REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1440/2022-20.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Imon Choudhury i mr. sc. Ivana Špehar Janković, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Metelko, Knežević i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 10. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 14. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 3214282153, kreditna partija 7104305508, zaključenog dana 08.09.2008. između tužitelja SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koji je dana 11.09.2008. potvrđen kod javnog bilježnika Nada Vidović-Džidić pod brojem OV- 7275/08, a koja u čl. 1. glasi: „...u iznosu kunske protuvrijednosti...CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.“; u čl. 2. glasi: „...kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d....sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“; u čl. 6. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja za CHF...Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi 1) glasi: „Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“, a u čl. 18. P) glasi: „Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.774,95 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
- iznos od 7,91 EUR od 15.11.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,69 EUR od 15.12.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 16,77 EUR od 15.01.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 16,92 EUR od 15.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 12,19 EUR od 15.03.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,27 EUR od 15.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,49 EUR od 15.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,62 EUR od 15.06.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,95 EUR od 15.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 10,56 EUR od 15.08.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 12,57 EUR od 15.09.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 10,34 EUR od 15.10.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,78 EUR od 15.11.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,55 EUR od 15.12.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 15,45 EUR od 15.01.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 17,95 EUR od 15.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 17,41 EUR od 15.03.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 19,90 EUR od 15.04.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 24,46 EUR od 15.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,44 EUR od 15.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 30,79 EUR od 15.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 30,61 EUR od 15.08.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 41,72 EUR od 15.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 35,25 EUR od 15.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 36,75 EUR od 15.11.2010 god. pa sve do isplate;
- iznos od 43,78 EUR od 15.12.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 44,40 EUR od 15.01.2011 god. pa sve do isplate;
- iznos od 41,90 EUR od 15.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 43,42 EUR od 15.03.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 43,50 EUR od 15.04.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 48,11 EUR od 15.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 57,93 EUR od 15.06.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 69,10 EUR od 15.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 81,29 EUR od 15.08.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 62,04 EUR od 15.09.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 55,57 EUR od 15.10.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 56,00 EUR od 15.11.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 56,89 EUR od 15.12.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 62,48 EUR od 15.01.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 549,20 EUR od 17.01.2012. god. pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.833,18 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 215,89 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog preplaćenog anuiteta pa do isplate.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke dana 8. rujna 2008. zaključile Ugovor o kreditu broj 3214282153, kreditna partija 7104305508, koji je 11. rujna 2008. potvrđen kod javnog bilježnika Nade Vidović-Džidić pod brojem OV-7275/2008. Dalje navodi da je temeljem tog ugovora tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 11.242,87 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita s rokom otplate kredita od 48 mjeseci i uz kamatu koja se mijenja u skladu s odlukama tuženika, a koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 6,55% godišnje. Navodi da je otplata ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima koji se plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja, da je prvi mjesečni anuitet iznosio 266,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da su se tijekom otplate kredita iznosi anuiteta povećavali zbog povećanja kamatne stope i tečaja CHF prema HRK, smatra da su odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli i redovnoj kamati koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, nepoštene i ništetne, a pri tome se poziva na presude donesene u sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača korisnika kredita. Tužitelj u tužbi traži da sud presudom utvrdi da su sporne ugovorne odredbe ništetne i da tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 15.000,00 HRK sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tako da pored utvrđenja ništetnosti spornih ugovornih odredaba traži isplatu iznosa od 1.774,95 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i to s osnova preplate zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Također, traži da mu tuženik nadoknadi parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik priznaje činjenicu da su stranke sklopile ugovor o kreditu, međutim, osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev. Osporava tužitelju status potrošača, smatra da tužitelj nije dokazao da se radi o potrošačkom ugovoru, ističe prigovor zastare zahtjeva za isplatu, smatra da nije došlo do prekida zastare zbog podnošenja kolektivne tužbe, tvrdi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti iz razloga što je ista dopuštena temeljem čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, smatra da je vezano za tu ugovornu odredbu zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, navodi da su tužitelju bile dostupne sve informacije i da je tuženik upozoravao i informirao potrošače o valutnoj klauzuli te da je tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane za CHF, navodi da je predmetna ugovorna odredba odraz volje ugovornih strana, ističe da je tuženik u ponudi imao i druge vrste kredita i da je institut valutne klauzule bio općeprihvaćen od svih subjekata u društvu, navodi da je predmetna odredba ugovora jasna, lako uočljiva i razumljiva, tvrdi da je sve promjene kamatne stope izvršio u skladu s tada važećim propisima, smatra da navedena ugovorna odredba nije nepoštena i ništetna, navodi da tužitelj svojim deklaratornim zahtjevom pokušava izmijeniti sadržaj ugovornog odnosa, osporava da bi tužitelju nastala šteta, odnosno da je tuženik svojim postupanjem prouzročio ikakvu štetu tužitelju, osporava zatražene zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa te navodi da u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelj ima pravo na zatezne kamate tek od podnošenja tužbe. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročene parnične troškove.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, izvršen je uvid u dostavljene isprave te je provedeno financijsko vještačenje. Budući da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe (podnesak od 23. prosinca 2024.) sud je odlučio o tužbenom zahtjevu iz tužbe. Cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev iz tužbe djelomično osnovan.
4. Među strankama nije sporno da su dana 8. rujna 2008. ugovorile namjenski kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 11.242,87 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita s rokom otplate od 48 mjeseci i otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan plaćanja, uz kamatu koja se mijenja temeljem odluke banke i koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,55% godišnje.
5. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni redovne kamate i valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je tuženiku isplatio ništetnih odredaba ugovora. Sporno je i to je li predmetni ugovor potrošački ugovor i je li nastupila zastara zahtjeva za isplatu. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.
6. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je sklapala ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke spomenute banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP 03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP 09 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u odnosu na tuženika potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018.
7. Iz sadržaja gore navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno banke, bez da ista istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, kao i one kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakve kriterije.
8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2008. odlučio kupiti automobil koji koristi isključivo za osobne potrebe, da mu je službenica u banci ponudila kredit u CHF i EUR, da je kamata za kredit u CHF bila niža i da je na temelju dobivenog izračuna mjesečnih anuiteta odabrao kredit u CHF. Nadalje, iskazao je da mu nitko u banci nije ništa dodatno objasnio o valutnoj klauzuli i tečaju CHF, niti ga je itko upozorio na rizike ovakvog kredita ili mogućnost većih promjena tečaja. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.
9. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
10. Potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Iz iskaza tužitelja i sadržaja samog ugovora o kreditu proizlazi da je riječ o potrošačkom ugovoru, odnosno da je tužitelj ugovor sklopio kao fizička osoba, a ne kao trgovac budući da je vozilo kupljeno isključivo za osobne potrebe. Tuženik ne tvrdi niti je dokazao da bi predmetno vozilo bilo korišteno za obavljanje neke poslovne djelatnosti. S obzirom na navedeno, tužitelj kao potrošač može se u ovom postupku pozivati na presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača korisnika kredita.
11. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih odredi ugovora u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak.
12. Sukladno odredbi čl. 323. u vezi sa čl. 324. ZOO svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takve odredbe ugovora. Sukladno odredbi čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovorima kakve banke uobičajeno sklapaju u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.
13. Stalni sudski vještak za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja Ručević vještačenja d.o.o. na temelju izvršenih izračuna utvrdio je da razlika obveza zbog promjene kamatne stope u razdoblju otplate iznosi ukupno 157,76 CHF, odnosno 94,14 EUR, dok razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze (1. studenog 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 1.774,95 EUR. Vještak je naveo da se navedena razlika odnosi isključivo na pozitivne tečajne razlike te da tijekom otplate kredita nije bilo tzv. negativnih razlika.
14. Sud je prihvatio mišljenje sudskog vještaka kao stručno i objektivno jer su svi izračuni pregledni i jasni, izneseno mišljenje proizlazi iz izvedenih izračuna, a stranke nisu imale prigovora u odnosu na sam matematički izračun.
15. Slijedom svega navedenog tuženik je dužan tužitelju vratiti iznos od 1.774,95 EUR i to s osnova preplate anuiteta zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta za koji je utvrđen više plaćeni iznos.
16. Prigovor zastare nije osnovan. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV-16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamatne stope, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). Dakle, u konkretnom slučaju nije nastupila zastara za isplatu s osnova ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Pri tome treba istaknuti da tužitelj u ovom postupku ne traži isplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj promjenu kamatne stope.
17. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
18. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 28. prosinca 2022. i 23. prosinca 2024. (Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 19. siječnja 2023., 16. studenog 2024. i 10. siječnja 2025. (Tbr. 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) ukupno iznosi 1.500,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u traženom iznosu od 33,18 EUR.
19. Budući da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva koje je izvršeno nakon provedenog financijskog vještačenja, sud je odbio zahtjev za isplatu iznosa od 215,89 EUR (razlika između iznosa od 15.000,00 HRK koji je tužitelj tražio u tužbi i 1.774,95 EUR koliko traži prema konačno postavljenom zahtjevu). S obzirom na to da se radi o razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva i da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, tuženiku je naloženo da tužitelju nadoknadi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka, a zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška zbog istog je razloga odbijen kao neosnovan.
U Zagrebu 14. veljače 2025.
Sudac
Ivan Matančević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Dna:
1. Tužitelju po punomoćnicima
2. Tuženiku po punomoćnicima
