REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Poslovni broj: Usž-2852/2023-3

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o., Split, Hercegovačka 8., zastupana po EKO-kaštelanski zaljev, ustanova Split, Dražanac 70, a ova po opunomoćeniku Tomislavu Sesartiću, odvjetniku iz Solina, Zvonimirova 75, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. Ferijalni savez Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Čelamuša 1., 2. Visoko Potkrovlje d.o.o., Split, Put Mostina 8, zastupan po opunomoćeniku Mladenu Parčini, odvjetniku iz Splita, Hrvatskih iseljenika 8B i 3. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29A, radi obnove postupka nepotpunog izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3973/2021-13 od 6. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 3973/2021-13 od 6. travnja 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Republike Hrvatske, klasa: UP/II-943-04-21-01/369, ur.broj: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 3. studenoga 2021. godine i predmet vraća istom tijelu na ponovno

odlučivanje.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 621,87 eura u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

r i j e š i o  j e

1. Poništava se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 3973/2021-13 od 6. travnja 2023.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog upravnog spora u iznosu od 995,00 eura u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-943-04/21-01/369, urbroj: 514-04-02-01- 01/8-21-02 od 3. studenog 2021. godine kojim je pod točkom I. izreke zamijenjeno rješenje tuženika, klase: UP/II-943-04/08-01/202, urbroj: 514-04-02-03/1-08-2 od 30. prosinca 2008., na način da nova izreka glasi: 1. poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-943-04/08-01/202, urbroj: 514-04-02-03/1-08-2 od 30. prosinca 2008. godine, te se poništava se rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostave Kaštela, klasa:

UP/I-943-05/06-01/18, urbroj: 2181-05/03-08-6 od 10. siječnja 2008. godine i predmet se vraća na ponovni postupak. Pod točkom II. odlučeno je da se osporenim rješenjem tuženika zamjenjuje rješenje istog tijela, klase: UP/II-943-04/08-01/203, urbroj: 514- 04-02-03/1-08-2 od 30. prosinca 2008., na način da nova izreka rješenja glasi: 1. poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, klase: UP/II-943-04/08-01/203, urbroj: 514-04-02-03/1-08-2 od 30. prosinca 2008. godine.

2. poništava se djelomično rješenje Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Kaštela, klasa: UP/I-943-05/05-01/01, urbroj:

2181-05/03-08-26 od 10. siječnja 2008. i predmet vraća istom tijelu na ponovni postupak.

2. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda je pod točkom I. odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, a pod točkom II. izreke naloženo tužitelju u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova spora isplatiti zainteresiranoj osobi pod 2) iznos od 1.243,75 € (9.371,03 kn).

3. Tužitelj je protiv citirane presude i rješenja prvostupanjskog suda podnio žalbu navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da osporavano rješenje tuženika od 3. studenog 2021., nije u suprotnosti s pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog upravnog suda, poslovnog broja Usž-4283/20-2 od 22. srpnja 2021. Ističe da je prethodno rješenjem tuženika od 17. lipnja 2016., prvostupanjskom upravnom tijelu naloženo provođenje očevida na predmetnim nekretninama uz prisutnost stranaka te vještaka mjerničke i građevinske struke, a po provođenju istog kao i dostave pisanih nalaza i mišljenja stranaka provede usmenu raspravu na kojoj će se saslušati vještaci i stranke te da po zaključenju rasprave cjelokupnu dokumentaciju dostavi tuženiku te će tuženik potom donijeti meritornu odluku u predmetnom postupku. Međutim, ovdje osporenim rješenjem tuženik ponovno predmet vraća prvostupanjskom tijelu na provođenje ponovnog postupka te dalje u obrazloženju istog nalaže prvostupanjskom tijelu donošenje meritorne odluke o istom, uz uputu za daljnje postupanje. Stoga je jasno da je osporenim rješenjem nezakonito donesena odluka koja je suprotna s odlukom iz pravomoćnog rješenja od 17. lipnja 2016., što je sud propustio utvrditi. Navedenim postupanjem tuženik u istom predmetu ponovno donosi nezakonito rješenje čime je opet prekršio načela učinkovitosti i ekonomičnosti sadržaja iz članka 10. ZUP-a budući da suprotno svojoj pravomoćnoj odluci od 17. lipnja 2016., predmet vraća na ponovni postupak i meritorno odlučivanje prvostupanjskom tijelu. Prvostupanjski sud ovdje osporenom presudom ignorira pravomoćnu presudu Visokog upravnog suda, navedenog naprijed poslovnog broja. Stoga je jasno da je ovdje osporeno rješenje nezakonito. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika od 3. studenog 2021. i vratiti predmet tuženiku radi nastavka postupka te da se naloži tuženiku naknaditi trošak tužitelju upravnog spora popisan na raspravi od 29. ožujka 2023. uvećano za trošak ove žalbe. Tužitelj potražuje trošak sastava žalbe od 621,87 €.

4. Tuženik niti zainteresirane osobe nisu dostavile odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Prema odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) izvršenje presude dužan je osigurati tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje. Prema stavku 2. istog članka Zakona u izvršenju presude je tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

7. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je ovdje osporeno rješenje tuženika od 3. studenog 2021., doneseno u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja: Usž-4283/20-2 od 22. srpnja 2021., kojom je poništena presuda Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja UsIizv-8/20 od 9. srpnja 2020., kao i rješenje tuženika, klasa: UP/II-943-04/14-01/398, urbroj: 514-05-02-01- 02/15-20-10 od 14. siječnja 2020., sukladno odredbi članka 81. stavak 2. ZUS-a. Presuda i rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, gornjeg poslovnog broja, donesena je u postupku obnove postupka potpunog i nepotpunog izvlaštenja povodom žalbe tužitelja VODOVODA I KANALIZACIJE d.o.o., Split. Iz obrazloženja osporene presude razvidno je da se sud pozvao na odredbu članka 125. i 127. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. -dalje: ZUP).

8. U naprijed citiranoj presudi Visokog upravnog suda zauzeto je pravno shvaćanje da za takvo postupanje tuženika nema uporišta u odredbama ZUP-a jer je tuženik kao nadležno tijelo o prijedlogu zainteresirane osobe za obnovu postupka odlučio svojim rješenjem od 17. lipnja 2016., donesenog po članku 126. stavak 3. ZUP- a, te je tim rješenjem određen opseg obnove. Sud je izrazio shvaćanje da se rješenje koje je bilo predmet obnove postupka može ostaviti na snazi ili zamijeniti novim rješenjem tek nakon potpuno i pravilno provedene obnove postupka i to rješenjem donesenim u obnovljenom postupku dok tuženik u obnovljenom postupku svojim rješenjem od 14. siječnja 2020., nije izmijenio rješenja koja su bila predmet obnove te stoga nije bilo ni na zakonu utemeljene osnove da se ta rješenja poništavaju. Naime, uvidom u rješenje tuženika od 14. siječnja 2020., proizlazi da je tuženik sam poništio svoje rješenje klase: UP/II-943-04/08-01/202, urbroj: 514-04-02-03/1-08-2 od 30. prosinca 2008., kao i rješenje prvostupanjskog tijela od 10. siječnja 2008., te također je poništio i svoje rješenje klase: UP/II-943-04/08-01/203, urbroj: 514-04-02-03/1-08-2 od 30. prosinca 2008., kao i rješenje prvostupanjskog tijela, klase: UP/I-943-05-05- 01/01, urbroj: 2181-05/03-08-26 od 10. siječnja 2008., sve povodom prijedloga FS Bosne i Hercegovine iz Sarajeva za obnovu postupka potpunog i nepotpunog izvlaštenja okončanih rješenjem tuženika.

9. Međutim, tuženik je prethodno svojim rješenjem od 17. lipnja 2016., po prijedlogu FS Bosna i Hercegovina i tvrtke Visoko Potkrovlje d.o.o., Žrnovnica za obnovu postupka potpunog i nepotpunog izvlaštenja pod točkom I. izreke usvojio prijedlog FS BiH, dopustio obnovu postupka potpunog izvlaštenja koje je okončano rješenjem tuženika od 30. prosinca 2008. kao i postupka nepotpunog izvlaštenja od istog dana te je pod točkom II. izreke naložio prvostupanjskom upravnom tijelu u obnovljenom postupku provesti očevid na izvlaštenim nekretninama u k. o. [katastarska općina] uz prisustvo stranaka i vještaka mjerničke i građevinske struke koji su dužni izvršiti procjenu tržišne vrijednosti izvlaštenih nekretnina te po dostavi nalaza zakazati raspravu, saslušati stranke i vještake te spis sa zapisnikom i prikupljenom dokumentacijom dostaviti odmah tuženiku radi donošenja rješenja. Pod točkom III. izreke je odbijen prijedlog tvrtke Visoko Potkrovlje d.o.o. za obnovu postupka.

10. Sukladno svemu naprijed navedenom i neprijeporno utvrđenom ovaj Sud ocjenjuje osnovanim žalbene navode tužitelja prema kojim navodima je osporeno rješenje tuženika od 3. studenoga 2021. godine u suprotnosti s pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog upravnog suda poslovnog broja: Usž-4283/2020-2 od 22. srpnja 2021. godine. To stoga što je rješenjem tuženika od 17. lipnja 2016. naloženo prvostupanjskom upravnom tijelu provođenje očevida na predmetnim nekretninama uz sudjelovanje vještaka mjerničke građevinske struke te da potom uz dostavu nalaza i mišljenja vještaka strankama isto tijelo provede usmenu raspravu uz sudjelovanje vještaka i stranaka, a po zaključenju rasprave cjelokupni spis predmeta sa cjelokupnom dokumentacijom dostavi tuženiku koji će donijeti meritornu odluku u ovom predmetu. Ovdje osporenim rješenjem tuženika od 3. studenoga 2021. godine, međutim, tuženik suprotno svom rješenju iz 2016. predmet ponovno vraća prvostupanjskom upravnom tijelu uz uputu postupanja u nastavku postupka pri donošenju odluke. Pritom se napominje da je rješenje tuženika od 17. lipnja 2016. godine pravomoćno te je stoga obvezno i proizvodi pravne posljedice u odnosu na sve stranke. Uz to u konkretnom slučaju nije postupljeno ni u skladu s presudom ovog Suda gornjeg poslovnog broja Usž-4283/2020 od 22. srpnja 2021. godine.

11. Nadalje, za istaći je da tuženik donoseći osporeno rješenje od 3. studenoga 2021. godine, ne da je postupio suprotno citiranoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske već i suprotno odredbi članka 127. stavak 1. ZUP-a, na što pravilno upućuje tužitelj. Naime, odredbom članka 127. citiranog Zakona propisano je da nakon provedene obnove postupka nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove postupka ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti. Ponovno se ističe da je tuženik ovdje nadležno tijelo koje treba odlučiti o prijedlogu zainteresirane osobe za obnovu postupka kako je rješenjem odlučio 17. lipnja 2016. godine, kojim je odredio opseg obnove. Naime, niti u ovdje ponovljenom postupku koji je okončan ovdje osporenim rješenjem tuženika od 3. studenoga 2021. godine tuženik nije postupio sukladno naprijed citiranoj uputi ovog Suda, odnosno svojim rješenjem nije zamijenio rješenja koja su bila predmet obnove pa nije bilo niti na zakonu utemeljene osnove da ta rješenja poništava.

12. Stoga će tuženik u ponovnom postupku imati u vidu opseg obnove kojeg je utvrdio rješenjem od 17. lipnja 2016. godine, kao i sve do sada provedene radnje po uputi tuženika prvostupanjskom upravnom tijelu (očevid, nalaz i mišljenja vještaka, nalaz o utvrđenoj tržišnoj vrijednosti), te na temelju svih provedenih radnji i prikupljene dokumentacije sam odlučiti o prijedlogu za obnovu.

13. Naime, iz ovdje osporenog rješenja tuženika od 3. studenoga 2021. godine (obrazloženja navedenog rješenja) neprijeporno proizlazi da je prvostupanjsko tijelo postupajući po uputi tuženika provelo sve naložene mu radnje, izvršio očevid, pribavio nalaz i mišljenje vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, procjembeni elaborat, održao usmenu raspravu. Nadalje, proizlazi da je zaključkom Ministarstva od 3. listopada 2019. naloženo vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Nedžadu Lugiću izraditi dopunski nalaz i mišljenje radi procjene tržišne vrijednosti izvlaštenog zemljišta po članku 33. Zakona o izvlaštenju, koji nalaz je vještak izradio i dostavio u spis, a kojim nalazima je dana mogućnost očitovanja Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu i Agenciji Eko - kaštelanski zaljev, Ustanova Split (odnosno strankama). Prema tome tuženik je imao na raspolaganju svu relevantnu dokumentaciju za donošenje odluke kao nadležno tijelo za postupanje po prijedlogu za obnovu, a ne ponovno vraćanje predmeta prvostupanjskom upravnom tijelu. To stoga što je za donošenje odluke nadležan tuženik kao drugostupanjsko tijelo sukladno odredbi članka 127. ZUP-a, kako je to bio i odlučio pravilno svojim rješenjem od 17. lipnja 2016. godine. Dakle, prvostupanjsko upravno tijelo može po nalogu tuženika provesti sve naprijed navedene radnje koje je i provelo, međutim, nakon svih provedenih radnji nadležan za donošenje odluke po prijedlogu za obnovu je upravo tuženik.

14. Obzirom na sve naprijed navedeno i utvrđeno trebalo je usvojiti žalbu tužitelja pa je stoga riješeno kao pod točkom I. i II. izreke presude na temelju odredbe članka 74. stavak 2. ZUS-a, kao i odredbe članka 79. stavak 4. istog Zakona budući da je tužitelj uspio u žalbenom postupku pa mu je i dosuđen zatraženi trošak sastava žalbe kako ga je tužitelj i popisao (sastav žalbe = 312,5 bodova x 1,99 eura = 621,87 eura).

15. S obzirom na citiranu odluku ovog Suda trebalo je poništiti i rješenje prvostupanjskog upravnog suda kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova prvostupanjskog upravnog spora. Tužitelju je stoga priznat i trošak prvostupanjskog upravnog spora i to sukladno zatraženom od strane tužitelja: trošak sastava tužbe i pristupa ročištu pred prvostupanjskim upravnim sudom 25. ožujka 2023. i 29. ožujka 2023. godine za svaku radnju po 250 bodova, što ukupno iznosi 995,00 eura.

U Zagrebu, 14. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner