Poslovni broj: Pr-222/2017-94

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužiteljice RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 12.02.2025., dana 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužiteljici RU isplati bruto iznos 1.058,46 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 664,30 EUR od 15.11.2011. do isplate;

- na iznos 145,02 EUR od 15.12.2011. do isplate;

- na iznos 165,26 EUR od 15.02.2012. do isplate;

- na iznos 28,26 EUR od 15.03.2012. do isplate;

- na iznos 53,96 EUR od 15.04.2012. do isplate;

- na iznos 1,66 EUR od 15.06.2012. do isplate,

po stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u svakom pojedinom mjesečnom bruto iznosu, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužiteljici RU isplati bruto iznos 795,73 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 92,05 EUR od 15.11.2011. do isplate;

- na iznos 6,74 EUR od 15.12.2011. do isplate;

- na iznos 24,96 EUR od 15.02.2012. do isplate;

- na iznos 8,48 EUR od 15.05.2012. do isplate;

- na iznos 205,04 EUR od 15.06.2012. do isplate;

- na iznos 34,98 EUR od 15.07.2012. do isplate;

- na iznos 46,62 EUR od 15.09.2012. do isplate;

- na iznos 40,07 EUR od 15.10.2012. do isplate;

- na iznos 65,17 EUR od 15.11.2012. do isplate;

- na iznos 130,31 EUR od 15.12.2012. do isplate;

- na iznos 10,04 EUR od 15.12.2013. do isplate;

- na iznos 35,97 EUR od 15.03.2014. do isplate;

- na iznos 7,27 EUR od 15.04.2014. do isplate;

- na iznos 88,03 EUR od 15.05.2014. do isplate,

po stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u svakom pojedinom mjesečnom bruto iznosu, u roku 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu daljnjih 485,26 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, preko iznosa koji je dosuđen točkom I. izreke ove presude.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu daljnjih 604,24 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, preko iznosa koji je dosuđen točkom II. izreke ove presude.

V. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužiteljici RU naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 3.719,91 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14.02.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 19.01.2017. tužiteljica RU zatražila je donošenje presude kojom bi se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane naložilo da joj isplati razliku plaće za prekovremeni rad te rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, kojeg je ostvarivala za vrijeme rada na terenu.

2. Tuženica Republika Hrvatska je u odgovoru na tužbu osporila osnovanost tužbenog zahtjeva.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to zahtjev za mirno rješenje spora (str. 4-5 spisa), odluke o rasporedu (str. 33-37, 159-163 spisa), pregledane su Dnevne evidencije radnog vremena i Mjesečne evidencije radnog vremena (str. 166-242, 434-505 spisa), Kartice djelatnika (str. 245-258 spisa), provedeno je financijsko vještačenje (str. 324-375, 517, 559-571, 593-584 spisa) te su saslušani svjedoci IU (str. 271-272 spisa), ĆU (str. 272 spisa) i tužiteljica (str. 272-273 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet postupka je tužiteljičin zahtjev za isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada te rada subotom, nedjeljom, blagdanom i noću, koji su ostvareni za vrijeme terena.

5.1. Podneskom od 05.09.2024. (str. 610-612 spisa) tužiteljica je postavila glavni tužbeni zahtjev za isplatu 2.943,69 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu 1.854,19 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (sve prema dvije različite varijante nalaza vještaka), međutim takav eventualno kumulirani zahtjev je nedopušten jer je već obuhvaćen glavnim zahtjevom, odnosno u većem zahtjevu za isplatu 2.943,69 EUR sadržan je i manji zahtjev za isplatu 1.854,19 EUR. Stoga je sud ovom presudom odlučivao samo o jednom tužbenom zahtjevu, i to onom kojeg je tužiteljica označila kao glavnog (prvog), čime je ustvari odlučeno o svim zahtjevima tužiteljice.

6. Tužbenim zahtjevom obuhvaćen je tužiteljičin radni angažman razdoblju od rujna 2011. do svibnja 2014.

7. Na strani tuženika u ovom postupku nalazi se Republika Hrvatska, a iz Zahtjeva od 12.09.2016. (str. 4-5 spisa) proizlazi da se tužiteljica prije pokretanja parnice obratila nadležnom općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, pa je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a ZPP za vođenje ove parnice.

8. U postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala status djelatne vojne osobe u Oružanim snagama RH, na radnom mjestu zapovjednika voda.

9. Sporno je ima li tužiteljica pravo na isplatu razlike plaće za prekovremeni rad te rad subotom, nedjeljom, blagdanom i noću, koji je ostvaren za vrijeme terena.

10. Iz iskaza tužiteljice te svjedoka IU i ĆU (str. 271-273 spisa) proizlazi da je tužiteljica više puta godišnje imala rad na terenu, gdje bi često radila dulje od redovnog radnog vremena, noću i vikendima, s time da nisu uspijevali iskoristiti sve slobodne dane na koje su imali pravo.

11. Pregledom Dnevnih evidencija radnog vremena i Mjesečnih evidencija radnog vremena (str. 166-242, 434-505 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju pored redovnog rada (radnim danom od 08-16 sati), u više navrata imala evidentiran i rad na terenu, što je obuhvaćalo i rad dulji od redovnog radnog vremena (npr. radnim danom od 05,00 sati ujutro ili do 22,00 sat navečer) te rad noću i u dane vikenda (oznaka TR).

12. Iz istih Evidencija proizlazi i to da je tužiteljica bila upućivana na slobodne dane (oznaka PRV – preraspodjela radnog vremena ili SD – slobodan dan).

13. Slijedom navedenoga, dovodeći u međusobnu vezu iskaze tužiteljice i sa evidencijama radnog vremena, sud utvrđuje da je tužiteljica kao djelatna vojna osoba u pojedinim dijelovima utuženog razdoblja bila upućivana na rad na terenu, gdje je ostvarivala prekovremeni rad te rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima.

14. Za utuženo razdoblje (koje završava sa 31.05.2014.) mjerodavne su odredbe:

- Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine br. 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09; dalje: ZSOS/02);

- Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine br. 118/09; dalje: Odluka o rasporedu radnog vremena/09);

- Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine br. 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, 55/13; dalje Pravilnik o plaći/08).

15. Po ZSOS/02 raspored tjednog i dnevnoga radnog vremena djelatnih vojnih osoba uređuje ministar obrane (čl. 96. st. 1.), s time da je djelatna vojna osoba dužna obavljati rad dulji od redovnog radnog vremena (prekovremeni rad), između ostaloga, i zbog neodgodivih poslova čije prekidanje bi dovelo do štetnih posljedica (čl. 97. st. 3.).

16. Nadalje, sukladno ZSOS/02 djelatnoj vojnoj osobi za prekovremeni rad pripada povećana plaća pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima (čl. 97. st. 5.), međutim pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje se ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena (čl. 97. st. 6.).

17. Po Odluci o rasporedu radnog vremena/09 tjedno radno vrijeme djelatnih vojnih osoba u trajanju 40 sati raspoređuje se po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, od 08,00 do 16,00 sati (čl. 2. st. 1. i st. 2.). U slučaju preraspodjele radnog vremena, za pet sati prekovremenog rada daje se po jedan slobodan dan (čl. 12. st. 4.), a ukoliko nije moguće izvršiti preraspodjelu, podaci o prekovremenom radu dostavljaju se nadležnoj financijskoj službi radi plaćanja (čl. 12. st. 5.). Prekovremeni rad se plaća uvećanjem osnovne plaće za svaki sat rada za 50%, noćni rad uvećanjem 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, a blagdanom i neradnim danom za 150% (čl. 13.).

18. Stoga tužiteljica sukladno citiranim odredbama ima pravo na isplatu povećane plaće (50%) za svaki sat prekovremenog rada u onom dijelu u kojem joj sati prekovremenog rada nisu preraspodijeljeni odnosno kompenzirani korištenjem plaćenih slobodnih dana. Jednako tako tužiteljica imao pravo i na isplatu povećane plaće za rad noću, subotom i nedjeljom, bez obzira je li se pritom radilo o prekovremenom radu i bez obzira na eventualno korištenje slobodnih dana.

19. Navedeno se primjenjuje i na rad na terenu, jer za takav oblik rada nije bio propisan poseban način vrednovanja i plaćanja efektivnog radnog vremena (za razliku od dežurstava i straže).

20. U tijeku postupka provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću, koji je sačinio osnovi nalaz i mišljenje od 13.01.2020. (str. 324-375 spisa) te dodatni nalaz i mišljenje od 27.12.2023. (str. 559-571 spisa), s time da su oba nalaza sačinjena u dvije varijante – prva varijanta po službenim evidencijama radnog vremena koje je tuženica dostavila u spis, a druga varijanta po vlastitim evidencijama tužiteljice.

20.1. Budući da je dodatni nalaz od 27.12.2023. sačinjen imajući u vidu dokumentaciju koji je tuženica naknado dostavila u spis (u odnosu na prvu varijantu izračuna), odnosno uz vještakovo uvažanje određenih primjedbi tužiteljice glede njene evidencije (u odnosu na drugu varijantu izračuna), sud zaključuje da prilikom odlučivanja u ovom predmetu u obzir treba uzeti samo dodatni nalaz vještaka od 27.12.2023.

20.2. Pritom sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju za presuđenje mjerodavna prva varijanta nalaza, dakle ona sačinjena na temelju službenih evidencija radnog vremena koje je tuženica dostavila u spis, a ne druga varijanta nalaza koja je sačinjena na temelju vlastitih evidencije tužiteljice.

21.3. Naime, tuženica je u spis dostavila dnevne i mjesečne evidencije radnog vremena iz kojih su vidljivi točni oblici njenog rada te trajanje radnog vremena. Iako su tužiteljica te svjedoci IU i ĆU iskazivali o tome da im se obračun plaće vršio po evidenciji u kojoj im se prikazivao samo redovni rad od 8 sati dnevno, sud zaključuje da one evidencije koje je tuženica dostavila u spis nisu te evidencije koje se spominju u njihovim iskazima, jer su u evidencijama iz spisa detaljno prikazani razni oblici rada tužiteljice (tereni, dežurstva, vojne vježbe, misije, školovanje, preraspodjela radnog vremena, slobodni dani) sa različitim radnim vremenima (npr. od 04,00 ujutro ili do 21,00 navečer), dakle ne radi se o evidencijama koje bi prikazivale samo redovni rad od 8 sati dnevno, a koje se spominju u njihovim iskazima. Osim toga, svjedoci IU i ĆU su iskazali da su evidencije sa stvarnim radnim vremenom vodili njihovi zapovjednici te da su te evidencije bile točne, a upravo one evidencije koje je tuženica dostavila u spis jesu potpisane od strane nadležnog zapovjednika tužiteljice.

21.4. S druge strane, tužiteljica je u spis dostavila vlastite evidencije radnog vremena, međutim kako je to financijski vještak utvrdio u osnovnom nalazu od 13.01.2020. (str. 370 spisa) te evidencije koje je tužiteljica tijekom postupka dostavljala u spis nisu u cijelosti međusobno podudarne.

21.5. Imajući u vidu sve navedeno, sud zaključuje da evidencije radnog vremena koje je tuženica dostavila u spis jesu upravo one evidencije koje prikazuju stvarni radni angažman tužiteljice.

21.6. Pritom u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 135. st. 4. Zakona o radu (Narodne Novine br. 93/2014, 127/2017), odnosno o prebacivanju tereta dokazivanja radnog vremena na tuženicu, jer se iz provedenog dokaznog postupka ne može utvrditi da službene evidencije radnog vremena koje su priložene spisu nisu vođene na propisani način.

21.7. Navod tužiteljice o tome da je u pojedine dane radila drugačije od onoga što je prikazano o službenim evidencijama radnog vremena, o čemu je dostavljala vlastite evidencije radnog vremena, predstavljaju puku tvrdnju tužiteljice čija istinitost provedenim postupkom nije utvrđena.

22. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je za presuđenje u ovoj parnici mjerodavna prva varijanta dodatnog nalaza vještaka od 27.12.2023. – dakle ona koja je sačinjena na temelju službenih evidencija radnog vremena koje je tuženica dostavila u spis.

22.1. Navedeni nalaz vještaka je jasan, obrazložen i neproturječan, izrađen je u skladu sa pravilima struke i uz detaljnu analizu službenih evidencija radnog vremena koje su priložene spisu.

22.2. Vještak se u dodatnom nalazu od 27.12.2023. (str. 559-571 spisa) i usmeno na raspravi od 05.07.2024. (str. 593-594 spisa) vrlo detaljno očitovao na sve primjedbe tužiteljice te ih je argumentirano otklonio (osim što je vještak tim dodatnim nalazom izvršio manje korekcije u pogledu izračuna radnog vremena prema vlastitim evidencijama tužiteljice). Tako je vještak, u dijelu koji je bitan, obrazložio da nije uzimao u obzir dežurstva ni mirovne misije jer mu je zadatak postavljen samo za terene (što je jedino utuženo); da utuženo razdoblje počinje sa rujnom 2011. (pa radno vrijeme za ranije razdoblje nije bitno za izračun); da pojedine tvrdnje tužiteljice o radnom vremenu koje je iznosila u primjedbama na nalaz vještaka nisu potvrđene ni njenim vlastitim evidencijama radnog vremena koje je priložila uz tužbu; da se dodaci za prekovremeni rad moraju odvojeno promatrati od dodataka za noću, subotama, nedjeljama i blagdanima jer se prekovremeni rad djelomično kompenzirao slobodnim danima; da da je uz izostanku pisanih odluka o preraspodjeli radnog vremena vještak uračunavao samo one slobodne dane koji su ostvareni neposredno nakon terena te da je bez obzira na tvrdnje tužiteljice o tome da joj određeni broj slobodnih dana datira iz ranijeg perioda, takav izračun ustvari na štetu tuženice, a ne na štetu tužiteljice (što je vještak pojasnio na primjeru za siječanj 2014.); da pozivanje tužiteljice na nalaz istog vještaka iz drugog predmeta za drugog tužitelja (IU) nije osnovano jer njihovi podaci nisu međusobno usporedivi budući da je IU ostvarila cca 400 sati prekovremenog rada u razdoblju kada se tužiteljica nalazila u inozemstvu na mirovnoj misiji.

22.3. U vezi uračunavanja iskorištenih slobodnih dana, valja istaknuti da iz nalaza vještaka proizlazi kako je on uzimao u obzir one slobodne dane za koje u spisu postoje pisane odluke da su ti slobodni dani ostvareni upravo s obzirom na rad na terenu, kao i one slobodne dane za koje nema pisanih odluka ali su iskorišteni neposredno nakon rada na terenu. Takav način izračuna je pravilan i jedini moguć (u izostanku pisanih odluka o preraspodjeli), jer je tužiteljica imala i druge oblike rada za koje je ostvarivala pravo na slobodne dane (npr. dežurstvo), pa se onda ne može uzeti da se apsolutno svi iskorišteni slobodni dani odnose baš na rad na terenu (koji je utužen u ovoj parnici), kada je tužiteljica pravo na slobodne dane ostvarivala i po drugim osnovama. U takvoj situaciji propust tuženice da raspolaže pisanim nalogom o preraspodjeli radnog vremena (tj. o upućivanju tužiteljice na slobodne dane) ne može ići na štetu tužiteljice, odnosno zbog takvog propusta tuženice ne mogu se svi slobodni dani tužiteljice tretirati kao slobodni dani od terena, kada je ona pravo na slobodne dane ona ostvarivala i po drugim osnovama.

22.4. Vezano uz tvrdnju tužiteljice da se iskorištenih 31 slobodnih dana odnosi na ranije razdoblje (pa da ih prilikom izračuna nije trebalo uzimati u obzir), valja istaknuti da se radi o pukim tvrdnjama tužiteljice koje čija istinitost nije utvrđena provedenim postupkom, a osim toga financijski vještak je u dodatnom nalazu jasno obrazložio (str. 565 spisa) da konkretnim načinom izračuna može biti oštećena samo tuženica (što je vještak objasnio na primjeru za siječanj 2014.).

22.5. Slijedom navedenoga dodatni nalaz vještaka od 27.12.2023. – i to u njegovoj prvoj varijanti – sud u cijelosti prihvaća kao pravilan pa nije prihvaćen prijedlog tužiteljice za provođenje novog financijskog vještačenja, s obzirom da za to nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 261. st. 3. ZPP. Nije prihvaćen ni prijedlog za dopunsko saslušanje svjedoka IU i ĆU budući da su oni već saslušani na ročištu od 12.12.2018.

23. Stoga na temelju prve varijante dodatnog nalaza vještaka od 27.12.2023. (koja je izrađena na temelju službenih evidencija radnog vremena) sud utvrđuje da je tuženica za utuženo razdoblje tužiteljici ostala dužna isplatiti ukupno 1.854,19 EUR bruto, i to 1.058,46 EUR po osnovi dodatka za prekovremeni rad, a 795,73 EUR bruto po osnovi dodataka za rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanom – pa je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

23.1. Posljedično tužbeni zahtjev je valjalo odbiti za daljnjih 1.089,50 EUR (daljnjih 485,26 EUR po osnovi dodatka za prekovremeni rad te daljnjih 604,24 EUR po osnovi dodataka za rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanom), jer navedeni iznos predstavlja razliku između prve varijante vještaka koja je prihvaćena (po službenim evidencijama radnog vremena) i druge varijante vještaka koja nije prihvaćena (po vlastitim evidencijama tužiteljice) – pa je odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke.

24. Tužiteljica je djelomično uspjela u parnici, pa joj je tuženica dužna naknaditi troškove postupka u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP.

24.1. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu) iznosi 2.943,69 EUR. Tužiteljica je u parnici uspjela za 1.854,19 EUR, dok je odbijena za 1.089,50 EUR, pri čemu je u cijelosti uspjela sa pravnom osnovom zahtjeva (100%), dok je sa visinom uspjela djelomično (63%), pa je u konačnici njen kvalitativni i kvantitativni uspjeh u sporu 81,5%, dok je uspjeh tuženice 18,5%, a razlika tih omjera iznosa 63%.

24.2. Tužiteljicu je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa je u skladu sa čl. 155. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023), a u granicama zahtjeva za trošak kako je isti postavljen, imala sljedeće potrebne troškove ovog postupka:

- sastav zahtjeva za mirno rješenje spora – 250,00 EUR (Tbr. 32);

- sastav tužbe – 250,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podnesaka od 21.07.2017., 10.09.2019., 14.12.2021. i 06.09.2024. – 250,00 EUR (Tbr. 8/1);

- sastav podneska od 23.04.2024. – 125,00 EUR (Tbr. 8/3);

- zastupanje na ročištima od 12.04.2018., 02.10.2018., 06.12.2018., 12.12.2018., 16.11.2020., 01.02.2022., 22.09.2022., 05.07.2024., 26.11.2024., 12.02.2025.

– po 250,00 EUR (Tbr. 9/1);

što ukupno iznosi 4.125,00 EUR (sa uračunatim PDV), a tužiteljica u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP ima pravo na naknadu tog troška u omjeru 63%, što iznosi 2.598,75 EUR. 24.3. Navedenom iznosu valja pridodati i trošak financijskog vještačenja u cijelosti u iznosu 1.121,16 EUR, i to bez obzira što je tužiteljica samo djelomično uspjela u parnici (Rev-994/2021 od 14.09.2021.).

24.4. Tužiteljici u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak sastava podnesaka od 19.10.2017., 14.02.2020., (jer isti nije bio potreban za parnicu), podneska od 21.07.2017. (jer je navode iz tog podneska mogao iznijeti u podnesku od 21.07.2017.), podneska od 06.12.2018. (jer je navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištu od 12.12.2018.), podneska od 01.07.2020. (jer je taj podnesak opozvan kasnijim podneskom od 22.07.2020.), ni podneska od 08.12.2022. (jer je navode iz tog podneska mogla iznijetu u podnesku od 14.12.2021.).

24.5. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu troška postupka u ukupnom iznosu 3.719,91 EUR, pa je stoga odlučeno kao pod točkom V. Izreke ove presude.

U Zagrebu 14. veljače 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Goran Gložinić;

2. ODO-GUO.