Poslovni broj: Usž-508/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČD iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog Sabora Republike Hrvatske, zastupnika ED, [adresa], radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2693/2024-2 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2693/2024-2 od 13. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačena je tužba tužitelja koju je podnio zbog šutnje uprave pozivajući se na odredbu članka 155. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, a u vezi tumačenja primjene odredbe članka 385. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
2. Tužitelj je protiv citiranog rješenja prvostupanjskog suda podnio žalbu smatrajući da je na temelju odredbe članka 122. stavak 3. ZUP-a trebalo utvrditi je li Hrvatski Sabor Vladina organizacija i je li u obvezi postupiti po zahtjevu tužitelja odnosno prigovoru. Smatra da sud nije odgovorio na tužiteljev upit niti dostavio traženi dokaz da bi Republika Hrvatska ispunila međunarodnim ugovorom preuzete obveze utvrđene odredbama članka 1. -6. i 9. Priloga VII. Smatra da mu je u konkretnom slučaju ograničeno pravo na pristup sudu. Poziva se na odredbu članka 13. i 14. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi te odredbu članka 23. Zakona o određivanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave, te na utvrđivanje poslova određivanja prinudnog upravitelja nekretninama u skladu s odredbom članka 385. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji poslovi ne pripadaju u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporeno rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ocjenjujući osporeno rješenje prvostupanjskog suda u granicama razloga iznesenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. -dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
5. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u konkretnom slučaju podnio tužbu zbog propuštanja tuženika da u propisanom roku, sukladno članku 122. stavak 3. ZUP-a riješi o tužiteljevu prigovoru radi neizdavanja obavijesti u propisanom roku, a vezano za zahtjev tužitelja za tumačenjem odredbe članka 385. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
6. Odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. -dalje: ZPP), na koju odredbu se pozvao i prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporenog rješenja propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Upravnom stvari smatra se svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.).
7. Nadalje prema odredbi članka 3. stavak 1. točka 3. ZUS-a, predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.
8. Obzirom da je u ovom predmetu tužba podnesena zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke u vezi s prigovorom podnesenim tuženiku, radi nedonošenja odluke po zahtjevu za tumačenje primjene odredbe članka 385. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, to se i prema ocjeni ovog Suda u konkretnom predmetu ne radi o rješavanju u upravnoj stvari niti se odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja, pa nema niti propuštanja donošenja pojedinačne odluke odnosno šutnje uprave.
9. Također se napominje tužitelju da je u vezi s člankom 385. stavak 1. citiranog Zakona, na kojeg se tužitelj poziva, u zahtjevu tuženiku, ovaj Sud u nizu svojih odluka izrazio shvaćanje da se u primjeni navedenog članka Zakona radi o odlučivanju o suvlasničkim pravima na nekretninama, te se ne radi o rješavanju upravne stvari.
10. Za istaći je nadalje da davanje pravnog mišljenja hrvatskog zakonodavca, odnosno tuženika ne predstavlja upravnu stvar u smislu odredbe članka 155. ZUP-a.
11. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. u vezi članka 128. odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 14. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
