REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: UsI-5208/2023-25

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grad Sisak, Sisak, Rimska 26, OIB: 08686015790, protiv tuženika Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57, OIB: 05526850490, ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa opunomoćenik Albin Hotić, odvjetnik u [adresa] i Ministarstva financija, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon objave presude, 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/206, URBORJ: 514-04-02-01-01/08-23-04 od 31. kolovoza 2023.

II Nalaže se tužitelju (OIB 08686015790) da zainteresiranoj osobi DI (OIB [osobni identifikacijski broj]), u roku 30 dana od dana pravomoćnosti presude nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvijetisućepetstoeura). III Odbija se zahtjev zainteresirane osobe iz točke II izreke za nadoknadu troškova u preostalom iznosu od 1. 250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura).

Obrazloženje

1. Dopunskim rješenjem Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i obnovu, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i obnovu KLASA: UP/I-943-01/20-01/28, URBROJ: 2176-08-22-34 od 15. lipnja 2022., točkom I. izreke utvrđeno je pravo na naknadu za nekretnine u k. o. [katastarska općina], oznake kč. br. [katastarska čestica], dvorište i zgrade, površine 465 čhv ili 1672,37 m2 starih oznaka tj. nove oznake dio kč. br. [katastarska čestica], park površine 20141 m2, zgrada spomeničke baštine od 1106 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], vlasništvo Grada Siska, dio kč. br. [katastarska čestica], park od 1233 m2, zgrada spomeničke baštine od 319 m2 i 65 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], vlasništvo Grada Siska i dio kč. br. [katastarska čestica], park od 1233 m2, zgrada spomeničke baštine od 319 m2, zgrada spomeničke baštine od 65 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], vlasništvo Grada Siska i kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište od 526 čhv ili 1891,75 m2 stare oznake upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], nove oznake dio kč. br. [katastarska čestica], park od 2041 m2, zgrada spomeničke baštine od 1106 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], vlasništvo Grada Siska, dio kč. br. [katastarska čestica], dvoršte od 568 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], vlasništvo Grada Siska, dio kč. br. [katastarska čestica], dvorište od 375 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], vlasništvo Grada Siska, i to DI iz [adresa] za 13/80 dijela u iznosu od 381.812,06 kn i ČI iz [adresa], u istom omjeru i iznosu, plativo u obveznicama Republike Hrvatske u jednakim polugodišnjim obrocima tijekom dvadeset godina počevši od 1. siječnja 2000. Točkom II. izreke rješenja obveznikom naknade je utvrđeno Ministarstvo financija Republike Hrvatske koje je obvezano predati obveznice osobama iz točke I. izreke u iznosima iz točke I. izreke u roku 60 dana od pravomoćnosti tog rješenja. Točkom III. izreke odlučeno je o troškovima postupka.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-942-01/22-01/206, URBORJ: 514-04-02- 01-01/08-23-04 od 31. kolovoza 2023., poništio navedeno dopunsko rješenje i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i poziva se na odredbu članka 19. a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kojom odredbom je propisan samoupravni djelokrug velikih gradova i gradova sjedišta županije, unutar kojega su i poslovi koji se odnos na kulturu. Navodi kako je on osnivač ustanove Gradski muzej Sisak, kojoj je Odlukom o davanju gradskih prostora na privremeno korištenje, sporne čestice u naravi Stari Grad dao na korištenje i upravljanje, ispunjavajući time zakonom propisani samoupravni djelokrug. Ističe kako je Gradski muzej Sisak ustanova koje je osnivač Grad Sisak podnio 15. veljače 2022. prijavu na Poziv za dodjelu bespovratnih financijskih sredstava-provedba mjera zaštite kulturne baštine oštećene potresom te da je na temelju navedene prijave zaključen Ugovor o dodjeli bespovratnih financijskih sredstava za operacije koje se financiraju iz Fonda solidarnosti Europske unije. Poziva se na odredbu članka 54. i 55. stavka 1. točke 3. Zakona o naknadi. Navodi kako se prema uvjerenju o statusu čestice od 20. listopada 2023., kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] na dan izdavanja uvjerenja nalaze unutar građevinskog područja sukladno PPUG-u i GUP-u Grada [adresa], dok se kako navodi prema UPU-u Stari grad Sisak u [adresa] iste nekretnine nalaze u zoni "javna i društvena namjena-kultura". Navodi kako su se prema istom uvjerenju nekretnine na dan 11. listopada 1996. sukladno tada važećem GUP-u nalazile u zoni "javna i društvena namjena". Smatra kako tuženik u osporenom rješenju pogrešno tumači i odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara kada navodi da Zakon nema odredbe o zabrani raspolaganja kulturnog dobra te da kod stjecanja postoje neka ograničenja propisana člancima 36. – 40. Zakona. Poziva se na odredbu članka 2. navedenog Zakona te odredbu članka 37. stavka 1. istog Zakona, prema kojoj proizlazi i sama namjera zakonodavca da kulturna dobra postanu, odnosno ostanu vlasništvo jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, odnosno Republike Hrvatske. Stoga smatra da predmetne nekretnine i dalje trebaju ostati u vlasništvu i posjedu Grada Siska te na upravljanju Gradskom muzeju Sisak, što ovlaštenici naknade nisu niti doveli u pitanje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev. 5. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Županijsko državno odvjetništvo u Sisku očitovalo se na tužbu i odgovor na tužbu podneskom od 7. veljače 2023. U istome u bitnome navodi kako u prvostupanjskom postupku iznos naknade nije utvrđen sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i prostor te Uredbe o načinu utvrđivanja cijene stana i garaže. Također napominje da u postupku nije utvrđeno kako je Grad Sisak stekao vlasništvo predmetnih nekretnina, a što je kako navodi važno s aspekta primjene Zakona o naknadi u dijelu koji se odnosi na predmeti i oblik naknade kao i na pravo predlagatelja na naknadu. Ponavlja utvrđenja iz osporenoga rješenja te smatra kao je isto pravilno i na zakon u osnovano. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirane osobe ĐI i DI očitovale su se na navode i tužbe i odgovora na tužbu podnescima od 14. prosinca 2023. i 22. ožujka 2024. i u bitnome smatraju osporeno rješenje zakonitim te predlažu da Sud odbije tužbeni zahtjev.

7. Zainteresirana osoba Ministarstvo financija Republike Hrvatske očitovalo se na navode iz tužbe i odgovora na tužbu podneskom od 11. prosinca 2024. i u istome navode kako su suglasni s pravnih shvaćanjem tuženika iznesenim u obrazloženju osporenoga rješenja. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

8. Sud je 4. listopada 2024. i 7. veljače 2024., održao usmenu raspravu te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i izvršen je uvid u spis tuženika. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sud nije prihvatio prijedlog opunomoćenice tužitelja da se ročište od 7. veljače 2024., odgodi zbog bolesti. Naime, prvo ročište koje je održano 4. listopada 2024., se upravo nije moglo provesti i zaključiti zbog na ročištu dostavljene opsežne dokumentacije od strane opunomoćenice tužitelja koja se nije mogla niti dostaviti protivnim strankama u sporu, jer ista nije bila u posjedu dovoljnog broja dokumentacije. Nadalje raspravnim je rješenjem naloženo opunomoćenici tužitelja da ovome sudu dostavi sve podatke dostavljene na tom ročištu, da ih dostavi u podnesku pobrojane i po nazivu te da sudu dostavi još jedan primjerak podnesaka kako bi se isti mogli dostaviti tuženiku. Po navedenom rješenju do dana zakazivanja predmetnog ročišta i održavanja istog nije postupljeno.

10. Sud ovdje prije svega ima u vidu i načelo učinkovitosti propisano odredbom članka 8. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), pa s obzirom na predmetnu upravnu stvar, duljinu trajanja upravnog postupka, troškove upravnog spora, Sud je našao opravdanim provesti zakazano ročište tim više što se i tužitelj mogao dodatno pisanim putem očitovati o svim činjenicama koje je smatrao bitnim, a koje eventualno nije iznio u tužbi i na ranijem ročištu.

11. Predmet upravnog postupka je pravo na naknadu za nekretnine označene u izreci predmetnog prvostupanjskog rješenja (koje ovaj sud neće ponavljati), sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 39/99., 43/00., 131/00., 127/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. – dalje Zakon o naknadi).

12. Odredbom članka 242. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. i 103/96., dalje ZUP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja upravnog postupka (lipanj 1997. godine), taksativno su propisani su razlozi zbog kojih drugostupanjsko tijelo može poništiti prvostupanjsko rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem slučaju je drugostupanjsko tijelo dužno svojim rješenje ukazati prvostupanjskom tijelu u kojem pogledu treba upotpuniti postupak.

13. Prema ocjeni ovoga suda osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je osnovano tuženik u okviru ovlaštenja propisanih odredbom članka 242. stavak 1. i 2. ZUP-a, s obzirom na žalbene navode u ovom sporu zainteresiranih osobe, uvažilo žalbu, poništilo prvostupanjsko rješenje i predmet vratilo prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

14. Naime, Sud prihvaća obrazloženje tuženika kako je u predmetnom upravnom postupku prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo iznos naknade kada je prihvatilo iznos naknade utvrđen Elaboratom/nalazom vještaka iz 2021., a koji nalaz je izrađen prema prihodovnoj metodi, bez da je pravilno primijenilo Zakon o naknadi koji upućuje na Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor (Narodne novine, broj 35/92., 72/92. i 83/93.). Naime tuženik je uočio i da je prvostupanjsko tijelo uz dva nalaza vještaka, prvog i ispravljenog samo korigiralo parametre i iznose, a za što nema potrebnih stručnih znanja čime je počinilo procesnu pogrešku, jer je u navedenoj situaciji trebalo angažirati vještaka kao stručnu osobu i nejasnoće i razjašnjenja otkloniti na raspravi s vještakom.

15. Samo ovakav razlog i prigovor iznesen u žalbi bi bio dovoljan da se predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom tijelu, a uz ostale prigovore vezane za vlasništvo predmetnih nekretnina, predmet naknade, pravo predlagatelja na naknadu te koje nekretnine su predmet naknade, kao i eventualne primjena odredba članka 55. stavka 3. Zakona, što je potrebno utvrditi u ponovnom postupku vještačenjem, je dodatni i opravdani razlog za postupanje tuženika na način opisan u obrazloženju rješenja.

16. Napominje se da je pitanje načina stjecanja vlasništva predmetnih nekretnina od strane tužitelja, bitno za postupak naknade oduzete imovine, zbog predmeta i oblika naknade te iznimaka od vraćanja, a ujedno i samog prava na naknadu. Stoga je prema ocijeni ovoga suda pravilno tuženik zaključio kao je u ponovnom postupku potrebno nedvojbeno ispitati način na koji je tužitelj uknjižen kao vlasnik, jer s obzirom na dostavljen podnesak Grada Siska od 23. svibnja 2005. i zaključka Gradskog poglavarstva Grada Siska od 13. svibnja 2005., dovedeno je u pitanje i samo pravo na naknadu.

17. Neosnovan je navod tužitelja iznesen na ročištu od 4. listopada 2024. kako je u predmetni upravni spor trebalo uključiti kao zainteresiranu osobu Ministarstvo kulture Republike Hrvatske (sada: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske). Ovo stoga što u predmetnom upravnom postupku, a i ovom upravnom sporu nije sporno da se radi o zaštićenom kulturnom dobru niti oko toga postoje bilo kakve dvojbe, a koje kao takvo i ostaje neovisno odluci kako tijela tako i suda. Stoga nisu ispunjeni zakonski uvjeti propisani odredbom članka 20. ZUS-a, jer odlukom donesenom u postupku naknade nije povrijeđeno nikakvo pravo ili pravni interes Ministarstva kulture kako to smatra tužitelj.

18. Isto tako neosnovan je navod zainteresirane osobe kako tužbu treba odbaciti, jer da tužitelj nema pravni interes za pokretanje upravnog spora. Naima tužitelju je dostavljeno kao stranci u postupku predmetno prvostupanjsko rješenje i osporeno rješenje. S obzirom da se radi o nekretninama za koje se kao vlasnik navodi tužitelj, a kako se radi o postupku za naknadu za oduzetu imovinu u kojem iznimno može doći i do povrata nekretnina u naravi, prema ocjeni ovoga suda tužitelj je imao pravni interes za podnošenje predmetne upravne tužbe, a samim time i sudjelovanja u upravnom sporu u svojstvu tužitelja. Osim toga u obrazloženju osporenoga rješenja upravo se i postavilo pitanje vlasništva tužitelja kao i primjenjivost odredbe članka 54. stavka 1. Zakona o naknadi.

19. Sud u cijelosti prihvaća obrazložene razloge tuženika za postupanje prema naprijed citiranoj odredbi ZUP-a i ocjenjuje kako je tuženik naveo razloge poništavanja i upozorio na nedostatke koje treba otkloniti i na koji način u ponovnom postupku rješavanja iste upravne stvari radi donošenja pravilnog i zakonitog novog prvostupanjskog rješenja, a tužitelj će moći sudjelovati u postupku te će imati mogućnost ulagati sve prigovore koje bude smatrao osnovanim.

20. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.

21. Zainteresiranoj osobi je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23.), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku na ročištu od 4. listopada 2024. i 7. veljače 2025., u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura (Tbr. 27 u svezi s Tbr. 54), uvećano za iznos PDV- a, što iznosi 2.500,00 eura (točka II izreke).

22. Točkom III izreke odbijen je zahtjev za nadoknadu troškova za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura uvećan za iznos PDV-a, što ukupno iznosi 1.250,00 eura. Naime, poduzeta radnja, odnosno odgovor na tužbu ne sadrži navode koji su nužni za rješavanje predmetnog upravnog spora. U navedenom podnesku zainteresirana osoba samo navodi kako je tužba tužitelja neosnovana i da se ista pobija u cijelosti, zbog čega sud smatra da takvim odgovorom zainteresirana osoba nije pridonijela rješavanju tužbe.

U Zagrebu 14. veljače 2025.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku :

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. Grad Sisak, Sisak, Rimska 26,

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,

3. Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57,

4. ĐI, [adresa], 1. svibnja br. 15

5. Odvjetnik Albin Hotić, [adresa]

6. Ministarstvo financija, Zagreb, Katančićeva 5