Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

Pn-34/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, u pravnoj stvari tužitelja ŠU iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vlahi Duplančiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ĆU iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Bačiću, odvjetniku u Splituu, zbog naknade neimovinske štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. siječnja 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.355 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 500,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe, odnosno od dana 21.01. 2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska sredi5nja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena. pri čemu se za prvo polugodi5te primjenju.ie referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Za više zatraženi iznos neimovinske štete tj. za iznos od 4.145,29 € zahtjev se tužitelja odbija kao i zahtjev za nadoknadom parničnog troška.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od l5 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.375,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od donošenja prvostupanjske presude, pa sve do konačne isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 21. siječnja 2021. kod ovog je suda zaprimljena tužba tužitelja protiv tuženika zbog naknade neimovinske štete uslijed događaja od 5. travnja 2013. kada je napadnut od strane tuženika i tom prilikom je pretrpio intenzivni strah. Naveo je tužitelj dalje, da nakon navedenog događaja više mjeseci je tražio liječničku pomoć jer je osjećao intenzivni strah kojeg i dan danas osjeća. Stoga je predložio da sud provede dokazni postupak i nakon toga donese presudu kojom će se tuženika obvezati na naknadu neimovinske štete u iznosu od 108.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovog postupka.

1.1. Ovdje je važno napomenuti, na početku samog Obrazloženja da je tužbu sudu tužitelj predao 21. siječnja 2021. nakon čega je službenik za eKomunikaciju ovog suda sastavio uredovnu bilješku prema kojoj je očitana kriva tužba i doista kada se ista pregleda vidljivo je da se odnosi na EU kojeg također zastupa isti punomoćnik. Nakon što je od službenice ovog suda punomoćnik upozoren na grešku isti je 26. siječnja 2021. proslijedio žurni podnesak kojim je dostavio tužbu tužitelja protiv tuženika koja je upravo opisana pod točkom 1.

1.2. Tužitelj je tijekom postupka i zbog činjenice da je u međuvremenu u RH uvedena nova službena valuta €, podneskom od 21. prosinca 2023. uredio tužbeni zahtjev tako da je umjesto iznosa zatražene neimovinske štete od 108.000,00 kn sada zatražio isplatu iznosa protuvrijednosti po službenom tečaju konverzije to jest iznos od 14.334,06 €. U preostalom dijelu zahtjev je ostao ne dirnut.

1.3.Nakon što je u postupku proveden dokaz uzimanja nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra ŽU, tužitelj je podneskom od 19. prosinca 2024. uredio tužbeni zahtjev na način da je na ime naknade neimovinske štete sada zatražio iznos kojeg bi tuženik trebao platiti u visini od 4.645,29 €, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao ne izmijenjen.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi i tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanim. Priznao je tuženik da je između njega i tužitelja došlo do određenih problema uslijed ne riješenih imovinsko pravnih odnosa zbog čega je vođen kazneni postupak u kojem je tuženik pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela prijetnje počinjenog na štetu tužitelja, a koja je kod tužitelja izazvala osjećaj straha za vlastiti život. Vođenje kaznenog postupka prekinuto je zastarom, no tuženik smatra da tužitelj može od tuženika potraživati tek naknadu štete na ime straha za vlastiti život i nikakvo pravo potraživati štetu po bilo kojoj drugoj osnovi. Dodatno je tuženik, nakon što je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev podneskom od 19. prosinca 2024., u svom podnesku od 9. siječnja 2025. izrijekom kazao da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe i to baš u iznosu od 9.688,74 €. Zatražio je naknadu parničnog troška.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao presudu Općinskog suda u Splitu K- 122/2016 od 6. veljače 2020., medicinsku dokumentaciju tužitelja te je pregledan kazneni spis ovog suda K-122/2016 iz kojeg je preuzeta presuda sa zabilješkom pravomoćnosti na dan 1. srpnja 2020. (list 81 spisa). U postupku su saslušane parnične stranke ŠU, tužitelj te ĆU, tuženik. Konačno je proveden i dokaz pribavom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra ŽU.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Predmet ovog postupka zahtjev je tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu zbog pretrpljenog straha iz događaja od 5. travnja 2013.

7. Pravo na naknadu štete ostvaruje svaka osoba kojoj je povrijeđeno pravo osobnosti a pravo osobnosti određena su i opisana odredbom čl.19 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO) pa između ostalog pravo osobnosti jest pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Odredba čl.19 st.1 ZOO-a propisuje da fizičke i pravne osobe imaju pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

7.1. Odredbom čl.1100 st.1 ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. St.2. istog članka ZOO-a propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

7.2. Čl.1086 ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

8. Među strankama je sporan kako osnov tako i visina štete.

9. Analizom provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je doista između tužitelja i tuženika zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa došlo do sukoba koji je rezultirao provođenjem kaznenog postupka. U kaznenom postupku K-122/2016 koji je vođen u Općinskom sudu u Splitu tuženik je pravomoćno osuđen jer da bi 5. travnja 2013. u cilju da zaplaši tužitelja na njega fizički nasrnuo i oborio ga na pločnik, pri čemu ga je verbalno vrijeđao i psovao te mu u više navrata rekao da će ga ubiti i zapaliti ako ne napusti stan, što da je kod tužitelja izazvalo osjećaj straha za vlastiti život. Predmetom kaznenog postupka bila su još dva događaja i to događaj od 5. travanja 2013. u kojem je oštećena imovina tužitelja – naočale i događaj od 8. travnja 2013. ali sa EU. U tom postupku tuženik je osuđen za predmetno kazneno djelo protiv osobne prirode -prijetnje šest mjeseci (djela protiv tužitelja ali i EU, odnosno izrečena mu je uvjetna osuda). Također je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj zatražio liječničku pomoć i da se redovito liječio i kontrolirao u određenom razdoblju kojeg je u obzir uzeo sudski vještak psihijatar.

9.1. Na okolnosti navedene u tužbi sud je saslušao parnične stranke pa je tako tužitelj kazao da se kritični događaj zbio ispred jednog kafića kada mu je prišao tuženik rekavši da se dogovorio za predmetni stan da će ga kupiti, a u kojem je on stanovao jer ga je također kupio od iste agentice PU. Tužitelj je dalje naveo da je pokušavao objasniti da je on sporni stan kupio, ali ga je tuženik napao, oborio na pod, razbio mu naočale te mu zaprijetio da će ga ubiti. Priznao je tužitelj da je glede toga stana mjesec dana prije ovog događaja saznao da je vlasnik tuženik, te je naglasio da kada je kupovao stan od agentice PU da nije tražio dokumentaciju niti pisani ugovor jer da je ona rekla da će u kratkom roku srediti dokumentaciju. U stanu da je živio otprilike dvije godine. Kasnije da je saznao da je agentica PU osuđena od strane Općinskog suda u Splitu. Tužitelj je također ustvrdio da mu je tuženik prijetio u više navrata.

9.2. Saslušani tuženik ĆU kazao je u svom iskazu da nikada nije fizički nasrnuo i ozlijedio tužitelja. Jedino što je od njega tražio i pri čemu je može bitno povisio glas je bilo kad je od njega tražio da iseli iz stana u kojem je bio bespravno. Objasnio je da je u pozadini ove priče situacija u kojoj je agentica za promet nekretninama PU od njega na prevaru uzela ključ navodeći da će ga ona prodati. Kasnije da je tvrdila da ga nije uspjela prodati i da predlaže sklapanje ugovora o najmu. Očito je da je PU uselila tužitelja i njegovu djevojku te njihovog psa u njegov stan (tuženikov), a da mu za to nisu plaćali ni lipe. Izrazio je žaljenje što mu se zbog ove nesretne situacije dogodilo da je ostao bez oružja, a pasionirani je zaljubljenik u lov. Upozorio je prilikom davanja svoga iskaza sud na činjenicu svoje fizičke konstitucije ( oku je bilo vidljivo da je tuženik korpulentni, snažni i visoki muškarac, očito u dobroj kondiciji) i što bi sad tužiteljem bilo da je kojem slučajem fizički nasrnuo, a što tvrdi da nije. Kada je saslušavan tužitelj sudu je "upalo u oko" da je tužitelj doista osoba puno sitnije građe nego li je tuženik.

9.3. Iz navedenih utvrđenja do kojih je sud došao nakon što je saslušao stranke postalo je jasno da je teško za vjerovati da je među strankama bilo fizičkog sukoba bez većih posljedica. To obzirom na fizičke predispozicije stranaka. Međutim, predmet ovog postupka nije bilo fizičko sukobljavanje stranaka kao posljedice već strah kojeg je zbog prijetnji kojemu je tuženik uputio kritične prigode osjećao tužitelj.

10. Iz navedenih razloga pozvan je na davanje nalaza i mišljenja sudski vještak psihijatar ŽU koji je kazao da je zbog posljedica događaja od 5. travnja 2013. tužitelj pregledan na HKP KBC Split gdje je dijagnostičko terapijski zbrinut. U daljnjem nastavku liječenja tužitelj da je u nekoliko navrata bio ambulantno psihijatrijski pregledan te su mu postavljene dijagnoze akutnog stresa, anksioznog poremećaja, posttraumatske geneze te je zbog opisanih simptoma tjeskobe, napetosti i teškoća usnivanja istome preporučeno da koristi lijekove iz klase antidepresiva, anksiolitika i hipnotika. Stoga je vještak zaključio da je tužitelj trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, umjerenog intenziteta u trajanju od 48 sati, i sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od 5 mjeseci. Trajnih povreda duševnog integriteta nije bilo.

11. Slijedom svega naprijed navedenog ovaj sud smatra da je tužitelju za pretrpljeni strah kao jedan od kriterija naknade neimovinske štete i obzirom na okolnosti događaja valjalo dosuditi pravičnu naknadu u visini od 500,00 €. Pri navedenom je sud imao u vidu Orijentacijske kriterije kod dosude naknade štete, a koje je donio Građanski odjel Vrhovnog suda RH. Prema stavu recentne sudske prakse te zaključaka upravo navedenog tijela Vrhovnog suda RH pravična novčana naknada za pretrpljeni strah dosuđuje se ako okolnosti slučaja, a osobito trajanje i jačina straha to opravdavaju. Kao što je to iz nalaza i mišljenje vještaka psihijatra ŽU vidljivo tužitelj uopće nije trpio primarni strah već sekundarni koji također nije trajao dugo, pogotovo ne u intenzivnom odnosno jakom trajanju. Sekundarni strah prepisuje se strahu i bojazni za ishod liječenja. Očito je da je tužitelj u turbulentnom vremenu u kojem se zbio između ostalog i ovaj događaj imao silnih problema zbog kojih je doista mogao osjećati strah. Kao prvo, naveo je da je PU dao čak 90.000,00 € za kupnju stana za kojeg je nakon dvije godine stanovanja u istom saznao da nije niti njegov niti PU. Doživio je neugodno iskustvo sa tuženikom koje je rezultiralo dužim kaznenim postupkom. Sve to su strahovi koji su se kod tužitelja sigurno ispremiješali zajedno sa strahom kojeg je osjetio kada se susreo sa tuženikom koji je puno fizički superiorniji u odnosu na njega, a znao je da mu stan mora predati. Ipak taj strah kojeg je tužitelj osjetio u odnosu na tuženika nije bio toliko jak jer se iz tuženikovog stana tužitelj iselio tek mjesec dana nakon ovog događaja. Zbog svih tih okolnosti sud smatra da je primjereno tužitelju dosuditi na ime naknade neimovinske štete iznos od 500,00 € i to zajedno sa kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate. To su ujedno i razlozi zbog koji je više zatraženi iznos naknade neimovinske štete tužitelj sa zahtjevom odbijen.

12. Tužitelj je odbijen i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška prouzročenog ovom parnicom od strane tuženika i to zato što je tek u neznatnom dijelu od svega 3,49 % ( tužbom je tužitelj zatražio isplatu štete u visini od 14.334,06 €, a sud mu je dosudio 500,00 €).

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 i 158 ZPP-a dok je visina određena pozivom na Tbr.7 i Tbr.9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, nadalje u tekstu: OT). Tuženiku je parnični trošak dosuđen već iz samog razloga što je tužitelj konačnim preciziranjem zahtjeva na iznos od 4.645,29 € povukao svoj zahtjev za iznos od 9.688,77 € na što tuženik nije dao svoj pristanak. Sukladno popisu parničnog troška kojeg je tuženik prezentirao podneskom od 9. siječnja 2025. tuženiku su priznati troškovi za sljedeće poduzete radnje: sastav odgovora na tužbu te pristupi i zastupanja na ročištima od 16. travnja, 10. rujna, 11. listopada i 17. prosinca 2024. – svaka radnja po 100 bodova te za pristup dvama ročištima odgođenim bez raspravljanja 24. lipnja i 14. studenog 2024. – svaka radnja po 25 bodova. Ukupan zbir bodova pomnožen je iznosom od 2,00 € te je tako dobiven iznos od 1.100,00 €. Taj iznos troška uvećan je za trošak 25% PDV ili iznos od 275,00 €. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos parničnog troška od 1.375,00 € koliko će po osnovi prouzročenog parničnog troška tužitelj morati platiti tuženiku.

13.1. Na iznos parničnog troška tuženiku su priznate i zakonske zatezne kamate, koje mu, prema odredbi čl.30 st.2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripadaju od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

14. Radi svega naprijed iznesenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 14. veljače 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave iste, u tri primjerka

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis