Poslovni broj: Usž-3619/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N JE

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica LE iz [adresa] i ĐE iz [adresa], obje zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1a, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-405/2024 od 28. lipnja 2024. na sjednici vijeća održanoj dana 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda i rješenje pod točkom II. izreke Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-405/2024 od 28. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba izjavljena protiv točke I. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-405/2024 od 28. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim su tužiteljice tražile poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/23-02/1057, urbroj: 443-02-03-12-01-24-8 od 2. siječnja 2024., kojim je naređeno tužiteljicama kao investitorima uklanjanje prizemne armirano betonske građevine nepravilnog tlocrtnog oblika, maksimalnih tlocrtnih gabarita cca 7,43 m x 6,30 m, maksimalne visine cca 3,25 m, namjene gustirna i ostava, izgrađena bez građevinske dozvole u građevinskom području naselja na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sjeverno od stambene građevine izgrađene na kč. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pod uvjetima i u rokovima određenim tim rješenjem.

2. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog tužiteljica za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe. Točkom II. izreke rješenja odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljica za naknadu troškova upravnog spora.

3. Protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda tužiteljice su podnijele žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatraju da je došlo do povreda pravila postupka povredom načela saslušanja stranaka. Prvostupanjski sud je morao omogućiti svakoj strani sukladno načelu jednakosti oružja da iznese svoje argumente u uvjetima koji je ne stavljaju u položaj očite neravnopravnosti u odnosu na protivnu stranu. Smatraju da je do povrede došlo zbog odbijanja provođenja predloženih dokaza i to osnovnog i nužnog kao što je provođenje građevinskog vještačenja i saslušanja tužiteljica čime im nije omogućeno pravo na kontradiktornost postupanja. Pozivaju se na članak 29. stavak 1. Ustava RH, odluke Ustavnog suda u slučajevima u kojima je Ustavni sud rekao da se radi o ekscesivnom formalizmu, a tužiteljice smatraju da je tumačenje prvostupanjskog suda u odnosu na jedno zemljišnoknjižno tijelo pogrešno te da je prvostupanjski sud trebao primijeniti Zakon o vlasništvu a ne Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Predlažu da Sud uvaži žalbu uz naknade troškova sastava iste.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra iste neosnovane i predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba protiv presude i točke II. izreke rješenja nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude i točke II. izreke rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da su osporena presuda i točka II. rješenja pravilne i zakonite kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.

7. Prije svega, Sud nalazi neosnovanim prigovore postupovne naravi, usmjerene na neprovođenje predloženih dokaza i nedostatno obrazloženje presude, jer je prema podacima spisa predmeta, prvostupanjski sud tijekom spora pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), kojima je uređeno procesno postupanje suda u upravnom sporu. Ovo iz razloga jer sud u smislu odredbe članka 33. stavak 3. navedenog Zakona nije vezan prijedlozima stranaka u pogledu činjenica koje treba utvrditi niti dokaza kojima se one mogu utvrditi, međutim dužan je u obrazloženju presude u smislu članka 60. stavak 4. istog Zakona izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez provođenja predloženih dokaza (točka 5. obrazloženja) obzirom na utvrđeno činjenično stanje u postupku i upravnom sporu. I Ustavni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka, npr. broj U-III-5161/2022 od 13. prosinca 2023., iskazao da zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebalo ocijeniti dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima. Članak 29. Ustava nameće sudovima obvezu ispitati podneske, tvrdnje i dokaze koje su stranke iznijele u sudskim postupcima. Međutim, ni članak 29. Ustava ni članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 13/17.) ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Prema mišljenju ovoga Suda, u postupku pred prvostupanjskim sudom ništa ne ukazuje da je tužiteljicama uskraćena mogućnost da izlože činjenice ili iznesu dokaze. Naime, suprotno žalbenim navodima, iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljicama omogućeno sudjelovanje u postupku u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima, između ostalog i održavanjem glavne rasprave dana 20. lipnja 2024. održane u nazočnosti njihovog punomoćnika. Dakle, prvostupanjski sud u svakom konkretnom slučaju procjenjuje je li činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno u postupku donošenja osporene odluke, odnosno je li tužbenim navodima odluka uspješno osporena do te mjere koja bi zahtijevala izvođenje dokaza pred prvostupanjskim sudom, pri čemu mora imati na umu i načelo učinkovitosti upravnog spora propisano odredbom članka 8. istog Zakona.

8. Nadalje, Sud ističe da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio jer je u osporenoj presudi naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

9. Osnovano je prvostupanjski sud potvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom odredbe članka 113. stavak 1. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18., 117/21. i 67/23.), a u vezi odredbi članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) i članka 4. stavak 1. točke 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine, broj 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20. i 74/22., dalje u tekstu: Pravilnik), kao mjerodavnih materijalnopravnih propisa u predmetnoj upravnoj stvari, budući je u postupku nedvojbeno utvrđeno, a što je razvidno i iz zapisnika o inspekcijskom pregledu od 4. listopada 2023., fotozapisa, izvoda iz katastarskog plana, skice tlocrta i presjeka građevine, izvoda iz prostornoplanske dokumentacije te geodetskog elaborata, da se u konkretnom slučaju radi o gradnji u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 11. Zakona o gradnji za koju tužiteljice nisu ishodile dozvolu nadležnog tijela za gradnju. U konkretnom slučaju se ne radi o gradnji u smislu naprijed navedene odredbe Pravilnika kojom je izričito propisano koje pomoćne građevine se mogu graditi bez građevinske dozvole u skladu sa glavnim projektom na građevnoj čestici postojeće zgrade kako je predviđeno i mjerodavnim prostornim planom, a predmetna građevina nije izvedena na čestici postojeće građevine.

10. Imajući u vidu ovako neprijeporno utvrđeno činjenično stanje osnovano je prvostupanjski sud u upravnom sporu pokrenutom po tužbi tužiteljica radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika, zaključio da je tuženik pravilno primijenio za ovaj postupak mjerodavne zakonske odredbe, kada je utvrdio da se radi o bespravno izvedenoj građevini, a ne o jednostavnoj građevini u smislu Pravilnika za koju je dovoljno ishoditi glavni projekt. Iako obzirom na utvrđeno činjenično stanje za predmetnu stvar nije pravno odlučno, Sud napominje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da sve i da je građevina izvedena na čestici postojeće zgrade se ne bi mogao prihvatiti glavni projekt na koji se pozivaju tužiteljice obzirom da gradnja nije izvedena niti sukladno tom glavnom projektu. Kako su u postupku pravno relevantne činjenice nedvojbeno pravilno utvrđene, to je osnovano prvostupanjski sud odbio provođenje dokaznih prijedloga očevidom na licu mjesta uz građevinsko vještačenje kao suvišne, a niti bi se pravno relevantne činjenice za predmetnu upravnu stvar mogle utvrditi provođenjem dokaza saslušanjem tužiteljica kao stranaka. Ovo stoga jer kao što je već naprijed rečeno, tužiteljice nisu ishodile dozvolu za gradnju, niti je gradnja izvedena na čestici postojeće zgrade u skladu sa glavnim projektom.

11. U odnosu na rješenje nadležnog tijela za katastar od 27. prosinca 2024., koje su tužiteljice dostavile naknadno podneskom od 10. siječnja 2025., Sud ističe da se sukladno odredbi članka 69. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice. Osim toga, kako je već naprijed navedeno, predmetom ovoga postupka je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, a u trenutku donošenja toga rješenja činjenica na koju se ukazuje tim podneskom nije postojala, a gradnja nije izvedena sukladno glavnom projektu.

12. Kako tužiteljice žalbenim navodima nisu dovele u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužiteljice pravilnost osporene odluke pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.

13. Kako tužiteljice nisu uspjele u upravnom sporu, to je u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima osnovano prvostupanjski sud odbio njihov zahtjev za naknadu troškova nastalih u upravnom sporu.

14. Nastavno, kako tužiteljice nisu uspjele sa žalbom, to u smislu iste zakonske odredbe nije osnovan niti njihov zahtjev za naknadu troškova sastava te žalbe.

15. Žalba protiv točke I. rješenja nije dopuštena.

16. Prema odredbi članka 67. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima protiv rješenja upravnog suda žalba se može podnijeti samo kada je to propisano tim zakonom. Odredbom članka 26. navedenog Zakona, koja se odnosi na odgodni učinak tužbe, nije propisano da je protiv rješenja kojim se odlučuje o odgodnom učinku tužbe dopuštena žalba.

17. Sukladno odredbi članka 72. ovaj Sud će rješenjem odbaciti nedopuštenu žalbu ako je to propustio učiniti prvostupanjski sud.

18. Slijedom svega navedenog, trebalo je primjenom odredbe članka 74. stavak 1. i članka 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude, dok je primjenom odredbe članka 72. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 14. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić