Pr-251/2023-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac u pravnoj stvari tužitelja DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ,zastupanog po pun. Jasminki Franić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Pomgrad gradnja d.o.o. Split, Bihacka2, OIB: 29450980861, zastupano po pun. LI, dipl. iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. studenog 2024. u nazočnosti pun. tužitelja Jasminke Franić, odvj. u Splitu i pun. tuženika LI, dipl. iur., objavljene dana 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime jednokratnog dodatka na plaću iznos od 238,90 eura i to za 2022. godinu, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća tj. 31. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 350,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 13. ožujka 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj djelatnik tuženika, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. rujna 2007. na radnom mjestu vozača teškog teretnog vozila. Navodi se da je odredbom čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo tuženik u obvezi isplaćivati tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje i to svake godine, s plaćom za mjesec u kojem koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, međutim, te da je tuženik postupao nezakonito te nije isplazio tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 238,90 eura/1.800,00 kn za 2022. godinu sukladno odredbi čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ( NN 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18 ). Ističe se da kako tuženik nije postupao po navedenoj odredbi Kolektivnog ugovora, te je tužitelju nezakonito umanjio plaću u visini jednokratnog dodatka na plaću od 238,900 eura/1.800,00 kn godišnje za 2022 godinu, a koje potraživanje tužitelja je dospjelo, da tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženika na isplatu na ime jednokratnog dodataka na plaću za 2022. godinu, isplatiti tužitelju iznos od 238,90 eura/1.800,00 kn s pripadajućim kamatama koja teče od dospijeća pa do isplate i troškovima postupka s pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 30. ožujka 2023. tuženik prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da se na tuženika ne primjenjuje Kolektivni ugovor za graditeljstvo, premda da je u Sudskom registru za tuženika, medu ostalim djelatnostima, navedena i djelatnost građenja, već da se tuženik pretežno bavi rudarskom djelatnošću - vađenjem kamena za gradnju, a što da je vidljivo iz obavijesti o razvrstavanju poslovnog prema subjekta NKD-u 2007., prema kojoj da je tuženik registriran za rudarstvo i vađenje kamena, te da je razvrstan u područje B, skupina 081, vađenje kamena, pijeska i gline, razred 0811, vađenje ukrasnog kamena i kamena za gradnju, vapnenca, gipsa, krede i škriljevca, a što da znači da nije razvrstan u područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti, a u koju da bi bio razvrstan kad bi se na njega primjenjivao Kolektivni ugovor za graditeljstvo, a ne primjenjuje se. Opreza radi tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u pogledu osnova, tako i visine istog, zakonskim zateznim kamatama i parničnim troškovima, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova tuženiku.

3. U odnosu na navode tuženika, tužitelj ističe kako u situaciji kada poslodavac obavlja više djelatnosti koje spadaju u različita područja sukladno NKD/07 i za obavljanje tih drugih djelatnosti zapošljava radnike koji isključivo obavljaju poslove iz djelatnosti koje ne spadaju u onu djelatnost koju je poslodavac naveo kao primarnu, da je poslodavac je dužan primjenjivati KU kod kojih postoji proširena primjena na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu br.291/1 od 24. rujna 2007., potvrde HZMO-a od 8. rujna 2022., obavijesti Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. od 13. veljače 2008. Pregledom dostavljene sudske prakse.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

6. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

7. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu vozača teškog teretnog vozila. Također među strankama u ovom postupku nije sporno da tuženik kao trgovačko društvo koje je prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti razvrstan u djelatnost rudarska -vađenje kamena za gradnju, područje B, skupina 081, vađenje kamena, pijeska i gline, razred 0811, vađenje ukrasnog kamena i kamena za gradnju, vapnenca, gipsa, krede i škriljevca je u sudski registar upisano i za obavljanje djelatnosti građevinarstva, a koje po NKD-u spada u područje Fgrađevinarstvo. Nije sporno da je člankom 47. KU/15 određeno da radnik ima pravo na jednokratni dodatak u iznosu od 1.800,00 kn godišnje te da se isto isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu. Nesporno je i da je odlukom Ministra rada i mirovinskog sustava od 3. prosinca 2015. proširena primjena KU/15 na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj u djelatnosti građevinarstva, kao i činjenica da tuženik nije isplatio tužitelju jednokratni dodatak na plaću za 2022. budući tuženik tijekom trajanja postupka nije sudu dostavljao nikakav dokaz u vidu preslika uplatnice iz kojeg bi proizlazilo suprotno. Među strankama u ovom postupku je sporna činjenica pripada li tužitelja jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 238,90 eura/1.800,00 kn za 2022., odnosno da li se na tuženika primjenjuje čl. 47. KU za graditeljstvo.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu jednokratnog dodataka na plaću za 2022. u iznosu od 238,90 eura/1.800,00 kn, sve s pozivom na odredbe čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine", broj 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18; dalje KU/15), te Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14; dalje: ZR/14).

9. Prema odredbi čl. 2. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine broj 115/15, dalje: KU/15) , navedeni se kolektivni ugovor primjenjuje na sve fizičke ili pravne osobe (u daljnjem tekstu: poslodavac) koje obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instaljskih i završnih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti, a koje su upisane u sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom.

10. Temeljem odredbe čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo propisano je da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu.

11. Temeljem odredbe članka 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti („Narodne novine“ broj 98/94 – dalje: ZNKD) propisano je da se prema Nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave.

12. Temeljem odredbe članka 6. st. 1. ZNKD propisano je da se subjekti iz čl. 2. toga Zakona razvrstavaju u područja, potpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede Nacionalne klasifikacije prema djelatnostima što ih obavljaju. Ako subjekt iz čl. 2. toga Zakona obavlja više djelatnosti, razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežito bavi.

13. Naime, pravne osobe prilikom osnivanja i upisa u sudski registar, upisuju niz djelatnosti koje u naravi mogu, ali i ne moraju obavljati, a Državni zavod za statistiku daje prikaz djelatnosti koje pravne osobe u naravi obavljaju, sukladno čl. 2., 5. i 6. ZNKD-a. Prema obavijesti Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. tuženikova je djelatnost u skladu s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti klasificirana u razred 14110, kao djelatnost cestovnog prijevoza robe. Međutim, kako proizlazi i iz izvatka iz sudskog registra za tvrtku tuženika, tuženik ima kao upisanu djelatnost – predmet poslovanja i građenje, kojom djelatnošću se tuženik, osim prijevoza, u naravi i bavi.

14. Zajedničko tijelo za tumačenje Kolektivnog ugovora u 2008. dalo je tumačenje temeljem kojeg se Kolektivni ugovor za graditeljstvo odnosi i na poslodavca koji je upisao u sudski registar sve ili pojedine djelatnosti iz područja graditeljstva, te se smatra da iste obavlja, te su dužni primjenjivati kolektivne ugovore. Dakle, bitno je koje su djelatnosti upisane u sudski registar, jer se smatra da te djelatnosti i obavljaju, a što je i ovdje slučaj, jer tuženik, pored obavljanja cestovnog prijevoza, obavlja i djelatnost građenja, a i tužitelj upravo kod tuženika obavlja poslove vozača teškog teretnog vozila. Kako je tuženik upisan u sudski registar kao pravna osoba koja obavlja, pored cestovnog prijevoza, i djelatnost iz područja građenja, a što u naravi stvarno i obavlja, to se onda na tuženika odnose odredbe Kolektivnog ugovora za graditeljstvo te tužitelju pripada pravo na isplatu jednokratnog dodatka na plaću na temelju čl. 47. KUG/2015.

15. U navedenom smislu se na tuženika primjenjuje Odluka ministra nadležnog za rad od 3. prosinca 2015., jer je tom odlukom određena proširena primjena Kolektivnog ugovora za graditeljstvo na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj u djelatnosti građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007-NKD 2007.

16. Imajući u vidu odredbe gore navedenog Kolektivnog ugovora, tužitelj ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 238,90 eura/1.800,00 kn, a koji mu se trebao isplatiti za 2022., a tuženik mu ga nije isplatio, što je među strankama nije sporno.

17. Naime, za tuženikovu obvezu isplate tužitelju jednokratnog dodatka na plaću od 238,90 eura/1.800,00 kn nije odlučno što tuženik u svom KU ili svojim Pravilnicima o radu, nije odredio visinu jednokratnog dodataka na plaću. Odredbom čl. 51. Pravilnika o radu navedeno je da visinu jednokratnog dodatka na plaću određuje poslodavac u skladu s Kolektivnim ugovorom, a što upućuje na primjenu kolektivnih ugovora (čl. 47. KU/15 koji se primjenjuju na stranke temeljem Odluke o proširenju primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo od 20. svibnja 2015. /„Narodne novine“ broj 55/15/ i Odluke od 11. prosinca 2015. /„Narodne novine“ broj 134/15/ koje je donio ministar rada i mirovinskog sustava), dakle koji nisu nikada otkazani, a kojim je ugovoren jednokratni dodatak na plaću u iznosu od zatraženih 238,90 eura/1.800,00 kn za 2022.

18. Također je potrebno istaći kako se odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14. i 127/17., dalje ZR/14), a kod činjenice da je pravo na jednokratni dodatak uređeno i KU i Pravilnikom o radu, ali u različitoj visini, za radnika primjenjuje najpovoljnije pravo jer ni Zakonom o radu nije drugačije određeno.

19. Kako je odredbom čl. 47. st.2. KU/15 propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz st. 1. ovog članka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to iz ove odredbe ne proizlazi obveza tuženika da radniku mora jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 238.90 eura/1.800,00 kn isplatiti do 30. lipnja tekuće godine već da ga ne mora isplatiti prije toga dana. Citirane odredbe kolektivnih ugovora ne sadrže točne datume dospijeća utuženih tražbina, već je navedeno da se iste ne smiju isplatiti prije 30. lipnja tekuće godine.

20. Budući da prema odredbama KU-a isplata jednokratnog dodatka ne ovisi o činjenici korištenja godišnjeg odmora, iako je propisano da se jednokratni dodatak na plaću isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to je onda potraživanje jednokratnog dodatka za 2022. dospjelo krajem tekuće godine za 2022. godinu. S obzirom na to da tekuća godina traje sve od 31. prosinca to je tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju predmetno potraživanje do kraja godine u kojoj je ostvario pravo na isplatu te naknade.

21. Slijedom prednjeg, a kako iz citiranih odredbi važećih KU proizlazi da tužitelj ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 238,90 eura/1.800,00 kn, a koji mu se trebao isplatiti 2022. tužitelju je i dosuđen zatraženi iznos od 238,90 eura/1.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. prosinca tekuće godine pa do isplate, koje kamate mu pripadaju sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO), a kao u točki I izreke presude.

22. Obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku tuženik mu je sukladno odredbi članka 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br., 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa), VPS, te popisu parničnog troška, a uračunavajući vrijednost boda od 2,00 dužan naknaditi parnične troškove te tužitelja pripadaju kao opravdani trošak sastava tužbe u iznosu od 25 bodova; trošak sastava podnesaka od 24. travnja 2023., 05. lipnja 2024. i 23. rujna 2024. po 25 bodova, zastupanja na ročištu održana 24. rujna 2024., 27. studenog 2024. i za pristup na objavno ročište po 25 bodova, što ukupno iznosi 350,00 eura, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II. izreke ove presude.

Split, 14. veljače 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis