REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2301/2024-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SR iz [adresa] i GR iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćeniku Zdravku Iviću, odvjetniku u Zagrebu, Mirka Viriusa 1, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Službe građevinske inspekcije, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Stjepana Radića 28-30, radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 1551/2023-9 od 26. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1551/2023-9 od 26. veljače 2024.

II Odbacuje se žalba protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1551/2023-9 od 26. veljače 2024.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23- 02/67, URBROJ: 443-02-03-21-23-24 od 17. svibnja 2023. Točkom II izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Istodobno je prvostupanjski sud rješenjem odbio prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe. Navedenim rješenjem tuženika (točkom 1. izreke) utvrđeno je da je 18. ožujka 2023. postalo izvršno rješenje, KLASA: UP/I-362- 02/23-02/67, URBROJ: 443-02-03-21-23-5 od 27. veljače 2023., kojim je tužiteljima naređeno uklanjanje objekata izgrađenih u svrhu građenja kampa, sve pobliže navedeno u točki I. izreke tog rješenja tuženika. Točkom 2. izreke rješenja utvrđeno je da tužitelji do kontrole izvršenja rješenja 4. svibnja 2023. nisu postupili po rješenju o uklanjanju, odnosno predmetne zidove i građevine nisu uklonili niti uskladili s odredbama Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) već su nastavili s radovima. Točkom 3. izreke rješenja tužitelji se prisiljavaju na izvršenje rješenja izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 6.636,14 EUR /50.000,00 kuna koje su dužni uplatiti u državni proračun u roku od 8 dana.

2. Tužitelji u žalbi u bitnom navode da su osporavali da činjenično stanje utvrđeno kontrolnim pregledom nije točno i potpuno. Naime, treće osobe su na predmetnoj lokaciji postavile kuće za koje tuženik smatra da su građevine. Stoga je došlo do toga da su kuće trećih osoba uklonjene o trošku tužitelja, a njihovo uklanjanje nije određeno rješenjem o uklanjanju. Smatraju da kontrolni pregled od 4. svibnja 2023. nije uopće obavljen. Naime, tužitelji o istome nisu bili obaviješteni, a nevjerojatno je da tom prilikom nije utvrđeno da su treće osobe postavile predmetne kuće odnosno da je tužitelj postupio po rješenju o uklanjanju. Tužitelji su na te okolnosti predlagali izvođenje dokaza, saslušanje građevinskih inspektora, pribavljanje zapisnika o inspekcijskim pregledima u fazi izvršenja koji im nisu dostavljeni na uvid. Međutim, prvostupanjski sud je njihove prijedloge odbio i smatrao da je za utvrđenje činjeničnog stanja jedino važan zapisnik od 4. svibnja 2023., iako su dostavili geodetski snimak od 20. lipnja 2023. iz kojeg proizlazi da je tužitelj CR visinu zidova uskladio s dopuštenim visinama. Tužitelj SR nije ništa gradio pa nije ni mogao postupiti po izvršnom rješenju. Smatraju da su donošenjem osporenog rješenja tuženika povrijeđena njihova ustavna prava. Upućuju na još jedan inspekcijski postupak radi gradnje na katastarskim česticama koje čine jednu cjelinu s predmetnim katastarskim česticama. Ističu da se donose dvostruka rješenja i dvostruko se izriču novčane kazne te je tako povrijeđeno načelo ne bis in idem. Isti građevinski inspektor u istom danu bi obavio više inspekcijskih pregleda, ali predmetni nisu spojeni u jedan. Upućuju na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojoj se ustavno pravo na pravično suđenje odnosi i na upravni postupak te je dvostrukim kaznama za isti zahvat povrijeđeno to pravo. Predlažu poništiti osporenu presudu i otkloniti nedostatke i donijeti presudu kojom će se usvojiti tužbeni zahtjev. Naknadno su tužitelji dostavili zapisnik tuženika od 29. siječnja 2024. o izvršenju rješenja građevinske inspekcije.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Tijekom upravnog postupka tužitelji nisu isticali da CR nije vlasnik predmetnih objekata, a navod da tužitelj SR nije vlasnik objekata otklonjen je prvostupanjskom presudom kao neistinit. Neosnovano smatraju tužitelji da je trebalo spojiti inspekcijske predmete uklanjanja jer se rješenje o uklanjanju od 7. travnja 2022. i rješenje o uklanjanju od 27. veljače 2023. odnose na različite objekte i različite čestice zemlje. Rješenje o uklanjanju od 7. travnja 2022. postalo je pravomoćno presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž- 594/2023-13 od 31. siječnja 2024. Rješenje o uklanjanju od 7. travnja 2022. postalo je izvršno 26. svibnja 2022., a rješenje o prvoj novčanoj kazni doneseno je 1. veljače 2023., dakle prije nego je doneseno rješenje o uklanjanju od 27. veljače 2023. koje se ovdje izvršava. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba protiv presude nije osnovana.

5. Žalba protiv rješenja nije dopuštena.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. -dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te nije povrijedio zakon na njihovu štetu.

7. Postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za provođenje izvršenja rješenja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18.-dalje: ZDI) i članka 14. d stavka 1. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 46/20. i 80/20.-dalje: Naputak).

8. Nije sporno da je inspekcijskim rješenjem od 27. veljače 2023. tužiteljima naloženo uklanjanje objekata izgrađenih u svrhu građenja kampa, sve detaljno opisano u izreci tog rješenja uz upozorenje tužiteljima da će se na izvršenje uklanjanja prisiljavati izricanjem tri novčane kazne ako ne postupe po naredbi za uklanjanje. Nije sporno ni da su tužitelji to rješenje primili.

9. U postupku je utvrđeno, a o čemu spisu predmeta prileži zapisnik o izvršenom kontrolnom očevidu od 4. svibnja 2023., da tužitelji nisu uklonili predmetne objekte, već je s gradnjom nastavljeno.

10. Kako tužitelji nisu postupili po naredbi iz tog rješenja odnosno predmetne objekte nisu uklonili, i po ocjeni ovog Suda, ostvareni su uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem novčane kazne, kako je to i zapriječeno inspekcijskim rješenjem od 27. veljače 2023., a koje rješenje je izvršni naslov u ovoj stvari.

11. Navedeno inspekcijsko rješenje od 27. veljače 2023. postalo je pravomoćno donošenjem presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-199/2024-4 od 14. ožujka 2024. kojom je odbijena žalba tužitelja protiv presude prvostupanjskog Suda, poslovni broj: UsI-734/23 od 5. listopada 2023. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje tog rješenja.

12. Kraj nesporne činjenice da je navedenim pravomoćnim inspekcijskim rješenjem tužiteljima GR i SR kao investitorima naloženo uklanjanje predmetne gradnje, to neosnovano prigovaraju tužitelji da tužitelju SR nije trebalo odrediti novčanu kaznu u izvršenju tog rješenja. Naime, prema odredbi članka 134. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.-dalje: ZUP) izvršenje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), a to je u konkretnom slučaju i učinjeno.

13. S obzirom na naprijed navedene činjenice, koje je na temelju odredbe članka 33. stavka 2. ZUS-a upravni sud ovlašten uzeti u obzir iz postupka donošenja osporenog rješenja, Sud nalazi da su pravilno odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja za izvođenjem daljnjih dokaza jer iz naprijed navedenih i od prvostupanjskog suda ocijenjenih dokaza, proizlazi da je činjenično stanje u pogledu činjenica relevantnih za zakonito rješenje ove upravne stvari pravilno i potpuno utvrđeno. Sud ističe da upravni sud u svakom konkretnom slučaju, a ovisno o okolnostima konkretnog slučaja i mjerodavnom pravu, ocjenjuje je li potrebno izvesti dokaze koje su stranke predložile. Na temelju odredbe članka 33. stavka 3. ZUS-a upravni sud nije vezan prijedlozima stranaka.

14. Nije osnovan žalbeni prigovor u odnosu na kontrolni pregled građevinskog inspektora kojim je isti u okviru svojih zakonom propisanih ovlasti radi kontrole postupanja po izvršnom rješenju o uklanjanju, utvrdio da tužitelji predmetne objekte nisu uklonili pa se, ne radi o očevidu u smislu odredbe članka 68. ZUP-a. Također, građevinski inspektor, u skladu s odredbom članka 106. stavka 4. ZDI-a, u provedbi inspekcijskog nadzora ako utvrdi povredu propisa čije je izvršenje ovlašten nadzirati, ovlašten je donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, pa neosnovano smatraju tužitelji da je nedostavljanjem zapisnika o kontrolnom očevidu građevinski inspektor povrijedio zakon na njihovu štetu.

15. S obzirom na naprijed izloženo stanje stvari, to je prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud pravilno ocijenio zakonitim rješenje tuženika od 17. svibnja 2023. kojim je tužiteljima izrečena prva novčana kazna, pri čemu nije pravno odlučno naknadno uklanjanje objekata u kojem pogledu su tužitelji nakon isteka roka za žalbu dostavili zapisnik tuženika od 29. siječnja 2024.

16. Kraj takvog stanja stvari, a budući da tužitelji niti ostalim žalbenim navodima kojima između ostalog upućuju na druge inspekcijske postupke nisu doveli u sumnju zakonitost prvostupanjske presude, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

17. O odgodnom učinku tužbe prvostupanjski sud ovlašten je odlučivati temeljem odredbe članka 26. ZUS-a, a kojom odredbom nije propisana mogućnost izjavljivanja žalbe protiv odluke suda kojom je odlučeno o takvom zahtjevu stranke, što je jasno navedeno i u uputi o pravnom lijeku osporene presude i rješenja suda. Naime, odredbom članka 67. stavka 1. ZUS-a propisano je da se protiv rješenja upravnog suda žalba može podnijeti samo kad je to propisano ovim Zakonom. Slijedom izloženog, žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog rješenja prvostupanjskog suda nije dopuštena, zbog čega je istu valjalo odbaciti, sukladno odredbi članka 72. ZUS- a.

18. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I izreke presude, pozivom na odredbu članka 72. ZUS-a odlučiti kao u točki II izreke presude, a budući da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom to je trebalo odbiti njihov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe prema odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 14. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović