REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Narodnog doma 2/b, Pazin

Broj: Pp-986/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sutkinji Oriani Mikuljan-Trifoni uz sudjelovanje zapisničarke Katije Višković, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RJ zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pokrenutog optužnim prijedlogom Policijske postaje Pazin s Ispostavom Buzet po zaključenju glavne i javne rasprave, u nazočnosti okrivljenika, a u odsutnosti predstavnika tužitelja, dana 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl.182. tč.1. Prekršajnog zakona

Okrivljenik: RJ, bez nadimka, od oca R i majke P, rođen **.**.1989. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], stolar, SSS, zaposlen u trgovačkom društvu "FABRIKATOR" d.o.o. sa sjedištem u [adresa], sa mjesečnim primanjima od 700,00 eura, u izbanbračnoj zajednici, otac dvoje djece, drž. RH, vlasnik stana, vlasnik osobnog vozila, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi prekršajni postupak protiv njega,

oslobađa se od optužbe

da je dana 17. svibnja 2024. u 21,30 sati na hodniku na prvom katu stambene zgrade u [adresa] u [adresa], remetio javni red i mir vikom i galamom na način da je rukama udarao po vratima stana PJ i vikao kroz zatvorena vrata "smirite se, prestanite s lupanjem!" što da je ukupno trajalo nekoliko minuta, nakon čega da se udaljio, a što da su mogli čuti ostali stanari zgrade koji su se u trenutku događaja nalazili u zgradi,

pa da je time počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN.41/1977, 47/1989, 55/1989, Službeni list SFRJ 83/1989, NN.47/1990, 55/1991, 29/1994, 114/2022 i 47/2023).

II. Temeljem čl.140.st.2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz čl.138.st.2.tč. 3. i st.3. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Pazin s Ispostavom Buzet je dana 03. lipnja 2024. podnijela optužni prijedlog klase: 211-07/24-5/13528, urbroj: 511-08-26-24-1 protiv okrivljenika RJ zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog u izreci presude, te je održana glavna rasprava.

2. Okrivljenik RJ je, između ostalog, izjavio da smatra da nije počinio prekršaj za koji se tereti jer se to nije odvijalo na javnom mjestu, već u zgradi u kojoj stanuje. Okrivljenik je izjavio da živi u stanu u prizemlju stambene zgrade, iznad kojeg živi PJ, da stambena zgrada ima tri kata sa sedam stanova i dva ulaza, da se u stambenu zgradu može nesmetano ući, da su vrata uvijek otvorena, da se vrata s donje strane odnedavno zaključavaju nakon 19:00 sati. Okrivljenik je izjavio da već duže vrijeme ima problema s bukom iz stana u kojem živi PJ, da je inkriminirane prilike došao ispred vrata, da je dva puta jače lupio po vratima i povikao da se smire, da prestanu s lupanjem, da nitko nije otvarao. Okrivljenik je izjavio da drugi stanari nisu otvarali vrata osim žene koja živi u prizemlju, a koja inače uvijek proviri kroz vrata.

3. Okrivljenik RJ je u spis priložio i pisanu obranu u kojoj, između ostalog, navodi da događaj koji mu se stavlja na teret ne ispunjava zakonska obilježja prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, da iz optužnog prijedloga proizlazi da se događaj odvio na hodniku na prvom katu stambene zgrade u [adresa], dakle na prostoru koji se s obzirom na svoju namjenu i obilježja ne može smatrati javnom površinom, da se hodnik stambene zgrade ne može smatrati javnom površinom jer isti nije otvoreno, neograničeno javno mjesto koje bi u svakom trenutku bilo dostupno neograničenom broju ljudi. Smatra da je nužan uvjet za počinjenje prekršaja da je uključena i javnost, no da u konkretnom slučaju ni taj uvjet nije zadovoljen obzirom da nije bilo drugih osoba kojima bi na bilo koji način bio poremećen red i mir. Okrivljenik je naveo da se u konkretnom slučaju iz stana susjede neprestano čula buka i udaranje, da se stan nalazi točno iznad stana u kojom živi sa suprugom i dvoje malodobne djece. Kako je takvo ponašanje uznemiravalo dijete, da je otišao kod susjede kako bi je upozorio da prestane, međutim ona nije čula zvono, a zatim kucanje, radi čega je nešto glasnijim tonom samo jednom rekao da treba prestati lupati, kako bi djeca mogla zaspati, nakon čega se vratio u svoj stan. Okrivljenik navodi da se nije radilo o vikanju, da je bi na privatnom posjedu i bez prisustva drugih osoba te smatra da nema govora o prekršaju.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u potvrdu na stranici 16 spisa, ispitane su svjedokinje PJ, ĐJ i CJ.

5. Svjedokinja PJ je između ostalog, izjavila da živi u stanu na prvom katu u stambenoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa], da je bio petak, da je došla kući sa sedmogodišnjom kćerkom i njezinim sedmogodišnjim prijateljem, da u se djeca igrala u stanu, da nikakve buke nije bilo, da je njezin susjed RJ lupao po vratima njezina stana i urlikao, da mu nije otvorila vrata, da je sve trajalo nekoliko minuta.

6. Svjedokinja ĐJ je izjavila da je bila u kupaonici u prizemlju u zajedničkom hodniku stambene zgrade, da je izašla iz kupatila, da je čula lupanje i vikanje koje je dopiralo s kata, da je odmah potom sišao njezin susjed RJ, da ne može reći koliko je sve to trajalo jer dok je bila u kupaonici nije ništa čula.

7. Svjedokinja CJ je izjavila da se te večeri čula neopisiva buka iz stana iznad njihovog stana, da se inače gotovo svake večeri čula buka iz tog stana kao da dijete trči po stanu, da su u to vrijeme imali bebu starosti mjesec dana, da se dijete uznemirilo, da je tu večer njezi suprug otišao upozoriti susjedu da se stišaju, da su vrata njihova stana bila poluotvorena tako da je čula kako suprug pokušava zvoniti, a nakon toga je čula da je jače pokucao po vratima, te da je povikao da se smire nakon čega se vratio u stan. Svjedokinja je izjavila da nije izlazila na hodnik, da je čula susjedu koja živi u prizemlju jer se uvijek jako zakašlje pa po tome zna da je to bila ona.

8. Na temelju provedenog postupka, cijeneći navode obrane okrivljenika, te sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj povezanosti, ovaj je sud ocijenio da djelo za koje se okrivljenik tereti, nije po propisu prekršaj.

9. Okrivljenik se tereti da je djelo iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje je javnost mjesta počinjenja konstitutivni element bića prekršaja, počinio na fiktivnom javnom mjestu (hodnik stambene zgrade), ali u optužnom prijedlogu nije opisano da je njegova radnja (lupanje, vika) bila čujna na neograničeno otvorenom javnom mjestu.

10. Naime, ostali stanari zgrade (kako se to navodi u optužnom prijedlogu) koji su se u trenutku događaja nalazili u zgradi, a koji su eventualno mogli čuti buku, ne predstavljaju javnost u smislu odredbi Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a po provedenom postupku nije utvrđeno da bi se ponašanje okrivljenika u hodniku stambene zgrade reflektiralo na javnom mjestu.

11. Iz navedenih razloga sud je stanovišta da djelo za koje se okrivljenik tereti nije po propisu prekršaj, poradi čega je temeljem čl.182.toč.1. Prekršajnog zakona okrivljenik oslobođen od optužbe.

12. Budući da je okrivljenik oslobođen od optužbe sukladno čl.140.st.2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz čl.138.st.2.tč. 3. i st.3. ovog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

U Pazinu, 14. veljače 2025.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Katia Višković, v.r.

SJTrifoni, v.r.

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda.

DNA:

- okrivljeniku

- ovlaštenom tužitelju

- spis