Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1505/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, protiv ovršenice VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik ČĆ, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr- 868/2024-7 od 4. lipnja 2024., dana 14. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-868/2024-7 od 4. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenice za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja je riješeno:

"I Odbija se prijedlog ovršenice VĆ od 15. travnja 2024. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate na temelju rješenja Državnog inspektorata, Područni ured R., Služba za građevinske inspekcije, Ispostava u [adresa], [broj], [broj], od 29. prosinca 2023.

II Odbija se prijedlog ovršenika od 15. travnja 2024. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan."

2. Protiv ovoga rješenja ovršenica je izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) koji se sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ) na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku, s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenom navodu, u obrazloženju pobijanog rješenja su navedeni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama koje ovdje proizlaze iz pisanih dokaza i isprava u spisu i ne postoje ikakve proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njegovu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati. Stoga prvostupanjsko rješenje nije arbitrarno niti je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji ističe žaliteljica.

5. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene što nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima kojima žaliteljica iznosi vlastite, proizvoljne interpretacije koje ne odgovaraju dokazima u spisu.

6. Nije sporno da se protiv ovršenice u Financijskoj agenciji vodi postupak za izravnu naplatu temeljem rješenja Državnog inspektorata, Područni ured R., Služba za građevinske inspekcije, Ispostava u [adresa] (dalje:Državni inspektorat) [broj], [broj] od 29. prosinca 2023. kojim joj je izrečena treća novčana kazna, iz potvrde ovršnosti na ovom rješenju proizlazi da je postalo izvršno danom 24. siječnja 2024.

7. Novčana kazna ovršenici je izrečena zbog toga što nije postupila po rješenju istog upravnog tijela [broj], [broj] od 28. ožujka 2023. kojim joj naloženo uklanjanje građevine izgrađene bez izvršne građevinske dozvole.

8. U prijedlogu za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenica navodi da je protiv ovdje ovršne isprave, rješenja o novčanoj kazni, pokrenula upravni spor koji se vodi pred Upravnim sudom u Rijeci pod brojem Us I.93/24 te da je podnijela zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti rješenja o uklanjanju objekta od 28. ožujka 2023., koje joj nije dostavljeno, o tome prijedlogu još nije odlučeno, također ističe materijalnopravne razloge nezakonitosti toga rješenja, posljedično i nezakonitost rješenja o novčanoj kazni. Tvrdi da su ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. t. 1., 2. i 3. OZ.

9. Odredbom čl. 210. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. toga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenima.

10. Iz odredbe čl. 210. st. 2. OZ proizlazi da će se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima na odgovarajući način primjenjivati odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

11. Imajući u vidu razloge zbog kojih ovršenica predlaže proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, zakonito je prvostupanjsko rješenje kojim je prijedlog odbijen.

12. Nisu osnovani žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. t. 1., t. 2. i t. 3. OZ jer rješenje državnog inspektorata od 29. prosinca 2023., s potvrdom ovršnosti koju je izdalo nadležno tijelo, predstavlja valjanu ovršnu ispravu u smislu odredbi čl. 23. t. 4., 25. st. 4. i čl. 29. OZ koja nije ni na koji način stavljena van snage niti izgubila pravni učinak.

13. Ovrha se, sukladno odredbi čl. 22. OZ, određuje po načelu formalnog legalizma pa kako u ovom slučaju rješenje nadležnog upravnog tijela udovoljava svim zakonskim pretpostavkama valjanosti ovršne isprave, za zakonitost i pravilnost ovrhe nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima ovršenica osporava materijalnopravnu pravilnost i zakonitost toga rješenja, koju ovaj sud nije ovlašten ispitivati. Kraj činjenice da rješenje sadrži potvrdu nadležnog tijela o ovršnosti i kao takvo predstavlja valjanu ovršnu ispravu, sukladno prethodno navedenim razlozima neodlučna je činjenica da ovršenica vodi upravni spor u kojem osporava zakonitost predmetnog rješenja, budući da ono nije ukinuto, preinačeno ili na drugi način stavljeno van snage. Za slučaj naknadnog preinačenja ili stavljanja van snage ovršne isprave, odredba čl. 72. OZ propisuje obustavu ovrhe.

14. Navodi žaliteljice koji se odnose na rješenje od 28. ožujka 2023. nisu relevantni jer ono u ovom slučaju ne predstavlja ovršnu ispravu. Ipak valja reći da oni nisu istiniti jer je o prijedlogu za ukidanje potvrde ovršnosti toga rješenja odlučeno, to proizlazi iz rješenja Državnog inspektorata od 9. kolovoza 2023. (list 76. spisa). Iz toga rješenja proizlazi da je uvažen prijedlog ovdje ovršenice za ukidanje potvrde ovršnosti zbog neuredne dostave, posljedično je stavljeno van snage i rješenje o kazni i prekršajni nalog od 1. lipnja 2023., izvršena je ponovna, uredna dostava rješenja od 28. ožujka 2023. za koje je iskazana ovršnost s datumom od 28. srpnja 2023. Kako je nadležno tijelo uvažilo prijedlog za ukidanje ranije potvrde ovršnosti rješenja od 28. ožujka 2023., upravni spor pred Upravnim sudom u Rijeci poslovni brojem Us-I-1410/2023-7 je obustavljen. Dakle, obzirom na navedene činjenice i predmet toga upravnog spora, odluka o njegovoj obustavi koju žaliteljica naglašava (list 11. spisa) nije od ikakvog utjecaja na zakonitost i pravilnost ovrhe u ovom predmetu.

15. Zaključci o obvezi sudova da po službenoj dužnosti ispitaju nepoštenost ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, koje žaliteljica citira, odnose na postupke drugačije činjenične i pravne osnove i nisu primjenjivi u ovom postupku.

16. Također je pravilna odluka kojom je odbijen prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

17. Iz odredbe čl. 210. st. 2. OZ proizlazi da će se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjivati odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

18. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ, kao kumulativno propisanu pretpostavku za odgodu ovrhe ovršenica mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

19. Nesumnjivo da ovršenica plaćanjem novčane kazne trpi štetu no riječ je o šteti kao nužnoj posljedici prirode i svrhe svakog ovršnog postupka, prinudnog ostvarenja tražbine koju ovršenik odbija dobrovoljno izvršiti, u ovom slučaju plaćanju novčane kazne zbog neuklanjanja objekta, takvu štetu nema u vidu citirana zakonska odredba. Po riječima ovršenice riječ je o mobilnom objektu a ne građevini pa već i time nisu uvjerljive tvrdnje da joj se prisiljavanjem na njegovo uklanjanje nanosi nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta niti iz njenih navoda i dokaza proizlazi da joj se plaćanjem novčane kazne nanosi šteta koju ima u vidu odredba čl. 65. OZ.

20. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud prema odredbi čl. 50. st. 5. OZ pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

21. Budući da nije uspjela sa žalbom, neosnovan je zahtjev ovršenice za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 14. st. 5. OZ, čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 14. veljače 2025.

Sudac:

Jasenka Grgić