Poslovni broj: Povrv-88/2022-33

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, na temelju prijedloga više sudske savjetnice-specijalist DOT, u pravnoj stvari tužitelja LALIZAS MARINA d.o.o., OIB 44078172624, Lovački put 1, 21000 Split, kojeg zastupa punomoćnik Goran Katura, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika DO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 20. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika, poslovni broj Ovrv- 1521/2021 od 2. studenog 2021. kojim se nalaže tuženiku, u roku od osam dana, platiti tužitelju ukupan iznos od 4.572,26 EUR sa zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 116,72 EUR od 28. rujna 2017.

- iznos od 3.201,51 EUR od 23. rujna 2018.

- iznos od 390,78 EUR od 24. siječnja 2020. i na

- iznos od 863,25 EUR od 1. srpnja 2021. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.399,89 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.138,27 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1) Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je 14. rujna 2021. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika, radi isplate dospjele tražbine koja se sastoji od glavnice u iznosu od ukupno 34.449,66 HRK (sada 4.572,26 EUR) i troška ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.537,50 HRK (204,06 EUR), sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2) Javni bilježnik Ivo Radović iz Dubrovnika donio je 2. studenoga 2021. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1521/2021 kojim je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 34.449,66 HRK s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od 879,45 HRK od 28. rujna 2017., na iznos od 24.121,76 HRK od 23. rujna 2018., na iznos od 2.944,30 HRK od 24. siječnja 2020. i na iznos od 6.504,15 HRK od 1. srpnja 2021. pa sve do isplate kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.537,50 HRK s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

3) Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem osporava osnovanost i visinu tužiteljevog potraživanja i predlaže staviti izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te provesti redovan postupak. Sud je, na temelju odredbi članka 282. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 dalje: OZ) i članka 287. stavak 1. OZ-a u vezi s člankom 57. i 58. OZ-a rješenjem poslovni broj Povrv-88/2022-2 od 12. svibnja 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, nakon čije je pravomoćnosti zakazano ročište po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. 4) Tužitelj u podnesku od 29. rujna 2022. i tijekom postupka ističe kako je tuženikov prigovor paušalan i da nije obrazložen te predlaže da se isti odbaci temeljem odredbe članka 58. stavka 1. OZ-a. Opreza radi, dostavlja relevantnu dokumentaciju i predlaže izvođenje dokaza iz koje proizlazi osnovanost potraživanja tužitelja prema tuženiku iz ovog postupka. Navodi kako je tuženik bio zaposlen kod tužitelja kao voditelj prodavaonice naziva "Gruž", u Dubrovniku, ali da je zbog neurednog obavljanja radnih zadataka, kao i kršenja radnih obveza, tužitelj upozorio tuženika na kršenje radne obveze u svezi s mogućnosti otkaza ugovora o radu. Kako je tuženik nakon upozorenja počinio cijeli niz povreda koje se ogledaju u nemarnom i neodgovornom obavljanju posla poput dovođenja i šetanja životinja na radnom mjestu, na ime pologa kontinuirano stvarao manjak na računu tužitelja od ostvarenog prometa taj dan, u više navrata zaboravljao slati naručenu robu ili lager robe u prodavaonici, ne bi odgovarao sa stanjem lagera kod tužitelja, dobivene zadatke ne bi ispunjavao, kao i u konačnici u više navrata usmeno upozoravan na obvezu uplate razlike po manjku uplate pologa, a na koje bi se pozive u cijelosti oglušio, tužitelj je tuženika Odlukom od 21. listopada 2020. premjestio na drugo radno mjesto odnosno razriješen je dužnosti voditelja Prodavaonice Gruž i raspoređen na radno mjesto prodavača. Kako je unatoč svemu tuženik i dalje nastavio s nemarnim i neodgovornim načinom obavljanja posla, tužitelj mu je 6. srpnja 2021. godine uručio "Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika" koju je tužitelj bio primoran donijeti uslijed naprijed navedenih kontinuiranih kršenja radne obveze i nesavjesnog i neodgovornog obavljanja poslova, a koje je isti kao zaposlenik prodavaonice bio dužan obavljati. Ističe kako se predmetni postupak vodi radi naplate potraživanja koje tužitelj kao poslodavac ima prema tuženiku, a koje potječe iz radnog odnosa, odnosno koje je nastalo u svezi s radnim odnosom tuženika kao voditelja poslovnice tužitelju. Utuženi iznos od 34.449,66 HRK se sastoji od uzete, a neplaćene robe od strane tuženika, kao i od inventurnog manjka koji je ustanovljen nakon izvanredno provedene inventure u prodavaonici Gruž od strane komisije tužitelja. Navodi kako je tuženik za vrijeme svog radnog odnosa kao referent prodaje uzimao robu na svoje ime, kako za svoje potrebe, tako i za potrebe članova svoje obitelji, te bi potom on sam tu istu robu fakturirao na svoje ime. Ukupno potraživanje temelji se na četiri računa (koja su djelomično plaćena obročnim uplatama od strane tuženika) i to: računa br. 567//GRUZ/1, od 27. rujna 2017. u iznosu od 7.929,45 kn, koji se odnosi na robu koju je tuženik osobno preuzeo te sam (kao operater) izdao račun na svoje ime, računa br. 668/GRUZ/1, od 22. rujna 2018. godine u iznosu od 32.721,76 kn, koji se odnosi na inventurni manjak u iznosu od 32.721,76 kn (ostao neplaćen dio računa u iznosu od 24.121,76 kn), računa br. 725/Gruž/1, od 20. prosinca 2019. u iznosu od 2.944,30 kn, koji se odnosi na robu koju je tuženik osobno preuzeo te sam (kao operater) izdao račun na svoje ime i računa br. 190/GRUZ/1 od 24. lipnja 2021. godine u iznosu od 6.504,15 kn, koji se odnosi na robu koju je tuženik osobno preuzeo, a nije fakturirao na sebe te je isti račun fakturiran nakon što je tuženiku dan otkaz. Ističe da je tuženik u mjesečnim ratama plaćao iznose od 800,00, 900,00 i 1.000,00 kn i time umanjivao svoj dug prema tužitelju, međutim koji je na kraju samo u manjem, neznatnom dijelu podmiren, ali ne i u cijelosti. Vezano za provedenu inventuru od 21. rujna 2018. navodi kako je tog dana provedena izvanredna inventura u poslovnici Gruž, a kojom prilikom su članovi inventurne komisije bili SO, kao voditelj maloprodaje tužitelja, te GO, kao asistent u maloprodaji tužitelja te kojoj je bio prisutan i poslovođa DO (tuženik). Provedenom inventurom je utvrđen inventurni manjak u iznosu od 26.204,06 kn uvećan za PDV, odnosno sveukupno 32.721,76 kn, a koji je potom umanjen za iznos od 8.000,00 kn koje je tuženik u međuvremenu podmirio, slijedom čega je preostalo dugovanje na ime inventurnog manjka u iznosu od 24.121,76 kn. Smatra da je osim navedenim plaćanjem, tuženik potvrdio inventurno stanje i svojim potpisom inventurne liste od dana 31. prosinca 2018., a koju su također potpisali SO i GO kao članovi inventurne komisije. Predlaže sudu prije svega odbaciti prigovor ovršenika sada tuženika kao nepotpun, a podredno izvesti sve predložene dokaze od strane tužitelja i zaključiti prethodni postupak te održati na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

4.1) Tužitelj u podnesku od 3. listopada 2024. uređuje tužbeni zahtjev na način da, zbog ulaska Republike Hrvatske u eurozonu i prihvaćanjem eura kao službene valute, usklađuje iznose koje potražuje u ovom postupku preračunavanjem u EUR.

4.2) S obzirom da se u ovom slučaju ne radi o promjeni istovjetnosti zahtjeva, povećanja postojećeg ili isticanja novog tužbenog zahtjeva uz postojeći već isključivo o usklađenju utuženog iznosa sa službenom valutom Republike Hrvatske, ne radi se o preinaci tužbe.

5) Tuženik u podnesku od 17. studenoga 2022. i tijekom postupka ističe da je u svom prigovoru prigovorio osnovanosti i visini potraživanja ovrhovoditelja (ovdje tužitelja) u cijelosti budući nije imao nikakva saznanja njegovom o eventualnom potraživanju, niti su mu uz obavijest ili rješenje o ovrsi bile dostavljene isprave od strane ovrhovoditelja da bi mogao utvrditi o kojem se potraživanju radi, te eventualno dodatno svoj prigovor obrazložiti. U svom prigovoru tuženik je predložio da sud u cijelosti stavi izvan snage rješenje o ovrsi i provede redovni sudski postupak, čime je na temelju dostupnih podataka iz dostavljenog prijedloga za ovrhu, u potpunosti izvršio svoju obvezu iz čl. 58 Ovršnog zakona. Ujedno poriče tvrdnje tužitelja da je, tijekom trajanja radnog odnosa, neuredno obavljao radne zadatke i kršio radne obveze, ili da bi svu robu uzimao za svoje potrebe, s tim da navodi kako je pojedine artikle koje je uzimao za svoje potrebe i knjižio na svoje ime, te da ih je uredno podmirivao u mjesečnim obrocima. Ističe i kako je u više navrata upozoravao tužitelja kako zbog opsega posla tijekom radnog vremena nije u mogućnosti do kraja izvršiti prebrojavanje artikala koje bi primao u poslovnici, te mu je od strane gosp. SO rečeno kako će se napraviti inventura stanja u skladištu u odnosu na stanje u poslovnici, te da će sve biti u redu. Posebno ukazuje na okolnost neurednosti evidencije stanja pojedinih artikala u poslovnici u odnosu na stanje artikala u skladištu, budući je cjelokupni manjak u evidenciji stanja u poslovnici ujedno prikazan kao višak stanja u skladištu, te da tuženik ne može biti isključivo odgovoran za eventualni inventurni manjak.

6) Za početak valja reći da sud smatra neosnovanima navode tužitelja da prigovor tuženika nije obrazložen pa da isti treba na temelju odredbe članka 58. stavka 1. OZ- a odbaciti. S obzirom da u prijedlogu za ovrhu nije navedeno na čemu tužitelj temelji svoje potraživanje prema tuženiku, a tuženik prigovara kako osnovi tako i visini tražbine te predlaže da se provede redovan postupak, nalazi se da je tuženik kada je naveo u kojem dijelu pobija rješenje o ovrsi dostatno obrazložio svoj prigovor s obzirom da daljnje činjenice i dokaze ima pravo iznijeti u redovnom parničnom postupku. 7) Tijekom postupka sud je pročitao Otvorene stavke tužitelja (konto 1200) od 7. rujna 2021. (list 5 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, od 23. prosinca 2008. (list 47-48 spisa), Odluku o promjeni radnog mjesta, od 21. listopada 2020. (list 42 spisa), Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, od 6. srpnja 2021. (list 33-35 spisa), Račun br. 567/GRUZ/1 od 27. rujna 2017. (list 46 spisa), Račun br. 668/GRUZ/1 od 22. rujna 2018. (list 147-160 spisa), Račun br. 725/Gruž/1 od 23. siječnja 2020. (list 53-55 spisa), Račun br. 190/Gruž/1 od 30. lipnja 2021. (list 50-52 spisa), Saldakonti karticu za 2017. godinu (list 45 spisa), Saldakonti karticu za 2018. godinu (list 44 spisa), Saldakonti karticu za 2019. godinu (list 49 spisa), Konfirmaciju od 24. veljače 2020. (list 39 i 40 spisa), Konfirmaciju od 26. veljače 2021. (list 41 i 43 spisa), Odluku o izvanrednoj inventuri od 21. rujna 2018. (list 36 spisa), pregled Inventurne liste od 31. prosinca 2018. (list 37-38, 56-146 spisa), zapisnik Općinskog suda u Makarskoj o saslušanju svjedoka MO po zamolnici ovog suda (list 227-228 spisa). Sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka (list 174-178) te svjedoka SO (list 178-180 spisa), NO (list 202-203 spisa), FO (list 213-214 spisa), GO (list 214-216 spisa). 8) Tužbeni zahtjev je osnovan, a iz razloga kako slijedi.

9) Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu dospjelih tražbina za robu koju je tuženik uzeo za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tužitelja, a nije je platio te za isplatu dospjele tražbine za inventurni manjak ustanovljen nakon izvanredno provedene inventure u prodavaonici Gruž od strane komisije tužitelja u ukupnom iznosu od 4.572,26 EUR.

10) Među strankama nije sporno da su parnične stranke bile u radnom odnosu tužitelja kao poslodavca i tuženika kao radnika koji radni odnos je prestao izvanrednim otkazom ugovora o radu od 6. srpnja 2021. niti da je tuženik 21. listopada 2020. premješten sa radnog mjesta voditelja poslovnice na radno mjesto prodavača. Nije sporno da je tuženik za vrijeme radnog odnosa uzimao pojedine artikle koje bi potom fakturirao na svoje ime, a nije sporno ni da je to radio prije spornog razdoblja, kao ni da je dio duga po računu broj: 567/GRUZ/1 od 27. rujna 2017. (list 46 spisa) podmirio uplatama na račun tužitelja. Nije sporno da je u rujnu 2018. provedena izvanredna inventura stanja u poslovnici "Gruž" tužitelja kojoj su prisustvovali kao inventurna komisija SO i GO te kojoj je prisustvovao tuženik kao tadašnji voditelj poslovnice te da je tuženik potpisao inventurnu listu temeljenu na utvrđenjima izvanredne inventure iz rujna 2018., kao ni da je naknadno potpisao u dva navrata konfirmacije duga sa zaključnim stanjem dana 31. prosinca 2020. kao i da je podmirivao dio duga po računu broj 668/GRUZ/1 od 22. rujna 2018. (list 147-160 spisa). Osim što navedene činjenice nisu sporne, iste proizlaze iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, od 23. prosinca 2008. (list 47-48 spisa), Odluke o promjeni radnog mjesta, od 21. listopada 2020. (list 42 spisa), Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, od 6. srpnja 2021. (list 33-35 spisa), Odluke o izvanrednoj inventuri od 21. rujna 2018. (list 36 spisa), Saldakonti kartice za 2017. godinu (list 45 spisa), Saldakonti kartice za 2018. godinu (list 44 spisa), Saldakonti kartice za 2019. godinu (list 49 spisa), Konfirmacije od 24. veljače 2020. (list 39 i 40 spisa), Konfirmacije od 26. veljače 2021. (list 41 i 43 spisa), iskaza stranaka te iskaza svjedoka SO, NO i GO. 11) Među strankama su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je da li je tuženik sve artikle u odnosu na koje su na ime tuženika izdani računi br. 567/GRUZ/1 od 27. rujna 2017. (list 46 spisa), br. 725/Gruž/1 od 23. siječnja 2020. (list 53-55 spisa) i br. 190/Gruž/1 od 30. lipnja 2021. (list 50-52 spisa) uzimao za svoje potrebe te da li ga se tereti zbog neurednosti evidencije stanja pojedinih artikala u poslovnici u odnosu na stanje artikala u skladištu kada je cjelokupni manjak u evidenciji stanja u poslovnici ujedno prikazan kao višak stanja u skladištu te je sporno i da li je isključivo tuženik odgovoran za eventualni inventurni manjak. 12) Pregledom pregledanih isprava, čijoj vjerodostojnosti tuženik nije posebno prigovarao, u odnosu na sporne činjenice utvrđeno je slijedeće.

12.1) Tužitelj je za 2017. teretio tuženika za iznos od 5.929,45 HRK i to na osnovu računa broj: 567/GRUZ/1 izdanog na iznos od 7.929,45 HRK umanjenog za dvije uplate tuženika u iznosima od po 1.000,00 HRK (uplate od 3. listopada 2017. i 7. studenoga 2017.). Za 2018. godinu tužitelj predmetno dugovanje zatvara na temelju daljnjih uplata tuženika u iznosima od po 1.000,00 HRK (ukupno 4.000,00 HRK – uplate od 7. veljače 2018., 5. ožujka 2018., 6. travnja 2018. i 27. kolovoza 2018.). Nakon toga je 21. rujna 2018 u poslovnici "Gruž" tužitelja dovršena izvanredna inventura te je od strane inventurne komisije utvrđen inventurni manjak u iznosu od 26.204,06 HRK uvećano za PDV – dakle 32.721,36 HRK, da je inventuri bio nazočan tuženik koji je tada bio voditelj predmetne poslovnice te je odlukom uprave tužitelja odlučeno da će se za kompletan inventurni manjak teretiti tuženika. Odluka o izvanrednoj inventuri je potpisana od strane SO i GO kao članova inventurne komisije, dok je inventurnu listu potpisao tuženik. Tako je u otvorene stavke za 2018. pridodan i iznos od 32.721,76 HRK na temelju računa broj: 668/GRUZ/1 izdanog prema odluci o izvanrednoj inventuri. Ukupno dugovanje tuženika je potom umanjeno za daljnji iznos od 150,00 HRK po uplati tuženika od 7. studenoga 2018. U 2019. godini tuženik vrši daljnje uplate u iznosima od po 800,00 HRK (uplate od 14. siječnja 2019. i 8. veljače 2019.), u iznosima od po 1.000,00 HRK (uplate od 14. ožujka 2019., 10. travnja 2019., 16. svibnja 2019., 19. lipnja 2019., 27. kolovoza 2019., 29. listopada 2019. i 12. studenoga 2019.) i u iznosu od 900,00 HRK (uplata od 19. srpnja 2019.) te je ukupni saldo koji prema otvorenim stavkama tuženik duguje tužitelju 25.001,21 HRK. Prema otvorenim stavkama do 7. rujna 2021. dugu od 25.001,21 HRK je pridodan dug od 2.944,30 HRK na temelju računa broj: 725/GRUZ/1 (ukupno dugovanje iznosi 27.945,51 HRK), a potom i dug od 6.504,15 HRK na temelju računa broj: 190/GRUZ/1. Tuženik je potpisao i Konfirmacije duga izdane tuženiku od strane tužitelja 24. veljače 2020. u iznosu od 25.001,21 HRK (na temelju otvorenih stavki do 31. prosinca 2019.) te 26. veljače 2021. u iznosu od 27.945,51 HRK (na temelju otvorenih stavki do 31. prosinca 2020.). Kao referent prodaje odnosno radnik koji je izdao račune broj: 567/GRUZ/1, 668/GRUZ/1 i 725/GRUZ/1 kojima se tereti tuženik je naveden upravo tuženik, dok je kao referent prodaje za račun broj: 190/GRUZ/1 naveden NO te je predmetni račun izdan nakon otkaza ugovora o radu tuženiku.

13) Iz iskaza svjedoka SO, GO i NO (svi zaposlenici tužitelja) koje je sud prihvatio kao vjerodostojne, objektivne i istinite, s obzirom na to da su međusobno suglasni te se nadopunjuju, a u skladu su i s pročitanim ispravama utvrđeno je slijedeće.

13.1) Tuženik je redovito za svoje potrebe kupovao artikle iz asortimana tužitelja koristeći popust za zaposlenike na način da je iste sam unosio u otpremnicu koja je glasila na njegovo ime, pa potom naknadno izdavao račun na svoje ime i plaćao dugovanje. Tako svjedok NO navodi da on nikada nije "uzimao robu na otpremnicu" jer nije imao potrebu za tim, ali da je tuženik imao otpremnicu koja je glasila na njegove ime u koju je sam upisivao određene stavke za robu koju je uzimao. Svjedok GO navodi kako je tuženik uzimao neke artikle na otpremnicu za svoje osobne potrebe jer je on inače ribolovac, član ronilačkog kluba te u slobodno vrijeme servisira gumenjake i slično pa mu je poznato da mu je asortiman koji je prodavao tužitelj bio potreban te bi artikle uzimao za svoje potrebe upisujući ih u otpremnicu na svoje ime. Tako je i prilikom inventure utvrđeno da postoji otvorena otpremnica na ime tuženika te se odlučilo da se za istu izda račun, a tuženik je reagirao na način da je zamolio da određene artikle koje još nije upotrijebio, a imao ih je doma vrati kako bi mu taj račun bio manji i to mu je dozvoljeno. Posljednji račun tuženik nije niti uspio izdati na svoje ime jer je nakon otkaza utvrđeno da za otpremnicu koja je glasila na njegovo ime i u koju je tuženik unosio pojedine artikle nije izdan račun, pa je po nalogu Uprave tužitelja istu kao referent prodaje izdao zaposlenik tužitelja ujedno i voditelj poslovnice NO. Što se tiče inventure održane u rujnu 2018., radilo se o izvanrednoj inventuri, za koju je tužitelj prosudio da ju je potrebno provesti jer je iz redovitog poslovanja postalo jasno da nešto ne štima u poslovnici Gruž. U situacijama kada bi roba trebala kolati iz poslovnica, u sustavu bi pisao određeni broj artikala (da se nalazi u Gružu), dok bi na traženje otpreme određenog broja artikala u drugu poslovnicu, utvrđeno da u dućanu nema toliko artikala koliko je navedeno u sustavu. U konkretnom slučaju u ovoj poslovnici postojali su ulazi artikala u poslovnicu iz primjerice lipnja i srpnja (inventura je bila u rujnu) koji su otpremljeni iz centralnog skladišta a nedostajali su na policama, s tim da je nedostajalo artikala koji su bili veliki, pa je bilo čudno kako to da njih nema. Tako navodi svjedok SO. Svjedok GO navodi da je do ove izvanredne inventure došlo jer se kroz svakodnevno poslovanje praćenja artikala utvrdilo da u poslovnici u Gružu nešto ne štima. Narudžbe se inače rade e-mailom, pa kada bi se od poslovnice u Gružu zatražilo da se određeni artikli dostave ili u centralno skladište ili primjerice u drugu poslovnicu najčešći odgovor bi bio da se ti artikli ne mogu naći u poslovnici u Gružu, pa je bilo evidentno da nešto ne štima. Ili je u poslovnici bio kaos ili artikli fale. Inače je stanje u skladištu i poslovnicama uneseno u program pa u svakom trenutku vidljivo kakvo je stanje svakog artikla po svakoj poslovnoj jedinici. Svjedok SO također navodi kako je manjkove jednostavno utvrditi jer se sve prati putem kartice artikla iz koje se vidi kretanje artikala. Jedan dio se riješio tako što su utvrdili da je roba dana kupcima bez da je bila fakturirana s tim da su pojedini od tih kupaca naknadno platili robu. Navodi da je sustav takav da se ne može imati veliki višak u skladištu osobito istog artikla i manjak istog tog artikla u poslovnici, a osobito ako se radi o nekim skupim artiklima. Obojica suglasno iskazuju kako je u konkretnom slučaju utvrđen veliki manjak i da je inventura trajala više dana, pa tako SO navodi da su čak ostali i dan dulje kako bi utvrdili nije li možda došlo do greške na način da određeni artikl nije upisan u otpremnicu, a isporučen je nekom kupcu, a kako je nedostajalo dosta skupe robe, da su zvali otprilike trideset kupaca ne bi li utvrdili da li su oni ipak preuzeli tu robu te su zvali u tu svrhu i drugu njihovu poslovnicu u Mokošici. Svjedok GO navodi da je inventura trajala dulje od jednog dana jer je bilo puno posla. Odradili su je na način da su gledali redom po policama artikl po artikl te unosili u inventurnu tablicu stanje u poslovnici te su prema stanju u sustavu utvrdili manjak. Ističe da je iz sustava bilo jasno nakon pregleda kroz karticu artikala da su neki od tih artikala ušli u poslovnicu, ali nije evidentirano da su "izašli" iz poslovnice odnosno ti artikli su nedostajali na policama. Navodi kako su malo istraživali pa su za dobar dio artikala za koje je u mailovima bilo navedeno za kojeg kupca se šalju u poslovnicu uspjeli utvrditi da je tim kupcima roba izdana, a nije naplaćena, odnosno nije izdan račun, pa su za te artikle uspjeli naknadno dogovoriti s tim kupcima da im se izda račun. GO iskazuje da je ovoj inventuri bio nazočan i tuženik, a SO navodi kako je upravo on pri obavljanju inventure tuženiku pokazivao u kompjuteru stavke za koje proizlazi da su dostavljene u poslovnicu a koje su u poslovnici nedostajale. Svjedok GO smatra da je manjak posljedica nemara i manjka koncentracije tuženika, a odluka nakon inventure je bila da tuženik snosi teret utvrđenog manjka s čime s on u tom trenutku složio te je sam zaključio račun na svoje ime. Svjedok GO također navodi kako je dobio dojam da je tuženiku laknulo što će taj dug moći otplatiti jer je mislio da će posljedice biti gore i da će ići u zatvor, a firma mu je maksimalno izašla u susret te mu je rečeno da on taj dug može otplaćivati periodično onoliko koliko svaki mjesec može izdvojiti, samo da ga otplati. Svjedok SO pak navodi kako je i ranije, za vrijeme dok je tuženik bio voditelj poslovnice, bilo raznih neusklađenosti stanja artikala koje su međutim bile manje i uspjeli su ih riješiti. Svjedok SO navodi kako se redovite inventure u skladištu provode više puta godišnje, i to jedna glavna i više blic inventura, svjedok GO je iskazivao kako se u svakoj poslovnici odrade godišnje inventure i ne smatra mogućim da manjak utvrđen na konkretnoj inventuri potječe iz ranijeg razdoblja. Svjedok NO navodi da je nakon konkretne inventure u nadolazećim razdobljima inventura rađena više puta, ali koliko mu je poznato nije bilo ovakvih okolnosti u kojima bi proizašao veliki inventurni manjak, a isto navodi i svjedok GO. Svjedok NO nije bio prisutan predmetnoj izvanrednoj inventuri jer je bio na godišnjem odmoru, a kad se vratio s istoga čuo je za minus te iskazuje kako je njemu, kada se vratio s odmora, tuženik rekao da su se ovakve situacije događale i ranije i da je uvijek praksa bila da iznos vraćaju svi zaposlenici poslovnice, pa da je onda i on vraćao dug za konkretan inventurni manjak. Naveo je da ga nitko iz uprave nije obavijestio da je dužan vraćati ovaj dug, a vraćanje duga je bilo takvo da su tuženik i on jednom mjesečno uplaćivali svaki po 500,00 kuna, ali na način da je ukupan iznos bio uplaćen jednom uplatnicom s naznakom da vraćaju dug DO (tuženik) i on. Nikome od navedenih svjedoka nije poznato da bi tuženik upozoravao Upravu tužitelja na neusklađenosti evidencija stanja u poslovnici i skladištu.

13.2) Sud je saslušao i svjedoka FO, najboljeg prijatelja tuženika, kojemu je tuženik i vjenčani kum. Iskazuje isključivo o danu kada je u poslovnici bila rađena izvanredna inventura kada je pristupio u poslovnicu kako bi tuženiku donio "varalice" koje su ranije bili zajedno naručili te mu ih pokazao, a tuženik mu je rekao da će se tog dana u poslovnici izvršiti inventura, a kada je došao u poslovnici je zatekao više ljudi, a tuženik je bio nervozan te mu je rekao da već drugi put od tog jutra rade inventuru, dok u poslovnicu dolaze kupci. Naveo je kako je u poslovnici tada bio i tuženikov kolega NO.

13.3) Osim što svjedok FO nema neposrednih saznanja o drugim bitnim činjenicama, on je tuženikom prijatelj i vjenčani kum pa se zaključuje da je njegov iskaz pristran. Štoviše njegov je iskaz u suprotnosti s iskazima svjedoka NO, GO i SO, pa čak i s iskazom tuženika u dijelu u kojem navode da NO nije prisustvovao toj inventuri, odnosno da isti nije tada uopće radio jer je bio na godišnjem odmoru.

13.4) Predloženi svjedok MO je po zamolnici ovog suda saslušan pred Općinskim sudom u Makarskoj. Isti je naveo da je bio zaposlenik tužitelja od početka 2015. do 1. srpnja 2016. u poslovnici u Zagrebu, da nikada nije radio s tuženikom niti uopće u Dubrovniku te da za ovaj period koji se odnosi na inventure izvršene u poslovnici tužitelja u Gružu u Dubrovniku ne može ništa reći jer u tom periodu nije radio za tužitelja, a nema ni saznanja na okolnost neurednosti evidencije stanja pojedinih artikala u poslovnici u odnosu na stanje artikala u skladištu u navedenom periodu.

13.5) S obzirom na navedeno iskaz MO nije posebno cijenjen jer isti nema nikakvih saznanja o pravno relevantnim činjenicama.

14) Sud je saslušao i parnične stranke.

14.1) Tako prokurist tužitelja iskazuje da su tijekom radnog odnosa tuženika nastale njegove obveze za koje se u ovom postupku tereti i to na ime uzete, a neplaćene robe te na ime inventurnog manjka koji je ustanovljen nakon izvanredno provedene revizije 2018. godine. Dok je tuženik bio zaposlenik tužitelja, on je priznao navedena dugovanja te je čak i dio dugovanog iznosa plaćao, međutim nakon otkaza ugovora o radu tužitelj je morao, kako bi opravdao otvoreni dug protiv tuženika koji više nije plaćao, pokrenuti ovršni postupak. Nije im jasno zašto isti sada prigovara kada je već ranije priznao svoj dug. Tužitelj je u spornom razdoblju imao jedno skladište i to u Splitu, a roba se iz tog skladišta u poslovnice raspodjeljuje uz prateći dokument u kojem je navedena vrsta i količina robe koja se šalje odnosno prima te kada roba bude dostavljena u poslovnice, to se pregledava te se stanje potvrdi ili ospori s time da je sve to popraćeno uvijek relevantnom pisanom dokumentacijom. U razdoblju u odnosu na koje se tuženik tereti je tuženik prvo radio sam, a potom je 2018. zaposlen još jedan radnik. Do izvanredne revizije u rujnu 2018. je došlo jer se u praksi dogodilo puno situacija kada je u službenoj evidenciji bilo navedeno jedno stanje, a u poslovnici, konkretnih artikala koji su bili navedeni u evidenciji, nije bilo. To je sve ukazivalo na potrebu provođenja izvanredne inventure. Obzirom da je tom inventurom utvrđen veliki manjak uprava je donijela odluku da za isti snosi odgovornost voditelj poslovnice – tuženik, zbog njegove funkcije i radnog mjesta. Kada mu je ta odluka iznesena, nije mu bilo svejedno, ali su došli do kompromisa na način da je dogovoreno s tuženikom da on isplaćuje konkretno dugovanje u obrocima, na što je tuženik pristao te je dio dugovanog iznosa jedno vrijeme plaćao. Ostali izdani računi za koje se tereti tuženik su izdani radi naplate robe koja je iz poslovnice uzeta od strane tuženika jer je on podvodni ribolovac te serviser gumenjaka te je vjerojatno u te svrhe imao potrebu za robom iz asortimana tužitelja. I prije prvog izdanog računa za kojeg se tuženik tereti u ovom postupku je tuženik uzimao pa potom i plaćao određenu robu, koristivši popust za zaposlenike, a tako je bilo i s robom za koje se tereti u ova tri izdana računa, a s obzirom da je tužitelj obveznik interne i vanjske revizije, postalo je potrebno da se za uzetu robu izdaju računi kako bi se opravdalo stanje u otpremnicama. Tuženik je pristao platiti utvrđeni iznos za inventurni manjak, a taj je račun fakturirao za tužitelja upravo tuženik na svoje ime. Zadnji račun br. 190 je izdao NO za tužitelja, a na teret tuženika i to na način da je bilo potrebno unijeti stavke iz jedne od otpremnica koje su ostale otvorene u vrijeme dok je tuženik još bio zaposlenik tužitelja, s tim da je račun izdan nakon što tuženik više nije radio za tužitelja. Nije mu poznato je li roba konzumirana od strane tuženika ili je prodana, ali se svakako radi o robi koja nije bila fakturirana, a uzeta je od strane tuženika. Nakon otkaza tuženiku, kada je kao voditelj poslovnice postao gosp. NO, više nije bilo manjkova na inventuri što ukazuje na uredno vođenje poslovnice. Tuženik mu se nikad nije obratio kako bi upozorio na neusklađenosti evidencija stanja u skladištu s evidencijom artikala u poslovnici, niti ga je tuženik, dok je radio sam u poslovnici, upozoravao na opseg posla odnosno nemogućnost prebrojavanja svih artikala koji dolaze iz skladišta. Navodi i da slanje i primanje robe u smislu opsega posla ne bi trebalo imati utjecaj, s obzirom na to da upravo odgovorna osoba određuje tempo, odnosno sama prebrojava i potvrđuje artikle koji dolaze ili izlaze iz poslovnice.

14.2) Tuženik u odnosu na pravno relevantne činjenice navodi da je nakon otkaza ranijem voditelju poslovnice postao voditelj, ali s plaćom prodavača, ali da je stanje u poslovnici što se tiče broja artikala bilo neuredno, a da nije izvršena izvanredna inventura prilikom njegovog stupanja na mjesto voditelja. Jednom je prilikom obavijestio upravu tužitelja da dođu u poslovnicu i da naprave inventuru s obzirom na to da se često događalo da u poslovnici nije bio adekvatan broj artikala uzimajući u obzir potražnju. Nakon toga su iz Splita došla dva radnika koji više ne rade za tužitelja, SO te prokurist ŽO kako bi se napravila inventura. Dok se radila inventura, na svako kucanje kupca otvarao bi se dućan, a nakon čega bi se ponovo pristupilo inventuri te je došlo do nereda. Ista nije odrađena taj dan do kraja već dvije trećine nakon čega su navedene osobe ustanovljeni višak ukrcali u kombi i caddy s kojim su došli. Ta inventura je bila između 2014. i 2016. godine. Godinu dana iza toga se nije radila inventura, a onda slijedeću godinu i to 2017. jest kada je bilo ustanovljeno otprilike 42.000,00 kn viška, a 21.000,00 kn manjka te nije dovršena do kraja. Tada je već radio i kolega NO i bio je prisutan inventuri. Iduće godine je napravljena inventura za koju se tuženik tereti, a koju su provodili SO i GO i bio je nazočan još jedan radnik koji je došao iz Splita s time da istoj nije nazočio kolega NO mada je tuženik inzistirao na tome. Smatra da ista nije dobro napravljena jer se konopi te crijeva za toplu i hladnu vodu nisu razmotavala i mjerila s time da je ranije utvrdio da, iako primjerice na bali konopa debljine 28 mm piše da je duljina 100 metara, zapravo je to između 4 do 8 metara kraće, za što mu je od strane SO rečeno da samo prodaje i da će se to riješiti. U odnosu na robu za koju ga se tereti da je uzeo, a nije platio ističe da je ranije 2016. ili 2017. platio jedan gumenjak od 10.000,00 kn, a da je naknadno u zadnjem računu koji je u ime tužitelja izdao kolega NO ponovno terećen za isti taj gumenjak, s time da je to bilo na ime prebijanja, odnosno umanjenja manjka. Navodi da je račun za inventurno manjak izdao jer mu je tako naloženo od strane uprave, a da je vršio plaćanja za inventurni manjak na način da su i on i kolega NO terećeni za navedeno te da su obojica vršili uplate, te da su zajedno platili blizu polovine iznosa. Ističe kako kolega NO nije pristao na to, a pošto mu je tuženik uzeo ključeve, pristao je da utvrđeni iznos plate po pola. Što se tiče manjka utvrđenog na inventuri iz 2018., manjak je bio na otprilike 43.000,00 kn ali je umanjen na otprilike 40.000,00 kn i to za iznos za koji je plaćen gumenjak. Izričito osporava da bi uzeo robu koja mu je fakturirana po računu br. 190 te napominje da je upravo u tom računu ponovno terećen za gore navedeni iznos. Napominjem i da nije točno da prokurist tužitelja nije znao da se tuženik žalio na uvjete rada odnosno obim posla koji ne stiže obaviti s obzirom na to da prokurist kao i SO i GO imaju uvid u sve mailove i svi sve čitaju. Odgovara da nije pokrenuo parnični postupak radi osporavanja odluke o otkazu. Kada mu se predočavaju računi, a upitan da pokaže na stavku gdje se tereti za gumenjak vrijednosti 10.000,00 kn, ne može naći navedenu stavku niti na jednom računu već ga nalazi na inventurnoj listi. Na pitanje o tome da li je on kao referent prodaje izdao račune br. 668 i 725 kojima se tereti upravo on odgovara da je vjerojatno to napravio jer mu je tako naloženo od strane uprave. Na pitanje o tome da li su artikli koji su mu fakturirani vođeni u otpremnicama na njegovo ime odgovara da sve ono što je utvrđeno redovnim i blic inventurama se pisalo na ime voditelja poslovnice. Na daljnje pitanje o tome da li je nakon što je izvršena inventura 2018. prigovorio na izvršenu inventuru odgovara da jest, u svakom slučaju je usmeno iznio svoje prigovore još dok je komisija bila u trgovini, ali je to napravio i naknadno, a moguće da je određene prigovore iznio i pisanim putem, ali nije siguran. Na pitanje o tome zašto je vršio plaćanje ako je mislio da nije dužan platiti, odgovara da je plaćanja vršio na opetovane pozive GO i ŽO te prijetnje otkazom. Kada mu se predočava dopis o stanju otvorenih stavki potraživanja na dan 31. prosinca 2020. godine (konfirmacija duga) te na upit o tome da li je njegov potpis na mjestu dužnika, odgovara da jest. Na pitanje o tome zašto je potpisao ako nije smatrao da je dužan za taj iznos, odgovara da je prije potpisivanja kontaktirao SO koji mu je rekao da samo potpiše, da je on još uvijek zaposlenik tužitelja i da će moći otplaćivati na rate, nakon čega je potpisao. Kada mu se predočava dopis o stanju otvorenih stavki potraživanja na dan 24. veljače 2020. godine (konfirmacija duga) te na upit da li je isti potpisao, odgovara da jest. Na pitanje o tome da li je ikada poslao robu, a da ju je zaboravio razdužiti, odgovara da jest, uz napomenu da su se takve greške događale isključivo zbog tolikog obima posla kada je on jedan radnik u poslovnici s toliko artikala u trenucima kada mu u isto vrijeme uđe više kupaca, a on primjerice mora čak ići mjeriti konope od prodaje, a da smatra kako bi mu nadređeni u toj situaciji trebali biti podrška. Napominje i kako je po nalozima koji bi poslani mailom od strane prokuriste ili voditelja maloprodaje ili veleprodaje morao postupati hitno i da je sve drugo tada trebalo staviti sa strane, što je također utjecalo na opterećenje njega kao prodavača i voditelja poslovnice. Na daljnje pitanje o tome da li je sva roba koja je dolazila u poslovnicu i odlazila iz poslovnice trebala biti zapisana i razdužena odgovara da jest, ali da su okolnosti bile takve da je njegovo opterećenje bilo preveliko s obzirom na količinu posla.

14.3) Iskaz prokuriste tužitelja je suglasan s iskazima svjedoka SO, GO i NO te se isti ocjenjuje vjerodostojnim, uvjerljivim i logičnim. Čak je i tuženik u svom iskazu u odnosu na pravno relevantne činjenice navodi da je vršio plaćanja po pojedinim računima izdanim od strane tužitelja za koje ga se u ovom postupku tereti te da je pisanim putem priznao dug od 25.001,21 HRK (zaključno s 31. prosinca 2019.), a potom i u iznosu od 27.945,51 HRK (zaključno s 31. prosinca 2020.), u koje iznose ulaze nenaplaćena potraživanja po računima broj 567/GRUZ/1, 668/GRUZ/1 i 725/Gruž/1. Priznaje i da je potpisao inventurnu listu nakon izvanredne revizije. Iako tuženik opetovano izjavljuje kako je uplate vršio i potpisao priznanje duga na opetovane pozive prokuriste tužitelja i voditelja maloprodaje te čak izjavljuje da je bio prisiljen potpisati priznanja duga i vršiti uplate pod prijetnjom otkaza, te izjavljuje kako je već prilikom inventure prigovarao utvrđenom stanju, a da je istom prigovarao i naknadno možda i pisanim putem, isto se ne nalazi logičnim. Naime, nije jasno zašto bi tuženik nakon što je, kako on kaže, prilikom inventure prigovarao utvrđenom stanju uopće potpisao inventurnu listu. Isto tako, ako bi prema njemu postojala bilo kakva prisila u pogledu potpisivanja priznanja duga i uplaćivanja dugovanja, nije jasno zašto se na isto nije žalio pisanim putem ili u odnosu na isto pokrenuo adekvatne sudske postupke. Ne smatra se logičnim da bi tuženik u ovakvoj situaciji pristao otplaćivati dug u iznosu od skoro 40.000,00 HRK ako sebe ne smatra krivim za takav gubitak. Tuženik izričito osporava potraživanje iz računa br. 190/Gruž/1 od 30. lipnja 2021. (list 50-52 spisa), međutim, na temelju izvedenih personalnih dokaza, a uzimajući u obzir i da sam tuženik ne osporava da je i ranije u dogovoru s tužiteljem za svoje potrebe uzimao robu iz asortimana koristeći popust za zaposlenike, a da isto proizlazi iz iskaza prokuriste tužitelja, te svjedoka SO, GO i NO, posebno pritom cijeneći iskaz svjedoka NO koji je s tuženikom radio u istoj poslovnici i imao neposrednih saznanja o tome da je tuženik imao potrebe za asortimanom tužitelja pa da je imao otpremnicu na svoje ime u koju je upisivao artikle koje bi uzimao za svoje potrebe, sud prihvaća istinitim iskaz NO da je tuženik i artikle iz računa broj 190/GRUZ/1 uzeo za svoje potrebe, ali da zbog prestanka radnog odnosa nije stigao izdati račun na sebe kao obveznika. Nadalje, izjave tuženika vezane za gumenjak kojeg je kupio od tužitelja po računu br. 567/GRUZ/1 su kontradiktorne. Naime, tuženik prvotno navodi kako je 2016. ili 2017. platio jedan gumenjak od 10.000,00 kn, a da je naknadno u zadnjem računu koji je u ime tužitelja izdao kolega NO ponovno terećen za isti taj gumenjak, a potom navodi da je na inventuri iz 2018. manjak bio otprilike 43.000,00 kn, ali je isti umanjen na otprilike 40.000,00 kn i to za iznos za koji je plaćen gumenjak. Osim što su njegove izjave kontradiktorne, pregledom računa broj: 190/GRUZ/1 je utvrđeno da u istome nije fakturiran nikakav gumenjak. Također, iz iskaza tuženika, dovedenim u svezu s iskazom svjedoka NO, proizlazi da je tuženik svjesno, iako je znao da tužitelj njega tereti za inventurni manjak te je na isto pristao, svome kolegi rekao da je obveza isplate zajednička te ga čak natjerao da pristane otplaćivati unatoč prvotnom protivljenju tako što mu je uzeo ključeve, što također ukazuje na nesavjesnost tuženika. Dio iskaza tuženika u kojem navodi da je tužitelj propuštao vršiti godišnje inventure, ostavljajući mogućnost da inventurni manjak utvrđen izvanrednom inventurom iz rujna 2018. potječe iz ranijeg razdoblja je u suprotnosti s iskazima prokuriste tužitelja i saslušanim svjedocima koji iskazuju o tim okolnostima, s obzirom da oni navode da se inventure provode svake godine. Također, tuženik tvrdi da je inventurni manjak posljedica neusklađenosti stanja artikala u skladištu sa stanjem u poslovnici. Međutim, tuženik, kojem je cilj uspjeti u ovom postupku, ovakve svoje navode ne dokazuje. Ni jedan od dva svjedoka koje je predložio da se saslušaju na ove okolnosti, nema saznanja o takvim činjenicama, i to kako ni MO koji u vrijeme kada je izvršena izvanredna inventura više nije zaposlenik tužitelja, tako ni ŠO, tuženikov prijatelj i kum, koji ima neposredna saznanja samo o tome da poslovnica Gruž u vrijeme obavljanja inventure nije bila zatvorena. Osim toga, tuženik činjenice da se žalio Upravi tužitelja na radne uvjete ili ih obavijestio o neusklađenosti stanja artikala u skladištu i poslovnici ne dokazuje. Logično bi bilo da je isti, u situaciji u kojoj ne može ispunjavati radne zadatke zbog njihovog obima koji je takav da tuženik ne stigne unijeti prijam artikala iz skladišta, ili izdati klijentu račun za kupljenu robu, o istome ne samo usmeno, već i pisanim putem obavijestio svoje nadređene, i to ne samo prije predmetne inventure već i nakon toga. U nedostatku ikakvih dokaza o tome da je neurednost obavljanja radnih zadataka voditelja poslovnice uzrok imala u organizaciji rada od strane tužitelja, a uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje da naknadno, otkad je voditelj poslovnice NO, nije bilo ovolikih manjkova, zaključuje se da je uzrok štete nastale tužitelju u pogledu manjka utvrđenog inventurom iz 2018. upravo u nedovoljnom angažmanu ili savjesnosti tuženika kao voditelja poslovnice. 15) Analizom izvedenih dokaza u odnosu na sporne činjenice proizlazi da je tuženik kao zaposlenik tužitelja, za svoje osobne potrebe, uzimao dio asortimana tužitelja iz poslovnice u Gružu u kojoj je radio, iste unosio u otpremnicu koja je glasila na njegovo ime, te potom na temelju takvih otpremnica izdavao račune na temelju kojih bi potom tužitelju podmirivao svoj dug uplatom na račun tužitelja. Tako je izdao i račune broj: 567/GRUZ/1 od 27. rujna 2017. (list 46 spisa) i 725/Gruž/1 od 23. siječnja 2020. (list 53-55 spisa) u odnosu na koje je uplatama na račun tužitelja umanjio svoj dug, ali ga nije platio u cijelosti. Tuženik je također na svoje ime kao dužnika izdao i račun broj 668/GRUZ/1, a koji račun je izdan za sve artikle za koje se izvanrednom inventurom iz rujna 2018. utvrdilo da nedostaju u poslovnici Gruž tužitelja, a u odnosu na koje se tužitelj nije uspio naplatiti od klijenata kojima je tuženik izdao artikle bez izdavanja računa za iste. Tuženik je dug po računima broj: 567/GRUZ1, 725/GRUZ/1 i 668/GRUZ/1 priznao u konfirmacijama dugovanja iz otvorenih stavaka (list 39-40, 41 i 43 spisa), s time da je dio dugovanja po tim računima i isplatio. Što se tiče računa broj: 190/GRUZ/1, istim se tereti tuženik za cijenu artikala koje je prije nego mu je otkazan ugovor upisao u svoju otpremnicu i uzeo ih sa sebe, a nije ih platio. 16) Odredbom članka 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08. i 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023; dalje: ZOO), propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

17) Odredbom članka 1045. stavka 1. i 2. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja. Odredbom članka 107. stavkom 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023) propisano je da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

18) Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da mu je tuženik dužan predmetni iznos po osnovi uzete, a neplaćene robe iz poslovnice Gruž u kojoj je tuženik radio te po osnovi manjka utvrđenog inventurom iz rujna 2018. S obzirom da je nakon izvođenja dokaza nedvojbeno utvrđeno da je tuženik kao radnik tužitelja, a s obzirom na to da je imao potrebe za pojedinim artiklima iz prodavaonice tužitelja, sam sebi, kao radnik tužitelja, a za račun tužitelja, prodao pojedine artikle, i to na način da bi ih uzeo, upisao u otpremnicu, a potom naknadno i izdao račune na temelju takvih otpremnica te vršio plaćanja po tim računima, isti je s tužiteljem zaključio ugovore o kupoprodaji, pa s obzirom na to da je preuzeo stvari u vlasništvo, njegova je obveza za iste platiti kupoprodajnu cijenu. Naime kako je tuženik kao stranka u obveznom odnosu kupio robu od tužitelja, on je, u skladu s načelom savjesnosti i poštenja sadržanom u odredbama članka 4. ZOO-a, dužan podmiriti nastalo dugovanje. Dužnost izvršavanja i odgovornost za ispunjenje obveza sudionika u obveznom odnosu propisana je i odredbom čl. 9. ZOO-a.

19) Što se tiče potraživanja po osnovi računa broj: 668/GRUZ/1 na ime inventurnog manjka ističe se da je zaključak ovog suda kako je tuženik neuredno obavljao radne zadatke koji su se ogledali u tome da tuženik nije uredno pri zaprimanju artikala u poslovnicu iz središnjeg skladišta te artikle zaprimao putem centralnog sustava, da je izdavao kupcima robu ne unoseći je u otpremnice i ne izdavajući račun tim kupcima, zbog čega je došlo do neusklađenja stvarnog stanja artikala u poslovnici naspram onog koji je bio unesen u sustav te zbog čega je posljedično dio robe nedostajao u poslovnici iako je u sustavu bilo naznačeno da se nalazi u poslovnici. Time je tuženik iz grube nepažnje povrijedio obveze iz radnog odnosa (protupravnost) te ujedno prouzročio umanjenje imovine tužitelja (stvarna šteta) jer je tužitelj bio oštećen za vrijednost artikala za koje je inventurom utvrđeno da nedostaju u poslovnici. Kako je tuženik, kao radnik tužitelja, iz grube nepažnje prouzrokovao štetu tužitelju, tako mu je obvezan istu naknaditi uspostavom stanja koje je bilo prije nego što je šteta nastala, u konkretnom slučaju naknadom vrijednosti te robe u novcu (članak 1085. ZOO-a). 20) Visina potraživanja proizlazi iz Otvorenih stavki tužitelja (konto 1200) od 7. rujna 2021. (list 5 spisa), Računa br. 567/GRUZ/1 od 27. rujna 2017. (list 46 spisa), Računa br. 668/GRUZ/1 od 22. rujna 2018. (list 147-160 spisa), Računa br. 725/Gruž/1 od 23. siječnja 2020. (list 53-55 spisa), Računa br. 190/Gruž/1 od 30. lipnja 2021. (list 50-52 spisa), Saldakonti kartice za 2017. godinu (list 45 spisa), Saldakonti kartice za 2018. godinu (list 44 spisa), Saldakonti kartice za 2019. godinu (list 49 spisa), Konfirmacije od 24. veljače 2020. (list 39 i 40 spisa), Konfirmacije od 26. veljače 2021. (list 41 i 43 spisa) i Odluke o izvanrednoj inventuri od 21. rujna 2018. (list 36 spisa). 21) S obzirom na to da je sud iz provedenih dokaza utvrdio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tuženiku je na temelju odredbi članka 9. ZOO-a naloženo platiti cijenu za kupljenu, a neplaćenu robu u ukupnom iznosu od 1.370,75 EUR te na temelju odredbe članka 1085. ZOO-a naloženo platiti preostali iznos štete ustanovljen izvanrednom inventurom iz rujna 2018. u ukupnom iznosu od 3.201,51 EUR, odnosno ukupan iznos od 4.572,26 EUR koji iznos predstavlja utuženu glavnicu preračunatu u EUR kao službenu valutu Republike Hrvatske od 1. siječnja 2023., po fiksnom tečaju konverzije kune u EUR (7,53450 kuna = 1 EUR).

22) Kako tuženika svoju novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju članka 29. st. 1. ZOO-a duguje tužitelju pored glavnice i zatezne kamate. Stoga je ovaj sud našao osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje teku na pojedine iznose iskazane u pregledanim računima, a umanjene za uplaćeni dio duga, od dana dospijeća svakog računa do isplate prema stopi određenoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a. S obzirom na navedeno, platni nalog je održan na snazi i za kamate koje na iznose navedene u točki I. izreke teku od prvog dana nakon dospijeća naznačenih tražbina.

23) S obzirom na to da se sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu (točka 2., broj: Su-IV-204/17) presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude, tako o zatraženom ovršnom trošku valja odlučiti zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku.

24) Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama članaka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), s obzirom na to da je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu, pa je dužan tužitelju naknaditi troškove ovog postupka.

24.1) Tužitelj je tijekom ovršnog postupka zatražio naknadu troška javnobilježničke nagrade u ukupnom iznosu od 156,25 HRK, javnobilježnički trošak u iznosu od 62,50 HRK i javnobilježničke obavijesti u iznosu od 31,25 HRK kao trošak nastao u ovršnom postupku vođenom pred javnim bilježnikom. Također je zatražio naknadu troška za sastavljanja prijedloga za ovrhu od punomoćnika odvjetnika u iznosu od 1.250,00 HRK i troška za stvarne izdatke odvjetnika u iznosu od 37,50 HRK.

24.2) Tužitelj je tijekom postupka zatražio naknadu troškova ovog postupka, i to trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji obuhvaća trošak sastava prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 31. kolovoza 2021. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 29. rujna 2022., 11. srpnja 2023., 3. listopada 2024. i 16. prosinca 2024. u ukupnom iznosu od 800,00 EUR te trošak zastupanja na ročištima od 6. listopada 2022., 22. studenoga 2022., 23. svibnja 2023., 12. veljače 2024., 4. srpnja 2024., 8. listopada 2024., 11. studenoga 2024., 26. studenoga 2024. i 20. siječnja 2025. u ukupnom iznosu od 1.800,00 EUR, sveukupno 2.800,00 EUR uvećano za PDV od 700,00 EUR što sveukupno iznosi 3.500,00 EUR. 24.3) Tuženiku je primjenom odredbi Tbr. 52., 54. i 46. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji obuhvaća trošak prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 31. kolovoza 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 11. t. 2. Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 29. rujna 2022 u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 2. Tarife) te trošak zastupanja na ročištima od 6. listopada 2022., 22. studenoga 2022., 23. svibnja 2023., 12. veljače 2024., 4. srpnja 2024., 26. studenoga 2024. i 20. siječnja 2025. u iznosu od 1.400,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 8. listopada 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 2. Tarife) uvećano za PDV od 475,00 EUR što sveukupno iznosi 2.375,00 EUR, dok mu nije priznat preostali zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav podnesaka od 11. srpnja 2023., 3. listopada 2024. i 16. prosinca 2024. s obzirom na to da je punomoćnik sve ono što je izneseno u navedenim podnescima mogao iznijeti usmeno na zakazanim ročištima te mu nije priznat preostali zatraženi iznos za trošak zastupanja na ročištu održanom 8. listopada 2024. jer se na istom nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi već je na predmetnom ročištu isključivo donesena (procesna) odluka da će se zamolbenim putem od Općinskog suda u Makarskoj zatražiti izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka MO. Nije mu priznat ni trošak zastupanja na ročištu 11. studenoga 2024. s obzirom da se pred ovim sudom tog datuma nije održalo ročište u ovoj pravnoj stvari, niti je Općinski sud u Makarskoj ili punomoćnik tužitelja obavijestio sud da se pred tim sudom održalo ročište po zamolnici ovog suda, dapače, u spis je zaprimljen dopis Općinskog suda u Makarskoj iz kojeg proizlazi da je ročište po zamolnici ovog suda održano 26. studenoga 2024. (a tužitelju je priznat trošak zastupanja na tom ročištu).

24.4) Tužitelju je priznat trošak naknade javnog bilježnika s PDV-om u ukupnom iznosu od 24,89 EUR koji iznos predstavlja zatraženi trošak nagrade javnog bilježnika i troška javnobilježničke obavijesti preračunat u EUR po fiksnom tečaju konverzije kune u EUR (7,53450 kuna = 1 EUR), a kojeg je u obvezi platiti na temelju odredbe članka 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/2021), dok mu nije priznat preostali zatraženi trošak, i to javnobilježnički trošak u iznosu od 8,30 EUR (62,50 HRK) ni stvarne izdatke odvjetnika u iznosu od 4,98 EUR (37,50 HRK) za koje nije dokazao da ih je imao.

24.5) Sukladno navedenome, na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, naloženo je tuženiku, u roku propisanom člankom 328. stavkom 2. ZPP-a, platiti tužitelju troškove cjelokupnog postupka u ukupnom iznosu od 2.399,89 EUR uvećan za pripadajuće zatezne kamate, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 1.138,27 EUR odbijen zahtjev za naknadu troška.

25) Slijedom navedenog, trebalo je primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP- a održati na snazi platni nalog za iznos glavnice od 4.572,26 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke presude), te o troškovima cjelokupnog postupka donijeti zasebnu odluku sadržanu u točki II. i III. izreke.

U Dubrovniku 14. veljače 2025.

Sutkinja

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. tužitelj po punomoćniku putem eOglasne ploče

2. tuženika po punomoćniku putem eOglasne ploče