REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-3270/2021-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 37, protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi utvrđivanja osnovice za naknadu plaće za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu, 14. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništavaju se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-04/21-01/135, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 22. rujna 2021. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje – 2 KLASA: UP/I-502-04/21-01/171, URBROJ: 338-21-02-02-21-04 od 11. lipnja 2021. te se predmet vraća na ponovni postupak u kojem treba postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. Nalaže se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura (tri tisuće i sedamsto pedeset eura).
Obrazloženje
1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-04/21-01/135, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 22. rujna 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje – 2 KLASA: UP/I-502- 04/21-01/171, URBROJ: 338-21-02-02-21-04 od 11. lipnja 2021. kojim je tužitelju utvrđeno pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu u razdoblju od 16. lipnja 2016. do 3. siječnja 2018. (točka I.), određeno je da se naknada plaće iz točke I. izreke utvrđuje temeljem Potvrde o plaći unutar Zakonom utvrđenih okvira, a isplaćuje ju Zavod na teret vlastitih sredstava (točka II. izreke) te je utvrđena osnovica za isplatu naknada plaće iz točke I. izreke u iznosu od 15,82 kn po radnom satu (točka III.).
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-1388/2019 od 18. svibnja 2020. usvojen tužbeni zahtjev te je predmet vraćen na ponovni postupak u kojem su donesena pobijana rješenja. Dodaje da je Upravni sud u obrazloženju presude dao jasnu uputu prema kojoj je tuženik bio dužan u ponovnom postupku iz članka 74. stavka 2. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja provesti sveobuhvatno novo utvrđivanje osnovice naknade plaće, pri čemu će se u smislu članka 37. stavaka 1. i 2. Zakona o doprinosima koristi i odgovarajućim odredbama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo. Iznosi da je Sud pritom dao uputu da se u ponovnom postupku po potrebi zatraži od Porezne uprave poslodavčev izvještaj o osnovici prema kojoj su za njega obračunati doprinosi, ali da se u svakom slučaju odgovarajuće mjesečne osnovice neće moći utvrditi u iznosu koji bi bio niži od propisanih iznosa. Opisuje da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je tuženik u ponovnom postupku zatražio očitovanje od Porezne uprave te je uvidom u dopis PU, Ispostave Dugo Selo od 7. listopada 2020. utvrdio da je on ostvario dohodak kod poslodavca Viadukt d.d. u 2015. i 2016., a da su mjesečne osnovice za obračun doprinosa za obvezno osiguranje po JOPPD obrascima u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 31. svibnja 2016. (posljednjih 6 mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad) iznosile: JOPPD od 27. studenog 2015. - osnovica 3.480,52 kn; JOPPD od 21. prosinca 2015. - osnovica 3.322,37 kn; JOPPD od 28. siječnja 2016. - osnovica 3.638,78 kn; JOPPD od 25. veljače 2016. - osnovica 3.322,37 kn; JOPPD od 25. ožujka 2016. - osnovica 3.322,37 kn; JOPPD od 29. travnja 2016. - osnovica 3.638,78 kn. Nastavlja da je u vrijeme na koje se ti iznosi odnose na snazi bio Kolektivni ugovor za graditeljstvo koji je propisao da se najniža osnovica za najjednostavnije poslove utvrđuje u mjesečnom iznosu od 2.866,73 kn. Smatra da je, s obzirom da je odredbom članka 37. stavkom 1. Zakona o doprinosima propisano povećanje takve osnovice za 20% (što iznosi 3.440,08 kn), jasno da mu je poslodavac za mjesec studeni 2015., siječanj i veljaču 2016. prijavio osnovicu koja nije u skladu sa odredbama Pravilnika, Zakona o doprinosima i Kolektivnog ugovora za graditeljstvo. Ističe da se pogreška u činjeničnom stanju očituje posebno u tome što je on prema ugovoru o radu obavljao poslove građevinskog radnika te ostvaruje sukladno Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo viši iznos osnovice, zbog čega je očit pogrešan obračun tuženika. Navodi da tuženik u konačnici navodi da je uvidom u dopis PU, Ispostave Dugo Selo od 7. listopada 2020. utvrđeno da mu je u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 31. svibnja 2016. (razdoblje od posljednjih 6 mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad) isplaćena redovna mjesečna plaća u iznosu od 16.451,98 kn, a što podijeljeno s ukupnom satnicom u iznosu od 1040 sati provedenih na radu daje neto satnicu od 15,82 kune po satu. Smatra da tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja i izračuna osnovice naknade plaće nije postupio u skladu s uputom Upravnog suda iz presude poslovni broj Usl-1388/2019 od 18. svibnja 2020. odnosno nije osnovicu pravilno izračunao obzirom na relevantne odredbe materijalnog prava pri čemu je samo obrazloženje nejasno i proturječno. Iznosi da je odredbom članka 73. stavaka 1. i 7. Pravilnika propisano da osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos redovne mjesečne plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, a da se za radnike upućene na rad u ugovorne države i treće države pod isplaćenom plaćom smatra osnovica za obračun obveznih doprinosa umanjena za doprinos iz osnovice, porez i prirez. Nastavlja da je odredbom članka 37. stavkom 1. Zakona o doprinosima propisano da je mjesečna osnovica za obračun doprinosa iznos što ga utvrđuje poslodavac polazeći od najviše mjesečne plaće koju bi izaslani radnik ostvario za iste, odnosno za slične poslove u Republici Hrvatskoj prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu, uvećana za 20%. Ističe da je slijedom navedenog, iz dostavljanog očitovanja Porezne uprave, razvidno da mu je poslodavac za tri mjeseca pogrešno obračunao osnovicu za obračun doprinosa i to na njegovu štetu. Navodi da tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da se prilikom utvrđivanja osnovice za izračun naknade plaće izaslanih radnika koji su privremeno nesposobni za rad uslijed priznate ozljede na radu u obzir uzima iznos osnovica u potrebnom šestomjesečnom razdoblju. Ističe da, međutim, tuženik prilikom izračuna naknade plaće nije postupio u skladu s odredbama Pravilnika i Zakona već je visinu utvrdio na temelju isplaćene redovne mjesečne plaće koju je on primio u predmetnom šestomjesečnom razdoblju, a koja iznosi 16.451,98 kn, a što je prvostupanjsko tijelo utvrdilo na temelju očitovanja Porezne uprave. Dodaje da je tuženik, međutim, ispustio iz vida uputu Upravnog suda prema kojoj se u svakom slučaju odgovarajuće mjesečne osnovice neće moći utvrditi u iznosu koji bi bio niži od propisanih iznosa. Slijedom navedenog zaključuje da je, a s obzirom na minimalno propisanu osnovicu koja za građevinskog radnika (tesara) prema Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo iznosi 2.866,73 kn i povećanje od 20% prema Zakonu o doprinosima što iznosi 3.440,08 kn te uzevši u obzir očitovanje Porezne uprave od 7. listopada 2020., razvidno da je tuženik osnovicu za isplatu naknade plaće izračunao prema mjesečnoj osnovicu koju je utvrdio u iznosu koji je niži od zakonskog minimuma. Stoga smatra da je tuženik pogrešno utvrdilo osnovicu za isplatu naknade plaće u iznosu od 15,82 kn po radnom satu. Predlaže poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je tužbeni zahtjev neosnovan. Dodaje da je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku. Iznosi da je u ponovnom postupku, a vezano za pravno shvaćanje suda navedeno u gore navedenoj presudi, prvostupanjsko tijelo pribavilo podatke nadležne porezne uprave o iznosu osnovice za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za 2015. i 2016. te je temeljem dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, Ispostave Dugo Selo od 7. listopada 2020. utvrđeno da je tužitelju u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 31. svibnja 2016. isplaćena redovna plaća mjesečna plaća u iznosu od 16.451,98 kn što podijeljeno sa ukupnom satnicom u iznosu od 1040 sati daje neto satnicu od 15,82 kn po satu. Nastavlja da je u ponovnom postupku temeljem uputa u drugostupanjskom rješenju Direkcije Zavoda, KLASA: UP/ll-502-04/20-01/333, URBROJ: 338-21-02-02-20-04 od 18. veljače 2021., prvostupanjsko tijelo službenim dopisom od 9. travnja 2021. predmet uputilo Odjelu za financije i računovodstvo Regionalnog ureda Zagreb u svezi kontrole isplate plaće prikazanoj u potvrdi o plaći za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. svibnja 2016. odnosno koji su iznosi mjesečnih osnovica za obračun doprinosa prikazani u potvrdi o plaći. Opisuje da je s tim u svezi zatraženo prethodno očitovanje bivšeg poslodavca tužitelja Viadukt d.d. u stečaju, Zagreb, glede podataka iskazanih na potvrdi o plaći odnosno da li je prilikom utvrđivanja osnovice za naknadu plaće uzelo u obzir najnižu mjesečnu osnovicu za obračun doprinosa prema temeljenom Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo ("Narodne novine" broj: 115/15.) koji je bio na snazi u trenutku nastanka osiguranog slučaja odnosno prema kojoj osnovici je napravljena potvrda o plaći za tužitelja kao radniku koji je izaslani zaposlenik u Njemačkoj, odnosno detaširani zaposlenik. Navedeno je da je iz očitovanja bivšeg poslodavca Viadukt d.d. u stečaju, Zagreb, od 21. travnja 2021. u svezi podataka iskazanih u potvrdi o plaći za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. prosinca 2016. za tužitelja vidljivo da je tužitelj do stečaja, koji je otvoren 2. listopada 2017., bio zaposlenik u Viadukt d.d., Zagreb, kao izaslani radnik u Njemačkoj odnosno (detaširani radnik). Opisano je da se je isplata plaće vršila u Njemačkoj na njegov devizni račun, a da je na JOPPD obrascu prikazana njegova bruto plaća u kunama sa oznakom 37 (radnik nema obvezu podnošenja godišnje porezne prijave). Dodano je da su porezi i prirezi plaćeni u Njemačkoj, a da je za 2016. bila zakonska obveza prikazati na JOPPD obrascu njegovu bruto plaću u kunama sa oznakom 37 (radnik nema obvezu podnošenja godišnje porezne prijave). Ističe da je radnik ŽN u [adresa] bio prijavljen po Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo ("Narodne novine" broj: 115/15., 153/14. i 125/15.) i zakonima o najnižoj mjesečnoj osnovici na bruto plaću za navedeni period kako je prikazano na obračunskoj listi, stoga je potvrda o plaći napravljena po bruto osnovici na koju je osiguranik prijavljen u Republici Hrvatskoj, a što je vidljivo na obračunskoj listi, a izračun neto satnice dobiven je na način da su bruto osnovicu umanjili za doprinose i pripadajući porez i prirez. Pojašnjeno je da je neto iznos koji su dobili podijeljen sa fondom sati te da je dobivena neto satnica koja odgovara matematičkom iznosu po već dostavljenoj potvrdi o plaći i obračunskim listama. Izneseno je da je vezano za očitovanje tužiteljevog poslodavca sačinjen zapisnik Odjela za financije i računovodstvo Regionalnog ureda Zagreb (KLASA: 411-02721- 02764, URBROJ: 338-21-04-02-20-02) od 26. travnja 2021., u svezi kontrole potvrde o plaći za tužitelja i prava na naknadu plaće za vrijeme korištenja PNR po osnovi priznate ozljede na radu. Nastavljeno je da je uvidom u članak 5. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo sklopljenog između ŽN i poslodavca Viadukt d.d. u stečaju utvrđeno da će radnik obavljati poslove u skladu s naravi i vrstom posla po nalogu poslodavca, da će za vrijeme rada u SR Njemačkoj primati plaću u skladu s odredbama Sporazuma zaključenog dana 13. rujna 2002. između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Savezne Republike Njemačke o zapošljavanju radnika trgovačkih društava sa sjedištem u [adresa] radi izvršenja ugovora o djelu, da će se plaća isplaćivati 80% u devizama na devizni račun otvoren kod banke u SR Njemačkoj, te 20% u kunama po srednjem tečaju HNB na zadnji dan u mjesecu za koji se vrši obračun na tekući račun otvoren u Republici u Hrvatskoj. Navedeno je da se isplaćene plaće iz članka 5. Ugovora o radu mogu uračunati u osnovicu za izračun naknade plaće, samo ako su plaćeni pripadajući doprinosi i porezi, a budući da je utvrđeno da u navedenom slučaju nisu plaćeni pripadajući doprinosi i porezi, stoga se navedena primanja ne mogu smatrati isplaćenom plaćom sukladno članku 37. točki 1. i članku 7. stavku 1. točki 30. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14. i 143/14.) važećim u vrijeme nastanka osiguranog slučaja. Zaključeno je da slijedom iznijetog tužiteljeva osnovica za naknadu plaće iznosi 15,82 kn po radnom satu neto za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. svibnja 2016. odnosno u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće zbog PNR (ozljeda na radu od 15. lipnja 2016.) jer je kao isplaćena plaća za 11. mjesec 2015. naveden iznos od 2.760,34 kn neto, za 12. mjesec 2015. iznos od 2.650,32 kn neto, za 1. mjesec 2016. iznos od 2.870,34 kn neto, za 2. mjesec 2016. iznos od 2.650,32 kn neto, za 3. mjesec 2016. iznos od 2.650,32 kn neto te za 4. mjesec 2016. iznos od 2.870,34 kn neto što ukupno iznosi 16.451,98 kn, a što podijeljeno sa ukupnom satnicom u iznosu od 1.040 provedenih na radu daje neto satnicu od 15,82 kn po satu, a vezano za podatke navedene u dopisu Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Dugo Selo. Opisano je da sukladno svim zakonskim i podzakonskim odredbama, a uzimajući u obzir činjenicu da na isplatnim listama poslodavca Viadukt d.d. u stečaju nisu iskazani sati koje je tužitelj proveo na radu (sati rada) za koje je isplaćena pripadajuća plaća za rad u SR Njemačkoj te da nisu plaćeni pripadajući doprinosi i porezi koji predstavljaju uvjet da bi se temeljem Zakona o doprinosima isplaćena primanja smatrala plaćom, isplaćene plaće tužitelju temeljem rada u SR Njemačkoj ne mogu se smatrati plaćom tužitelja niti se mogu uzeti u obzir za izračun osnovice za naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Smatra da u konkretnom slučaju na osnovu naprijed iznijetog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelju utvrđena osnovica za naknadu plaće sukladno odredbi članka 73. stavka 7. Pravilnika prema kojoj se za radnike upućene na rad u ugovorne države i treće države pod isplaćenom plaćom smatra osnovica za obračun obveznih doprinosa umanjena za doprinose iz osnovice, porez i prirez. Iznosi da su obveza i način utvrđivanja osnovice, kao i plaćanja doprinosa na/iz osnovice za izaslane radnike u inozemstvu uređeni Zakonom doprinosima te da se prilikom utvrđivanja osnovice za naknadu plaće izaslanih radnika koji su privremeno nesposobni za rad uslijed priznate ozljede na radu, u obzir uzima iznos naprijed navedenih osnovica (u potrebnom šestomjesečnom razdoblju za koje se sukladno Zakonu utvrđuje osnovica za naknadu plaće), a ne iznos plaća koje su izaslanom radniku isplaćene u inozemstvu prije mjeseca u kojem se ozljeda dogodila (kako to traži tužitelj). Nastavljano je da se, ako bi pak šestomjesečno razdoblje prije nastanka osiguranog slučaja obuhvaćalo rad u tuzemstvu tj. Republici Hrvatskoj i inozemstvu, u obzir uzima iznos plaća isplaćenih za rad u tuzemstvu (za one mjesece za koje je osoba radila u tuzemstvu) i iznos osnovica isplaćenih za vrijeme rada u inozemstvu (za one mjesece za koje osoba radila u inozemstvu). Istaknuto je da je u provedenom dokaznom postupku u ponovnom postupku, a temeljem pribavljanih podatka od strane nadležne porezne uprave o doprinosima za obvezna osiguranja za 2015. i 2016. kao i očitovanja poslodavca te zapisnika nadležnog Odjela za financije i računovodstvo Regionalnog ureda Zagreb u svezi kontrole podataka iskazanih na potvrdi o plaći za tužitelja utvrđeno da je tužitelju utvrđena osnovica za naknadu plaće, na osnovu pribavljenih podataka po službenoj dužnosti, a sukladno naprijed navedenim odredbama Zakona i Pravilnika te Zakona o doprinosima. Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Nesporno je da tužitelj ima pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu u razdoblju od 16. lipnja 2016. do 3. siječnja 2018.
7. Sporno je, je li pravilno u upravnom postupku tužitelju utvrđena visina naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu u razdoblju od 16. lipnja 2016. do 3. siječnja 2018. u iznosu od 15,82 kn po radnom satu.
8. Prvotno treba napomenuti da presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-1388/19-10 od 18. svibnja 2020. usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu s uputom da je potrebno provesti sveobuhvatno novo utvrđivanje osnovice naknade plaće, pri čemu će se u smislu članka 37. stavaka 1. i 2. Zakona o doprinosima ("Narodne novine" broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14. i 143/14.) koristiti i odgovarajućim odredbama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" broj: 115/15.), a eventualno i Naredbi o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za 2015. i 2016. Dodano je da je na temelju članka 35. stavka 2. u vezi stavka 1. Zakona o doprinosima obveznik obračunavanja svih doprinosa za osiguranika po osnovi radnog odnosa, izaslanog radnika, poslodavac, a da na temelju članka 41. stavka 2. Zakona o doprinosima obveznik obračunavanja sastavlja obračunsku ispravu za svakoga osiguranika o osnovici prema kojoj su doprinosi obračunati te da o tome sastavlja izvještaj i dostavlja ga Poreznoj upravi. Izneseno je da će stoga upravno tijelo po potrebi u ponovljenom postupku i od Porezne uprave zatražiti poslodavčev izvještaj o osnovici prema kojoj su za tužitelja obračunati doprinosi, ali u svakom slučaju se odgovarajuće mjesečne osnovice neće moći utvrditi u iznosu koji bi bio niži od propisanih iznosa.
9. Tuženik je u osporavanom rješenju u bitnome naveo da je uz zahtjev tužitelj priložio i presliku potvrde o plaći zaposlenika izdanu od Viadukt d.d. u stečaju, a izdanu u svrhu ostvarivanja prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, a na kojoj je kao bruto plaća tužitelja navedena za 3. mjesec 2016. iznos od 21.159,74 kn, za 4. mjesec 2016. iznos od 23.691,50 kn te za 5. mjesec 2016. iznos od 21.583,37 kn te da je utvrđeno da nisu iskazani sati koje bi radnik proveo na radu (sati rada) te da nisu plaćeni pripadajući doprinosi i porezi te da se stoga navedena primanja ne mogu smatrati isplaćenom plaćom sukladno članku 7. stavku 1. točki 30. i članku 37. točki 1. Zakona o doprinosima. Dodao je da uzimajući u obzir činjenicu da na isplatnim listama poslodavca Viadukt d.d. u stečaju nisu iskazani sati koje je tužitelj proveo na radu (sati rada) za koje je isplaćena pripadajuća plaća za rad u SR Njemačkoj te da nisu plaćeni pripadajući doprinosi i porezi koji predstavljaju uvjet da bi se temeljem Zakona o doprinosima isplaćena primanja smatrala plaćom, isplaćene plaće tužitelju temeljem rada u SR Njemačkoj ne mogu se smatrati plaćom tužitelja niti se mogu uzeti u obzir za izračun osnovice za naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Izneseno je da u konkretnom slučaju je tužitelju utvrđena osnovica za naknadu plaće sukladno članku 73. stavku 7. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 49/14., 51/14., 11/15., 17/15., 123/16., 129/17. i 9/21.) prema kojoj se za radnike upućene za rad u ugovorne države i treće države pod isplaćenom plaćom smatra osnovica za obračun obveznih doprinosa umanjena za doprinose iz osnovice, porez i prirez.
10. Člankom 54. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13. i 137/13.) propisano je da se naknada plaće određuje od osnovice za naknadu koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, osim u slučaju kada je posebnim zakonom drukčije propisano (stavak 1.), da se pod plaćom na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće podrazumijeva, u smislu toga Zakona, redovita mjesečna plaća osiguranika utvrđena u skladu s odredbama propisa o radu te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada (godišnji odmor, plaćeni dopust i privremena nesposobnost) koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen (stavak 2.) te da je za osiguranika iz članka 7. stavka 1. točaka 3., 4., 6., 8. i 9. toga Zakona osnovica za naknadu plaće mjesečna osnovica osiguranja za obračun i uplatu doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje za posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio osigurani slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, umanjena za zakonom propisane obvezne doprinose, poreze i prireze (stavak 3.).
11. Imajući u vidu sadržaj navedenog članka Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju tuženik treba prvo utvrditi je li tužitelj osiguranik iz članka 7. stavka 1. točaka 3., 4., 6., 8. i 9. tog Zakona, a ukoliko nije treba primijeniti članka 54. stavke 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju prilikom utvrđivanja naknade plaće tužitelju. Naime, tuženik imajući u vidu sadržaj članka 54. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ne može primijeniti članak 73. stavak 7. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 49/14., 51/14., 123/16., 11/15. i 17/15.). Člankom 73. stavkom 6. navedenog Pravilnika propisano je da se pod isplaćenom plaćom iz stavka 1. toga članka na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće podrazumijeva u smislu članka 54. stavka 2. Zakona redovita mjesečna plaća osiguranika isplaćena u skladu s odredbama propisa o radu, te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada (godišnji odmor, plaćeni dopust i privremena nesposobnost) koju isplaćuje pravna ili fizička osoba kod koje je osiguranik zaposlen (plaća isplaćena u tekućem mjesecu za taj mjesec, odnosno u tekućem mjesecu za prethodni mjesec), dok je člankom 73. stavkom 7. propisano da se iznimno od stavka 6. toga članka za radnike upućene na rad u ugovorne države i treće države pod isplaćenom plaćom smatra osnovica za obračun obveznih doprinosa umanjena za doprinos iz osnovice, porez i prirez.
12. Navedena odredba Pravilnika je u suprotnosti sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, jer je jedini zakonom dopušteni slučaj u kojem se osnovica za naknadu plaće utvrđuje prema iznosu osnovice za obračun doprinosa predviđen u članku 54. stavku 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, prema kojem je takvo utvrđivanje osnovice zakonom dopušteno za osiguranike iz članka 7. stavka 1. točaka 3., 4., 6., 8. i 9. istog Zakona. Stoga ukoliko se tužitelj ne može podvesti pod neku od kategorija osiguranika iz članka 7. stavka 1. točaka 3., 4., 6., 8. i 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, tada nema zakonskog temelja za to da se osnovica za naknadu plaće utvrđuje prema odredbi članka 73. stavka 7. Pravilnika. Naime, prema Ustavu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10. i 5/14.) u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom (članak 5. stavak 1.), pa se ne može odredbom podzakonskog propisa, Pravilnika, derogirati izričita zakonska odredba. Konačno ističe se da je tek člankom 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 33/23.) izmijenjen članak 54. stavak 3. na način da je i za osiguranika iz članka 7. stavka 1. točke 1. toga Zakona upućenog na privremeni rad u inozemstvo osnovica za naknadu plaće mjesečna osnovica osiguranja za obračun i uplatu doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje za posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio osigurani slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, umanjena za zakonom propisane obvezne doprinose, poreze i prireze.
13. Kako je osporavano rješenje nezakonito odlučeno je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) kao u točki I. izreke, s time da će se u ponovnom postupku pravilno utvrditi visina predmetne naknade imajući u vidu pravna shvaćanja i primjedbe ovog suda.
14. Nadalje, kako je tužitelj uspio u sporu priznati su mu kao opravdani trošak sastava tužbe, trošak sastava podneska od 20. siječnja 2022. te trošak zastupanja na ročištu 14. siječnja 2025. u skladu s člankom 144. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, a sve uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife.
15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 14. veljače 2025.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnica Blaženka Musulin – e. komunikacijom
2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija – e. komunikacijom
3. U spis
