Poslovni broj: Usž-3820/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba ĆD iz [adresa] i TD iz [adresa], koje zastupa opunomoćenica Ankica Horvat, odvjetnica u Zagrebu, Čulinečka cesta 92, u predmetu radi određivanja naknade za deposedirano zemljište, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, broj: Us I-1294/2024 od 23. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, broj: Us I-1294/2024 od 23. rujna 2024.

II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranim osobama naknadi trošak žalbenog dijela upravnog spora u iznosu od 1.100,00 eura u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-943-03/23-01/17, urbroj: 514- 04-02-01-01/07-23-04 od 28. studenoga 2023., a točkom II. tužitelju je naloženo da zainteresiranim osobama naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.200,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova zainteresiranih osoba odbijen kao neosnovan.

2. Rješenjem tuženika pod točkom I. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv točke I., II. i III. rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, klasa: UP/I-943-05/14-011/5, urbroj: 251-04-01/039-23-24 od 24. siječnja 2023., a točkom II. je poništena točka IV. izreke prvostupanjskog rješenja te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak. Rješenjem prvostupanjskog tijela pod točkom I. zainteresiranim osobama utvrđena je naknada za deposedirano zemljište oznake z. kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 828 čhv. u ukupnom iznosu od 130.649,01 euro, točkom II. tužitelju je naloženo da ovu naknadu isplati u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja, a točkom III. je tužitelj obvezan na isplatu zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja tog rješenja pa do isplate.

3. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj ističe da se odredba članka 46. Zakona o izvlaštenju odnosi na započete postupke izvlaštenja u kojima nije do stupanja na snagu tog Zakona doneseno konačno rješenje, kao i na postupke određivanje naknade u kojima nije donesena pravomoćna odluka ili ako ta rješenja odnosno odluke budu poništene ili ukinute. Poziva se na stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženim u presudama broj Rev 2214/12 od 2. prosinca 2015. i U-zpz 5/14 od 24. rujna 2019. u kojima je taj sud izrazio stajalište prema kojem se ne može smatrati da je postupak određivanja naknade pokrenut samom okolnošću što je upravno tijelo bilo u obvezi pokrenuti postupak nakon pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju predmeta nacionalizacije, već u svakom konkretnom slučaju treba utvrditi je li taj postupak u smislu navedenih odredbi i pokrenut. Ističe da je predmetni postupak pokrenut podnošenjem zahtjeva zainteresiranih osoba 9. lipnja 2014. Također navodi da u upravnom i sudskom postupku nije utvrđeno da je postupak za određivanje naknade započet niti je utvrđeno da je donesena pravomoćna odluka o naknadi koja je poništena ili ukinuta, čime nisu ispunjeni uvjeti za nastavak započetog postupka naknade za deposedirano zemljište. Tužitelj se poziva i na presudu Vrhovnog suda broj: Uzz-5/99 od 8. svibnja 2002. te smatra da iz navedenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi zaključak prema kojem se postupak određivanja naknade pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine, odnosno nakon 1. siječnja 1997. provodi, odnosno naknada za oduzeto zemljište određuje u postupku i na način propisan tim Zakonom. Također osporava zakonitost procjembenog elaborata za kojeg tvrdi da nije izrađen u skladu sa Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina. Ističe da je kategorija zemljišta definirana oblikom, položajem i veličinom te da bez ovih elemenata komunalna opremljenost nije od utjecaja na utvrđivanje prve kategorije zemljišta. Također ističe da vještak nije koristio podatke iz zbirke kupoprodajnih cijena te da procjenitelj nije podnio pisani zahtjev za izdavanje izvatka iz zbirke kupoprodajnih cijena, odnosno zahtjev nadležnom z.k. odjelu radi pribave usporedivih kupoprodajnih ugovora, odnosno nije postupio u skladu s Pravilnikom o informacijskom sustavu tržišta nekretnina. Predlaže da Sud žalbu usvoji i poništi prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, a zahtjev zainteresiranih osoba za određivanje naknade za deposedirano zemljište odbije.

4. Zainteresirane osobe dostavile su odgovor na žalbu kojim se u cijelosti protive žalbenim navodima. Pozivaju se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-1981/11 od 8. siječnja 2015. prema kojem postupak deposedacije ne završava oduzimanjem zemljišta iz posjeda nego određivanjem i isplatom naknade za oduzeto zemljište, te deposedacija zemljišta i određivanje naknade za to zemljište čine jedinstvenu upravnu stvar. Poziva se i na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gashi protiv Hrvatske, te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj:

U-III-4673/08 od 20. svibnja 2009. prema kojoj propusti nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana. Stajalište tužitelja prema kojem valja primijeniti Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine smatra neprihvatljivim jer bi tada svaki zahtjev podnesen nakon proteka rokova za podnošenje zahtjeva propisanih tim Zakonom trebalo smatrati podnesenim izvan roka. Na nelogičnost ovog zaključka upućuje i odredba članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Poziva se na presude ovoga Suda, broj: Us-129/98 od 20. ožujka 1999., Us-8499/98 od 20. svibnja 1999., Us-2159/96 te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1467/09 od 2. lipnja 2010., Uzz 43/09 od 19. svibnja 2010. i Rev 1981/11 od 8. siječnja 2015. i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2737/06 od 26. studenoga 2008. prema kojima i nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, u postupcima određivanja naknade u slučaju da nisu pravomoćno dovršeni, ima se primjenjivati Zakon o izvlaštenju. Ističe recentnu praksu ovoga Suda izraženu u presudi broj: Usž-3483/23 od 23. svibnja 2024. Vezano za žalbene navode o nezakonitosti nalaza ovlaštenog vještaka ističe da je dopunom nalaza vještak otklonio sve u žalbi iznesene prigovore te ove navode smatra neosnovanim. Predlaže da Sud žalbu odbije i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.100,00 eura.

5. Žalba nije osnovana.

6. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela prema kojem je o zahtjevu zainteresiranih osoba za određivanje naknade za deposedirano zemljište odlučeno pravilnom primjenom mjerodavnog propisa.

7. Pri tome se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 46. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11., 34/12. i 74/14.) prema kojem se odredbe tog Zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu tog Zakona, doneseno konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donesena pravomoćna odluka i ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute. Također se poziva na odredbu članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj: 74/14., 69/17. i 98/19.) prema kojoj se odredbe tog Zakona primjenjuju na postupke određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima koji do stupanja na snagu tog Zakona nisu pokrenuti.

8. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenjem NOO Dubrava, broj: 06/III- 7756/1-1962 od 30. srpnja 1962. temeljem odredbe članka 38. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj: 52/58) oduzeto iz posjeda pravnih prednika zainteresiranih osoba neizgrađeno građevinsko zemljište oznake z. kč. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 828 č.hv. i predano u posjed i na korištenje Općini Zagrebačka Dubrava u svrhu izvođenja radova na podizanju stambenog naselja Čulinec u k. o. [katastarska općina]. Također nije sporno da za deposedirano zemljište naknada nije određena niti isplaćena prednicima zainteresiranih osoba niti zainteresiranim osobama.

9. Tijekom provedenog postupka utvrđeno je da je deposedirano zemljište u cijelosti sastavni dio izgrađenog kompleksa te da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijeme oduzimanja imala izduženi oblik, a nakon deposedacije izvršena je parcelacija i formirane su nove katastarske čestice u naravi gradilište radi stambene izgradnje i ulica te prema katastarskom planu proizlazi da je predmetna kč. br. ušla u sastav 13 novoformiranih gradilišta i dvije ulice i u cijelosti je iskorištena za izgradnju stambenog naselja.

10. Tužitelj žalbenim navodima prvenstveno osporava pravilnost primjene članka 46. Zakona o izvlaštenju, ističući da postupak određivanja naknade za deposedirano zemljište nije bio u tijeku u vrijeme stupanja na snagu tog Zakona niti je donesena odluka o naknadi koja je pravomoćno poništena ili ukinuta, već je riječ o postupku koji je pokrenut podnošenjem zahtjeva zainteresiranih osoba 9. lipnja 2014. Stajalište tužitelja prema kojem je stoga o podnesenom zahtjevu trebalo odlučiti primjenom odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96, 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19.) ovaj Sud ne prihvaća. Naime, Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine odredbom članka 65. izričito je propisano da je prijašnji vlasnik dužan podnijeti zahtjev u roku od 6 mjeseci od dana njegova stupanja na snagu, te da se zahtjev podnesen po proteku tog roka odbacuje i podnositelj gubi sva prava iz tog Zakona. Primjenom navedenog Zakona svi zahtjevi za određivanje naknade za deposedirano zemljište podneseni nakon isteka roka od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, pa tako i zahtjev zainteresiranih osoba, bili bi odbačeni kao nepravovremeni, a prijašnji vlasnici izgubili bi pravo na određivanje naknade.

11. Intencija zakonodavca prema kojem prijašnji vlasnici imaju mogućnost ostvariti pravo na naknadu za deposedirano zemljište proizlazi iz odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju kao i iz odredbe članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade koji je stupio na snagu 27. lipnja 2014. Stajalište tužitelja prema kojem se predmetni postupak ne može smatrati pokrenutim samom činjenicom što nadležno tijelo nije po službenoj dužnosti pokrenulo postupak određivanja naknade, zbog čega nema mjesta primjeni odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju protivan je stajalištu kako ovog Suda tako i Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske u odlukama na koje se pravilno poziva zainteresirana osoba. Navedeno stajalište protivno je volji i zakonodavca kako je iskazano Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade koji odredbom članka 62. stavka 2. ovo pravo propisuje za nekretnine eksproprirane ili deposedirano sukladno ranijim propisima u vezi s kojima do stupanja na snagu tog zakona nije određena naknada.

12. Žalbene razloge koje tužitelj iznosi u vezi s nalazom i mišljenjem ovlaštenog vještaka pravilno je i iscrpno ocijenio tuženik svojim rješenjem, a na ovo obrazloženje pozvao se prvostupanjski sud.

13. Žalbenim navodima tužitelj ni u kojem pogledu nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost procjembenog elaborata i načina na koji je ovlašteni vještak izvršio procjenu zemljišta. Pri tome se napominje da okolnost što je zemljište prilikom privođenja namjeni preparcelirano i time izgubilo prvobitan oblik ne predstavlja razlog za zaključak prema kojem to zemljište nije bilo pogodno za gradnju kraj činjenice da je predmetna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti izgrađena za potrebe izgradnje stambenog naselja.

14. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom upravnom sporu, valjalo je zainteresiranim osobama dosuditi zatraženi iznos troška sastava žalbe.

15. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.

U Zagrebu, 14. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović