REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-4581/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja VU (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Markovinović, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB 53056966535), Zagreb, Magazinska 69, kojeg zastupa generalni punomoćnik Mateja Vidaković Sertić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, dana 14. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 409,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.8.2006. godine do isplate, do 31.12.2007. godine po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 138,27 eura, a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su stranke dana 3.8.2006. godine zaključile ugovor o kreditu broj 718-50-3598446, i da je odredba čl. 3. tog ugovora tj. pitanje njezine valjanosti bilo predmet sudskog postupka.

1.1. U postupku pitanja valjanosti, kako navodi tužitelj, donesena je pravomoćna presuda ovog suda, broj P-7634/2021, kojom je u izreci presuđeno: " Utvrđuje se da je odredba članka 3. /treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 718 – 50 – 3598446 od 3. kolovoza 2006. godine, zaključenog između tužitelja VU iz [adresa] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69 kojom je ugovorena naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, ništetna.".

1.2. Tužitelj tvrdi da je temeljem ugovorne odredbe, koja je utvrđena ništetnom, dana 19.8.2006. godine tuženiku platio iznos od 409,81 eura, koji iznos sada sa kamatom od dana plaćanja, uz naknadu parničnog troška potražuje od tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu zahtjeva. Iz detaljnijih navoda tuženika proizlazi da isti u biti problematizira pitanje valjanosti čl. 3 ugovora, odnosno i dalje smatra da je ta odredba valjana. Ističe prigovor zastare, osporava svoju nesavjesnost. Konačno, visinu zahtjeva ne osporava. Predlaže zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Imajući u vidu visinu potraživanja tužitelja, radi se o sporu male vrijednosti, čl. 458 Zakona o parničnom postupku, (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), sud je postupak proveo u skladu s odredbom čl. 461.a. ZPP-a. Glavna rasprava nije provedena, jer sud smatra da to nije potrebno radi provođenja dokaza, a niti stranke nisu podnijele obrazloženi prijedlog.

3.1. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presudu i potvrdu.

3.2. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.3. Cijeneći sve provedene dokaze ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Uvidom u presudu ovog suda broj P-7634/2021 utvrđeno je da su točni činjenični navodi tuženika (1.1.) o pravomoćnoj presudi kojom je utvrđeno da je ništetna jedan odredba ugovora zaključenog između stranaka i to ona koja se odnosi na ugovornu obvezu tužitelja da plati jednokratnu naknadu u iznosu od 3,30% od iznosa kredita, jednokratno i to prilikom prvog korištenja kredita.

4.1. Iz potvrde tuženika utvrđeno je da je naknada iz čl. 3 ugovora naplaćena u iznosu od 3.087,69 kn, odnosno 409,81 eura, dana 18.8.2006. godine.

5. U tako utvrđenoj činjeničnoj situaciji sud utvrđuje da su svi prigovori tuženika neosnovani i da u ovom postupku sud više nije ovlašten preispitivati valjanost odredbe čl. 3 ugovora, jer je o valjanosti iste odlučeno pravomoćnom presudom.

5.1. Sud nastavno u takvoj situaciji primjenjuje odredbu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO), a koja upućuje na primjenu odredaba o stjecanju bez osnova tj. na odredbu čl. 1111. st. 1 ZOO-a.

5.2. Dakle, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi koja je pravomoćnom sudskom presudom utvrđena ništetnom.

5.3. Upravo zbog svega utvrđenog sud je tuženiku naložio plaćanje iznosa od 409,81 eura, koliko je naplatio, ništetnu jednokratnu naknadu od tužitelja.

6. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.

6.1. Naime, Vrhovni sud RH je presudom Rev-x-999/2012 od 10.10.2019. godine promijenio dotadašnje pravno shvaćanje o problemu zastare potraživanja koja nastaju kao posljedica ništavih ugovora navodeći da vrijeme potrebno za zastaru počinje teći tek nakon pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno sporno potraživanje, čime je u većoj mjeri osigurana ravnopravnost sudionika u obveznim odnosima, kao i veća pravna sigurnost.

6.2. S obzirom da je presuda, kojom je utvrđena ništetnost postala pravomoćna dana 18.3.2022. godine, a kod primjene odredba o stjecanju bez osnova primjenjuje se opći zastari rok iz čl. 225. ZOO-a (pet godina) tada prigovor tuženika nije osnovan, jer je tužitelj ovu tužbu podnio dana 22.7.2024. godine, dakle unutar roka od pet godine od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost sporne odredbe.

7. U odnosu na tijek kamata na dosuđeni iznos, a koji je tužitelju dosuđen od dana plaćanja ništetne naknade, sud smatra da je tuženik nesavjestan stjecatelj (čl. 1115. ZOO-a).

7.1. Naime, tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o naknadama na način kako ih stavljalo u ugovore ništetne. Zbog toga je nesavjestan i kamatu treba platiti od dana stjecanja.

7.2. Kamatna stopa određena je po Uredbi o visini kamatne stope (NN 153/04) i čl. 29. ZOO-a.

8. Troška tužitelja određen je temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a i odnosi se, a prema postavljenom zahtjevu tužitelja, na trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eura, uz uvećanje za 25,00 eura na ime PDV-a. Tužitelju je priznat i troška plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura.

U Zagrebu, 14. veljače 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.