REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-1887/2021-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivica Palić, odvjetnik u Zagrebu, Crvenog križa 33, protiv tuženog Odbora za državnu službu, OIB: 58831547726, Zagreb, Palmotićeva 5, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Porezne uprave, Središnjeg ureda, Zagreb, Boškovićeva 5, radi prestanka službe po sili zakona, 14. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/21-01/247, URBROJ: 566-01/8-21-2 od 8. travnja 2021. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Središnjeg ureda KLASA: UP/I-112-02/21-01/19, URBROJ: 513-07-21-08-21-1 od 8. veljače 2021. te za rješavanje stvari.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/21-01/247, URBROJ: 566-01/8-21-2 od 8. travnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Središnjeg ureda KLASA: UP/I-112-02/21-01/19, URBROJ: 513-07-21-08-21-1 od 8. veljače 2021. kojim je tužitelju, službeniku Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, prestala državna služba na neodređeno vrijeme u Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, po sili zakona s danom 26. siječnja 2021. radi neopravdanog izostanka s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja službe odnosno prvog dana odsutnosti s rada.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da podnosi tužbu što u osporavanim aktima nije pravilno primijenjen zakon, odnosno propis utemeljen na zakonu, što nije postupljeno prema pravilima postupka, a podredno jer činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, odnosno jer je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Opisuje da je drugostupanjskim rješenjem odbijena njegova žalba podnesena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je utvrđeno da mu je po sili zakona s danom 26. siječnja 2021. prestala državna služba na neodređeno vrijeme kod zainteresirane osobe i to radi neopravdanog izostanka s rada pet radnih dana uzastopce, pri čemu je dan 26. siječanj 2021. utvrđen kao dan napuštanja službe odnosno prvi dan odsutnosti s rada. Dodaje da mu je rješenjem zainteresirane osobe od 29. siječnja 2018. odobren neplaćeni dopust radi stručnog usavršavanja iz područja PDV-a, rizika PDV-a i informatičkih tehnologija u trajanju od 24. siječnja 2018. do 24. siječnja 2019., a koji je dopust, temeljem dva kasnija uzastopna rješenja zainteresirane osobe, bio odobren iz istih razloga i za naredne dvije godine - za 2019. i 2020. Iznosi da je slijedom navedenoga koristio neplaćeni dopust u ukupnom neprekinutom trajanju od tri godine, sve temeljem rješenja koje je zainteresirana osoba donosila svake godine u siječnju. Obrazlaže da je razlog radi kojega mu je odobren neplaćeni dopust u tako dugom trajanju njegovo višegodišnje usavršavanje u Saudijskoj Arabiji, a što je zainteresiranoj osobi poznato još od prvog odobrenog neplaćenog dopusta u 2018. Opisuje da je zainteresiranoj osobi jednako tako poznato da trajanje njegovog ugovora sa Saudijskom poreznom upravom zavisi o potrebama Saudijske porezne uprave te da se u skladu s njezinim potrebama ugovor automatski obnavlja svake godine na daljnji period od godinu dana radi čega je svake godine tražio, i dobio, neplaćeni dopust. Nastavlja da je zainteresiranoj osobi u vrijeme odobrenja prvog neplaćenog dopusta bilo poznato da on odlazi na usavršavanje koje će trajati nekoliko godina i to zavisno o odluci Saudijske porezne uprave. Navodi da kada ne bi bila istina to što on tvrdi to bi značilo da zainteresirana osoba odobrava neplaćeni dopust svojim službenicima bez ikakvog pitanja o razlozima i trajanju dopusta, odnosno da zainteresirana osoba radi površno i nesavjesno, a što on vjeruje, nije moguće. Dodaje da kada je podnio zahtjev za odobrenjem neplaćenog dopusta i za tekuću, 2021., nije imao nikakvog razloga posumnjati da mu neplaćeni dopust neće biti odobren i to iz nekoliko razloga: jer je zainteresiranoj osobi poznato da je riječ o višegodišnjem usavršavanju koje traje do drugačije odluke Saudijske porezne uprave, jer mu je neplaćeni dopust bio odobren iz istih razloga i u istom trajanju prethodne tri godine, jer sam plaća poreze i sva godišnja davanja pa nije nikakav financijski teret za svog poslodavca, jer ima pravo na napredovanje i stručno usavršavanje kroz izobrazbu i druge načine usavršavanja sukladno članku 11. Zakona o državnim službenicima, i, kao najbitnije jer ga je zainteresirana osoba uputila u kadrovsku službu u Marićev prolaz da se raspita ima li kakvih promjena vezano za očekivano odobrenje neplaćenog dopusta (s obzirom na novu sistematizaciju poslovanja) gdje je od tajnice dobio informaciju da je sve ostalo kao i ranijih godina, a koju je on informaciju prenio nadređenima i, ne imajući razloga da misli da mu neplaćeni dopust neće biti odobren, otputovao iz Hrvatske. Smatra da ju u takvim okolnostima po redovnom tijeku stvari opravdano očekivao da će mu biti odobren neplaćeni dopust za naredno jednogodišnje razdoblje. Iznosi da je, međutim, zainteresirana osoba 22. siječnja 2021. odbila njegov zahtjev za odobrenjem neplaćenog dopusta rješenjem kojeg mu putem Whatsapp-a dostavlja tek 5. veljače 2021. dakle nakon dana kada se po njegovoj tvrdnji imao vratiti na posao (26. siječnja 2021.) i nakon dana kada je on, po mišljenju zainteresirane osobe, bio dužan opravdati izostanak (kraj siječnja). Zaključno, ističe da mu je prestala služba po sili zakona u trenutku kada nije niti znao da je izostao s posla jer nije znao niti je morao znati da mu je odbijen zahtjev za neplaćeni dopust, a kamoli da bi svjesno izostao bez opravdanog razloga. Nastavlja da po logici stvari, ako nije znao za izostanak nije ga imao niti prilike opravdati. Navodi da pored navedenoga, sve i da je znao da se mora vratiti na posao fizički ne bi mogao pristupiti na radno mjesto iz dva razloga: jer su avionske veze sa Saudijskom Arabijom obustavljene zbog naglog porasta broja zaraženih i novog soja virusa, a što zainteresiranoj osobi nije moglo ostati nepoznato jer je obavijest objavljena na službenim stranicama vlade, i jer je zainteresirana osoba rješenje o odbijanju neplaćenog dopusta namjeravala mu dostaviti 25. siječnja 2021., dakle svega 1 dan prije dana kada je on bio dužan vratiti se na posao, tako da sve i da su avionske veze funkcionirale ne bi se mogao vratiti u Hrvatsku u tako kratkom vremenu. Dodaje da je o pokušaju dostave rješenja o odbijanju neplaćenog dopusta saznao po povratku u Zagreb iz obavijesti HP-a koja mu je ostavljena u poštanskom sandučiću i koju ovdje prilaže. Opisuje da kako mu rješenje o odbijanju zahtjeva za neplaćenim dopustom zainteresirana osoba nije uspjela uručiti 25. siječnja 2021. poslala mu ga je putem Whatsapp-a, ali tek 5. veljače 2021., dakle nakon što su već, po mišljenju zainteresirane osobe, ostvarili razlozi za prestanak službe. Iznosi da se sve to događa bez njegovog znanja jer se od 18. siječnja 2021. nadalje nalazi u Saudijskoj Arabiji. Opisuje da je s agencijom za poreze vlade Saudijske Arabije General Authority of Zakat & Tax (GAZT) zaključio u travnju 2018. ugovor kojim su se u članku 3. stranke obvezale poštivati otkazni rok od 30 dana uz obvezu naknade štete protivnoj strani u slučaju nepoštivanja otkaznog roka. Nastavlja da je člankom 11. Zakona o državnim službenicima propisano da čelnik državnog tijela i nadređeni službenici moraju poštivati dostojanstvo državnog službenika. Ističe da je člankom 4. ZDS propisano da se na odnose državnih službenika i njihovih poslodavaca primjenjuju opći propisi o radu, a to bi bio Zakon o radu prema kojemu je poslodavac odgovoran za štetu koju zbog njegovih postupaka pretrpi radnik. Iznosi da kada je Središnji ured PU odlučio da mu neće produljiti neplaćeni dopust tada je morao voditi računa o prethodno navedenim zakonskim obvezama prema njemu, a to je da poštuje njegovo dostojanstvo i suzdrži se od radnji kojima mu može nanijeti štetu i to na način da ga na vrijeme obavijesti ili mu bar da ikakvu naznaku da će mu zahtjev biti odbijen, a ne da s donošenjem tako jednostavnog i hitnog rješenja bezrazložno čeka danima. Opisuje da je 15. siječnja 2021. osobno u Zagrebu podnio zahtjev za odobrenjem neplaćenog dopusta, po nalogu nadređenih osoba osobno otišao u kadrovsku službu u Marićevom prolazu da se raspita ima li promjena u odnosu na ranije uvjete odobrenja neplaćenog dopusta i potom, kada je dobio odgovor da nema promjena, otišao u Saudijsku Arabiju. Nastavlja da je s druge strane, zainteresirana osoba znala da on ima ugovor s poreznom Saudijske Arabije (jer zašto bi mu inače odobravao neplaćeni dopust godinama?) i zna da mu neplaćeni dopust istječe 25. siječnja 2021., no svejedno o zahtjevu odlučuje tek nakon 8 dana (22. siječnja 2021.) i dostavlja (tj. pokušava dostaviti) mu odluku o zahtjevu na posljednji dan neplaćenog dopusta (25. siječnja 2021.) i svega dan prije dana kada se trebao vratiti na posao (26. siječnja 2021.). Smatra da je očito u postupanju zainteresirane osobe postojala namjera da mu se nanesu i materijalna i nematerijalna šteta. Navodi da se materijalna šteta manifestira kao njegova obveza da GAZT-u naknadi štetu zbog povrede gore navedenih ugovornih odredbi o trajanju otkaznog roka te kao izgubljena kvartalno unaprijed plaćena najamnina i polog za stan u kojemu boravi u [adresa]. Dodaje da bi se nematerijalna šteta manifestirala kao povreda njegova ugleda i časti kada bi morao raskinuti ugovor s GAZT-om bez otkaznog roka i time se prikazati kao osoba koja ne poštuje ugovorne obveze. Zaključno dodaje, da je zainteresirana osoba postupala u skladu sa svojom zakonskim obvezama onda bi mu najkasnije polovicom prosinca 2020. najavila da postoji potreba za njegovim radom i da planira povratak u Hrvatsku na način da dovrši sve svoje obveze koje ima u Saudijskoj Arabiji, a ne bi odlučivala o njegovom zahtjevu za odobrenjem neplaćenog dopusta s odmakom od 8 dana te mu odluku dostavila s odmakom od 15 dana (a mogla mu je dostaviti istoga dana kada ju je donio jer je dostavu ionako vršila putem Whatsapp-a). Smatra da je ovdje riječ o pretjeranom formalizmu u odlučivanju gdje su pravna stajališta proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline. Stoga predlaže da se ponište rješenje tuženika, prvostupanjsko rješenje te da se riješi stvar na način da ga se vrati u službu uz naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da u cijelosti ostaje kod svih svojih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjsko tijelo pravilno primijenilo materijalno pravo. Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište na kojem je saslušan tužitelj.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nesporno je da je prvostupanjskim rješenjem tužitelju, službeniku Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, prestala državna služba na neodređeno vrijeme u Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, po sili zakona s danom 26. siječnja 2021. radi neopravdanog izostanka s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja službe odnosno prvog dana odsutnosti s rada
7. Sporno je, je li pravilno tuženik odbio žalbu tužitelja protiv tog rješenja.
8. Člankom 137. stavkom 1. točkom 5. Zakona o državnim službenicama ("Narodne novine" broj: 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19. i 98/19.) propisano je da državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona kad neopravdano izostane s rada pet radnih dana uzastopce - danom napuštanja službe, odnosno prvog dana odsutnosti s rada.
9. Na ročištu 14. siječnja 2025. saslušan je tužitelj koji je iskazao da se je krajem 2020. prije Božićnih blagdana vratio iz Saudijske Arabije u Republiku Hrvatsku u Zagreb jer je imao godišnji odmor. Naveo je da kako je bio na neplaćenom dopustu od 2018., a da ga je želio i dalje koristiti, isprintao zahtjev, a kakav je podnosio svake godine, te da ga je 15. siječnja 2021. odnio svom šefu TL na potpis, i kada je on potpisao pročelnici ŽL. Dodao je da kad je imao sve potpise onda su ga uputili u kadrovsku kao i prijašnjih godina predati taj zahtjev na potpis, te da je tamo i otišao budući da su oni trebali odlučiti o tom njegovom zahtjevu. Iznio je da je predao to tajnici, za koju se sada više ne sjeća kako se zove, i pitao je ima li nekih dodatnih stvari koje mu fale, i je li se što promijenilo, te nedostaje li mu kakva dokumentacija. Nastavio je da mu je rekla da je sve ok, da je sve isto kao i prije. Opisao je da je ostavio zahtjev njoj i odletio 18. siječnja 2021. preko Istanbula za Saudijsku Arabiju. Izjavio je da je naknadno dobio od tajnice Ureda za velike porezne obveznika na WhatsApp poruku da treba preuzeti rješenje te da je mislio da je to rješenje o dopuštenom neplaćenom dopustu, međutim, da je to bilo rješenje o prestanku državne službe. Naveo je da mu je tada i poslala to rješenje putem WhatsApp-a i da je to bilo 5. ili 6. veljače 2021. Dodao je da je imao još jedan dan da se vrati, ali da se nije mogao vratiti jer veze nisu bile učestale zbog Korona virusa te bi Saudijskoj Arabiji morao platiti naknadu za to što ne bi radio kod njih 2021. jer su mi oni već produžili ugovor. Pojasnio je da se ugovor automatski produžava početkom godine, odnosno ako ne bi do polovine siječnja Saudijska Arabija otkazala njegov ugovor on bi nastavio raditi još cijelu godinu. Izjavio je da je on bio savjetnik za PDV nadzor budući da je Saudijska Arabija uvela PDV 2017. odnosno 2018., a da mu je Saudijska Arabija otkazala ugovor 2022. te da je godinu dana bio nezaposlen u Republici Hrvatskoj, a da je zatim otišao raditi u Nizozemsku kao stručnjak za indirektne poreze. Iznio je da je mogao dati otkaz kao državni službenik u Saudijskoj Arabiji na način da osobno ode u kadrovsku dati otkaz s tim da mu je otkazni rok bio 30 radnih dana i to u najboljem slučaju jer su imali kvartale koje je trebalo završiti. Nastavio je da mu je poslodavac morao dati dozvolu svaki put kad je izlazio iz zemlje odnosno Saudijske Arabije. Na poseban upit suda bi li dao otkaz u Saudijskoj Arabiji da je znao da mu neće biti odobren neplaćeni dopust odgovorio je da ne bi. Istaknuo je da su odmah uveli e. račun, da se ništa nije predavalo u papirnatom obliku te da se moglo puno toga naučiti jer je bilo puno konzultanata iz raznih zemalja. Na daljnji upit suda zašto ranije nije podnio zahtjev istaknuo je da mu je neplaćeni dopust vrijedio do 25. siječnja, da je želio podnijeti nešto ranije ali da je bio potres. Na daljnji upit suda kako je našao posao u Saudijskoj Arabiji odgovorio je da je sam to našao. Na upit opunomoćenika tužitelja da li bi se posao koji je obavljao u Saudijskoj Arabiji mogao kvalificirati kao stručno usavršavanje odgovorio je da da. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja je li Ministarstvo financija kao poslodavac imao ugovor o radu koji je sklopio sa Saudijskom Arabijom odgovorio je da je ugovor dobio tek kad je došao u Saudijsku Arabiju pa da ga poslodavac u Republici Hrvatskoj nije imao. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja je li kasnije predočio taj ugovor, je li ga itko to tražio odgovorio je da nije i da ga nitko nije tražio. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja da li su potpisi na zahtjevu za neplaćeni dopust imaju značenje suglasnosti odgovorio je da po njegovom mišljenu da. Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja da li je takva procedura bila ustaljena odgovorio je da da i da je takva procedura bila svih godina.
10. Iz zahtjeva tužitelja od 15. siječnja 2021. utvrđeno je da je tužitelj zamolio Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Poreznu upravu, Središnji ured, Sektor za financije, pravne poslove i upravljanje ljudskim potencijalima da mu se produži neplaćeni dopust u razdoblju od 25. siječnja 2021. do 25. siječnja 2022.
11. Iz odluke Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Središnjega ureda KLASA: 113-04/21-01/14, URBROJ: 513-07-21-08-21-2 od 22. siječnja 2021. utvrđeno je da je odbijen zahtjev tužitelja za korištenje neplaćenog dopusta od 26. siječnja 2021. do 25. siječnja 2022. radi stručnog usavršavanja. Obrazloženo je da budući da je tužitelju radi stručnog usavršavanja već odobreno korištenje neplaćenog dopusta od 24. siječnja 2018. do 25. siječnja 2021., zbog potreba službe, nije mu moguće odobriti nastavno korištenje neplaćenog dopusta u razdoblju od 26. siječnja 2021. do 25. siječnja 2022.
12. Iz odluke Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Središnjeg ureda KLASA: 113-04/21-01/14, URBROJ: 513-07-21-08-21-4 od 23. veljače 2021. utvrđeno je da je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava uložen protiv odluke Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Središnjega ureda KLASA: 113-04/21-01/14, URBROJ: 513-07-21-08-21-2 od 22. siječnja 2021.
13. Tuženik je u osporavanom rješenju u bitnome naveo da iz spisa predmeta proizlazi kao nesporno da se tužitelj nakon isteka neplaćenog dopusta nije pojavio na radnom mjestu i da svoj izostanak nije naknadno opravdao. Dodano je da je uvidom u spis predmeta odnosno ispis iz sustava evidencije radnog vremena za tužitelja utvrđeno te je nesporno da tužitelj nakon isteka neplaćenog dopusta 25. siječnja 2021. nije dolazio na rad na radnom mjestu na koje je raspoređen u prvostupanjskom tijelu odnosno izostao je s rada više od pet dana uzastopce. Izneseno je da nedolazak na rad u razdoblju od 26. siječnja 2021. tužitelj nije opravdao nikakvom dokumentacijom niti se očitovao o nedolasku što je vidljivo iz preslike elektroničke komunikacije između tijela i tužitelja od 5. i 11. veljače 2021.
14. Prema mišljenju ovog suda osporavano rješenje je zakonito. Naime, tužitelj je imao odobreno korištenje neplaćenog dopusta od 24. siječnja 2018. do 25. siječnja 2021., pa se je 26. siječnja 2021. trebao pojaviti na radnom mjestu. Također, sud smatra da je tužitelj, imajući u vidu da je imao sa Saudijskom Arabijom potpisan ugovor, koji se je produžavao početkom godine, trebao ranije podnijeti zahtjev za produženje neplaćenog dopusta od 25. siječnja 2021. do 25. siječnja 2022., a kako bi prije produživanja ugovora sa Saudijskom Arabijom već znao je li mu taj dopust odobren ili nije. Ističe se da je tužitelj na upit suda bi li dao otkaz u Saudijskoj Arabiji da je znao da mu neće biti odobren neplaćeni dopust odgovorio da ne bi. Nadalje, tužitelj, iako je u svom iskazu izjavio da je 18. siječnja 2021. odletio za Saudijsku Arabiju, nije u svom zahtjevu naznačio da neće biti na adresi svog prebivališta te da moli dostavu rješenja na drugu adresu. Stoga kako je tužitelj neopravdano izostao s rada pet radnih dana uzastopce pravilno mu je na temelju članka 137. stavka 1. točke 5. Zakona o državnim službenicama prestala državna služba po sili zakona danom napuštanja službe, odnosno prvog dana odsutnosti s rada.
15. Vezano uz tužbeni navod da je zainteresiranoj osobi poznato da trajanje tužiteljevog ugovora sa Saudijskom poreznom upravom zavisi o potrebama Saudijske porezne uprave te da se u skladu s njezinim potrebama ugovor automatski obnavlja svake godine na daljnji period od godinu dana radi čega je svake godine tražio, i dobio, neplaćeni dopust, valja navesti da je sam tužitelj na ročištu iskazao da zainteresirana osoba kao poslodavac nije imala ugovor o radu koji je sklopio sa Saudijskom Arabijom.
16. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).
17. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti snosi sve troškove u skladu s člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. istog Zakona odlučeno je kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 14. veljače 2025.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. odvjetnik Ivica Palić – e. komunikacijom
2. Odbor za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5
3. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Središnji ured, Zagreb, Boškovićeva 5
4. U spis
