REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-98/2025-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, protiv ovršenika FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi ovrhe, bez održavanja ročišta, dana 14. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba ovršenika od dana 14. rujna 2023. izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ/12).

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 14. rujna 2023. za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje temeljem Izjave o suglasnosti za zapljenu broj: 5301085639 od dana 09. kolovoza 2007., ovjerene po javnom bilježniku Vladimiru Marčinku iz Zagreba dana 13. rujna 2007. pod brojem OV-15047/07.

III. Nalaže se ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR-a u roku od 8 dana .

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje temeljem Izjave o suglasnosti za zapljenu broj: 5301085639 od dana 09. kolovoza 2007., ovjerene po javnom bilježniku Vladimiru Marčinku iz Zagreba dana 13. rujna 2007. pod brojem OV-15047/07 iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ/12.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 14. rujna 2023. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, podredno prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 16. studenog 2022. na temelju Izjave o suglasnosti za zapljenu broj: 5301085639 od dana 09. kolovoza 2007., ovjerenoj po javnom bilježniku Vladimiru Marčinku iz Zagreba dana 13. rujna 2007. pod brojem OV-15047/07, zatražio od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kao isplatitelja mirovine ovršeniku, zapljenu dijela mirovine ovršenika i prijenos zaplijenjenog iznosa na račun ovrhovoditelja. Ovršenik ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja, navodi da je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost te je stoga ista bez učinka te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja ovršenik obrazlaže time što je gore navedenu Izjavu o suglasnosti za zapljenu dao Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., a ne ovrhovoditelju. Dakle, na navedenoj Izjavi o suglasnosti za zapljenu navedena je druga osoba, različita od ovrhovoditelja koji na temelju iste traži ovrhu mirovine ovršenika. Stoga ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim. Podredno, ovršenik predlaže sudu odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava budući provedbom ovrhe trpi teško nadoknadivu štetu koja je već nastala ustegom dijela mirovine.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je dana 19. rujna 2023. ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana, no isti se nije očitovao.

4. O prijedlogu ovršenika odlučeno je ovosudnim rješenjem poslovni broj Ovr- 2546/2023 od dana 05. listopada 2023. na način da je isti odbačen kao nedopušten. Protiv navedenog rješenja ovršenik je dana 24. listopada 2023. uložio žalbu, a koja žalba je prihvaćena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-2238/2023 od dana 23. prosinca 2024. te je ovosudno rješenje poslovni broj Ovr-2546/2023 od dana 05. listopada 2023. ukinuto i predmet je vraćen ovom sudu kao prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (ovaj postupak).

5. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj dana 16. studenog 2022. na temelju Izjave o suglasnosti za zapljenu broj: 5301085639 od dana 09. kolovoza 2007., ovjerenoj po javnom bilježniku Vladimiru Marčinku iz Zagreba dana 13. rujna 2007. pod brojem OV-15047/07, zatražio od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kao isplatitelja mirovine ovršeniku, zapljenu dijela mirovine ovršenika i prijenos zaplijenjenog iznosa na račun ovrhovoditelja.

6. Dakle, u ovoj pravnoj stvari radi se o zapljeni mirovine po pristanku dužnika koja se provodi izvansudski sukladno odredbi čl. 202. ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ/12).

7. U pogledu valjanosti i pravnih učinaka Izjave o suglasnosti za zapljenu primjenjuje se Ovršni zakon („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05, dalje: OZ/96) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka iste, a u pogledu postupovnih odredbi OZ/12 koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka dana 16. studenog 2022.

8. Ovršeniku u slučaju provođenja izvansudske ovrhe na plaći ili drugom stalnom novčanom primanju na temelju suglasnosti dužnika kojom se dopušta zapljena plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja treba omogućiti pravnu zaštitu te odredbu čl. 202. st. 2. OZ-a treba tumačiti u širem smislu na način da izvornom ovršeniku (potpisniku Izjave) ipak treba omogućiti pravo na podnošenja prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a sve u smislu Ustavom zajamčenog prava na pristup sudu (čl. 29. st. 1. Ustava RH) i odredbe čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 08/99, 14/02 i 01/06) kojim je zajamčeno pravo na pravično (pošteno) suđenje, koje obuhvaća pravo na sud i pravo na pristup sudu. Poštenost u tom smislu obuhvaća načelo jednakosti oružja i kontradiktornost postupka. Jednakost oružja podrazumijeva da svaka stranka u postupku ima jednaku mogućnost iznijeti svoj stav i da niti jedna od njih ne smije biti u bitno povoljnijem položaju u odnosu na svog protivnika. Među strankama u postupku mora se uspostaviti pravična ravnoteža, odnosno pravo na pošteni postupak.

9. Takav stav prihvaćen je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 14. lipnja 2024. (Su IV-184/2024) prema kojem odredbu čl. 202. st. 2. OZ-a treba tumačiti ekstenzivno u smislu da izvornom ovršeniku (potpisniku Izjave) treba omogućiti pravo na podnošenja prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, pozivajući se na pravo na pristup sudu (čl. 29. st. 1. Ustava RH i na čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu Ijudskih prava i temeljnih sloboda).

10. Odredbom čl. 178. st. 1. OZ/96 propisano je da dužnik može ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, u cijelosti ili djelomično, i da se isplate obavljaju izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz čl. 72. st. 1. OZ/96 te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi.

11. Stoga, budući Izjava o suglasnosti za zapljenu ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, a dužnik (ovršenik) mora imati mogućnost osporavanja pravilnosti i zakonitosti postupka prisilnog namirenja na temelju Izjave o suglasnosti za zapljenu, dužnik (ovršenik) u postupku iz članka 202. OZ/12 može pravilnost i zakonitost tog postupka osporavati korištenjem pravnih sredstava koja se mogu koristiti u svrhu osporavanja pravilnosti i zakonitosti pravomoćnog rješenja o ovrsi.

12. Izjava o suglasnosti za zapljenu ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, a protiv pravomoćnog rješenja o ovrsi jedini mogući pravni lijek je žalba nakon proteka roka.

13. S obzirom na navedeno, a i s obzirom na navode ovršenika sadržane u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sud je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sadržajno ocijenio kao žalbu.

14. Odredbom čl. 53. st. 1. OZ/12 određeno je zbog kojih razloga se može podnijeti žalba protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti (žalba nakon proteka roka) pa je tako propisano da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ/12 podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

15. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud sadržajno ocijenio kao žalbu, ovršenik navodi da je predmetna Izjava o suglasnosti za zapljenu izgubila svoju djelotvornost te je stoga ista bez učinka, a čime sadržajno iznosi razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ/12.

16. Obzirom se žalba nakon proteka roka sukladno odredbi čl. 53. st. 1. OZ/12 ne može podnijeti zbog tog žalbenog razloga (razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ/12), već samo zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ/12, valjalo je žalbu ovršenika izjavljenu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ/12 odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

17. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud sadržajno ocijenio kao žalbu, ovršenik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja, što sadržajno predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ/12 te prigovor zastare predmetnog potraživanja, što sadržajno predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ/12.

18. Obzirom ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ/12, na koje navode se ovrhovoditelj nije očitovao, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 55. st. 2. OZ/12), valjalo je temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ/12 odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

19. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

20. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ/12 propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ/12.

21. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ/12.

22. Navodi ovršenika izneseni u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sadržajno predstavljaju žalbu nakon proteka roka propisanu odredbom čl. 53. OZ/12, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ/12.

23. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ/12 – da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje – sud je stava kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.

24. Nastanak teško nadoknadive štete ovršenik obrazlaže time što mu se usteže dio mirovine. Međutim, takvi razlozi, ma kako bili otegotni za ovršenika, ne predstavljaju razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ/12 obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ/12, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

25. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

26. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

27. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

28. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

29. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ/12, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan te odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

30. Čl. 14. st. 5. OZ/12 propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio .

31. Temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), koji se primjenjuje u ovršnom postupku temeljem čl. 21. st. 1. OZ/12, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

32. Obzirom je ovršenik uspio u cijelosti sa svojom žalbom uloženom dana 24. listopada 2023. protiv ovosudnog rješenja poslovni broj Ovr-2546/2023 od dana 05. listopada 2023. budući je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-2238/2023 od dana 23. prosinca 2024. uvažena žalba ovršenika i ovosudno rješenje poslovni broj Ovr-2546/2023 od dana 05. listopada 2023. ukinuto je te je predmet vraćen ovom sudu kao prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (ovaj postupak), valjalo je ovršeniku priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 125 bodova, sukladno Tbr.

13. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 10. t. 4. Tarife, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 250,00 eura, a što uvećano za PDV (25%) u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 46. Tarife) sveukupno iznosi 312,50 eura.

33. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 14. st. 5. OZ/12 i čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ/12, valjalo je odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

34. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (kojeg je sud ocijenio kao žalbu) i prijedloga za odgodu ovrhe od dana 14. rujna 2023.

35. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovršnog postupka nije osnovan. 36. Obzirom ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom za odgodu ovrhe od dana 14. rujna 2023. obzirom je isti odbijen kao neosnovan, odnosno obzirom ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od dana 14. rujna 2023., kojeg je sud sadržajno ocijenio kao žalbu, iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ/12 obzirom je istu sud odbacio kao nedopuštenu, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, čime nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 5. OZ/12, stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

37. O trošku sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od dana 14. rujna 2023., kojeg je sud sadržajno ocijenio kao žalbu, iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ/12 odlučit će se u parničnom postupku na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr- 98/2025 od dana 14. veljače 2025.

U Zagrebu, 14. veljače 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ/12).

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. Ovršeniku po pun.

2. Ovrhovoditelju

3. Spis

Z/ kal.30 dana