REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2227/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice Stanke Ružević, u pravnoj stvari tužitelja KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vuljak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 23. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.400,81 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

na iznos od 13,44 EUR koja teče od 2.1.2009.

na iznos od 23,18 EUR koja teče od 2.2.2009.

na iznos od 24,95 EUR koja teče od 2.3.2009.

na iznos od 20,75 EUR koja teče od 2.4.2009.

na iznos od 20,14 EUR koja teče od 2.5.2009.

na iznos od 13,54 EUR koja teče od 2.6.2009.

na iznos od 7,74 EUR koja teče od 2.7.2009.

na iznos od 9,87 EUR koja teče od 2.8.2009.

na iznos od 14,22 EUR koja teče od 2.9.2009.

na iznos od 11,74 EUR koja teče od 2.10.2009.

na iznos od 9,32 EUR koja teče od 2.11.2009.

na iznos od 14,87 EUR koja teče od 2.12.2009.

na iznos od 20,12 EUR koja teče od 2.1.2010.

na iznos od 25,66 EUR koja teče od 2.2.2010.

na iznos od 24,20 EUR koja teče od 2.3.2010.

na iznos od 33,52 EUR koja teče od 2.4.2010.

na iznos od 31,12 EUR koja teče od 2.5.2010.

na iznos od 35,80 EUR koja teče od 2.6.2010.

na iznos od 62,19 EUR koja teče od 2.7.2010.

na iznos od 56,18 EUR koja teče od 2.8.2010.

na iznos od 78,71 EUR koja teče od 2.9.2010.

na iznos od 66,82 EUR koja teče od 2.10.2010.

Poslovni broj: 73 P na iznos od 55,65 EUR koja teče od 2.11.2010.

na iznos od 85,06 EUR koja teče od 2.12.2010.

na iznos od 101,86 EUR koja teče od 2.1.2011.

na iznos od 89,68 EUR koja teče od 2.2.2011.

na iznos od 91,47 EUR koja teče od 2.3.2011.

na iznos od 82,72 EUR koja teče od 2.4.2011.

na iznos od 85,42 EUR koja teče od 2.5.2011.

na iznos od 115,17 EUR koja teče od 2.6.2011.

na iznos od 119,35 EUR koja teče od 2.7.2011.

na iznos od 152,27 EUR koja teče od 2.8.2011.

na iznos od 3.804,08 EUR koja teče od 25.8.2011.

od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.900,23 EUR sa zateznim kamatama od 14. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. ožujka 2023. ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom 19. studenog 2008. sklopio ugovor o kreditu broj 3214982285 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 30.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita. Poziva se na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te ističe da su ništetne odredbe kojima je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica. Tužitelj navodi da, s obzirom da je utvrđena ništetnost navedenih odredaba, ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa

Poslovni broj: 73 P anuiteta stoga tužitelj tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 5.400,81 EUR sa zateznim kamatama te naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Smatra da su presude donesene u kolektivnom sporu nepravilne i nezakonite te da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, sukladno presudama Suda EU, isključena od ispitivanja poštenosti/ nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da su tužitelju bila dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora na načinda je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita kojim se glavnica veže za valutu CHF. Ističe da je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prigovara tijeku zateznih kamata, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Pročitan je izračun preplaćenih kamata (list 4 spisa), ugovor o kreditu (list 6-10 spisa), otplatna tablica sa prikazom efektivne kamatne stope (list 11- 13 spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 14 spisa), promet po kreditu (list 15-17 spisa), provedeno je financijsko vještačenje (list 146-149 spisa), te je saslušan tužitelj (list 188-190 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku između anuiteta po početnom tečaju te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan plaćanja, s obzirom da tužitelj tvrdi da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi.

6. Čitanjem ugovora o kreditu broj 3214982285 sklopljenog 19. studenog 2008. između tužitelja kao fizičke osobe i tuženika (dalje: ugovor o kreditu) utvrđeno je da je istim odobren i stavljen tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 30.000,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan isplate (čl. 1. ugovora o kreditu) s rokom otplate od 60 mjeseci u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plaćanja (čl. 3. i 4. ugovora o kreditu).

7. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je pod točkom 2. izreke utvrđeno da je ovdje tuženik (kao 1 tuženik u spomenutom postupku) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

Poslovni broj: 73 P

a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora ovdje tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u toč. I. izreke, dok je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17.

8. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Naime, čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom

Poslovni broj: 73 P izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

11. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

12. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu i tada je teret dokaza takve činjenice na tuženiku.

13. Iz iskaza tužitelja (list 188-190 spisa) proizlazi da je 2008. godine dobio poštom obavijest i letak s informacijama da mu je odobren nenamjenski kreditu u valuti CHF radi dugogodišnje vjernosti banci. S obzirom da mu je kredit bio potreban radi dovršetka uređenja aneksa kuće u kojem sada živi njegov sin, kontaktirao je osobnog bankara. Prilikom sklapanja ugovora nije mu posebno pojašnjena valutna klauzula, iako je nešto sam pratio. Navodi da je pročitao ugovor o kreditu prije potpisivanja.

14. Takav iskaz tužitelja ovaj sud prihvaća kao istinit jer je isti logičan te u skladu s ostalim dokazima koji prileže spisu.

15. Dakle, iz iskaza tužitelja ne proizlazi da su parnične stranke pojedinačno pregovarale niti da bi ga tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u

Poslovni broj: 73 P cijelosti informirao o riziku sklapanja ugovora s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF. Stoga tuženik izvođenjem tog dokaza nije dokazao niti jednu činjenicu zbog koje bi bio u povoljnijoj pravnoj poziciji od one koja proizlazi iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, tuženik nije dokazao da je tužitelja o uvjetima kredita informirao drugačije, odnosno da je tužitelj dobila neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

16. Također, potrebno je reći i da iz sklopljenog ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba. Po ocjeni ovog suda tužitelj je samim dostavljanjem ugovora o kreditu dokazao svoje svojstvo potrošača, a isto proizlazi i iz njegovog iskaza.

17. Slijedom svega navedenog, stav je ovog suda da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te da u tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.

18. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti te je sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22; dalje: ZOO) tuženik dužan vratiti sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima, tj. tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je isti platio na temelju obračuna tuženika po promjeni valute te iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

19. U odnosu na prigovor zastare treba reći da zastara restitucijskog zahtjeva na temelju čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV- 47/20). Ništetnost predmetnih spornih odredaba utvrđena je u postupku kolektivne zaštite potrošača pa petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača - 14. lipnja 2018. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 29. ožujka 2023. pa istaknuti prigovor zastare, s obzirom da petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a nije protekao, nije osnovan.

20. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po Koraljki Cesarec Noršić, stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije (list 146-149 spisa).

21. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da je ukupna razlika anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita 5.531,51 EUR.

Poslovni broj: 73 P

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a. Tužitelj nije imao prigovore na izrađeni nalaz i mišljenje, dok tuženik nije imao prigovore na matematički obračun iz nalaza i mišljenja vještaka. Tuženik je doduše isticao prigovore pravne prirode, o čemu je ovaj sud zauzeo stav u ranijem dijelu obrazloženja ove presude.

23. U odnosu na navode tuženika da se u obzir trebaju uzeti i iznosi pojedinih anuiteta plaćenih tijekom razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je kredit isplaćen tužitelju (tzv. negativne razlike), treba reći da je u ovom postupku predmet spora restitucijski zahtjev tužitelja u smislu čl. 323. ZOO-a, prema kojoj odredbi svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora (tj. ugovorne odredbe). Kao što je naprijed već rečeno, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, no tuženik tijekom postupka nije postavio nikakav zahtjev za povrat iznosa koje je tužitelj manje platio zbog pada tečaja. Stoga sud, koji odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. ZPP-a), ne može odlučivati o zahtjevu tuženika koji nije niti postavljen tijekom postupka. Vrhovni sud Republike Hrvatske također je u presudi poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo pravno shvaćanje da ako u postupku nije istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja iz članka 336. i 337. ZOO/91, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje (uračunavanje) o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništavih odredbi Ugovora o kreditu u CHF.

24. Stoga je prihvaćen zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu iznosa od 5.400,81 EUR s osnove rasta tečaja na temelju čl. 323. ZOO-a te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke presude.

25. Čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Već prilikom sklapanja samog ugovora o kreditu, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate, stoga je prihvaćen takav zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na temelju čl. 1115. ZOO-a, a kako je pobliže određeno u dijelu točke I izreke. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

27. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (5.400,81 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat

Poslovni broj: 73 P trošak za sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženih podneska od 13.6.2023., 17.5.2024. te 27.5.2024. po 100 bodova (tbr. 8/1), te za pristup na ročišta 6.3.2024. i 23.1.2025. po 100 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 1.200,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.500,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 50,23 EUR te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, tako da je tužitelju sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 1.900,23 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

28. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka je odbijen na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

29. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. veljače 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu