavanost, dok je od posebnih otegotnih okolnosti uzeo u obzir značaj i težinu djela, te stupanj krivnje optuženika, pa istome izrekao kaznu zatvora u trajnaju od deset mjeseci sa rokom kušnje od dvije godine, smatrajući da će ova kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini ovakva djela, dakle da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja, kako u smislu specijalne i generalne prevencije koja će utjecati na svijest optuženika, tako i na svijest drugih građana o pogibeljnosti djela.

19. Sud je temeljem odredbe čl. 145. st. 1. toč. 6. ZKP/08 optuženika obvezao na plaćanje troška kaznenog postupka u smislu paušala, i to u iznosu od 50,00 eura, imajući u vidu trajanje i složenost postupka, te imovinske prilike optuženika, smatrajući da optuženik može snositi ovako dosuđeni trošak postupka.

Šibenik, 14. veljače 2025.

S U D A C:

Stipe Čipčić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovom sudu, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a:

1. ODO Šibenik;

2. optuženik ŽČ;

3. oštećenik HČ;

4. za spis.