REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1769/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Voćni Vrt d.o.o., Donja Zelina, Sv. Helena 159, OIB 43365110112, MB: [matični broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Gugić & Kovačević, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika: IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima mr.sc. Slaviši Peroviću, odvjetniku iz Zagreba i Olgi Perović, odvjetnici iz Umaga, II. AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoj po punomoćnici Olgi Perović, odvjetnici iz Umaga, III. IĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Borislavu Škardi, odvjetniku iz Umaga, 4. FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Borislavu Škardi, odvjetniku iz Umaga, radi ukidanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, odlučujući o žalbi tužitelja te žalbi I. tuženika i III. tužene protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj: Pu P- 17/2019-153 od 15. listopada 2024., 14. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I.Žalba tužitelja protiv točke II. i III. odbija se kao neosnovana, a žalba I.- tuženika i III.-tužene protiv točke I. djelomično se odbija i djelomično prihvaća, a protiv točke III. odbija te se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj: Pu P-17/2019-153 od 15. listopada 2024.;

-preinačava u točki I. na način da sada preinačeno glasi:

„I.1.Ukida se klauzula pravomoćnosti izdana na presudu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie, posl. br. P-528/2015-77 od 18. studenog 2015. koja glasi „Odluka je pravomoćna dana 19.02.2020.“ u odnosu na točku I izreke navedene presude.

2. Odbija se zahtjev IĐ i AĐ za ukidanje klauzule pravomoćnosti za presudu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama- Buie, posl. br. P-528/2015-77 od 18. studenog 2015. koja glasi „Odluka je pravomoćna dana 19.02.2020.“ u odnosu na točke II, III, IV, V i VI izreke navedene presude.“

-potvrđuje u točki II. i III. rješenja.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev I.-tuženika i III.-tužene za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I.Odbija se zahtjev IĐ i AĐ za ukidanje klauzule pravomoćnosti za presudu posl. br. P-528/2015-77 od 18. studenog 2015.

II. Ukida se klauzula ovršnosti za presudu posl. br. P-528/2015-77 od 18. studenog 2015.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.“

2. Protiv navedenog rješenja pravovremene i dopuštene žalbe podnose tužitelj te I.tuženik i III. tuženica.

2.1. Tužitelj žalbom pobija točku II. i III. prvostupanjskog rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz prijedlog da se usvoji žalba te ukine točku II. i točku III. pobijanog rješenja i odbaci predmetni prijedlog za ukidanje klauzule ovršnosti, a podredno odbije predmetni prijedlog za ukidanje klauzule ovršnosti, uz nalog I. i II. tuženiku da tužitelju naknade trošak ovog postupka.

2.2. IĐ (dalje I.-tuženik) i AĐ (dalje: III.- tuženica) žalbom pobijaju točke I. i III. izreke prvostupanjskog rješenja „iz svih žalbenih razloga“ uz prijedlog da se uvaži žalba i preinači prvostupanjsko rješenje na način da usvoji zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti izdane na presudu Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama posl.br. P-528/2015-77 od 18.11.2015. i ukine klauzulu pravomoćnosti izdanu s danom 19.02.2020., uz nalog tužitelju da I. -tuženiku i III.- tuženoj nadoknadi cjelokupni trošak postupka, uvećan za troškove žalbenog postupka, a podredno da se ukine prvostupanjsko rješenje, i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u rad drugom sucu.

3. Odgovor na žalbu I.-tuženika i III.-tužene nije podnesen.

4. U odgovoru na žalbu tužitelja I.- tuženik i III. - tužena osporili su žalbene navode tužitelja te predložili da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi točka II. izreke prvostupanjskog rješenja, uz nalog tužitelju da I. -tuženiku i III.-tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Žalba I.-tuženika i III.-tužene je djelomično osnovana.

7. Predmet postupka je zahtjev I.- tuženika i III.- tužene za ukidanje potvrde pravomoćnosti izdane na presudu u Općinskog suda u Puli, Stalne služba u Bujama, posl.br. P-528/2015-77 od 18. studenog 2015. djelomično preinačenu presudom Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-602/2019-2 od 19. veljače 2020., koja glasi :“Odluka je pravomoćna dana 19.02.2020.“ te potvrdu ovršnosti izdanu na navedenu presudu koja glasi: „Odluka je ovršna 19.02.2020.“ koji zahtjev temelje na tvrdnji da za izdavanje navedene potvrde pravomoćnosti na cijelu presudu nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti s obzirom da je prvostupanjskom presudom odlučeno o 12 zasebnih zahtjeva a točka I presude s pripadajućim podtočkama nije uopće bila predmet žalbenog postupka, niti su svi tuženici podnijeli žalbu protiv prvostupanjske presude, pa stoga presuda u cijelosti nije mogla postati pravomoćna s danom 19. veljače 2020. Zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti temelje na tvrdnji da presuda nije mogla postati u cijelosti ovršna 19. veljače 2020., na dan kad je donesena drugostupanjska odluka budući da su žalbu podnijeli samo I. - tuženik i III.- tužena i to samo protiv dijela prvostupanjske presude, da 19. veljače 2020. odluka drugostupanjskog suda kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda još nije bila dostavljena strankama te paricijski rok za kondemnatorni dio odluke nije mogao početi teći pa posljedično tome predmetna presuda nije mogla postati u cijelom svom sadržaju ovršna s danom 19. veljače 2020., a osim toga odluka u točki II/II izreke presude nema uopće određen paricijski rok i pa iz tog razloga nije uopće mogla postati ovršna.

8. Među strankama nije sporno da je presudom posl.br. P-528/2015-77 od 18. studenog 2015. Općinski sud u Puli, Stalna služba u Bujama, odlučio o tužbenim i protutužbenim zahtjevima uvodno naznačenih stranaka, da je povodom žalbe I. - tuženika i III. -tužene protiv točaka II, III, IV, V i VI prvostupanjske presude, pobijana presuda djelomičnim prihvaćanjem žalbe I.- tuženika i III. -tužene u točki II/II i II/III djelomično preinačena a u preostalom pobijanom dijelu, odbijanjem žalbe istih tuženika potvrđena presudom Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-602/2019-2 od 19. veljače 2020. te da je za presudu Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama, posl.br. P-528/2015-77 od 18. studenog 2015. djelomično preinačenu presudom Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-602/2019-2 od 19. veljače 2020. (u cijelosti) izdana potvrda pravomoćnosti i ovršnosti s danom 19. veljače 2020.

9. Odlučujući o zahtjevu I.- tuženika i III. -tužene za ukidanje potvrde pravomoćnosti prvostupanjski sud je njihov zahtjev odbio s obrazloženjem, u bitnom; da je Županijski sud u Puli-Pola svojom odlukom posl. br. Gž-602/2019-2 odlučio o žalbama I.-tuženika i III.-tužene podnijetim protiv odluke poslovni broj P-528/2015-77 od 18. studenoga 2015. u odnosu na točke II, III, IV, V i VI presude, kojima je odlučeno o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu i protutužbenom zahtjevu, da je povodom žalbe djelomično preinačena odluka o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu u odnosu na tijek kamate, a u preostalom pobijanom dijelu je potvrđena prvostupanjska odluka, da su po pravomoćnoj presudi po evenutalno kumuliranom zahtjevu tuženi dužni isplatiti tužitelju određeni iznos te da je odluka postala pravomoćna donošenjem odluke Županijskog suda u Puli-Pola, dana 19.2.2020. Pri tome prvostupanjski sud navodi da u odnosu na dio koji nije pobijan žalbom klauzula pravomoćnosti doista nije bila posebno iskazana, međutim po mišljenju suda to ne utječe na klauzulu pravomoćnosti izdanu s danom 19.2.2020. jer se radilo o tužbi sa eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom koji je tužitelj postavio kao cjelinu te je sam tužitelj pristao da sud odluči o eventualno kumuliranom zahtjevu, ukoliko odbije prvo postavljeni tužbeni zahtjev pa stoga sud ocjenjuje da nisu ispunjeni uvjeti za ukidanje klauzule pravomoćnosti.

9.1. Odlučujući o zahtjevu I. - tuženika i III.- tuženice za ukidanje potvrde ovršnosti, prvostupanjski sud je prihvatio njihov zahtjev te je ukinuo potvrdu ovršnosti zaključujući u bitnom, kako je iz potvrde na otpravku koja je dostavljena uz prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti (str. 591), razvidno je ta konkretna potvrda izdana 2. travnja 2020. da je IĐ drugostupanjsku presudu primio **.**.2020., a AĐ **.**.2020., pa bi do tog dana, 2. travnja 2020. godine protekao paricijski rok, od 15 dana, koji je bio naveden u presudi, pa da bi, u tom trenutku, na dan 2. travnja 2020. odluka bila ovršna. Međutim, kako su tuženici po primitku drugostupanjske odluke imali još petnaest dana za dobrovoljno ispunjenje tražbine to je u potvrdi ovršnosti pogrešno navedeno da je odluka ovršna 19.2.2020. jer tog dana rok za dobrovoljno ispunjenje tražbine još nije bio protekao. 10. Ispitujući pobijano rješenje u granicama iznesenih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene. Osim toga sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP na koju u žalbama ukazuju žalitelji, jer rješenje nema proturječnosti ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova pravilnost i zakonitost. Navedena povreda nije počinjena ni time što se u točki 13. i 14. obrazloženja prvostupanjski sud poziva na klauzulu ovršnosti koja da je navedena „na podnesku koji tuženik IĐ dostavlja uz prijedlog za ukidanje…“ iako je nesporno da se radi o samo jednoj potvrdi ovršnosti koja je izdana na izvornik presude Općinskog suda u Puli, Stalne služba u Bujama posl.br. P-528/2015-77 od 18. studenog 2015. te su s potvrdom istog sadržaja opskrbljeni i otpravci koji su dostavljeni strankama.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, odluka prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je ukinuta klauzula ovršnosti pravila je i zakonita. Međutim, prvostupanjski sud je odbijajući u cijelosti zahtjev I. -tuženika i III.-tuženice za ukidanje potvrde pravomoćnosti djelomično pogrešno primijenio odredbu čl. 333. ZPP.

O potvrdi pravomoćnosti

12. Odredbom čl. 333.a ZPP propisano je da potvrdu o pravomoćnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će rješenjem, na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, sud koji je donio potvrdu o pravomoćnosti.

12.1. Prema odredbi čl. 333. st. 1. ZPP presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna. Žalbom se može pobijati samo presuda donesena u prvom stupnju (čl. 348. st. 1. ZPP). Mogućnost pobijanja takve presude žalbom prestaje: 1/ kad istekne rok za podnošenje žalbe a ona ne bude izjavljena, jer samo pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP). S druge strane, svaka pravovremena žalba sprečava pravomoćnost, pa dakle i ona za koju će se kasnije pokazati da je bila neosnovana, 2/ kad se stranka odrekne prava na žalbu (čl. 349. st. 1. ZPP), 3/ kad stranka odustane od već podnesene žalbe (čl. 349. st. 2. ZPP), 4/ kad drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu pravovremeno podnesenu žalbu i potvrdi presudu suda prvog stupnja, u kom slučaju, pravomoćnost nastupa ex nunc, a ne ex tunc.

12.2. Odredbom čl. 348. st.2. ZPP propisano je da pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. To dalje znači da svaka prvostupanjska presuda, ako je tužbeni zahtjev djeljiv, može postati djelomično pravomoćna. Kada stranka ili stranke podnesu žalbu samo protiv jednog dijela presude, tada će dio presude koji nije pobijan žalbom postati pravomoćan bez obzira na to što je protiv nekog drugog dijela iste odluke izjavljena pravovremena žalba. Okolnost da pobijanje jednog dijela prvostupanjske presude nema utjecaja na pravomoćnost drugog nepobijanog dijela iste presude slijedi upravo iz citirane odredbe čl. 348. st.2. ZPP. Dakle, pravomoćnost pojedinih dijelova prvostupanjske presude može nastupiti u različito vrijeme ovisno o tome jesu li žalbu podnijele sve stranke ili samo neke od njih, protiv cijele presude ili protiv njezinog dijela.

12.3. U konkretnom slučaju kada je odlukom prvostupanjskog suda odbijen u cijelosti glavni – prvopostavljeni tužbeni zahtjev nakon čega je sud odlučio o eventualno kumuliranom tuženom zahtjevu (čl. 188. st. 2. ZPP) te je u istom postupku odlučio i o protutužbenom zahtjevu te troškovima postupka, a protiv prvostupanjske odluke kojim je odbijen glavni – prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelj ni tuženici nisu podnijeli žalbu, to je istekom roka za podnošenje žalbe, prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna. Naime, iako je tužbeni zahtjev postavljen sukladno čl. 188. st.2. ZPP kao glavni i eventualno kumulirani, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, radi se od dva zasebna zahtjeva, koja iako u međusobnoj vezi, mogu egzistirati sami za sebe, te okolnost da je (samo) protiv odluke o drugom, eventualno kumuliranom izjavljena pravovremena žalba ne sprječava nastup pravomoćnosti odluke u dijelu kojim je odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu.

12.4. Dakle, obzirom da točka I izreke prvostupanjske presude posl.br. P-528/2015- 77 nije bila predmet žalbenog postupka, jer navedeni dio prvostupanjske presude tužitelj ni tuženici nisu pobijali žalbom to je sukladno odredbi čl. 333. st. 1. u vezi s čl. 334. st. 1. ZPP, presuda posl.br. P-528/2015-77 u točki I izreke s pripadajućim podtočkama postala pravomoćna (u odnosu na sve stranke postupka) danom isteka roka od 15 dana propisanog za podnošenje žalbe, a koji rok se sukladno čl. 348. st. 1. ZPP računa od dana dostave strankama prijepisa (te prvostupanjske) presude, bez obzira na to što je protiv drugog dijela te iste odluke (točaka II, III, IV, V I VI) izjavljena pravovremena žalba pa posljedično tome odluka prvostupanjskog suda u dijelu u kojim je odbijen zahtjev za ukidanje potvrde pravomoćnosti (koja glasi „Odluka je prvomoćna dana 19.02.2020.“) u odnosu na točku I presude posl.br. P- 528/2015-77 nije valjana ni zakonita.

12.5. U preostalom dijelu (točkama II, III, IV, V i VI), u kojem je presuda Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama, posl.br. P-528/2015-77 od 18. studenog 2015. bila predmet preispitivanja u žalbenom postupku povodom žalbi I. i III. -tuženika i u kojem je postupku drugostupanjski sud odlučio presudom posl.br. Gž-602/2019-2 od 19. veljače 2020. prvostupanjska presuda postala je pravomoćna s danom donošenja drugostupanjske presude, 19. veljače 2020. sukladno odredbi čl. 333. st.1. ZPP, slijedom čega je žalba I.-tuženika i III.-tuženice u tom dijelu neosnovana.

12.6. U odnosu na žalbene prigovore tuženika da u trenutku donošenja drugostupanjske odluke strankama nije bilo poznat njezin sadržaj i opširno elaboriranje razlike između formalne i materijalne pravomoćnosti navesti je kako na pravomoćnost presude posl.br. P-528/2015-77 od 18. studenog 2015. u točkama II, III, IV, V i VI koja je u tom dijelu nastupila donošenjem drugostupanjske presude, nije od utjecaja dan dostave te presude strankama. To stoga što je pravomoćnost objektivno svojstvo presude koje ona ima ili nema i to u odnosu na svakoga. Kako je prethodno navedeno, pravomoćnost pojedinih dijelova te odluke ne mora nastati u isto vrijeme, ali kad do nje dođe, ona će nastupiti istodobno za obje stranke. S druge strane, to svojstvo se u različito vrijeme i na različite načine manifestira prema raznim subjektima (ovisno o vremenu dostave presude), no to ne znači da i sama pravomoćnost nastupa u drugo vrijeme prema svakom subjektu na koga se odnosi, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi tuženika da je pravomoćnost prvostupanjske presude u točkama II do VI nastupila različito za svaku stranku ovisno o danu dostave drugostupanjske presude posl.br. Gž-602/2019-2 od 19. veljače 2020.

12.7. Slijedom navedenog je djelomičnim odbijanjem i djelomičnim prihvaćanjem žalbe I.-tuženika i III.-tuženice prvostupanjsko rješenje u točki I. na temelju čl. 373. st. 3. u vezi s čl. 380. st.3. ZPP valjalo preinačiti i odlučiti kao u točki I. ovog rješenja.

O ovršnosti presude

13. Odredbom čl. 25. st.1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.,131/20. i 114/22. - u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno.

13.1. Na temelju odredbe čl. 36. st. 3. OZ propisano je da potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će rješenjem isti sud, odnosno tijelo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti.

13.2. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je ukinuo potvrdu ovršnosti za presudu posl. br. P-528/2015-77 od 18. studenog 2015. prema kojoj je presuda ovršna 19. veljače 2020. (s danom donošenja drugostupanjske presude) to stoga što navedenog dana presuda još nije stekla svojstvo ovršnosti budući da s tim danom nije protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, a koji rok teče od dana dostave odluke ovršeniku sukladno čl. 25. st.1. OZ. Pri tome, suprotno shvaćanju tužitelja, nije od utjecaja okolnost da je 2. travnja 2020. kada je izdana potvrda ovršnosti presuda tada već bila ovršna kraj činjenice da je u samoj potvrdi naveden netočan datum nastupanja ovršnosti.

13.3. Neosnovano tužitelj navodi da je prvostupanjski sud eventualno mogao ispraviti pogrešan datum na klauzuli ovršnosti, jer se u konkretnoj situaciji ne radi o pogrešci u pisanju (u smislu odredbe čl. 342. st.1. ZPP) pa stoga nisu niti bile ispunjene pretpostavke za ispravak klauzule ovršnosti.

13.4. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tužitelja da se odluka o prijedlogu za ukidanje potvrde ovršnosti treba i može donijeti u sklopu ovršnog postupka u kojemu je taj prijedlog/prigovor istaknut te da nije dopušteno vođenje zasebnog samostalnog postupka kao i da je u konkretnom slučaju o istome već pravomoćno odlučeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 22. studenog 2022. poslovni broj Gž Ovr- 226/2021 pa da se posljedično radi o presuđenoj stvari u smislu čl. 333. ZPP, žalitelju ponovno, kao u rješenju ovog suda posl.br. Gž-936/2023-3 od 4. prosinca 2023. valja ukazati da ovršni sud nije ovlašten, niti je nadležan odlučivati o ukidanju klauzula ovršnosti izdanih na sudskim odlukama, jer je o takvom prijedlogu isključivo nadležan odlučivati sud koji je odluku (presudu ili rješenje) i donio. Okolnost da je Županijski sud u Rijeci, rješenjem posl.br. Gž Ovr-226/2021-2 odlučivao o žalbi ovdje I. -tuženika IĐ kao ovršenika, protiv rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-115/2020-3 od 02.04.2020., u kojoj je, među ostalim, bio istaknut žalbeni razlog iz čl. 50. toč. 1. i 2. OZ odnosno da ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti te je žalbu tuženika odbio kao neosnovanu, ne predstavlja smetnju (res iudicata) za odlučivanje o zahtjevu I. -tuženika i III. -tuženice u ovom postupku, kako to pogrešno tumači tužitelj, jer je ovršni sud primjenom načela strogog formalnog legaliteta pravno vezan potvrdom ovršnosti koja je izdana od strane parničnog suda na presudu ili rješenje sve dok se navedena potvrda ne ukine u postupku ukidanja potvrde ovršnosti pred sudom koji je isključivo nadležan odlučivati o takvom zahtjevu.

13.5. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja potvrditi pobijano rješenje u točki II. primjenom odredbe čl. 368. u vezi s čl. 380. st.2. ZPP i odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

O troškovima postupka

14. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio o troškovima na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka na temelju čl. 154. st.4. ZPP s obzirom da je zahtjev I. - tuženika i III.-tuženice djelomično odbijen i djelomično prihvaćen, slijedom čega je uspjeh tužitelja i tuženika podjednak. Niti djelomičnom preinakom točke I. pobijanog rješenja omjer uspjeha stranaka u postupku nije izmijenjen slijedom čega je žalba tužitelja i tuženika u tom dijelu odbijena i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u točki III. primjenom čl. 380. st.2. ZPP.

15. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

16. Zahtjev I.-tuženika i III.- tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je primjenom čl. 154. st. 4. ZPP budući su žalitelji sa žalbom uspjeli samo o razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

17. Odbijen je i zahtjev I.-tuženika i III. - tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelja budući taj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP.

Pula - Pola, 14. veljače 2025.

S u d a c

Biljana Pamić