Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-196/2024-6

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3 a, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. odvjetnicima iz Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1687/2023-38 od 07. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., se odbija kao neosnovana, a žalba tužitelja se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1687/2023-38 od 07. studenog 2023.: a) potvrđuje pod točkom I. i II. izreke

b) preinačava pod točkom III. izreke i sudi :

Odbija se, kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 311,06 eur.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3 a, naknaditi tužitelju FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak žalbenog postupka u iznosu od 132,72 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1687/2023-38 od 07. studenog 2023. presuđeno je:

" I Nalaže s tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju FG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.261,45 EUR / 17.038,90 kn1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

13,20 EUR / 99,49 kn od dana 13.5.2009. do isplate

13,20 EUR / 99,49 kn od dana 15.6.2009. do isplate

13,20 EUR / 99,49 kn od dana 19.6.2009. do isplate 13,20 EUR / 99,49 kn od dana 14.8.2009. do isplate

13,20 EUR / 99,49 kn od dana 20.8.2009. do isplate

13,20 EUR / 99,49 kn od dana 1.10.2009. do isplate

13,20 EUR / 99,49 kn od dana 16.11.2009. do isplate

13,20 EUR / 99,49 kn od dana 15.12.2009. do isplate

13,20 EUR / 99,49 kn od dana 15.1.2010. do isplate

13,20 EUR / 99,49 kn od dana 3.2.2010. do isplate

13,20 EUR / 99,49 kn od dana 4.3.2010. do isplate

13,20 EUR / 99,49 kn od dana 15.4.2010. do isplate

13,20 EUR / 99,49 kn od dana 14.5.2010. do isplate

13,20 EUR / 99,49 kn od dana 15.6.2010. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 16.7.2010. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 16.8.2010. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 15.9.2010. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 15.10.2010. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 9.11.2010. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 15.11.2010. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 5.1.2011. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 14.1.2011. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 16.2.2011. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 16.3.2011. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 14.4.2011. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 13.5.2011. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 15.6.2011. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 15.7.2011. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 16.8.2011. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 15.9.2011. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 14.10.2011. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 14.11.2011. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 15.12.2011. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 13.1.2012. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 15.2.2012. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 15.3.2012. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 13.4.2012. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 15.5.2012. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 14.6.2012. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 13.7.2012. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 14.8.2012. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 14.9.2012. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 15.10.2012. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 14.11.2012. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 14.12.2012. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 15.1.2013. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 14.2.2013. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 15.3.2013. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 15.4.2013. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 14.5.2013. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 13.6.2013. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 12.7.2013. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 14.8.2013. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 12.9.2013. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 14.10.2013. do isplate 26,24 EUR / 197,70 kn od dana 13.11.2013. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 13.12.2013. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 14.1.2014. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 18.2.2014. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 12.3.2014. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 14.4.2014. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 13.5.2014. do isplate

26,24 EUR / 197,70 kn od dana 12.6.2014. do isplate

24,27 EUR / 182,87 kn od dana 14.7.2014. do isplate

24,27 EUR / 182,87 kn od dana 13.8.2014. do isplate

24,27 EUR / 182,87 kn od dana 12.9.2014. do isplate

24,27 EUR / 182,87 kn od dana 14.10.2014. do isplate

24,27 EUR / 182,87 kn od dana 12.11.2014. do isplate

24,27 EUR / 182,87 kn od dana 12.12.2014. do isplate

23,10 EUR / 174,04 kn od dana 12.2.2015. do isplate

23,10 EUR / 174,04 kn od dana 12.3.2015. do isplate

23,10 EUR / 174,04 kn od dana 14.4.2015. do isplate

23,10 EUR / 174,04 kn od dana 13.5.2015. do isplate

23,10 EUR / 174,04 kn od dana 12.6.2015. do isplate

23,10 EUR / 174,04 kn od dana 14.7.2015. do isplate

22,16 EUR / 166,99 kn od dana 12.8.2015. do isplate

22,16 EUR / 166,99 kn od dana 14.9.2015. do isplate

22,16 EUR / 166,99 kn od dana 13.10.2015. do isplate 22,16 EUR / 166,99 kn od dana 12.11.2015. do isplate 22,16 EUR / 166,99 kn od dana 14.12.2015. do isplate 22,16 EUR / 166,99 kn od dana 13.1.2016. do isplate

20,87 EUR / 157,22 kn od dana 12.2.2016. do isplate

20,87 EUR / 157,22 kn od dana 14.3.2016. do isplate

20,87 EUR / 157,22 kn od dana 13.4.2016. do isplate

20,87 EUR / 157,22 kn od dana 5.5.2016. do isplate

290,19 EUR / 2.186,46 kn od dana 5.5.2016. do isplate

u visini stope koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže s tuženiku, ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, naknaditi tužitelju FG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.896,60 EUR / 14.290,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

III Nalaže se tužitelju Željku Zadri, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tuženiku, naknaditi tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 trošak parničnog postupka u iznosu od 311,06 EUR / 2.343,75 kn, u roku 15 dana. "

2. Protiv navedene presude pod točkom I. i II. izreke tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešno primijenjenog materijalnog prava. Predlaže sudu predmetnu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Protiv točke III. izreke pobijane presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu te pobijanu presudu preinači, kao i da naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. u ovom predmetu prvostupanjski sud ocijenio je dokaze na način određen čl. 8. ZPP.

8. Predmet spora je utvrditi je li odredba Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, nepoštena, odnosno ništetna te ima li tužitelj pravo na isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetne ugovorne odredbe.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu 18. lipnja 2008. na iznos od 180.000,00 kn, u kojem ugovoru je (čl.8.) ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika. Sporno je je¸li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predmetnog Ugovora o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li poštena slijedom čega i ništetna, te mogu li se na konkretan slučaj primijeniti utvrđenja iz parnice Potrošač.

10. U prvostupanjskom postupku, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da je tužitelj realizirao Ugovor o kreditu s tuženikom dana 18. lipnja 2008. za iznos od 180.000,00 kn s rokom vraćanja od 120 mjeseci

- da je čl. 8. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva i koja je u trenutku ugovaranja iznosila 9,500 % godišnje, kao i da su stranke suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.

- da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nerazumljiva čime je dio odredbe nepošten pa je u tom dijelu ugovor ništetan temeljem čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača.

- da je tužitelj za vrijeme otplate kredita, na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, platio više 2.261,45 eur, stoga tužitelj ima pravo na isplatu temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 u daljnjem tekstu ZOO).

11. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju ( čl. 8. ZPP) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu ni žalbom tuženika, a za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne i na zakonu osnovane razloge.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika kako se prvostupanjski sud pozvao na pravne učinke iz postupka kolektivne zaštite pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. pa da je zbog toga pogrešno primijenio odredbu čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača i odredbu čl. 502 c ZPP potrebno je naglasiti kako se prvostupanjski sud u obrazloženju pod točkom 16. izričito izjasnio kako pravomoćna presuda u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača nema izravnu primjenu u smislu čl. 502.c ZPP u ovom postupku.

13. Naime, prema utvrđenjima iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. donesenoj povodom tužbe Udruge Franak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, predmet tog spora bila je zaštita kolektivnih interesa potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača iz Ugovora o kreditu koje su tužene Banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta, uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva, a kako je u konkretnom slučaju tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu s valutom u kunama, utvrđenja iz citirane presude se ne mogu koristiti u odnosu na Ugovore o kreditu u kunama. Dakle, zaštita kolektivnih interesa za Ugovore o kreditu u kunama nije tražena, niti je utvrđena pa se slijedom navedenog tužitelj ne može ni pozivati na utvrđenja iz kolektivne tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-953/2020 od 11. siječnja 2023. i Rev-167/2021 od 07. ožujka 2023.).

14. Neovisno o navedenom, prvostupanjski sud je konkretan pravni odnos raspravio i kroz primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07) i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05) te utvrdio da je sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i da je kao takva dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka.

15. Prvostupanjski sud se u svom obrazloženju pozvao na čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača kojim su propisani uvjeti nepoštenja ugovornih odredbi, odnosno kojim je propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača propisano kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

16. Pri tome treba ukazati i na odredbu čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. godine (u daljnjem tekstu Direktiva), a koja Direktiva je implementirana u zakonodavstvo Republike Hrvatske, regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Prema tome, opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

18. U konkretnom slučaju, nije sporno da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane trgovca, zbog čega vrijedi zakonska presumpcija da se o pojedinačnoj odredbi nije pregovaralo te upravo zbog toga tužitelj navedene činjenice nije dužan dokazivati niti je tužitelj dužan dokazivati negativnu činjenicu. Na tuženiku je da obori navedenu zakonsku presumpciju i da dokaže kako se o spornim odredbama pregovaralo, što tuženik nije učinio jer nije predložio dokaze na navedene okolnosti. Nasuprot tome, iz iskaza tužitelja utvrđeno je kako tužitelj nije mogao utjecati na sporne odredbe jer se radilo o ugovornim odredbama koje je tuženik unaprijed odredio odnosno o tzv. ugovoru uzmi ili ostavi.

19. Uz navedeno, ispunile su se i ostale pretpostavke radi utvrđenja sporne odredbe nepoštenom na način da je između stranaka postojala značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama koja se protivila načelu savjesnosti i poštenja realizacijom predmetnog ugovornog odnosa.

20. Navedeno se očitovalo u tome da je tužitelj bio u neravnopravnom položaju prema tuženiku jer iz formulacije ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bilo jasno na temelju kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa pa navedeno nije moglo biti razumljivo ne samo prosječnom potrošaču, već i svakom potrošaču, a i ista formulacija nije bila niti odrediva sukladno odredbi čl. 269. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05) kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

21.Takvo postupanje tuženika uzrokovalo je neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni elementi ugovora.

22. I po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu te se na takvu odredbu, suprotno mišljenju tuženika, ne mogu primijeniti odredbe koje propisuju nedopuštenost ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

23. Prema odredbi čl. 98. Zakona o zaštiti potrošača, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe.

24. Također, odredbom čl. 100. Zakona o zaštiti potrošača propisano je, da ako na temelju Zakona ili sporazuma stranaka Ugovor mora biti u pisanom obliku, tada njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive.

25. Nadalje, odredbom čl. 101. Zakona o zaštiti potrošača propisano je, da se dvojbene i nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.

26. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci jedne ugovorne strane (banke) i to jače ugovorne strane, predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Također, sporna ugovorna odredba nije imala unaprijed formuliran čvrst kriterij prema čl. 100. Zakona o zaštiti potrošača, a kada se radi o dvojbenoj i nerazumljivoj odredbi, tada se ista mora tumačiti u smislu koji je povoljniji za tužitelja (čl. 101. Zakona o zaštiti potrošača).

27. Prema tome, sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužitelja kao potrošača pa je takva nepoštena ugovorna odredba ništetna temeljem čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

28. Također neosnovano tuženik ističe kako prvostupanjski sud nije proveo test poštenja predmetne ugovorne odredbe jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je sadržaj predmetne ugovorne odredbe jasan i razumljiv, međutim prodavatelj robe ili pružatelj usluga je mogao jednostrano izmijeniti ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Dakle, kako je sadržaj sporne ugovorne odredbe onaj čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača na takvu odredbu se ne može primijeniti odredba koja propisuje nedopuštenost ocjene njezine poštenosti, pri tome nisu odlučne ponude i informacije o načinu promjene kamatne stope, kako to pogrešno navodi tuženik.

29. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio neosnovanim i istaknuti prigovor zastare, u kojem dijelu je prvostupanjski sud također pravilno primijenio materijalno pravo, a suprotno navodima u žalbi tuženika. Prema shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

30. U konkretnom slučaju, zastara zahtjeva za isplatu s osnove izvršenih uplata na temelju nepoštene ugovorne odredbe o kreditu nije još ni počela teći jer je ima smatrati kako ista počinje teći donošenjem pobijane odluke.

31. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud se nije ni pozivao na pravna utvrđenja iz presude iz Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. prilikom odlučivanja o zastari već je pravilno obrazložio kako nije došao do zastare potraživanja tužitelja, a kako je to već navedeno.

32. Također, prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju zatezne kamate od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata jer je tuženik bio dužan rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan pa je tuženik dužan platiti tužitelju kamate u skladu sa zatraženim, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja temeljem čl. 1115. ZOO-a.

33. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava pravilnost izračuna troška za pojedinu radnju u postupku, odnosno primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 126/22) u visini vrijednosti boda, valja navesti kako je prvostupanjski sud pravilno obračunao visinu troška tužitelja te je pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 126/22, u daljnjem tekstu-Tarifa).

34. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka-presude te je pravilno i za radnje poduzete prije stupanja na snagu Tarife dosudio parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn.

35. Prema Tbr. 48. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Odredbom Tbr. 50. Tarife propisano je da vrijednost boda iznosi 15 kuna (1.99 eur).

36. Budući da je prvostupanjska presuda donesena 07. studenog 2023., odnosno u vrijeme kada je bila na snazi Tarifa o nagradama naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 126/22), pravilno je dosuđen parnični trošak za sve parnične radnje prema vrijednosti boda od 15,00 kn (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev- 562/2024).

37. Suprotno navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno obračunao visinu troškova postupka na način da je za 6 parničnih radnji u vrijednosti od 100 bodova, uvećano za vrijednost boda od 15,00 kn (1,9908 eur) te za pripadajući PDV od 25 %, priznao sveukupan iznos 1.493,10 eur. Navedenom iznosu dodani su i troškovi sudske pristojbe na tužbu i presudu kao i trošak vještačenja što sveukupno iznosi 1.896,60 eur kako je to pravilno obračunao prvostupanjski sud. Dakle, uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP pravilno je odlučeno o svim troškovima postupka.

38. Slijedom navedenog, a kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

39. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa istom nije uspio pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke (čl.166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

40. Nasuprot svemu navedenom, tužitelj u žalbi pravilno ukazuje kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pod točkom III. izreke naložio tužitelju naknaditi tuženiku iznos od 311,06 eur.

41. Neovisno o tome što je tuženik prvotno uspio sa svojom žalbom u odnosu na prvostupanjsku presudu, odluka o cjelokupnim troškovima postupka treba biti utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

42. Kako je tužitelj uspio u cijelosti sa svojim zahtjevom, isti ne treba snositi trošak sastava žalbe kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud, stoga je temeljem čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe te je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 132,72 eur kako je odlučeno pod točkom III. izreke.

Vukovar, 14. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan