REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1707/2019-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda mr.sc. Ani Nagy, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju odvjetnici iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 17. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 14. veljače 2025.

p r e s u d i o j e:

I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženik Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, svotu od 4.001,39 eur/30.148,48 kn[1] , uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 15.05.2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st.2 i 8. ZOO-a sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, u iznosu od 3.349,29 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 14. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28. kolovoza 2019. godine podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 30.148,47 kn. U tužbi i tijekom postupka navodi da je osiguranica tužitelja JF stradala u prometnoj nezgodi dana 30. travnja 2004., kao suvozač na motoru kojeg je vozio PF. Nesreću je skrivio ĆF koji je upravljao osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], koje je vozilo u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika po polici broj [broj police]. Za uzrokovanje predmetne nesreće ĆF je pravomoćno proglašen krvim pred Općinskim sudom u Zaprešiću, u predmetu broj K-22/2006. Slijednici PF vodili su postupak naknade štete prouzrokovane navedenim štetnim događajem protiv ovdje tuženika pred Općinskim sudom u Zaprešiću u predmetu broj P-1171/10 u kojem je donesena presuda kojom je utvrđena odgovornost ovdje tuženika, a koja presuda je i pravomoćno okončana presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1510/11. Osiguranici tužitelja JF priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad rješenjem broj 542982 od 03.03.2009. zbog ozljede izvan rada (predmetna prometna nesreća). Tužitelj je protiv tuženika vodio sporove pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, radi naknade štete, nastale isplatom invalidske mirovine za razdoblja do 31.10.2006. pod brojevima P-359/18 i P-1103/2016. Isplatom navedene mirovine tužitelj trpi daljnju štetu. Tužitelj je u razdoblju od 01.11.2016. do 31.03.2019. isplatio 40.197,96 kn. S obzirom da je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1510/11 od 23.05.2012. povodom istog štetnog događaja koji je predmet i u ovom sporu te s istom činjeničnom osnovom utvrđeno kako je vozač motocikla PF suodgovoran za izazivanje prometne nesreće u omjeru od 25% tužitelj je uskladio svoje potraživanje s navedenim te potražuje iznos od 30.148,47 kn. Tuženik je pozvan da predmetnu štetu podmirio u mirnom postupku, no isti je navedeno odbio. S obzirom da je odštetni zahtjev zaprimljen dana 29.04.2019., tužitelj potražuje kamate počevši od 15.05.2019. sukladno čl. 165. ZOMO. Tuženik stoga, pozivajući se na odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju od tuženika potražuje isplatu iznosa od 30.148,47 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 15.05.2019. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se pred ovim sudom među istim strankama vodi predmet pod poslovnim brojem P-1103/2016, na koji predmet predlaže spojiti ovaj predmet, s čime u vezi ističe prigovor iscrpljenosti svote osiguranja. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, međutim osporava odgovornost, uzročno- posljedičnu vezu između predmetne prometne nesreće i činjenice umirovljenja osiguranice tužitelja, osporava visinu štete, ističe prigovor iscrpljenosti svote osiguranja kao i prigovor zastare, odnosno prekluzije samog prava tužitelja. Navodi kako ne priznaje omjer suodgovornosti od 25% te ističe kako se u odnosu na isto ne radi o presuđenoj stvari. Ističe kako je osiguranica tužitelja doprinijela nastanku štetnog događaja zbog nekorištenja zaštitne kacige tijekom voženje te iz razloga jer je pristala na vožnju s vozačem motocikla PF koji nije imao položen vozački ispit A kategorije. Također navodi kako mjerodavni propis za odluku suda u ovoj pravnoj stvari predstavlja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze čitanjem svih spisu priležećih isprava. Nadalje je izveden dokaz kombiniranim prometno – sudsko medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Nevenu Erešu i prof. dr. sc. EF (list 153-155, 157-160 spisa). Također je izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (list 185-191 spisa) te je vještak mr.sc. Zrinko Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. saslušan na ročištu dana 09.11.2023. (list 245- 246 spisa) u odnosu na prigovore stranaka na njegov pisano sačinjen nalaz i mišljenje. Nadalje je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada dr. Veroniki Laušin (list 258-261 spisa).

4. Cijeneći sve provedene dokaze u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa od 4.001,39 EUR/30.148,47 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kojeg tužitelj potražuje na ime naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguranici JF u razdoblju od 01.11.2016. do 31.03.2019., a uslijed umirovljenja do kojeg je došlo radi ozljeda koje je ista zadobila u opisanoj prometnoj nezgodi.

6. U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

U tom smislu za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanaka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

7. Odredbom čl. 27. ZOOP-a je propisano: “(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskoga ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

8. Shodno navedenom, prema shvaćanju ovog suda (tako i VSRH, Rev – 12/2022- 2 od 15. siječnja 2022), u smislu odredbe čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

9. U konkretnom slučaju osiguranici tužitelja JF je radi ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju priznata invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ručevića razvidno je da su iznosi mirovina isplaćeni osiguranici tuženika JF u utuženom razdoblju od 01.11.2016. do 31.03.2019., a kako su isti brojčano iskazani u stupcu „b“ nalaza i mišljenja vještaka (tablica na listu 189-191 spisa), niži od pretpostavljenih iznosa invalidske mirovine koja bi bila isplaćivana za slučaj da se radi o invalidskoj mirovini radi ozlijede na radu koji su iznosi brojčano iskazani u stupcu „c“ nalaza i mišljenja, radi čega razlika navedenih iznosa predstavlja negativan broj, odnosno radi čega ne postoji razlika između predmetnih svota isplaćenih invalidskih mirovina radi ozljede izvan rada i iznosa pretpostavljene invalidske mirovine koja bi se isplaćivala u slučaju da je umirovljenje (100% - stopostotno) uzrokovano ozljedom na radu. Ovdje valja nadodati kako je vještak Ručević matematički ispravno utvrdio sve relevantne podatke potrebne ovom sudu radi utvrđivanja spornih činjenica vezano uz visinu stvarne štete sukladno gore citiranoj odredbi čl. 27. ZOOP-a, dakle utvrdio je točne iznose isplaćenih invalidskih mirovina radi ozljede izvan rada koji su u konkretnom slučaju isplaćeni osiguranici tužitelja, te je isto tako utvrdio iznose pretpostavljene invalidske mirovine koja bi se osiguranici tužitelja isplaćivala da je umirovljenje bilo, u omjeru od 100%, uzrokovano ozljedom na radu. Budući primjena citirane zakonske odredbe iz čl. 27. ZOOP-a na tako utvrđene podatke predstavlja pravno pitanje, ovaj sud nije posebno cijenio dio mišljenja vještaka Ručevića, u kojem je isti računski iskazao razliku između iznosa pretpostavljenih invalidskih mirovina za slučaj ozljede na radu i iznosa isplaćenih invalidskih mirovina zbog ozljede izvan rada, a ne razliku između iznosa isplaćenih invalidskih mirovina zbog ozljede izvan rada i iznosa pretpostavljenih invalidskih mirovina za slučaj ozljede na radu, a koji izračun predstavlja jednostavnu matematičku operaciju koju može izvršiti (i) i sud samostalno.

Slijedom navedenog, budući u konkretnom slučaju ne postoji razlika između iznosa mirovine koji se u konkretnom slučaju isplaćuju osiguranici tužitelja i iznosa koji bi osiguranici tužitelja bili isplaćivani kada bi razlog umirovljenja bila ozljeda na radu, to u tom smislu prema utvrđenju ovog suda ne postoji stvarna šteta, u smislu gore citirane odredbe čl. 27. ZOOP-a, slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

10. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je stoga njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka ocijenjen neosnovanim te je kao takav odbijen. Budući je tuženik uspio u sporu, istom je temeljem odredbe čl. 154. st.1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, priznat trošak:

- sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife),

- sastava obrazloženih podnesaka od 10.10.2019., 15.10.2021. i 06.12.2022. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife),

- sastava podnesaka od 29.10.2020. i 20.01.2021. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife)

- zastupanja na ročištima 30.11.2020., 09.11.2023. i 17.01.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife) te

- zastupanja na ročištu 05.10.2023. u visini od 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), dakle ukupno 775 bodova, što obzirom na vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife iznosi 1.550,00 eur, a što uvećano za pdv od 25% iznosi 1.937,50 eur.

Nadalje je tuženiku dosuđen trošak kombiniranog prometno-sudsko medicinskog vještačenja od 663,62 eur (398,17 eur + 265,45 eur), trošak medicinskog vještačenja od 350,00 eur te trošak financijskog vještačenja od 398,17 eur, slijedom čega mu je ukupno dosuđen trošak u iznosu od 3.349,29 eur.

Tuženiku pripadaju i zatezne kamate na troškove postupka od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st.3 ZPP po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

U Zagrebu 14. veljače 2025.

SUDAC:

mr.sc. Ana Nagy

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona (čl. 467. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po pun.