REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-5623/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Svea Ekonomi d.o.o. iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB 17863542417, zastupanog po Vlatki Nadramiji, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice CGK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po Silviji Kirin Palčić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 10. veljače 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Vlatke Nadramija i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Vladimira Rađenovića, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 14. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi od 30.9.2021. godine, Ovrv-1613/2021, javnog bilježnika Marine Babić u dijelu kojim se nalaže tuženoj CGK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju Svea Ekonomi d.o.o. iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB 17863542417 iznos od 7.500,03 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 2.992,45 EUR teče od 14.9.2021. pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi od 30.9.2021. godine, Ovrv- 1613/2021, javnog bilježnika Marine Babić u dijelu za iznos od 462,36 EUR te se utvrđuje da je za navedeni iznos tužba povučena.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.751,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 14.09.2021. godine podnio ovršni prijedlog u kojem navodi da mu tužena duguje 59.992,66 kn na ime duga po tekućem računu kod Zagrebačke banke d.d. koji je tužitelj od navedene banke stekao ugovorom o cesiji, nakon čega je temeljem čl. 37 Ovršnog zakona doneseno Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 1613/21 od 30.09.2021. godine.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tužena je izjavila pravovremeni prigovor u kojem navodi da ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja jer je Zagrebačka banka d.d. predmetno potraživanje ustupila u korist APS Delta d.o.o., a ne u korist tužitelja. Osporava osnov i visinu tražbine dostavljajući potvrde o plaćanju predmetnog duga te ističe prigovor zastare, slijedom čega je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u smislu čl. 54 st. 2 Ovršnog zakona, te je određeno da će se postupak provesti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. U svom konačno postavljenom zahtjevu iz podneska od 05.12.2023. tužitelj konačno potražuje iznos od 7.500,03 EUR od čega 2.992,45 otpada na glavnicu, na koju traži zatezne kamate od 14.09.2021. pa do isplate, dok se preostali iznos od 4.507,58 EUR odnosi na zakonske zatezne kamate obračunate do 13.09.2021.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (list 8), pregled uplata (list 22-28), dopis od 24.7.2017. (list 37), pregled transakcija (list 39), trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 9.10.2017. (list 196, izvornik na listu 330), Ugovor o tekućem računu (list 229), nalaz i mišljenje vještaka Maria Tkaleca (list 401) te je izvršen uvid u ovosudne spise Ovrv-24371/04 i Ovr-4513/17 i svu dokumentaciju koja istima prileži.

5. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim do visine kao u toč. I. izreke.

6. Među strankama je nesporno da je između tužene i Zagrebačke banke d.d. postojao ugovorni odnos temeljem ugovora o tekućem računu broj 3215025679, a tužena nije osporavala niti to da je zbog duga po predmetnom tekućem računu vođen postupak ovrhe, tijekom kojeg je tužena izvršila i više uplata. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, visina zahtjeva kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare.

7. U pogledu aktivne legitimacije tužitelja ističe se da je sud izvršio uvid u izvornik Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina koji je Zagrebačka banka d.d. kao kreditna institucija zaključila sa APS Delta d.o.o. i Svea Ekonomi d.o.o., a predmet ugovora je potraživanje s osnove tekućeg računa broj 3215025679 dužnice CGK. Istim ugovorom Zagrebačka banka je navedeni plasman neopozivo i bezuvjetno ustupila APS Delta, dok je APS Delta, prihvaćajući ustup i prijenos, istu tražbinu neopozivo i bezuvjetno prenijela na tužitelja Svea Ekonomi d.o.o. Iz predmetnog ugovora proizlazi da Svea Ekonomi d.o.o. ima pravo stupiti i preuzeti sve postupke vezane za prenesene plasmane.

8. Odredbom čl. 80. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO) propisana je mogućnost da vjerovnik ugovorom sklopljenim s trećim prenese na ovoga svoju tražbinu, a prema čl. 81. istog Zakona s tražbinom prelaze na primatelja i sporedna prava, za što nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupu.

9. Slijedom navedenog tužitelj ima pravo na pokretanje postupka radi naplate predmetne cesijom stečene tražbine bez obzira na to što nije bio izravna stranka ugovornog odnosa s tuženom, pa se prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje u cijelosti neosnovanim.

10. Što se tiče istaknutog prigovora zastare valja istaknuti da je odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a za ocjenu početka tijeka zastarnog roka relevantan je dan dospijeća tražbine, a navedeno je 08.09.2004. kada je sačinjen prvi ovjerovljeni izvadak iz poslovnih knjiga te je od strane Zagrebačke banke d.d. pokrenuta prva ovrha (list 3 spisa Ovrv-24371/04).

11. Tužitelj u ovom postupku tvrdi da je zastara prekinuta pokretanjem ovrhe protiv tužene, koji ovršni postupak je pokrenuo njegov pravni prednik Zagrebačka banka d.d. te je bio u tijeku kod ovoga suda pod poslovnim brojem Ovrv-24371/04, odnosno potom Ovr-4513/17.

12. Članak 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a). Člankom 245. stavak 3. istog zakona propisano je da kad je prekid nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način. Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja, a zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta (članak 245. stavak 5. i 6. ZOO-a).

13. Dakle, u ovom slučaju došlo je do prekida zastare pokretanjem ovršnog postupaka, nakon čega je valjalo utvrditi da li je i kada zastara počela iznova teći.

14. Zastara, primjenom članka 245. stavak 3. i 5. ZOO-a, počinje iznova teći od dana kada je okončan ovršni postupak. Trenutak okončanja okončanja utvrđuje se primjenom odredbi Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03. i 194/03.), a člankom 68. OZ-a propisano je da se postupak ovrhe smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

15. Sud je izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda Ovrv-24371/04 iz kojeg proizlazi da je ovrhovoditelj Zagrebačka banka d.d. dana 13.10.2004. podnio ovršni prijedlog protiv tužene, radi naplate duga na ime minusa po tekućem računu broj 3215025679 te je sud dana 10.11.2004. donio rješenje o ovrsi koje je postalo pravomoćno dna 03.02.2005., a ovrha je određena na pokretninama ovršenice. Nadalje, ovrhovoditelj Zagrebačka banka d.d. prijedlogom od 01.07.2008. zatražio je promjenu sredstava i predmeta ovrhe, na način da se provede ovrha na nekretninama, te je u tom smislu sud donio rješenje o ovrsi 27.40.2011. koje je također postalo pravomoćno.

16.

Rješenjem suda od 28.04.2011. ovrha je obustavljena na pokretninama i računu ovršenice jer na istima nije bilo sredstava, a razdvojena je u odnosu na nekretnine zaključkom od 04.05.2017., te je formiran novi ovršni spis Ovr-4513/17. Zbog činjenice da na dva ročišta za prodaju nekretnina ovršenice nije prodana, sud je temeljem čl. 97. st. 4. Ovršnog zakona obustavio ovršni postupak na nekretnini CGK rješenjem suda od 06.05.2019. koje je postalo pravomoćno 14.06.2019.

17. Slijedom navedenog od 15.06.2019. petogodišnji zastarni rok, koji je bio prekinut ovršnim postupkom, tek je tada počeo ponovno teći, pri čemu se ističe da ovršni postupak nije obustavljen krivnjom ovrhovoditelja (prednika tužitelja Zagrebačke banke d.d.), već iz razloga koji ne leže na njemu, odnosno zbog nemogućnosti naplate. Dakle, od tada je za tužitelja počeo teći novi rok od 5 godina za ponovni pokušaj naplate svoje tražbine, što je kao novi vjerovnik i učinio dana 14.09.2021. kada je pokrenuo ovaj ovršni postupak. Iz navedenog proizlazi da tužitelju do pokretanja ovog ovršnog postupka 21.10.2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok, slijedom čega se istaknuti prigovor zastare ukazuje neosnovanim.

18. Pritom valja istaknuti i to da je tužena, kako to proizlazi iz vještačkog nalaza i mišljenja, a koju činjenicu ista nije osporavala, vršila u tijeku vođenja ovršnog postupka i određene uplate na ime duga, i to tijekom 2017. i 2018. godine, pri čemu je njezina zadnja uplata bila 03.04.2018.

19. Odredbom čl. 240 ZOO-a propisano je da se zastara prekida i kad dužnik prizna dug, što može učiniti izjavom vjerovniku (izravno tj. neposredno, usmeno ili pismeno), ali i na posredan način (konkludentno tj. kroz davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja i slično).

20. S obzirom na navedene odredbe, kao i cijeneći činjenicu da je tužena zadnje uplate (i to upravo tužitelju, a ne njegovom pravnom predniku!) izvršila 03.04.2018., to je osnovan navod tužitelja da je i time, dakle neovisno o vođenju ovršnog postupka, prekinuta zastara, a novi petogodišnji zastarni rok računajući od posljednje uplate pa do ove tužbe još nije protekao.

21. Nadalje, odredbom čl. 233. st. 2 ZOO-a propisano je da povremene tražbine koje proistječu iz sudskih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta, i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, što je tri godine (čl. 226. ZOO-a).

22. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i visine zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mariu Tkalecu sa zadatkom utvrditi stanje duga po tekućem računu 3215025679 kod Zagrebačke banke d.d. i to na dan izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja 13.9.2021. Vještak je u izradi nalaza uzeo u obzir čitav promet po predmetnom tekućem računu kao i sve uplate izvršene od strane tužene te je izvršio obračun zateznih kamata do dana izrade izvoda iz poslovnih knjiga. Iz nalaza proizlazi da je na dan 13.9.2021. ukupno nepodmiren iznos od 7.500,04 EUR od čega 2.992,45 EUR otpada na ime glavnice, dok 4.507,58 EUR otpada na ime zateznih kamata obračunatih do 13.9.2021.

23. Tako izrađenom nalazu i mišljenje stranke nisu prigovarale, a sud ga je prihvatio kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu s pravilima struke te financijske znanosti.

24. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja sud nalazi vještačenjem dokazanim da od ukupnog iznosa duga tužene po osnovi nedopuštenog prekoračenja tekućeg računa iznos od 2.992,45 EUR otpada na ime glavnice, dok 4.507,58 EUR otpada na ime zateznih kamata obračunatih do 13.9.2021.

25. S obzirom da za glavnicu nije nastupila zastara, kako je to ranije obrazloženo, ovaj sud smatra da niti za iznos utuženih zateznih kamata nije osnovan prigovor zastare, za što se tužena poziva na odredbu čl. 233. st. 2. ZOO-a prema kojoj zatezne kamate zastarijevaju u roku od tri godine. Naime, pravo na zatezne kamate utvrđene su ranijim rješenjima o ovrsi (citiranim u ovoj presudi), pa je za iste, kao i za glavnicu, zastara počela ponovno teći od pravomoćnosti rješenja o obustavi ovrhe u predmetu Ovr-1528/17, što je bilo dana 14.6.2019., što znači da niti trogodišnji zastarni rok nije protekao do podnošenja prijedloga za ovrhu u ovom predmetu.

26. Slijedom navedenog valjalo je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi, dok je isti ukinut za iznos od 462,36 EUR, za koji je tužitelj tužbu povukao, s obzirom da ga konačno postavljenim zahtjevom više nije tražio, već je zahtjev uskladio s vještačkim nalazom.

27. Sud u odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. Naime, prema Zaključku broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda RH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017. pod točkom 3.1. navedeno je: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, i to zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude" (objavljeno na mrežnoj stranici VSRH Su-IV-204/17).

28. Temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a, tužitelju zastupanom po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav podnesaka od 19.11.2021. i 6.12.2023. (tbr. 8/1) po 100 bodova i zastupanje na ročištima 9.11.2022. i 10.2.2025. (tbr. 9/1) po 100 bodova, ukupno 400 bodova odnosno 800,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 200,00 EUR, trošak po rješenju o ovrsi u iznosu od 227,28 EUR i trošak vještačenja od 398,18 EUR kao i sudska pristojba na presudu od 126,08 EUR, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 1.751,54 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155. ZPP-a.

29. Na tako utvrđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza tuženika na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne isprave, sve u smislu čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona.

U Zagrebu 14. veljače 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu od 126,08 EUR 2. tuženoj po punomoćniku