REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1433/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Scripea d.o.o., OIB: 26033757733 sa sjedištem u [adresa], za stambenu zgradu [adresa], zastupanog po punomoćniku Gordanu Loliću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mira Boban i Gordan Lolić, odvjetnicima iz Splita, protiv tuženice ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Miljenki Klasić, odvjetnici iz Krapine, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj: Povrv-9/2023-7 od 17. srpnja 2024., 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice - i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj: Povrv-9/2023-7 od 17. srpnja 2024.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženice.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Održava se na snazi pod točkom 1. platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bartolek iz Zlatara, poslovni broj: Ovrv-7941/2022, UPP/OS-Ovrv- 794/2022 od 22. prosinca 2022., kojim je naloženo tuženici ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju Scripea d.o.o., OIB: 26033757733, sa sjedištem u [adresa], za stambenu zgradu [adresa], isplati iznos od 589,68 eura (slovima: petsto osamdeset devet eura i šezdeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 24,57 eura od 16. prosinca 2020.

- iznos od 24,57 eura od 16. siječnja 2021.

- iznos od 24,57 eura od 16. veljače 2021.

- iznos od 24,57 eura od 16. ožujka 2021.

- iznos od 24,57 eura od 16. travnja 2021.

- iznos od 24,57 eura od 16. svibnja 2021.

- iznos od 24,57 eura od 16. lipnja 2021.

- iznos od 24,57 eura od 16. srpnja 2021.

- iznos od 24,57 eura od 16. kolovoza 2021.

- iznos od 24,57 eura od 16. rujna 2021.

- iznos od 24,57 eura od 16. listopada 2021.

- iznos od 24,57 eura od 16. studenog 2021.

- iznos od 24,57 eura od 16. prosinca 2021.

- iznos od 24,57 eura od 16. siječnja 2022.

- iznos od 24,57 eura od 16. veljače 2022.

- iznos od 24,57 eura od 16. ožujka 2022.

- iznos od 24,57 eura od 16. travnja 2022.

- iznos od 24,57 eura od 16. svibnja 2022.

- iznos od 24,57 eura od 16. lipnja 2022.

- iznos od 24,57 eura od 16. srpnja 2022.

- iznos od 24,57 eura od 16. kolovoza 2022.

- iznos od 24,57 eura od 16. rujna 2022.

- iznos od 24,57 eura od 16. listopada 2022.

- iznos od 24,57 eura od 16. studenog 2022.

pa do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana, a ukida pod točkom 1. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 2 centa (slovima: dva), dok se pod točkom 3. ukida u cijelosti.

II. Nalaže se tuženici ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknaditi tužitelju Scripea d.o.o., OIB: 26033757733, sa sjedištem u [adresa], za stambenu zgradu [adresa], parnični trošak u iznosu od 290,89 eura (slovima: dvjesto devedeset eura i osamdeset i devet centi), uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 17. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovan, kao i sa zateznom kamatom na parnični trošak u iznosu od 290,89 (slovima: dvjesto devedeset eura i osamdeset i devet centi) tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do 16. srpnja 2024.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.“

2. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se zahtjev tužitelja u cijelosti odbije uz naknadu troškova postupka, uvećano za trošak žalbe.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 28/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu. Ujedno zahtjeva i naknadu troškova postupka koji se odnose na troškove odgovora na žalbu tuženice.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 589,68 eura riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

7.1. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe ( argumentum a contrario ) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa o osnovanosti žalbe tuženice valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

7.2. Posljedično tome, valja zaključiti i da se tuženica u žalbi nedopušteno poziva na zakonska žalbene razloge iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP.

8. Ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

8.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žaliteljice u dijelu u kojem sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost.

8.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 457. ZPP, pa je žalbu žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih doprinosa stambene pričuve za razdoblje od studenog 2020. do listopada 2022. za stan u vlasništvu tuženice koji se nalazi na I. katu zgrade u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 518m[2] , upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji se sastoji od pred prostora, četiri spavaće sobe, dvije kuhinje s dnevnim boravkom, dvije kupaonice, korisne površine 105,10 m², s pripadajućim sporednim dijelovima koji se sastoje od dvije terase na sjevernoj i jedne terase na južnoj strani prvog kata površine 33,10 m².

11. U ovom postupku, obzirom na žalbene razloge žaliteljice više nije sporna visina tužbenog zahtjeva tužitelja, već je i dalje je sporna pasivna procesna legitimacija tuženice i posljedično tome njena obveza plaćanja ove pričuve.

12. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženica, kao vlasnica posebnog dijela zgrade u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 518m[2] , upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji u naravi čini stan na I. katu, koji se sastoji od pred prostora, četiri spavaće sobe, dvije kuhinje s dnevnim boravkom, dvije kupaonice, korisne površine 105,10 m², s pripadajućim sporednim dijelovima koji se sastoje od dvije terase na sjevernoj i jedne terase na južnoj strani prvog kata površine 33,10 m², pasivno procesno legitimirana u ovoj pravnoj stvari i da je na temelju odredbe čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst - u daljnjem tekstu: ZV) dužna platiti ovu utuženu novčanu tražbinu tužitelja. Pri tome sud prvog stupnja zaključuje i da za ocjenu postojanja etažnog vlasništva nije odlučno je li etažiranje provedeno u zemljišnim knjigama, već jesu li suvlasnici svoje suvlasništvo povezali s vlasništvom posebnih dijelova nekretnine.

13. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da je sud prvog stupanja na utvrđeno činjenično stanje, koje, kao što je to i prethodno navedeno argumentum a contrario odredbe čl. 467. st. 2. ZPP, ne može biti predmetom preispitivanja u ovom žalbenom postupku, pravilno primijenio materijalno pravo kada je, kao osnovan prihvatio zahtjev tužitelja i djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka iz Zlatara, poslovni broj: Ovrv- 7941/2022, UPP/OS-Ovrv-794/2022 od 22. prosinca 2022., u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužitelju iznos od 589,68 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako je to pobliže označeno u izreci navedenog rješenja, a za što je sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge.

14. Na temelju odredbe čl. 374. st. 1. ZV propisano je da se odredbama ove glave uređuju međusobni odnosi suvlasnika dok oni svoje odnose ne urede sukladno odredbama glave 4. trećega dijela ovoga Zakona, dok je stavkom 2. ovog članka propisano da izuzetno od odredbe stavka 1. ovoga članka na odnose između suvlasnika uređene po odredbama ove glave, primjenjuju se odredbe članka 91. i 92. glave 4. trećega dijela ovoga Zakona.

15. Odredbom čl. 375. st. 1. ZV propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor).

16. Na temelju odredbe čl. 384. ZV propisano je da su suvlasnici dužni međuvlasnički ugovor iz članka 375., ugovor u svezi sa zajedničkim dijelovima iz članka 377. i ugovor s upraviteljem iz članka 378. ovoga Zakona zaključiti u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dok je odredbom čl. 385. ZV propisano da ako suvlasnici nisu osigurali upravljanje nekretninom u roku iz članka 384. ovoga Zakona, jedinice lokalne samouprave odredit će fizičku ili pravnu osobu koja će obavljati poslove uprave tom nekretninom (prinudni upravitelj), koji ima sve ovlasti upravitelja nekretninom propisane odredbama ove glave Zakona.

17. Odredbom čl. 380. st. 1. ZV propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje.

18. Cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i utvrđenja suda prvog stupnja, koja u dijelu bitnom za odluku u ovoj pravnoj stvari ne čini spornima niti sama žaliteljica, da je na nekretnini u [adresa], zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 518m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja upisana kao suvlasnica u ¼ dijela i da je na temelju ugovora o prodaji nekretnine od 16. travnja 2004. (list 68-72 spisa) na taj njezin suvlasnički dio, zapravo, neodvojivo vezano etažno vlasništvo stana na I. katu, koji u naravi predstavlja prvi kat izgrađenog stambenog objekta koji se sastoji od pred prostora, četiri spavaće sobe, dvije kuhinje s dnevnim boravkom, dvije kupaonice, korisne površine 105,10 m², s pripadajućim sporednim dijelovima koji se sastoje od dvije terase na sjevernoj i jedne terase na južnoj strani prvog kata površine 33,10 m², te da je Grad Supetar na temelju odredbe čl. 385. ZV za predmetnu zgradu Zaključkom od 16. ožujka 2011. ( list 21 spisa) odredio prinudnog upravitelja za navedenu zgradu, to je i po pravnom shvaćanju ovog suda tuženica dužna platiti utuženu novčanu tražbinu tužitelja na ime neplaćenih doprinosa stambene pričuve za razdoblje od studenog 2020. do listopada 2022. za stan u vlasništvu tuženice koji se nalazi na I. katu zgrade u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 518m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji se sastoji od pred prostora, četiri spavaće sobe, dvije kuhinje s dnevnim boravkom, dvije kupaonice, korisne površine 105,10 m², s pripadajućim sporednim dijelovima koji se sastoje od dvije terase na sjevernoj i jedne terase na južnoj strani prvog kata površine 33,10 m², u visini, koja obzirom na žalbene razloge žaliteljice i nije sporna.

19. Pri tome u odnosu na žalbene navode žaliteljice da na predmetnoj nekretnini na kojoj je ona u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja upisana kao suvlasnica u ¼ dijela nije uspostavljeno pravo vlasništva na posebnim dijelovima i da nije vlasnik posebnog dijela nekretnine – navedenog stana za odgovoriti je da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci broj: U-III-68/2006 od 18. lipnja 2008. izrazio pravno shvaćanje da se u slučaju kada zgrada nije etažirana primjenjuje čl. 381. ZV kojim je propisano da dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, udio vlasnika posebnog dijela nekretnine u troškovima upravljanja odredit će se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili druge samostalne prostorije, koja je u njegovom vlasništvu prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini.

19.1 Posljedično tome, za konkretan slučaj mjerodavan je režim prijelaznih i završnih odredbi ZV, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, tj. u pogledu suvlasničkih ovlasti na cijeloj nekretnini pravni režim sadržan u odredbama čl. 374. do čl. 378. ZV. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žaliteljice, valja posebno ukazati da je odredbom čl. 374. st. 2. ZV izrijekom isključena (uz iznimku čl. 91. i čl. 92.) primjena odredbe trećeg dijela Glave 4. ZV, a što dalje znači da se ne primjenjuju odredbe čl. 88. i čl. 89. ZV, već odredba čl. 381. ZV na koji se pravilno poziva i sud prvog stupnja.

19.2. Dakle, činjenica da zgrada nije etažirana ne utječe na obvezu tuženika da plaća pričuvu, koja je u konačnici zakonska obveza vlasnika, a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

20. Pored toga, cijeneći sadržaj prethodno navedenih zakonskih odredbi upravitelj zgrade, neovisno o tome je li on imenovan ugovorom ili se pak radi o prinudnom upravitelju, ovlašten je ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju pa je posljedično tome tužitelj bio ovlašten zahtijevati od tuženice naplatu ove utužene novčane tražbine u ime i za račun suvlasnika navedene zgrade.

21. Slijedom navedenog valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženice i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi odredbe čl. 457. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

22. Kako tuženica nije uspjela sa svojom žalbom u ovom postupku njen je zahtjev za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 166. st. 1. ZPP). Tijekom žalbenog postupka i tužitelj je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnosi na njegov odgovor na žalbu tuženice, ali je ovaj njegov zahtjev, kao neosnovan valjalo odbiti jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.

U Puli – Pola 14. veljače 2025.

Sudac:

Igor Rakić