REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl. br. P-269/2024-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Željki Štrk-Vozila, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu po tužbi tužitelja RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, ČM, Valentina Vižintin i HM, [adresa], protiv tuženika NOVI LIST d.d. Rijeka, Zvonimirova 20/a, OIB: 44110106406, kojeg zastupa Ana Holjar, odvjetnica u Rijeci, Korzo 4, radi zaštite autorskog prava i naknade štete, VPS: 1.990,84 EUR, nakon rasprave zaključene 28. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Valentine Vižintin, odvjetnice u Rijeci, i zamjenika punomoćnika tuženika ZM, odvjetničkog vježbenika kod Ane Holjar, odvjetnice u Rijeci, punomoć u spisu odvjetnika u Rijeci, dana 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik NOVI LIST d.d. Rijeka, Zvonimirova 20a, OIB: 44110106406, povrijedio autorska prava tužitelja RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da je fotografiju tužitelja naziva "Mišnjak, otok Rab", objavio bez ovlaštenja, bez navođenja imena tužitelja kao autora, i deformiranjem fotografije, i to u tiskanom izdanju Novog lista od dana 31. siječnja 2014., na naslovnici istog i na web stranicama http://www.novine.novilist.hr/

na

linku

http://www.novine.novilist.hr/images/clanci/DOC_2014/3ZK1A3T2EL.pdf.

II. Nalaže se tuženiku NOVI LIST d.d. Rijeka, Zvonimirova 20a, OIB: 44110106406 isplatiti tužitelju RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.327,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 17. prosinca 2015. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 3 postotnih poena, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku NOVI LIST d.d. Rijeka, Zvonimirova 20a, OIB: 44110106406 isplatiti tužitelju RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 663,61 EUR na ime neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 3 postotnih poena, tekućom od dana 14. veljače 2025. godine pa do isplate, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, u dijelu kojim zahtijeva isplatu zatezne kamate na iznos od 1.327,23 EUR za razdoblje od 14. svibnja 2014. do 16. prosinca 2015., i na iznos od 663,61 EUR za razdoblje od 13. veljače 2014. do 13. veljače 2025., po stopi u visini eskontne stope HNB-a, uvećane za 5 postotnih poena.

V. Nalaže se tuženiku NOVI LIST d.d. Rijeka, Zvonimirova 20a, OIB: 44110106406 izreku ove presude objaviti o vlastitom trošku u "Večernjem listu" i "Jutarnjem listu" u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.757,72 EUR, s zateznim kamatama koje teku od 14. veljače 2025. do isplate po stopi u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 3 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik nakladnik dnevnog lista Novi list, i vlasnik web stranice www.novine.novilist.hr. Tužitelj da je autor fotografije "Mišnjak, otok Rab", koju da je tuženik objavio na svojim web stranicama http://www.novine.novilist.hr,

na

linku

http://www.novine.novilist.hr/images/clanci/DOC_2014/3ZK1A3T2EL.pdf, u okviru članka "Nakon trajekta Rab dobiva i avionsku vezu sa svijetom". Fotografija da je objavljena i u tiskanom izdanju Novog lista od 31. siječnja 2014., i to na naslovnici dnevnog lista. Tuženik da je na taj način bez odobrenja tužitelja kao autora, bez sklapanja autorskopravnog ugovora, i bez plaćanja ikakve naknade tužitelju koristio njegovu fotografiju. Fotografija da je protivno zakonu objavljena bez navođenja imena tužitelja kao autora, te je obrađivana odnosno mijenjana na način da je komprimirana po horizontali. Tuženik da se oglušio na tužiteljev izvansudski zahtjev za prestanak kršenja povrede autorskog prava za isplatu naknade za neovlašteno korištenje fotografije, kao i za isplatu naknade štete zbog povrede moralnih autorskih prava. Povreda tužiteljevih autorskih prava da je počinjena u najmanju ruku iz krajnje nepažnje budući se tuženik bavi izdavačkom i novinarskom djelatnošću kao osnovnim djelatnostima, što podrazumijeva brigu o autorskim pravima. Tužitelj da stoga zahtijeva plaćanje penala u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade jer da je pravo tužitelja povrijeđeno u najmanju ruku iz krajnje nepažnje. Po toj osnovi zahtijeva plaćanje iznosa od 10.000,00 kn sa zateznom kamatama od dana podnošenja tužbe. Naime, fotografija da je objavljena i u tiskanom i u web izdanju, a za nastanak fotografije da je bilo potrebno izdvojiti znatna sredstva. Tužitelj potražuje na ime naknade neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih prava iznos od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja zahtjeva tuženiku, tj. 13. veljače 2014. pa do isplate. Tužitelj da je zbog povrede njegovih moralnih prava pretrpio duševne boli. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude citirane u izreci.

2. Tuženik u odgovoru ističe da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan. Ističe prigovor nedostatka pravnog interesa u odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev, jer da je taj zahtjev moguće postaviti samo kad kondemnatorna zaštita nije moguća, a ovdje da je tužitelj postavio i kondemnatorne zahtjeve usmjerene na isplatu. Nadalje, tužitelj da zahtijeva deklaraciju povrede prava, a deklaratornim zahtjevom da se može zahtijevati samo deklaracija prava ili pravnog odnosa. Deklaracija povrede prava da predstavlja deklaraciju činjenice, što da je procesno pravno nedopušteno. Tuženik osporava tužbene zahtjeve na isplatu jer da tuženik nije povrijedio tužiteljeva moralna autorska prava. Tužitelju da nije povrijeđeno pravo priznanja autorstva, jer da je ispod fotografije navedeno ime autora, na način da je kao autor naveden fotograf tuženika ĆM. Tuženiku da nije jasno, što znači navod da je tuženik kompromitirao fotografiju. Sve da se hipotetski uzme da je tuženik povrijedio tužiteljeva autorska prava, tuženik da to nije učinio namjerno niti iz krajnje nepažnje, pa da stoga tužitelj nema pravo na taj iznos. Tužbeni zahtjevi da su neosnovani i iz razloga, jer da se radilo o izvješćivanju u svrhu informiranja javnosti o tekućem događaju, tj. avionskom povezivanju otoka Raba sa svijetom, i jer fotografija tematizira gospodarsko pitanje, pa da se ne radi o povredi u smislu odredbe članka 89. stavak 1. točka 1. ZAPSP-a. Tuženik slijedom navedenog predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Tužitelj u podnesku od 20. lipnja 2014., glede prigovora nedostatka pravnog interesa za deklaratornu zaštitu, ističe da je odredbom članka 187. stavak 2. ZPP-a, da je propisano da se deklaratorna tužba može podići i kad je to posebnim propisima predviđeno, a u konkretnom slučaju navedeno da je predviđeno odredbom članka 172. stavak 2. ZAPSP-a. Tužitelj ukazuje da točka 2 postavljenog tužbenog zahtjeva se ne odnosi na povrede moralnih autorskih prava tužitelja, kako to tvrdi tuženik, već na povredu njegovih imovinskih autorskih prava. Autor fotografije da je tužitelj, pa da je nejasno kako mu nije povrijeđeno pravo na priznanje autorstva, kad je umjesto njega tuženik kao autora naveo sasvim drugu osobu, tj. ĆM. Označavanjem druge osobe kao autora umjesto tužitelja, povreda tužiteljevih moralnih prava da je još značajnija. Glede pozivanja tuženika na "kompromitiranje" fotografije, tužitelj ističe da je u tužbi naveo da je fotografija komprimirana po horizontali, a komprimirati da znači stisnuti, stlačiti, zgusnuti, prignječiti. Prema odredbi članka 16. ZAPSP-a, autor da ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojeg autorskog djela, te uništenju kao i svakom korištenju autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast i ugled. Tuženiku da nije moglo ostati nepoznato da predmetna fotografija nije njegova, niti od njegovih djelatnika te da za istu nije sklopljen ugovor kojim bi se regulirala autorska prava i naknada za korištenje. Namjera i krajnja nepažnja da su više nego očite, imajući u vidu da se tuženik bavi izdavačkom i novinarskom djelatnošću. Stoga da tužitelj ima pravo na penale. Glede pozivanja tuženika na odredbu članka 89. stavak 1. točka 1. ZAPSP-a, tužitelj ističe da fotografija tužitelja nije nigdje objavljena u cilju informiranja javnosti o povezivanju avionom otoka Raba sa svijetom, u smislu da bi iz tog razloga mogla biti preuzeta iz drugih medija. Tužiteljeva fotografija da nema nikakve veze s avionskom vezom otoka Raba. U cilju informiranja javnosti o tom događaju da nije bilo nužno objaviti fotografiju otoka Raba.

4. Rješenjem posl.br. P-961/2014-9 od 3. studenog 2014., određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, iz razloga otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad tuženikom.

5. Tuženik je podneskom od 11. rujna 2023. zatražio nastavak postupka, ističući da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u predstečajnom postupku nad tuženikom. Predlaže stoga odbacivanje tužbe.

6. Tužitelj je uz podnesak od 18. prosinca 2023. dostavio prijavu tražbine u predstečajnom postupku nad tuženikom, od 20. studenog 2014., ističući da je oglas s pozivom vjerovnicima da prijave tražbinu u roku od 30 dana objavljen dana 21. listopada 2014. Tražbina tužitelju da nije priznata, pa stoga i tužitelj predlaže nastavak postupka.

7. Rješenjem posl.br. P-961/2014-21 od 8. travnja 2024., nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari.

8. Tuženik u podnesku od 25. siječnja 2024. ističe da je autor fotografije bivši zaposlenik tuženika, ĆM, čije ime je označeno uz fotografiju. Stoga da se ne radi o povredi moralnih autorskih prava tužitelja, niti se tužitelj ima pravo usprotiviti eventualnoj izmjeni fotografije. Sve da je tužitelj autor predmetne fotografije, tada navodno komprimiranje fotografije po horizontali da nije obuhvaćeno odredbom članka 16. ZAPSP-a, niti se komprimiranjem fotografije ugrožava čast i ugled autora fotografije, odnosno tužitelj da nije dokazao da mu je ugrožena čast ili ugled kao autoru na taj način. Kako je kao autor fotografije naznačen ĆM, teret dokaza o autorstvu da je na tužitelju. Tužitelj da nema pravo na penale, jer da to pravo ima samo onaj čije je imovinsko pravo povrijeđeno, a ne i moralno pravo. Tužitelj da nije dokazao krajnju nepažnju niti namjeru tuženika, a teret dokaza da je na njemu. Tužitelj da nije obrazložio visinu potraživanja u ukupnom iznosu od 15.000,00 kn, te da nije dokazao da je za nastanak fotografije bilo potrebno utrošiti znatna financijska sredstva. Ti troškovi da se ne mogu potraživati u parničnom postupku, već da se zahtijevati samo naknada zbog povrede autorskog prava.

9. Tužitelj u podnesku od 15. travnja 2024. osporava da bi ĆM bio autor fotografije. Tužitelj da je dokazao autorstvo dostavljajući izvornike fotografije, kao i serije fotografija snimljenih istom prilikom, a predložio je i vještačenje na ovu okolnost. Tužitelj je još dostavio spornu fotografiju, komprimiranu po horizontali, te original fotografije. Ističe da bilo kakvo zadiranje u integritet fotografije bez suglasnosti autora, je protivno odredbi članka 16. ZAPSP-a. Ugroza časti i ugleda autora, da je osobni osjećaj autora u odnosu na učinjenu intervenciju na fotografiji. Tužitelj da je dokazao postojanje krajnje nepažnje. Tužitelj pojašnjava tuženiku da potražuje iznos od 10.000,00 kn odnosno 1.327,23 EUR na ime penala, te iznos od 5.000,00 kn odnosno 663,61 EUR na ime naknade za povredu moralnih autorskih prava, odnosno da se radi o dvije različite osnove. Tužitelj je dostavio i račune nekih drugih autora za fotografije iste ili slične vrste na okolnost dokazivanja visine ovih zahtjeva. Tužitelj još ističe da je omaškom u tužbi naveo da je fotografija snimljena iz privatnog aviona, te ističe da je ista snimljena s kopna. Navedeno da nije bitno, jer da tužitelj ne potražuje troškove najma aviona, već samo naknadu za korištenje fotografije tužitelja u izdanjima tuženika.

10. Tuženik u podnesku od 12. lipnja 2024. dodaje da izvadak iz sudskog registra kojim se dokazuje koju djelatnost tuženik obavlja, da ne može biti dokaz o namjeri i krajnjoj nepažnji na strani tuženika. Tuženik još osporava da bi računi koje je dostavio tužitelj izdani radi naplate naknade za uporabu fotografije iste ili slične vrste, kao što je predmetna fotografija. Tužitelj da je bio dužan dostaviti svoje račune izdane za uporabu iste fotografije. Tužitelj da je umjesto toga dostavio račune autora ROMULIĆ d.o.o., i to stare 8 do 16 godina. Fotografija koja je predmet spora, da je prigodno izabrana uz članak "Nakon trajekta, Rab dobiva i avionsku vezu sa svijetom", s time da tvrdi da se radi o fotografiji autora ĆM.

11. Tuženik je uz podnesak od 23. prosinca 2024. dostavio podatke o nakladi Novog lista od dana 31. siječnja 2014.

12. Na ročištu za glavnu raspravu dana 28. siječnja 2025., stranke su ustrajale kod dotadašnjih navoda.

13. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka ĆM i PM, te pregledom CD-a (str. 12 spisa).

14. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan u cijelosti.

15. Nije sporno da je fotografija "Mišnjak, otok Rab", opisana u tužbi, objavljena na web stranici www.novine.novilist.hr tuženika na linku http://www.novine.novilist.hr/images/clanci/DOC_2014/3ZK1A3T2EL.pdf, i u tiskanom izdanju Novog lista od 31. siječnja 2014.

16. Nije sporno da je predmetna fotografija objavljena bez navođenja imena tužitelja kao autora, odnosno nije sporno da je kao autor označen ĆM.

17. Nije sporno da je predmetna fotografija objavljena bez suglasnosti tužitelja za objavu.

18. Nije sporno da predmetna fotografija predstavlja autorsko djelo.

19. Sporno je da li je tužitelj autor predmetne fotografije.

20. Sporno je da li je tuženik objavom predmetne fotografije povrijedio autorska prava tužitelja.

21. Sporna je visina autorske naknade za predmetnu fotografiju.

22. Sporno je da li je tuženik fotografiju na svojoj web stranici i u tiskanom izdanju objavio postupajući s krajnjom nepažnjom, odnosno sporno je da li tužitelj ima pravo na penale.

23. Sporna je visina naknade štete za povredu moralnih prava autora.

24. Sporno je da li je tužba u dijelu kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje izvršene povrede, dopuštena.

Glede spornog autorstva tužitelja:

25. Prema odredbi članka 9. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, NN 79/07 i NN 80/11, NN 125/11, NN 141/13 i NN 127/14), dalje ZAPSP, autor djela je fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila. Prema odredbi stavka 2. istog članka, autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela.

26. Prema odredbi članka 12. stavak 1. ZAPSP-a, autorom se smatra osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajeni način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela, dok se ne dokaže suprotno.

27. U konkretnom slučaju, nije sporno da na objavljenoj fotografiji nije bilo oznake imena tužitelja kao autora, već je kao autor naznačen ĆM.

28. Tužitelj u svom iskazu navodi da je predmetna fotografija nastala 2009. godine. On da se amaterski bavi fotografijom već 60 godina, te da radi u raznim tehnikama. Za potrebe snimanja ove fotografije, da je otišao na cestu koja vodi od Jablanca prema Alanu, i na drugoj serpentini ceste, da je stao. S tog mjesta da se može dobrim objektivom uhvatiti otok Rab. To da je bilo dana 28. kolovoza 2009., da je napravio više fotografija, jer je htio imati fotografije panorame za svoj arhiv i za potrebe izložbi. 2014. godine da je iznenada na prvoj stranici Novog lista vidio svoju fotografiju, da je bila malo manipulirana jer da je dizajner koji radi stranicu njegovu fotografiju komprimirao po horizontali. Najviše da se iznenadio jer je bila potpisana kao da je to fotografija ĆM, dok nije bilo njegovog imena. Pretpostavlja da su je skinuli s Interneta, jer da on stavlja svoj slike na Internet na forum Fotozine. Jedan fotograf koji se bolje razumije, da je napravio analizu i utvrdio da je to ista slika, komprimirana po horizontali. Istakao je da se ne bi ljutio da su barem naveli njegovo ime, međutim, ovako da se obratio odvjetniku, te je krenuo ovaj postupak. Istakao je da se osjećao jako loše kad je vidio svoju sliku potpisanu drugim imenom. Na njegovoj fotografiji da je karakteristično da je uhvaćen veći i manji brod u određenoj poziciji, i po tim brodovima da se vidi kad je slika nastala, jer je pejzaž fiksni, odnosno po brodovima da se vidi da je to upravo to njegova fotografija. Istakao je da mu je bio povrijeđen ego kad je vidio svoju fotografiju s tuđim potpisom. U svom radu da je prošao sve tehnike, od suhe staklene ploče, analogne i sada digitalne fotografije. Naveo je da sudjeluje na izložbama, jer u svojoj arhivi ima puno motiva. Tako da se sad prijavio za izložbu Zagreb Salon 41. Na toj izložbi da je i prije izlagao, kao i na planinarskim izložbama jer je planinar. Njegova fotografija "Mišnjak" da ima 6 MB i oko 3800 pixela, te veličine da se ne prihvaćaju na internetske stranice, već se reduciraju, tako da ako je slika ukradena s interneta, to se može vidjeti. I za izložbe da se fotografije malo reduciraju. Slika u raw obliku da je sirova slika, pravi original, ali da služi samo za obradu, a druga faza da je jpg., jer se zbog veličine ne može čuvati u raw obliku. Jpg da je zapravo drugi original, i takve da su njegove fotografije. Što se tiče fotografije objavljene u Novom listu, da se vidi da su boje prilagođene, da je bijelo osvjetljenje sređeno, i slika komprimirana. Aparat kojim da je snimio ovu fotografiju da je Nikon D80. Inače da fotografira floru i faunu, planinarske fotografije, apstraktne fotografije, pejzažne fotografije, a sad uglavnom da slika ptice koje na [adresa] objavljuje časopis Krčki val, unatrag šest ili sedam godina, i do sada da je objavljeno oko stotinu njegovih slika ptica. Na ideju da slika Mišnjak, da je došao jer je taj dan planinario, te su išli na cestu za Alan. Tako da je naišao na super pogled na otoke. Sliku da je snimio sa 1000 m nadmorske visine, tako da izgleda kao da je snimana dronom iz zraka, te da je zato interesantna. Naveo je da puno snima na planinarenjima, da napravi stotinjak slika na svakoj planinarskoj turi, a i tog dana da je napravio stotinjak slika. Iskazao je da je teško reći koliko je materijalnih sredstava utrošeno za ovu fotografiju, da se radilo o specijalnom objektivu, ručno fokusiranom, ali ovdje da se radi o godinama iskustva i o rezultatu dugogodišnjeg rada, te o opremi. Iz Exif podataka fotografije, da se vidi vrijeme snimanja točno u sekundu, on da koristi teleobjektiv, dok većina da koristi širokokutne objektive. Ne sjeća se da li je tog dana još netko snimao panoramu osim njega, ali drugi da snimaju mobitelima, tako da su te fotografije puno lošije, a da ima još jedan fotograf koji slika fotoaparatom, ali lošije kvalitete. Do sada da je nekoliko puta prodao fotografije, odnosno autorska prava, ali to da je bilo rijetko. Za izložbe da se fotografije smanjuju, ali ostaju u istom formatu, odnosno ne komprimiraju se, a ovdje da je izvršeno komprimiranje po osi X, tj. po horizontali.

29. Svjedok ĆM iskazao je da fotografije na listu 5-8 spisa nisu njegove fotografije, da nikada to nije snimio, da nikada nije letio avionom u toj poziciji, dronove da ne koristi, a fotografiju nije snimio niti s neke pozicije na kopnu. Nije mu poznato kako je došlo do toga da je u Novom listu objavljena predmetna fotografija uz navođenje njega kao autora, ali to da se znalo događati na način da se izabere njegova fotografija gdje je označen kao autor, a onda netko odluči staviti drugu fotografiju, a greškom ostane oznaka njega kao autora. On da je inače radio u Novom listu kao fotoreporter, urednik i šef fotoslužbe, i to od 1977. godine, pa do odlaska u mirovinu prije pet ili šest godina.

30. Svjedok PM iskazao je da je na dan 31. siječnja 2014., kada je objavljena sporna fotografija u Novom listu, bio glavni urednik Novog lista, međutim da mu nije ništa poznato o ovoj objavi. Naveo je da vidi da se ovdje radi o objavi na naslovnici ili prilogu, možda Otočni list, a za te objave da su zaduženi urednik stranice, izvršni urednik fotografije i izvršni urednik. Još je naveo da može samo pretpostaviti da je do pogrešne objave odnosno pogrešne oznake autora došlo nenamjernom greškom. Naime, da se povuče fotografija iz sustava, a oznaka autora da ostane kod prelamanja stranice od neke prethodne objave. To da se znalo događati. On da je bio zaposlen u Novom listu od 1985. pa do 2021., kada je otišao u mirovinu. Smatra da se nije radilo o namjernom grešci, već da je do iste došlo slučajno, jer da imaju stotinjak fotografija u svakom broju Novog lista, te se greške događaju. Očito da nitko nije vidio što se dogodilo, niti u tehničkoj službi, niti u korekturi.

31. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u cijelosti, kao iscrpnom, detaljnom, životnom i logičnom. Sud je prihvatio i iskaze svjedoka ĆM i PM, budući su međusobno sukladni, nisu u protivnosti s iskazom tužitelja, te su uvjerljivi i logični. Iz iskaza tužitelja, odnosno iz njegovog detaljnog opisa okolnosti nastanka fotografije, mjesta snimanja, izbora motiva, opisa opreme za snimanje, sud zaključuje da je autor predmetne fotografije upravo tužitelj. Tuženik osporava autorstvo tužitelja tvrdnjom da je autor ĆM, bivši djelatnik tuženika, međutim, ĆM je izričito iskazao da nije autor predmetne fotografije. Dodatno, tužitelj je dostavio u spis izvornik fotografije, kao i seriju fotografija snimljenu u isto vrijeme kada i predmetna fotografija (snimke na CD-u

- list 12 spisa), te je očigledno da se radi o fotografijama koje su snimljene u kratkom vremenskom intervalu. Navedeno tužitelj ne bi posjedovao, po redovnom tijeku stvari, da nije autor, a tuženik nije istakao niti dokazao na koji drugi način bi tužitelj došao do predmetnih fotografija.

Glede povrede autorskih prava tužitelja:

32. Prema odredbi članka 5. stavka 1. ZAPSP-a, autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako tim zakonom nije drukčije određeno. Prema odredbi stavka 2. istog članka, autorska djela jesu osobito, između ostalog, fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom.

33. U konkretnom slučaju riječ je fotografiji, a fotografsko djelo je u smislu prije citiranog propisa autorsko djelo, dok je autor onaj tko je fotografiju snimio. 34. Prema odredbi članka 13. stavak 1. istog Zakona, autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i druga prava autora. Prema odredbi stavka 2. istog članka, autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (moralna prava autora), imovinski interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (druga prava autora). Prema odredbi stavka 3. istog članka, za svako korištenje autorskog djela, autoru pripada naknada ako tim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno.

35. Prema odredbi članka 172. stavak 1. ZAPSP-a, nositelj prava iz tog Zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava. Prema odredbi stavka 2. istog članka, ako nije što posebno propisano zakonom, pravo na zaštitu iz stavka 1. tog članka ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila ili njezinog sveopćeg slijednika zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud makar i djelomično udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz tog Zakona.

36. U konkretnom slučaju, nije sporno da je fotografija "Mišnjak, otok Rab", čiji autor je, dakle, tužitelj, objavljena na tuženikovoj web stranici http://www.novine.novilist.hr/

na

linku

http://www.novine.novilist.hr/images/clanci/DOC_2014/3ZK1A3T2EL.pdf.

37. Također nije sporno da uz fotografiju nije bilo označeno ime tužitelja kao autora, već je kao autor naznačen ĆM. Nije sporno niti da tuženik za objavu fotografije nije dobio suglasnost tužitelja, niti je platio naknadu, odnosno tuženik to niti tvrdi, niti dokazuje. Slijedi stoga da je osnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje izvršenih povreda u vidu objave predmetne fotografije na svojim web stranicama, bez ovlaštenja autora i bez navođenja imena autora, kao i zabranu vršenja daljnjih takvih povreda.

38. Glede prigovora tuženika da je tužba u ovom dijelu nedopuštena zbog nedostatka pravnog interesa, ističe se da prema odredbi članka 187. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, NN 91/92, NN 112/99, NN 117/03, NN 88/05, NN 2/07, NN 84/08, NN 123/08, NN 57/11, NN 25/13, NN 70/19, NN 80/22, NN 114/22 i NN 155/23), dalje ZPP, deklaratorna tužba može se podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa, ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave, prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa, ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Dakle, u prvom redu, takva tužba se može podići kad je to predviđeno posebnim propisom. U konkretnom slučaju, prije citiranom odredbom članka 172. stavak 1. i 2. ZAPSP-a, nositelj prava iz tog Zakona, koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava, pri čemu je ovlašten od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, između ostalog zahtijevati utvrđenje učinjene povrede. Dakle, tužba je u ovom dijelu predviđena posebnim propisom, pa se ne zahtijeva dokazivanje postojanja pravnog interesa. Stoga ovaj prigovor tuženika nije osnovan, odnosno tužba je dopuštena.

39. Glede prigovora tuženika, da se ne radi o povredi autorskog prava, iz razloga jer da se radi o izvješćivanju u svrhu informiranja javnosti, i jer fotografija tematizira gospodarsko pitanje, a u smislu odredbe članka 89. stavak 1. točka 1. ZAPSP-a, ističe se da fotografija tužitelja nije u svezi s avionskim povezivanjem otoka Raba sa svijetom, odnosno nije sastavni dio tog događaja, o kojem je tuženik izvješćivao u članku uz kojeg je objavio tužiteljevu fotografiju. Naime, predmetna fotografija predstavlja panoramu otoka Raba, te trajektnog pristaništa Mišnjak, što je razvidno iz same fotografije, i nije sporno između stranaka. Odredbom članka 89. stavak 1. točka 1. ZAPSP-a, dopušteno je u opsegu potrebnom za izvješćivanje javnosti o tekućim događajima putem tiska, radija ili televizije, reproduciranje, distribuiranje te priopćavanje javnosti autorskih djela koja se pojavljuju kao sastavni dio tekućeg događaja o kojem se javnost izvješćuje, pod uvjetom da se autorsko djelo koristi u opsegu koji odgovara svrsi i načinu izvješćivanja o tekućem događaju. Stoga, ovaj prigovor tuženika nije osnovan.

40. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u točki I. izreke presude. Glede naknade za povredu imovinskog prava autora:

41. U konkretnom slučaju, tužitelj od tuženika potražuje plaćanje dvostruke naknade za neovlašteno korištenje njegove fotografije, odnosno potražuje penale pozivom na odredbu članka 183. stavak 1. ZAPSP-a, te tvrdi da je njegovo pravo povrijeđeno u najmanju ruku iz krajnje nepažnje.

42. Prema odredbi članka 183. stavak 1. ZAPSP-a, onaj čije je imovinsko ili pravo iz poglavlja 3.3. druga prava autora tog zakona povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom, ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena, od odgovarajuće uobičajene naknade, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom.

43. Tužitelj po ovoj osnovi potražuje iznos od 1.327,23 EUR za objavu jedne fotografije u dva medija, tj. u tiskanom i internetskom izdanju Novog lista.

44. Iz računa na str. 180-183 spisa, proizlazi da, primjerice, za autorska prava za uporabu fotografija s motivima hotela Rixos Libertas u Dubrovniku, naknada za jednu fotografiju iznosi od 800,00 EUR do 1.400,00 EUR, i to 2008. godine, zatim da naknada za autorska prava za dva kadra Baranje snimane dronom, za potrebe promotivnog spota, iznosi 10.500,00 kn bez PDV-a, 2016. godine, zatim naknada za fotografiju rijeke, žita, bubnja, dukata i auta za potrebe Coca-Cole iznosi 3.600,00 kn po fotografiji, i to 2010. godine, naknada za trajno korištenje fotografije Baranjska kuća, iznosi 5.180,00 kn.

45. Radi se o fotografijama autora TM, u vlasništvu društva Romulić d.o.o., s time da se radi o digitalnim fotografijama, očito izrađenima po narudžbi. Po ocjeni ovog suda, tužitelju pripada naknada koja bitno ne odstupa od gore navedenih iznosa (koji su u rasponu od 3.600,00 kn, do 1.400,00 EUR), imajući u vidu da se ovdje radi o originalnom motivu, posebnom mjestu snimanja, pri čemu je odabir motiva isključivo autorov, odnosno ne radi se o fotografiji snimljenoj po narudžbi. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da je renomirani autor, čije fotografije sudjeluju na izložbama, i koji se fotografijom bavi dugi niz godina. Sud je uzeo u obzir i nakladu tužiteljevog tiskanog izdanja Novog lista, od dana 31. siječnja 2014., a koja je iznosila 26.478 primjeraka, od čega je prodano 18.615 primjeraka, a što je razvidno iz podataka koje je dostavio tuženik (str. 226 spisa). S druge strane, za nastanak fotografije nisu bili potrebni znatni troškovi, jer je u konačnici nesporno između stranaka da je ista snimljena s kopna, a tako je i iskazao sam tužitelj. Imajući sve navedeno u vidu, sud zaključuje da bi uobičajena naknada za uporabu fotografije iznosila ukupno 663,62 EUR za obje objave, odnosno onoliko koliko tužitelj tužbom potražuje.

46. Prema prije citiranoj odredbi članka 183. stavak 1. ZAPSP-a, autor ima pravo na dvostruku naknadu, ukoliko je do povrede njegovih autorskih prava došlo namjerno, ili iz krajnje nepažnje. Nesporna je činjenica da je tuženik nakladnik, te mu mora biti poznato da je fotografija autorsko djelo, te da svako autorsko djelo ima autora. Tuženik kao nakladnik dužan je u svom poslovanju postupati s pažnjom dobrog stručnjaka. Također, tuženiku mora biti poznato da objava fotografije na Internetu ne daje pravo na korištenje te fotografije bez odobrenja autora. Stoga sud zaključuje da tuženik nije upotrijebio pažnju dobrog stručnjaka prilikom objave tužiteljeve fotografije bez njegova odobrenja, odnosno objavljujući njegovu fotografiju uz oznaku druge osobe kao autora. Tuženik je bio dužan obučiti svoje zaposlenike, čiji posao je upravo objava raznih tekstova i fotografija, da se uvijek radi o autorskim djelima koja imaju autore, da uvijek mora biti označen (pravi) autor, koji mora dati suglasnost za objavu. Tuženik kao nakladnik je tu svoju obvezu propustio, što predstavlja krajnju nepažnju. Svjedoci ĆM i PM, djelatnici tuženika u sporno vrijeme, iznijeli su svoju pretpostavku kako je došlo do krive oznake autora, na način da su ustvrdili da je osobama zaduženim za taj dio procesa izdavanja tuženikovih izdanja, pogrešna oznaka autora preostala iz prethodne objave. Ukoliko je do predmetne objave došlo na taj način, radi se o krajnje nepažljivom postupanju zaposlenika tuženika, a u svakom slučaju, o krajnjoj nepažnji se radi u dijelu gdje je tužiteljeva fotografija uopće preuzeta bez provjere autorstva, bez suglasnosti tužitelja kao autora i bez plaćanja naknade. Iz navedenog slijedi da tužitelj ima pravo na penale u dvostrukom iznosu uobičajene naknade. Kako je sud utvrdio uobičajenu naknadu u iznosu od 663,62 EUR po objavi, sud zaključuje da tužitelj osnovano na ime penala, potražuje iznos od 1.327,23 EUR. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u ovom dijelu, i presuditi kao u točki II. izreke presude.

Glede povrede moralnih prava autora:

47. Prema odredbi članka 15. stavak 1. ZAPSP-a, autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela. Prema odredbi stavka 2. istog članka, osoba koja javno koristi autorsko djelo, dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden, ili ako način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora.

48. Prema odredbi članka 16. ZAPSP-a, autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojega autorskog djela, te uništenju kao i svakom korištenju autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast ili ugled. 49. U konkretnom slučaju, nije sporno da je kao autor objavljene fotografije, označen ĆM, a u ovom postupku utvrđeno je da ĆM nije autor, već je autor tužitelj.

50. Usporedbom tužiteljeve izvorne fotografije na listu 7 spisa, i fotografije objavljene u tuženikovom tiskanom i internetskom izdanju Novog lista (str. 8 spisa), razvidno je da je slika isječena sa donje strane, što je vidljivo iz pozicije fotografijom obuhvaćenih plovila. Također je očito da izvorna i objavljena fotografija nisu istih dimenzija, niti oštrine, te da je objavljena fotografija u odnosu na izvornu stiješnjena po sredini, a što je razvidno iz usporedbe oblika fotografiranog dijela otoka Raba. Kako je očigledno da je fotografija izmijenjena, sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje dokaza vještačenjem po vještaku fotografske struke na okolnost da je objavljena fotografija komprimirana, ocjenjujući isti suvišnim.

51. Iz navedenog sud zaključuje da je tuženik prilikom korištenja tužiteljevog djela, isto izmijenio, odnosno osakatio. Navedeno predstavlja korištenje autorskog djela tužitelja, protivno odredbi članka 16. ZAPSP-a, te se pretpostavlja ugrožavanje časti i ugleda autora. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao ugrožavanje njegove časti i ugleda. Tuženik je, dakle, povrijedio moralna autorska prava autora iz prije citiranih odredbi članka 15. stavak 1. i 16. ZAPSP-a.

52. Prema odredbi članka 178. ZAPSP-a, ako je povredom kojeg prava iz tog Zakona nastala šteta, nositelj prava ima pravo zahtijevati njeno popravljanje prema Općim pravilima o popravljanju štete.

53. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 41/08), dalje ZOO, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

54. Prema odredbi članka 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

55. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema odredbi stavka 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

56. Kod povrede autorskih moralnih prava, autor u smislu navedenih zakonskih odredbi ima pravo na pravičnu novčanu naknadu pretrpljene neimovinske štete. Prema stavu sudske prakse, osnovano je zahtijevati naknadu neimovinske štete nastale povredom autorskog moralnog prava, čak i neovisno o tome jesu li povredom autorskog moralnog prava doista nastupile duševne boli (odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-3785/07 od 6. svibnja 2010.).

57. Tužitelj je u svom iskazu naveo da ga je najviše pogodilo što uz fotografiju nije navedeno njegovo ime, te da se osjećao jako loše kad je vidio svoju sliku potpisanu tuđim imenom, da mu je bio povrijeđen ego kad je vidio svoju fotografiju sa tuđim potpisom.

58. Sud je i ovaj dio iskaza tužitelja prihvatio u cijelosti, te na temelju navedenog zaključuje da je tužitelj pretrpio duševnu bol uslijed povrede njegovih autorskih prava, tj. uslijed neovlaštene objave njegovog autorskog djela, uz označavanje druge osobe kao autora, kao i uslijed toga što je njegovo autorsko djelo, odnosno fotografija u izmijenjena. Kako je prije obrazloženo, tužitelj bi kao autor imao pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede njegovih autorskih moralnih prava, čak i neovisno o postojanju duševne boli, pa tako i neovisno o intenzitetu i trajanju tih boli.

59. S obzirom na navedeno, sud slobodnom ocjenom, u smislu odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a, te temeljem prije citirane odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO-a, ocjenjuje da iznos koji tužitelj potražuje, odnosno iznos od 663,61 EUR, predstavlja pravičnu naknadu za povredu tužiteljevog moralnog prava.

60. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu kojim na ime povrede moralnih autorskih prava potražuje iznos od 663,61 EUR, i presuditi kao u točki III. izreke presude.

61. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, a tužitelju je kamata dosuđena u odnosu na naknadu neimovinske štete od dana presuđenja. Glede zatezne kamate na penale, ističe se da tužitelj zateznu kamatu zahtijeva od dana podnošenja tužbe, na što bi imao pravo, međutim, tužitelj je u postupku predstečajne nagodbe prijavio samo glavnicu svoje tražbine, što je razvidno iz njegove prijave tražbine (str. 109 i 110 spisa). Stoga u ovom postupku nema pravo zahtijevati isplatu zatezne kamate za razdoblje do dana donošenja rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe, a u smislu odredbe članka 80. stavak 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, NN 144/12, NN 81/13 i NN 112/13), dalje ZFPPN. Tužitelj nema pravo niti na zateznu kamatu za razdoblje od otvaranja postupka predstečajne nagodbe pa do dana pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava sklopljena predstečajna nagodba, s obzirom da od dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe pa do dana pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava sklopljena predstečajna nagodba, kamate ne teku (članak 80. stavak 3. ZFPPN). Zbog navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, u dijelu kojim zahtijeva isplatu zatezne kamate na iznos od 1.327,23 EUR za razdoblje od dana podnošenja tužbe, tj. 14. svibnja 2014., pa do dana pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe (16. prosinca 2015., a što je razvidno iz podataka u e-spisu), i presuditi kao u točki IV. izreke presude.

62. Odluka iz točke V. izreke presude temelji se na odredbi članka 180. stavak 1. ZAPSP-a.

63. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. i 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak u cijelosti, s obzirom da nije uspio u sporu samo s dijelom sporednog potraživanja, uslijed kojeg nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je kao potreban trošak priznat trošak zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), dalje OT, i to: sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7.1.OT), pristup na pripremna ročišta dana 28. listopada 2024. i 20. lipnja 2024. po 50 bodova (Tbr. 9.2. OT), pristup na ročišta za glavnu raspravu dana 17. rujna 2024., 10. prosinca 2024. i 28. siječnja 2025. po 100 bodova (Tbr. 9.1. OT), sastav podneska od 20. lipnja 2014. 100 bodova (Tbr.8.1.OT – očitovanje na odgovor na tužbu), sastav podnesaka od 18. prosinca 2023. i 15. travnja 2024. po 25 bodova (Tbr.8.3.OT), odnosno ukupno 650 bodova (vrijednost boda 2,00 EUR – Tbr. 53.OT), PDV 25 % 325,00 EUR, pristojba na tužbu 66,36 EUR, pristojba na presudu 66,36 EUR.

U Rijeci, 14. veljače 2025.

Sudac:

Željka Štrk-Vozila

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave iste u smislu odredbe čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. i čl. 500.t. 2. ZPP-a).