Pn-220/2021-10

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, kojeg zastupa punomoćnik ŠU, djelatnik tužitelja, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, iz Zagreba, Martićeva 71, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Zvonarević, odvjetnik u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja ŠU i punomoćnika tuženika Zlatka Zvonarevića, 14. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 6.815,16 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama

- na iznos od 2.660,90 eura počevši od 07.12.2021. do 31.12.2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine

- na iznos od 4.154,26 eura počevši od 27.11.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine

sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje isplatiti tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje parnični trošak u iznosu 500,00 EUR (slovima: pet stotina eura), u roku 15 (petnaest) dana.

III. Preostali dio zahtjeva za naknadu troška tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje u iznosu 375,00 EUR (slovima: tri stotine sedamdeset pet eura) uključujući PDV 25%, sud je odbio kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. prosinca 2021. Općinskom sudu u Osijeku podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja TU zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila 21. kolovoza 2005. Po toj osnovi tužitelj je svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu po osnovi povrede izvan rada počevši od 24. lipnja 2008. Prometnu nesreću prouzročila je VU i to upravljajući osobnim automobilom marke Opel Astra registarske oznake [registarska oznaka]

D na autocesti Zagreb-Lipovac. U prometnoj nesreći sudjelovala su još dva vozila, osobni automobil marke VW Golf registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao KU te osobni automobil marke Mercedes registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao AU. U prometnoj nesreći osiguranik tužitelja sudjelovao je kao putnik u osobnom automobilu marke VW Golf te je tom prilikom zadobio teške tjelesne povrede. Tužitelj predmetnom tužbom potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 31. listopada 2021. u iznosu 20.048,54 kuna. Navodi kako je na temelju članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/2013., 33/2015., 68/2015., 120/2016., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022. i 156/2023. - dalje u tekstu: ZOOM) tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu u gore navedenom iznosu. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je osiguranik tužitelja TU u prometnoj nesreći od 21. kolovoza 2005. zadobio teške tjelesne ozljede, zbog čega mu je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu po osnovi povrede izvan rada na temelju rješenja broj: 47056 od 25. listopada 2010. počevši od 24. lipnja 2008. Međutim, u cijelosti osporava osnovu i visinu potraživanja tužitelja na ime naknade štete prvenstveno iz razloga što tužitelj svoj izračun visine naknade štete, kao i tužbu temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava pri čemu se pogrešno poziva na primjenu Zakona o mirovinskom osiguranju. Ističe kako je na tužitelju teret dokaza u čemu se sastoji stvarna šteta koju trpi, a u skladu s člankom 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023., dalje u tekstu: ZOOP) s tim da napominje kako tužitelj uz tužbu nije priložio niti je predložio takve dokaze.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu i to: Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, KLASA: UP/I-141-02/10- 03/03432340351, URBROJ: 341-12-06/2-08-032851 od 25. listopada 2010. (list spisa 3-5), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku od 24. lipnja 2008. (list spisa 6-9), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Sektor provedbe, Stručno povjerenstvo za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 9. rujna 2008. (list spisa 10-11), Zapisnik o očevidu Policijske uprave Zagrebačke, I Postaja prometne policije , broj: 511-19-44/3-K- 91/2005 od 16. studenog 2005. (list spisa 12-15), obračun isplate invalidske mirovine na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 4. studenog 2021. za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 31. listopada 2021. (list spisa 18), potvrde o doznačenim mirovinskim primanjima za EU (list spisa 19-31), izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine od 4. studenog 2021. za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 31. listopada 2021. (list spisa 32), obračun isplate invalidske mirovine na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 6. studenog 2024. za razdoblje od 1. studenog 2021. do 30. rujna 2024. (list spisa 59) i potvrde o doznačenim mirovinskim primanjima za EU (list spisa 60-78).

3.1. Sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine po osnovi povrede izvan rada.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da se 21. kolovoza 2005. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, odnosno nije sporna pasivna legitimacija tuženika. Također, nije sporno niti da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: UP/I-141-02/10- 03/03432340351, URBROJ: 341-12-06/2-08-032851 od 25. listopada 2010. osiguraniku tužitelja EU priznato pravo na invalidsku mirovinu po osnovi povrede izvan rada.

7. Međutim, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno treba li se u konkretnom slučaju primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Također, sporna je i visina štete koju potražuje tužitelj, a u tom smislu je osobito sporan tužiteljev "izračun razmjernog djela isplaćene mirovine" od 4. studenog 2021.

8. Tužitelj je podneskom od 27. studenog 2024. istaknuo kako je stav tuženika o primijeni ZOOP-a, a ne ZOOM-a pogrešan jer je činjenica da tužitelj trpi štetu te istome pripada pravo na naknadu štete po ZOOM-u koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u konkretnom slučaju u trenutku kada je tužitelj vršio isplate mirovine pa nadalje. Tužitelj je istaknuo da je i nakon podnošenja tužbe nastavio s isplatom invalidske mirovine po osiguraniku EU te je ukupno za razdoblje od 1. studenog 2021. do 30. rujna 2024. isplatio 4.154,26 EUR, odnosno za taj iznos je povisio tužbeni zahtjev.

8.1. Tuženik se na ročištu 10. veljače 2025. protivio preinaci tužbenog zahtjeva te je istaknuo da je u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara. Sud je na navedenom ročištu dopustio preinaku s obzirom da je ista svrsishodna za konačno rješenja odnosa među strankama i s obzirom da objektivno tužitelj uslijed proteka vremena nije ranije mogao utužiti za razdoblje koje je podneskom od 27. studenog 2024. utužio.

8.2. Vezano za paušalno isticanje prigovora zastare tuženika u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva sud ističe kako nema zastare povećanog dijela tužbenog zahtjeva u slučaju kada je tužitelj pravovremeno podnio tužbu pa je tijekom postupka povisio tužbeni zahtjev. U pogledu zastare tako povećani dio tužbenog zahtjeva dijeli isti ishod kao i prvotno postavljen tužbeni zahtjev.

9. U predmetnom postupku ključno, sporno pitanje je pitanje primjene materijalnog prava. Sud je stava kako su na pitanje povrata isplaćenih iznosa na ime mirovine mjerodavne odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Sukladno navedenom, u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbe ZOOP-a. Takvo uporište sud je i potvrdio čitajući veći broj odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to primjerice Rev-x- 338/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev 122/2022 od 24. siječnja 2023., Rev 1246/2022 od 13. prosinca 2022.

10. Člankom 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. i 3. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U stavku 4. navedeno je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

11. U predmetnom slučaju, a uvidom u Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, KLASA: UP/I-141-02/10- 03/03432340351, URBROJ: 341-12-06/2-08-032851 od 25. listopada 2010. (list spisa 3-5) utvrđeno je da je osiguraniku EU zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad slijedom čega mu je priznato pravo na razmjerni dio invalidske mirovine počevši od 24. lipnja 2008. Sukladno navedenom, a uz primjenu članka 27. ZOOP-a jasno je da s obzirom na činjenicu da je EU priznata invalidska mirovina izvan rada u konkretnom slučaju nema štete kao jedne od nužnih pretpostavki odgovornosti za štetu. Također, sud je stava kako tuženik, a na temelju Ugovora o obveznom osiguranja od automobilske odgovornosti, može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza sukladno ZOOP-u. Navedenim zakonom reguliran je opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

12. Zaključno, sud napominje kako tužitelj na okolnost visine štete u smislu članka 27. stavka 3. ZOOP-a nije predložio izvođenje niti jednog dokaza. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao odlučnu činjenicu-nastanak i visinu štetu koja bi bila obračunata primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP-a, odnosno za navedeno nije predložio adekvatne dokaze poput financijskog vještačenja. Sukladno članku 219. svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze za utvrđenje tih činjenica što se svakako odnosi i na visinu tužbenog zahtjeva, a sukladno članku 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Slijedom svega navedenog, a na temelju stava o primjeni članka 27. stavka 3. ZOOP-a i s obzirom na činjenicu da je osiguraniku tužitelja EU priznato pravo na razmjerni dio invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti uslijed ozljede izvan rada, sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio u cijelosti neosnovanim.

13. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na članku 154. stavku 1. ZPP-a te su tuženiku dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. – dalje u tekstu Odvjetnička tarifa) i vrijednosti predmeta spora jer je isti u cijelosti uspio u ovom sporu. Unatoč preinaci tužbenog zahtjeva na način da se isti povisio na iznos 6.815,16 EUR sa prvotno postavljenih 2.660,90 EUR trošak se određuje u visini 100 bodova s obzirom da se radi o istom platnom razredu sukladno Odvjetničkoj tarifi.

13.1. Tako je sud tuženiku priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Odvjetničke tarife) te za pristup na ročište 10. veljače 2025. u iznosu 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. Odvjetničke tarife). Sud je stoga tuženiku priznao ukupno na ime troška 200 bodova. Sukladno Tbr. 54. Odvjetničke tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR pa iz toga proizlazi da tuženiku pripada pravo na 400,00 EUR. Na navedeni iznos tuženiku treba priznati i trošak poreza na dodanu vrijednost 25% u iznosu 100,00 EUR, što mu pripada na temelju Tbr. 46. Odvjetničke tarife pa sveukupno priznati i dosuđeni trošak iznosi 500,00 EUR.

13.2. Sud je tuženika odbio sa razlikom na ime naknade za zastupanje na ročištu 10. veljače 2025. u iznosu 375,00 EUR uključujući PDV 25% s obzirom da, a kako je već navedeno povišenje tužbenog zahtjeva nije rezultiralo promjenom platnog razreda Odvjetničke tarife. Za istaknuti je da je tuženik samo paušalno naveo kako potražuje pristojbu za odgovor na tužbu te pristojbu na žalbu međutim, niti po jednoj stavci nije odredio sporedni zahtjev na način da je isti pretvorio u novčano potraživanje, a dodatno žalba kao takva u spisu predmeta niti ne postoji.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 14. veljače 2025.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje

2. Punomoćniku tuženika Zlatku Zvonareviću, odvjetniku u Osijeku