Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Pn 235/2019-102

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužitelja mlt. JE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa zakonski zastupnik OE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a oboje zastupani po punomoćnici Diani Angelini, odvjetnici u Puli, Ciscuttijeva 15, protiv I. tuženice ĐE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona, odvjetnici u Rijeci, Žrtava Fašizma 15, i II. tuženika Triglav osiguranje d. d., Podružnica Pula, Šijanska cesta 1a, OIB 29743547503, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnici u Zagrebu, Zelinska 4, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 20. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnika I. tuženice ĐE te punomoćnice II. tuženika Triglav osiguranje d. d., 14. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno na ime naknade neimovinske štete isplate 105.000,00 eura (sto pet tisuća eura) sa zateznim kamatama koje teku:

– na iznos 11.945,05 eura od 2. studenog 2018. do isplate,

– na iznos 23.491,94 eura od 4. veljače 2019. do isplate,

– na iznos 30.924,41 eura od 21. svibnja 2019. do isplate,

– na iznos 33.180,70 eura od 9. srpnja 2020. do isplate,

– na iznos 5.457,90 eura od 1. listopada 2024. do isplate.

i to po stopi koja se u razdoblju od 2. studenog 2018. do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju na ime naknade štete na ime tuđe pomoći i njege solidarno isplate 16.000,00 eura (šesnaest tisuća eura) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. veljače 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju po osnovi tuđe pomoći i njege solidarno isplaćuju mjesečnu rentu u iznosu 150,00 eura (sto pedeset eura) mjesečno počevši od 1. listopada 2024. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a koja dospijeva svakog 5.-tog u mjesecu za tekući mjesec s time da dospjele obroke isplate odjednom, a ostale kako budu dospijevali unaprijed najkasnije do 5-tog u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženicima da tužitelju na ime naknade imovinske štete solidarno isplate 9.064,65 eura (devet tisuća šezdeset četiri eura i šezdeset pet centi) sa zateznim kamatama koje teku:

– na iznos 7.372,65 eura od 9. srpnja 2018. do isplate,

– na iznos 1.283,97 eura od 21. svibnja 2019. do isplate,

– na iznos 269,98 eura od 9. srpnja 2020. do isplate,

– na iznos 138,05 eura od 14. studenog 2022. do isplate,

i to po stopi koja se u razdoblju od 9. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V. Odbijaju se tužbeni zahtjevi u preostalom dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu naknadu neimovinske štete u daljnjem iznosu 5.000,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. studenog 2018. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, u dijelu u kojem je zahtijeva isplatu zateznih kamata na naknadu neimovinske štete preko onog priznatog u t. I. izreke, u dijelu u kojem je zahtijeva isplatu imovinske štete u iznosu 213,81 eura sa zateznim kamatama od 14. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, kao i u dijelu u kojem je zahtijevao isplatu zateznih kamata na naknadu imovine štete preko priznatog u t. IV. izreke.

VI. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove postupka isplatom 24.045,64 eura (dvadeset četiri tisuće četrdeset pet eura i šezdeset četiri centa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. veljače 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

VIII. Odbija se zahtjev I. tuženice ĐE za naknadu troškova postupka.

IX. Odbija se zahtjev II. tuženika Triglav osiguranje d. d. za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika, kao solidarnih dužnika, radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale mu u štetnom događaju 9. rujna 2017. uslijed naleta vozila traktor – quad marke Polaris SPM 570 EFI, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao mlt. CE, a koje je u vrijeme štetnog događaja bilo u vlasništvu UO " ĐE" vl. I. tužencie ĐE te osigurano kod II. tuženika Triglav osiguranje d. d.

2. Međupresudom ovog suda posl. br. Pn 235/2019-33 od 1. rujna 2020., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž 3989/2020-4 od 6. listopada 2022., pravomoćno je utvrđeno postojanje odgovornosti tuženika, kao solidarnih dužnika, za naknadu štete tužitelju kao posljedice štetnog događaja od 9. rujna 2017. uslijed naleta vozila traktor – quad marke Polaris SPM 570 EFI, reg. oznake [registarska oznaka].

3. Stoga je u ovoj pravnoj stvari, u ovoj fazi postupka, između stranaka sporno da li je tužitelju nastala utužena neimovinska i imovinska šteta, te ako je, visina tih šteta.

4. Tužitelj je u tužbi naveo da je u predmetnom štetnom događaju zadobio višestruke ozljede (politraume) u vidu lacerokokvasatne ozljede lijeve potkoljenice s otvorenim i kompliciranim multifragmentalnim prijelomom obje kosti radi čega je bio hospitaliziran na Odjelu za dječju traumatologiju i ortopediju Klinike za dječju kirurgiju KBC Rijeka od 9. rujna do 13. listopada 2017., pa potom od 16. do 19. listopada 2017., 20. listopada do 3. studenog 2017., 15. do 29. studenog 2017. te radi vađenja alenteze iz noge 29. travnja 2019. U trenutku nezgode imao je osam godina. Noga mu je organski i vizualno vrlo teško nastradala. Od trenutka zadobivanja ozljede do danas, izuzev u vrijeme operativnih zahvata, bio je u potpunosti svjestan svega što se oko njega događalo. Doživio je veliki šok nakon što je vidio otvorenu ranu na nozi te je razvio odbojnost prema njoj. Puna dva mjeseca po nezgodi je bilo neizvjesno da li će mu trebati amputacija noge te mu nitko nije mogao garantirati ishod liječenja. Također cijelo to vrijeme postajala je velika opasnost od dobivanja sepse što bi ga životno bilo ugrozilo. Zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlja potražuje naknadu neimovinske štete. U vrijeme štetnog događaja trpio je jak strah, kao i u daljnjem periodu u kojem je bilo neizvjesno da li će se morati pristupiti amputaciji noge. Neposredno po završetku primarnog liječenja konstantno je trpio strah od samog ishoda liječenja (preko 40 dana nakon operacije još uvijek mu je krvarila noga), osjećao je nelagodu i strah prije bolnih medicinskih tretmana, postojao je strah od zaraze bakterijom. Strah osjeća i danas prilikom igranja na igralištu i vožnje u automobilu. Čim čuje zvuk motora, boji se da netko vozi quad i osjeća nelagodu i strah. Tijekom liječenja trpio je jake bolove i to dulje vrijeme, ne samo zbog naravi ozljede, već i načina liječenja primjerice prilikom čišćenja otvorene rane noge, previjanja, skidanja zavoja koji bi se spojili s ranom, skidanja krasta. Posebno je bila bolna operacija presađivanja kože. Gotovo mjesec dana tijekom hospitalizacije je bio nepokretan. Primio je iznimno visoke doze krvi, opće anestezije, rana se vrlo često čistila, provodio je fizikalne terapije koje su bile vrlo bolne, koristio je invalidska kolica. Sada nosi ortozu koja ga žulja i neudobna mu je. Svakodnevno trpi bolove prilikom hodanja, diranja noge, sve kao posljedica nepostojanja mišićnog tkiva i tetiva u području oštećenja radi čega više opterećuje zglobove koljena i kuka. Dodatno je trpio jače bolove nakon operacije vađenja alenteze u travnju 2019. Ujedno je bio u strahu zbog tog novog operativnog zahvata. Zbog pretrpljenih ozljeda više se ne može baviti istim aktivnostima kao i prije, voziti biciklu s prijateljima, igrati nogomet, ići na skijanje, trenirat judo. Zbog doživljene ozljede trpi i značajne psihičke posljedice. Prvu godinu propustio je rođendane prijatelja, druga djeca komentiraju njegovu ozljedu, ne može ići više na bazene niti tamo gdje je more možda onečišćeno da ne dobije bakteriju, ne može ići na školske izlete bez pranje roditelja. Od zadobivenih ozljeda i operacije presađivanja kože ostali su mu veliki ožiljci u području bedra i zgloba lijeve noge. Jako je osjetljiv na fizički izgled. Primjerice ne nosi kratke hlače, ne osjeća se ugodno kada ga ljudi gledaju po plaži, pa se kupa samo na skrivenim mjestima. Stoga na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti – prava na tjelesno i duševno zdravlja potražuje 500.000,00 kuna (66.361,40 eura). Cijelo razdoblje liječenja bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega i to oko održavanja osobne higijene, oblačenja, pojačane brige oko ispunjavanja školskih obaveza, vožnje u školu i iz škole, fizički ga nositi na prvi kat škole, nositi mu školske torbe, voziti na preglede kod liječnika, izvršavati vježbe kod kuće, masirati tetivu. Po toj osnovi potražuje 72.200,00 kuna (9.582,58 eura). Tuđa pomoć mu je potrebna i danas u vidu pranja nogu, nošenja po stepenicama, odvoza na fizikalnu terapiju i preglede, pomaganje u učenju i poticanje s obzirom na depresiju, pa po toj osnovi potražuje mjesečnu rentu od 3.000,00 kuna. Zbog iznimno teškog psihofizičkog stanja u bolnici je s njime boravila i majka, a otac je iz [adresa] svakodnevno dolazio u posjete. Kasnije je boravio u bolnici zbog provođenja fizikalnih terapija. Poslije su ga roditelji vodili na preglede i terapije u Rijeku. Udaljenost na relaciji [adresa] – [adresa] je 60 kilometara u jednom smjeru, računajući i tunelarinu u jednom smjeru 33,00 kune, slijedom čega je za jedan odlazak u Rijeku trošak oko 462,00 kuna (tunelarina 66,00 kuna za oba smjera te 396,00 kuna benzina – 60 km x 2 x 3,30 kuna (30 % cijene bezolovnog goriva čije je prosječna cijena 9,90 kuna). U okolici bolnice nema ni parkirališta koje nije po naplatom zbog čega potražuje naknadu troška parkinga. Na ime putovanja na relaciji [adresa] u razdoblju hospitalizacije od 9. rujna do 13. listopada 2017., 16. listopada do 19. listopada 2017., 20. listopada do 3. studenog 2017., 15. do 29. studenog 2017., ukupno 69 odlazaka x 462,00 kune, potražuje ukupno 31.878,00 kuna, te za to razdoblje troškove parkinga u iznosu 300,00 kuna. Na ime troškova putovanja na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] u KBC Rijeka radi odlaska na specijalističke preglede, prema dostavljenim nalazima za 18. siječnja 2018., 19. siječnja 2018., 19. ožujka 2018., 21. ožujka 2018., 21. lipnja 2018., 28. lipnja 2018., 1. kolovoza 2018., 10. siječnja 2019., 11. siječnja 2019., 25. rujna 2018., 4. veljače 2019., 6. veljače 2019., 13. veljače 2019., 15. veljače 2019., 27. ožujka 2019., 29. travnja 2019., 6. svibnja 2019., 10. svibnja 2019., 12. svibnja 2019. (ukupno 19 dolazaka), potražuje po 462,00 kuna, što iznosi 8.778,00 kuna. Na ime parking karti za vrijeme terapija u razdoblju od 19. siječnja 2018. do 15. lipnja 2018. potražuje 90,00 kuna. Po preporuci liječnika potražio je pomoć i u bolnici Schon Klinik u Njemačkoj, u mjestu Vogtereuth. Po preporuci tih liječnika napravili su ortozu u Moor ortotika i protetika u Ljubljani. U KBC Rijeka na postoji ortopedija za izradu jer su istu ukinuli. Na ime troškova putovanja na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], udaljenosti u jednom smjeru 501 kilometar, i to benzina u ukupnom iznosu 3.306,60 kuna (501 km x 2 x 3,33 kuna) te troškove cestarine i tunelarine 1.294,05 kuna. Klinika Moor nalazi se u Ljubljani gdje je odlazio u više navrata radi uzimanja mjera i namještavanja. Moor ortorika i protetika d. o. o. Velika Mlaka je trgovačko društvo osnovano u [adresa] kako bi se pacijentima u Hrvatskoj omogućilo priznavanje određenog iznosa preko HZZO-a. Stoga račune za ortozu izdaje trgovačko društvo u Hrvatskoj, a pregledi se obavljaju u Ljubljani. Na ime putovanja na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], udaljenosti 151 kilometar u jednom smjeru, nastali su mu troškovi benzina 996,60 kuna (151 km x 2 x 3,33 kuna) te cestarine i tunelarine 459,00 kuna. Potražuje i nastali trošak ortoze MOOR ortotika i protetika d. o. o. na ime plaćenog dijela od 17.120,02 kuna. U nezgodi su mu uništeni odjeća i obuća u vrijednosti 1.000,00 kuna pa potražuje i taj trošak. Ukupno po osnovi imovinske štete na ime troškova liječenja, putovanja te uništene odjeće i obuće potražuje 65.223,30 kuna.

4. 1. U daljnjim podnescima od 15. listopada 2019. i 9. ožujka 2020. tužitelj je dostavio liječničku dokumentaciju nastalu nakon podnošenja tužbe, potvrdu nogometnog kluba Pazinka da je prije ozljeđivanja bio član tog kluba, odluke Osnovne škole Vladimir Nazor, kojima se trajno oslobađa svih aktivnosti nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Njegova majka UE je tijekom liječenja vodila dnevnik iz kojeg je vidljivo u kakvom je teškom psihofizičkom stanju bio.

5. I. tuženica ĐE je u odgovoru na tužbu od 17. lipnja 2019. osporila osnovanost i visinu tužbenih zahtjeva za mjesečnu rentu i troškove prijevoza, te visinu preostalih zahtjeva za naknadu štete.

6. II. tuženik Triglav osiguranje d. d. je u odgovoru na tužbu od 10. lipnja 2019. osporio visinu tužbenih zahtjeva. Osporio je posebno zahtjev za plaćanje rente s naslova tuđe pomoći i njege jer se takav zahtjev ne može utvrditi kao osnovan. Tužitelju za vrijeme hospitalizacije ne može biti priznato pravo na tuđu pomoć i njegu. Cijena sata tuđe pomoći i njege može se utvrđivati jedino prema neto cijeni sata rada NKV radnika u mjestu prebivališta tužitelja.

7. Tužitelj je u podnesku od 9. ožujka 2020. zatražio naknadu daljnje štete po osnovi troškova putovanja na liječničke preglede 29. travnja 2019., 22. srpnja 2019., 26. srpnja 2019. i 30. srpnja 2019. po 462,00 kuna (za troškove benzina i tunelarine) te 62,00 kune na ime naknade za parkiranje, pa je u tom dijelu izvršio preinaku tužbe. Tako sada u t. IV. tužbenog zahtjeva potražuje naknadu imovinske štete u iznosu 8.910,12 eura (67.133,30 kuna) sa zateznim kamatama od 9. srpnja 2018. do isplate.

7. 1. U podnesku od 9. srpnja 2020., s obzirom na pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020-5, tužitelj je preinačio tužbu u dijelu u kojem potražuje naknadu neimovinske štete na način da od tuženika sada potražuje da mu solidarno isplate 99.542,11 eura (750.000,00 kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. studenog 2018. do isplate (t. I. tužbenog zahtjeva). Kako je nakon podnošenja tužbe snosio i dio troška izrade nove ortoze u visini 269,98 eura (2.034,17 kuna), to potražuje i taj trošak, tako da sada po osnovi naknade imovinske štete u t. IV. tužbenog zahtjeva potražuje 9.180,10 eura (69.167,47 kuna) sa zateznim kamatama koje na iznos 8.910,12 eura (67.133,30 kuna) teku od 9. srpnja 2018. do isplate, a na iznos 269,98 eura (2.034,17 kuna) od 6. srpnja 2020. do isplate.

7. 2. U daljnjem podnesku od 14. studenog 2022. tužitelj je naveo da i dalje trpi jače bolove zbog čega pije anelgetike te i dalje ne osjeća prednji segment ispod kožnog pješčanog sata, izražena mu je osjetljivost sklerotične kože, kretnje su i dalje reducirane u skočnom zglobu u svim smjerovima i terminalno bolne. Potražuje naknadu daljnjih materijalnih troškova nastalih nakon donošenja međupresude, tijekom 2020. i 2021. po osnovi doplate ortoze i specijalne obuće. HZZO ne pokriva uvijek cjelokupni trošak navedenog. Slijedom toga je u tom dijelu preinačio tužbu na način da sada u t. IV. tužbenog zahtjeva potražuje naknadu imovinske štete u iznosu iznos od 70.331,81 kuna/ 9.334,63 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos 65.223,30 kuna /8.656,62 eura počevši od 9. srpnja 2018. do isplate, na iznos 2.034,17 kuna / 269,98 eura od dana 9. srpnja 2020. pa do isplate, na iznos 2.034,17 kuna / 269,98 eura od 14. studenog 2022. pa do isplate, te na iznos 1.040,17 kuna / 138,05 eura od 14. studenog 2022. pa do isplate.

7. 3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je u podnesku od 1. listopada 2024. uskladio tužbene zahtjeve s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka tako da od tuženika potražuje da mu solidarno naknade u t. I. neimovinsku štetu u iznosu 110.000,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. studenog 2018. do isplate, u t. II. imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje od ozljeđivanja do 1. listopada 2024. u iznosu 16.000,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, u t. III. novčanu rentu u iznosu 150,00 eura mjesečno po osnovi tuđe pomoći i njege za naredno razdoblje počevši od 1. listopada 2024. dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a koja dospijeva svakog 5. u mjesecu za tekući mjesec (smanjen zahtjev za , i u t. IV. imovinsku štetu u iznosu 9.278,47 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 8.656,62 eura (ranije 65.223,30 kuna) počevši od 9. srpnja 2018. pa do isplate, na iznos 269,98 eura (ranije 2.034,17 kuna) od dana 9. srpnja 2020.g. pa do isplate, na iznos od 213,81 eura (ranije 1.610,96 kuna) od 14. studenog 2022. (dan saznanja na ročištu) pa do isplate, na iznos od 138,05 eura (ranije 1.040,17 kuna) od 14. studenog 2022. (dan saznanja na ročištu) pa do isplate.

7. 4.T ime je tužitelj u podnescima u 9. ožujka 2020., 9. srpnja 2020., 14. studenog 2020. i 1. listopada 2024. preinačio tužbu.

7. 5. Tuženici su se usprotivili tako učinjenim preinakama tužbe.

7. 6. Sud je rješenjem na pripremnom ročištu 15. srpnja 2020. dopustio preinaku tužbe iz podnesaka od 9. ožujka 2020. i 9. srpnja 2020. u skladu s čl. 190. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) jer je navedeno svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka.

Raspravnim rješenjem od 20. prosinca 2024. dopuštena je preinaka tužbe iz podnesaka tužitelja od 14. studenog 2020. i 1. listopada 2024. u skladu s čl. 190. st. 2. ZPP-a. Naime u podnesku od 14. studenog 2020. se potražuju troškovi liječenja nastali nakon zaključenja prethodnog postupka, koje tužitelj opravdano nije mogao zatražiti ranije, dok su podneskom od 1. listopada 2024. usklađeni tužbeni zahtjevi (u t. I. i II.) s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka, pritom je uzeto u obzir da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Valja napomenuti, s obzirom na vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, da je čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/2019., dalje: ZIDZPP) u čl. 190. iza st. 1. dodan novi st. 2. prema kojem tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Ova izmjena primjenjuje se na sve postupke u tijeku prema čl. 117. st. 2. ZIDZPP-a.

8. U dokaznom postupku pročitani su izvadak iz obrtnog registra (str. 11-12), podaci pretrage po vozilu (str. 13), presuda OS u Pazinu posl. br. K 347/19 od 6. veljače 2019. (str. 14-18), zapisnik od 06. veljače 2019. sastavljen u predmetnu K 347/2019 (str. 19-23), zapisnik o očevidu od 09. rujna 2017. (str. 24-27), situacijski plan mjesta događaja (str. 29), izvadak iz matice rođenih za tužitelja (str. 30), vansudski imovinskopravni zahtjev od 04. veljače 2019. (str. 32-34), poziv prvotuženici na plaćanje prouzročene štete (str. 35-39), zahtjev za naknadu imovinske štete vansudski upućen drugotuženiku (str. 40-46), drugi zahtjev za naknadu štete (str. 47- 50), očitovanje drugotuženika na vansudski zahtjev (str. 51), prigovor tužitelja na odluku drugotuženika (str. 52-56), odluka drugotuženika po prigovoru (str. 57), medicinska dokumentacija za tužitelja i računi (str. 58-145, 200-208), preslik fotografija (str. 146-153), odluka Osnovne škole Vladimira Nazora Pazin od 27. rujna 2018. te 18. rujan 2019., (str. 154, 257-258), te od 10. veljače 2020. ( str. 259 i 260), potvrda Judo kluba Istra, (str. 159 spisa), presuda ŽS u Slavonskom Brodu Kž 76/2019-4 od 08. svibnja 2019. (str. 174-176), potvrda NK Pazin (str. 209), fotografije (str. 234-254), preslik RTG snimke (str. 255-256), uvid u preslik spisa K-DO-143/20 te kazneni spis K -347/19 ranije 234/2018, reproducira se snimka sa ispitivanja prvotužene ĐE preslik računa i ponuda 29/2020 (str. 295-296), medicinska dokumentacija i računi (str. 346-360, 362-363), odluka OŠ Vladimira Nazora (str. 361), potvrda (str. 364), nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. dr. Joška Filipušića (str. 445-448), nalaz i mišljenje vještaka izv. prof. dr. sc. SE (str. 461-476), zajednički nalaz vještaka od 3. lipnja 2024. (514), rješenje od 30. kolovoza 2022. (str. 517-519), rješenje od 21. kolovoza 2024. (str. 521-524), osobni zdravstveni karton tužitelja. Pored toga saslušani su zakonski zastupnici tužitelja OE i UE (str. 506-513) te su vještaci usmeno iznijeli nalaze i mišljenja na ročištu glavne rasprave (str. 526-530).

8. 1. Ostali dokazni prijedlozi su odbijeni jer su na osnovi izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice bitne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske štete je u pretežitom dijelu osnovan (t. I. tužbenog zahtjeva), zahtjevi za isplatu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege i novčanu rentu su osnovani (t. II. i III. tužbenog zahtjeva), dok zahtjev za isplatu ostale imovinske štete je djelomično osnovan (t. IV. tužbenog zahtjeva).

10. U postupku je valjalo utvrditi nematerijalnu i materijalnu štetu prouzrokovanu tužitelju u štetnom događaju.

11. Tužitelj je na ročištu glavne rasprave prije zaključenja naveo da mu tuženici nisu isplatili ništa na ime naknade štete po osnovi predmetnog štetnog događaja, što tuženici nisu osporili.

12. Na okolnosti tijeka liječenja i štete nastale tužitelju saslušani su zakonski zastupnici (roditelji) tužitelja OE i UE. Svjedok OE je iskazao da je na dan štetnog događaja sa suprugom bio kod njezinih roditelja u kući koja se nalazi preko puta igrališta na kojem se dogodila predmetna nezgoda, udaljenosti 100 metara. Zvao ga je susjed OE koji mu je rekao da dođe na igralište. Dok je odlazio na igralište sreo je susjedu J, bilo mu je jasno da nešto nije u redu. Na tom putu ga je susjed OE zaustavio i rekao da ne ide dalje. Vidio je u daljini na igralištu zaustavljeni quad na ljuljački (njihalici). U tom trenu nije vidio tužitelja, pa je već pomislio da više nije živ. Susjed mu je rekao da je dosta loše, ali da je živ. Paralelno s njim je na mjesto događaja došla je i hitna pomoć i njegova supruga. Sina je tada držala u naručju susjeda O, nakon čega ga je on uzeo u naručje. Na trenutak je samo primijetio njegovu nogu te je pomislio tko mu je stavio zavoj na ozlijeđenu nogu, da bi poslije shvatio da na ozlijeđenoj nozi nije bilo nikakvog zavoja, već su mu s noge visjele kosti i meso. Tužitelju je noga izgledala kao da je stao na minu.

12. 1. Zakonski zastupnik OE je prepustio supruzi UE da nastavi iskazivati o okolnostima tijekom liječenja te nakon liječenja budući da je ona cijelo vrijeme bila s tužiteljem.

12. 2. Zakonska zastupnica UE je iskazala da je odmah za suprugom otišla na igralište. Kad je došla vidjela je iščupanu stijenu i quad kako stoji na toj stijeni, te je počela vikati gdje je tužitelj na što joj je suprug rekao „živ je“. Ne sjeća se par sekundi kada se to dogodilo jer joj je bilo toliko loše u tom trenutku. Tada je vidjela nogu tužitelja i kako je sve visjelo s nje. Tužitelj joj je rekao "mama ja sam jako loše". Došla je hitna i stavili su ga na ležaj, bilo mu je jako loše i samo su mu govorili da nikako ne smije zaspati. Sestra je stalno stavljala zavoje mu jer je kroz njih probijala krv. Kad su došli na Kantridu, doktori su morali skinuti zavoje s noge da bi vidjeli o kakvim se ozljedama radi, to je bilo previše strašno, tužitelja je to toliko boljelo da je vriskao od bolova. Cijelo to vrijeme je bila uz njega. Nisu mu dali nikakva sredstva za bolove sve do odlaska u operacijsku salu. Nakon toga, prebacili su ih na odjel kirurgije. Odmah tog dana su ga operirali. Operacija je trajala tri – četiri sata. Bojali su se za njegov život. Nakon nekog vremena sestra im je rekla da je tužitelj živ da se nalazi na intenzivnoj njezi. Nekih pola sata nakon toga, zaprimili su ih doktori Đ i ČE koji su im objasnili da se radilo o vrlo teškoj operaciji, da je tužitelj izgubio puno krvi, da su slijedeća 72 sata kritična i da ne mogu garantirati da će noga ostati. Morali su potpisati papire da mogu amputirati nogu u slučaju da tužitelju bude lošije odnosno u slučaju da dobije temperaturu. Odlučila je ostati cijelo vrijeme s tužiteljem u bolnici jer su na odjelu kirurgije postojale samo dvije medicinske sestre te su joj one preporučile da ostane ako si to može priuštiti kako bi mu pružila psihičku i fizičku pomoć. Cijelo vrijeme po uputi doktora i sestra pratila je koliko je popio, pojeo, pomokrio se, mijenjala mu noćnu posudu i sve drugo što je trebalo. Njemu je bilo vrlo bitno da je cijelo vrijeme tamo. Bilo je to posebno teško razdoblje jer je kod kuće imala kćerku od godinu i šest mjeseci. Kada se tužitelj s intenzivne njege vratio na odjel, izgledao je strašno. Imao je rez na vratu kroz koji su bile provučene cjevčice za infuziju i lijekove, noga mu je bila sva zamotana i fiksirana na povišeno. Kada se probudio bilo mu je jako loše, povraćao je. Pitao je i da li ima još nogu. Na to mu je odgovorila da da, ali da nisu sigurni što će se dalje događati. Od tada na dalje cijelo vrijeme je bilo neizvjesno da li će uspjeti mu sačuvati tužitelju. Istovremeno je postojala je opasnost i strah da zbog pretrpljenih ozljeda ne zadobije sepsu i time mu bude ugrožen život. Tu prvu noć tužitelj je dobio temperaturu 38,5 stupnjeva te mu je tada bilo odobreno povećanje doze lijeka. Ujutro im je doktor ČE rekao da ga moraju vratiti ponovno u operacijsku salu. Nakon operacije doktor im rekao da postoji problem da se rana počela gnojiti. Oni su se to potrudili sve očistiti, Tužitelj je stalno imao temperaturu i trpio jake bolove. Bolovi su bili toliko jaki da ne bi prošlo ni dva sata od kad je primio lijek za bolove, a da bi već zapomagao i tražio da mu se da novi lijek za bolove. Drugu noć u bolnici primijetila je da mu je noga otečena i da iz nje curi tekućina. Ujutro su ga doktori opet odvezli u operacijsku salu. Rekli su mi da mu je procurila limfa i da je od toga pukla peta. Strašno je bilo to da mu je pored svega oštećena još i peta na nozi. Svaki dan se pozdravljala s njim kada je odlazio u operacijsku salu ne znajući kako će izaći van iz sale. Trećeg dana boravka u bolnici rekli su joj doktori da moraju kolordoplerom pogledati ozlijeđenu nogu i to u živo bez ikakve anestezije kako bi vidjeli koliko je ostalo sačuvanih žila. To je prenijela tužitelju koji je bio jako prestrašen, to ga je užasno boljelo. Koliko je to boljelo govori činjenica da joj je sestra rekla da ne izađe samo van iz sobe, već da izađe iz zgrade bolnice. Kad se po izvršenom zahvatu vratila on je bio "koma" nije htio reći ni a. Stekla je dojam da se u tom trenutku predao, na to joj je glavna medicinska sestra C preporučila psihološku pomoć i to profesoricu U. JE je u početku odbijao njezinu pomoć, bio je jako loše. Od tog dana svaki dan je dolazila psihologica do njega i s njim vodila razgovore. Četvrti dan tužitelj je ponovno išao u operacijsku salu. Nakon što se probudio iz anestezije, bilo mu je dosta loše, imao je temperaturu. Strašno je kad dijete viče bože pomozi zbog bolova koje trpi. Nakon toga mu je postavljena bila vakum spužva, noga mu je stajala na spužvi sa cjevčicama koje su odvodile tekućinu i mrtve stanice iz noge. Iako je to bilo prikriveno, sve se vidjelo. Svaki dan i to preko 30 dana je tužitelj išao u operacijsku salu i bio pod anestezijom radi previjanja. Nakon toga je svaki drugi ili treći dan išao na previjanje i to sve do nakon nove godine kada mu je prvi put napravljeno previjanje bez anestezije. Cijelo to razdoblje je bilo jako teško. Šestog dana u bolnici je dobio upalu pluća, od ležanja je dobivao rane na tijelu zbog čega su ga morali i okretati, a što ga je jako boljelo. Koliko ga je boljelo govori činjenica da bi počeo plakati čim bi vidio da ulazi medicinska sestra u sobu. Prvih sedam dana u bolnici nije ništa praktički ni jeo, nakon toga su mu bili uveli napitke koje je mrzio i povraćao. Negdje nakon 10 dana u bolnici rekli su im da moraju napraviti zahvat presađivanja kože kako bi zatvorili ranu i to je moralo biti s lijeve noge. Kad mu je rekla za zahvat on je na to plakao i vriskao da to ne želi. To je bila još jedna vrlo teška operacija. S te operacije je došao srezan na drugoj strani vrata jer mu se ranija rana bila zagnojila. Nakon par dana je stanje bilo bolje. Veći problem poslije bila je rana gdje je uzeta koža jer ga je to jako svrbjelo i boljelo. Tužitelj je bio i na operaciji na kojoj su mu ugraditi dvije žice koje su držale kost jer do tada kost nije cijelila zbog potrganih živaca. Poslije, nakon dvije godine, su mu te žice vadili. Tužitelj je prošao niz pregleda, zahvata, previjanja, tijekom kojih je trpio velike bolove. Prvo vrijeme je u bolnici morao strogo mirovati, tek nakon 25 dana se započelo s dizanjem na noge iz kreveta jer su počeli problemi s ranama po tijelu, stolicom, cirkulacijom. Tužitelj je vrištao od bolova kad se počelo s podizanjem. Kad su ga prvi put posjeli u sijedeći položaj noga mu je došla ljubičasta i dupla. U bolnici su već svi govorili da znaju kad tužitelj vježba s fizioterapeutom jer da ga svi čuju kako viče od bolova. Poslije je primljen na odjel fizijatrije gdje je odbijao vježbati jer ga je jako boljelo i to su bila posebna uvjeravanja da radi vježbe. Nakon dva tjedna što je bio na štakama, pustila ga je samog u bolnici. Ona i suprug su ga svakodnevno posjećivali. Bio je preko 40 dana u bolnici. Negdje u prosincu pustili su ga doma, ali je svaki dan imao fizikalnu terapiju u Rijeku. Preporuka psihologa bila je da se čim prije vrati u svoju okolinu i školu, što nije htio. Svaki dan su ga vozili u školu i nosili invalidska kolica na kat i njega u razred jer mu tada još nije bilo dozvoljeno da hoda sa štakama bez nadzora. Svaki dan su bile borbe. Njega djeca u školi zovu onaj s nogom. Bilo je i situacija koje znaju bit za njega teške primjerice jedna djevojčica mu je rekla da mu je noga "škifa" (ružna). Sredinom 12 mjeseca bila je preporuka da počne koristiti ortozu. U Rijeci je dobio ortozu koja nije bila adekvatna. Ta ortoza nije bila savitljiva i žuljala ga je, s njom nije mogao ni hodati, to je bilo gore nego da mu je noga u gipsu. Po preporuci prijatelja obratili su se bolnici u Ljubljani, koja je specijalizirana za izradu ortopedskih pomagala, gdje su mu napravili ortozu koja mu je držala cijelu nogu i to je bilo ključno da mu se napokon popravi zdravstveno stanje na bolje. Stalno su išli na fizikalnu terapiju te su kombinirali [adresa] ([adresa]) i [adresa], ovisno o listama čekanja. Prije nego što su mu ugradili žice u nogu saznali su da je kost dijelom srasla u mišić potkoljenice što mu sada predstavlja smetnju, žulja ga. Doktor im je rekao da im ne preporuča operaciju jer se ne zna kako su i na kojem mjestu srasli živci unutar noge pa postoji opasnost da se ne prereže koji živac prilikom otvaranja noge, čime bi moglo doći do gubitka potkoljenice. Do 18.-te godine i prestanka razvoja koštanog sustava kod tužitelja se ne bi radili nikakvi operativni zahvati. Tužitelju je posebno teško padalo jer mogao ništa što su sva druga djeca mogla raditi. Do ozljeđivanja trenirao je judo te je krenuo na nogomet u nogometni klub Pazinku, što sve poslije više nije mogao raditi. Od treće godine života svirao je i bubnjeve, a sada to više ne može zbog ozlijeđene lijeve noge. Doslovno je živio za nogomet i glazbu. Još uvijek u dućanu ide uvijek gledati kopačke. Prije nekog vremena počeo je svirati trubu i to ga je psihički spasilo jer jako voli glazbu. Za vrijeme korone nije odlazio psihologu, ali je sada pred nekih pola godine ponovno redovito počeo odlaziti jednom mjesečno kod psihologa. Osim što je uskraćen da se bavi sportom, odnosno bilo kakvom fizičkom aktivnošću primjerice vožnje biciklom, skijanje i slično, postoji i problem s odjećom iza koje pokušava sakriti nogu. Mora nositi i posebne cipele, pa je teško naći one koje su prilagođene njegovom uzrastu (estetski). Ne ide ni na neke rođendane od prijatelja jer ga ne zovu jer imaju strah kako se ne bi ozlijedio primjerice slavi se rođendan u adrenalinskom parku gdje on ne može sudjelovati u aktivnostima, pa ga sve to jako pogađa. Kod svake promjene vremena trpi jake bolove, čuje ga kada se diže po noći. Najmanje dva puta tjedno pije tablete za bolove. Vrlo je aktivno dijete i teško mu pada da se ne može se baviti svim aktivnostima kojima se mogu baviti i druga djeca, pa nekad zna i pretjerati pa onda zbog toga trpi jake bolove. Na dane kad osjeća jače bolove mora se kretati sa štakama jer ne može od bolova stati na nogu. Odjećom skriva ozlijeđenu nogu, tako i ljeti nosi duge hlače. Ne može ići ni sam na školske izlete nego s njim mora ići netko u pratnji. Također, ne može ići samostalno na koncerte muzičke škole koje se održavaju u drugim gradovima. Po preporuci doktora mora jako čuvati nogu. Doktor mu je otvoreno rekao da ne smije si dozvoliti da ni koji način ozlijedi nogu jer da nemaju više što krpati nakon svih zahvata. Ne smije nikako odlaziti ni na bazene zbog opasnosti od bakterije. Užasno je i to što on s terase obiteljske kuće svaki dan vidi igralište na kojem se dogodila nezgoda. Radi četiri sata dnevno i svaki dan odveze tužitelja u školu i pomogne mu nositi školsku torbu, koja je jako teška, pokupi ga iz škole iza 13:00 ili 14:00, pa ga popodne skoro svaki dan (četiri dana tjedno) vozi u muzičku školu. Postoji školski autobus, međutim nisu nikad ni razmišljali o tome da ide autobusom u školu iz razloga što ih je previše strah da bi od toliko djece postojala opasnost da se ozljedi. Nisu sigurni kako bi ulazio i izlazio iz autobusa. On se ne može samostalno tuširati, pomaže mu u ulasku i izlasku iz kade, zna mu pomagati u namještanju ortoze. Ne može podizati nikakav teži teret, ne može obavljati poslove koje bi druga djeca njegovih godina obavljale primjerice promijeniti posteljinu, pokositi travu i sl. Ne može napraviti čučanj, pa si tako ne može ni sam zavezati vezice. Uglavnom mu pomaže sa svim tim poslovima. Tužitelj mora obavezno svaki dan vježbati jer bi mu u protivnom počela stradavati kralježnica. On nikada ne priča o svemu tome što mu se dogodilo, drži to u sebi. Koliko ga sve to pogađa vidljivo je primjerice iz situacije kada si je u parku ogrebao ozlijeđenu nogu te se jako uspaničio i uznemirio kada je vidio da mu curi krv. Vikao je da ga vodi u Kantridu i da neće valjda izgubiti nogu. Kad je prvi vidio svoju nogu negdje početkom siječnja 2018. plakao je te je rekao „ja sam sad invalid“. Za Valentinovo u školi nije dobio ni jedno pismo na što je rekao da je to jer je oštećena roba. Učiteljica joj je prenijela da sve sastave piše o nesrećama, helikopterima koji prevoze unesrećene. Sami su snosili troškove odlaska liječniku što uključuje troškove benzina, cestarine i parkinga. Kada su tužitelja vozili na fizikalnu terapiju u Rijeku bili su mu naknađeni troškovi prijevoza od strane HZZO-a. U Njemačku su odlazili po mišljenje ortopeda, nakon konzultacije s liječnikom ČE. Predmetnog dana tužitelj je na sebi imao majicu i hlače, tenisice, što je sve bilo u potpunosti uništeno. 12. 3. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze zakonskih zastupnika OE i UE kao vjerodostojne. Oboje su iskazivali životno, jasno i u skladu medicinskom dokumentacijom priloženom u spisu.

13. Iz medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka mr. sci. dr. Joška Filipušića, kirurga, i izv. prof. dr. sc. SE, stalnog sudskog vještaka za područje opće psihijatrije, dječje i adolescentne psihijatrije, je utvrđeno da je tužitelj na dan štetnog događaja imao osam godina i tri mjeseca, te je krenuo u drugi razred osnovne škole. U nezgodi je zadobio ozljede: nagnječenja lijeve potkoljenice, otvorenog prijeloma donjeg dijela lijeve potkoljenice, rane razderotine i defekt kože i potkožnih česti. Nakon nesreće tužitelju je inicijalna medicinska pomoć ukazana na Klinici za dječju kirurgiju KBC Rijeka gdje je zadržan na bolničkom liječenju u razdoblju od 9. rujna do 13. listopada 2017. i od 16. listopada do 19. listopada 2017. U dva navrata je bio operiran. Prva operacija je provedena u hitnoći odmah nakon prijema u bolnicu. Prijelom potkoljenice zbrinut je operativno osteosintezom žicama i endomedularnim čavlima. Defekt mekih česti potkoljenice primarno je obrađen i rekonstruiran. U drugom aktu nekrotične mase su kirurški odstranjene, a površina pokrivena slobodnim kožnim transplantatom po S uzetim s lijeve natkoljenice. Žice su kasnije u novom zahvatu odstranjene. Sedam dana pred prvi otpust, uz pomoć fizioterapeuta tužitelj je postavljen u vertikalan položaj te je naučen na hod s dvije štake i dodirivanje podloge s lijevim stopalom bez opterećenja. Tijekom bolničkog liječenja bio je provođen i tretman s psihologom. Stacionarnu rehabilitaciju u KBC Rijeka, Zavodu za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu dječje dobi obavljao je od 20. listopada do 3. studenog 2017. i od 15. studenog do 29. studenog 2017. Potom je po preporuci liječnika nastavio s ambulantnom fizikalnom terapijom u mjestu stanovanja i KBC Rijeka. Prvih šest mjeseci po ozljeđivanju koristio se invalidskim kolicima, a sljedećih godinu dana pomoću štaka. Tužitelj se uredno pridržavao uputa ordinariusa i redovito se javljao na kontrolne preglede. U prvo vrijeme bilo mu je preporučeno kretanje isključivo uz pomoć štaka bez opterećenja uz ortozu potkoljenice zbog ukočenosti skočnog zgloba. Tužitelj je u počeku koristio ortozu za čitavu nogu, a sada potkoljeničnu. Ortozu će trajno koristiti. Na dulje relacije koristi štake. Zdravstveno stanje kod tužitelja je postalo definitivno s danom 18. rujna 2019., kako je to utvrdio i prof. prim. dr. sc. ČE, dječji kirurg u nalazu od 18. rujna 2019.

13. 1. Vještak mr. sci. dr. Joška Filipušića, kirurg je u nalazu i mišljenju naveo da mu se za vrijeme kliničkog pregleda tužitelj žalio na povremene bolove u potkoljenici, posebice kod napora i promjene vremena, zbog čega da skoro redovito uzima anelgetike. Osobito ga smeta kontakt i dodir s ozlijeđenom površinom. Do nezgode nije ima slične ozljede ili tegobe niti je stradao u kakvoj drugoj nezgodi. Na pregled je došao u pratnji roditelja. Kretao se samostalno. Nosio je potkoljeničnu ortozu (za potkoljenicu i stopalo). Prilikom hoda kreće se otežano i usporeno, osobito po stepenicama. Pregledom tužitelja nađena je zaostala ograničena pokretljivost lijevog skočnog zgloba kod svih kretnji u jakom stupnju, najviše izraženo kod inverzije. Opisano predstavlja kontrakturu velikog stupnja. Prste može skvrčiti dok je voljna dorzalna fleksija minimalna. Pokretljivost u lijevom koljenu je moguća do 110 stupnjeva uz znakove antero-medijalne nestabilnosti. Tužitelj jedva izvodi čučanj. Na prstima ne može stajati dok na petama stoji uz izuzetan napor. Navedeno uzrokuje poteškoće prilikom hoda po stepenicama i neravninama. Inspekcijom u predjelu donjeg i srednjeg dijela lijeve potkoljenice više sa stražnje strane je veliki nepravilni ožiljak s defektom potkožnog tkiva koji zahvaća površinu otprilike 22 x 10 centimetra. Tužitelju su zbog zadobivenih teških tjelesnih ozljeda zaostale trajne štetne posljedice. Zbog opsega i težine ozljeda kod tužitelja je bio izgledan i trajni gubitak potkoljenice. Kao posljedica zaostala je nestabilnost i hipermotilitetnost koljena, ograničenje pokretljivosti skočnog zgloba u jakom stupnju, hipotrofija čeveroglavog mišića natkoljenice kao i defekt i hipotrofija mišića potkoljenice, deformacija stopala te oslabljena mišićna snaga potkoljenice uz smanjen površinski osjet zbog oštećenja živčanih struktura. Sve navedeno uzrokuje šepav i otežan hod i ovisnost o potkoljeničnoj ortozi. Tužitelj je zbog pet operativnih zahvata kao i zbog brojnih medicinskih manipulacija (odstranjivanja nekrotičnih masa i pokrivanje defekta transplantatima) trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju četrnaest dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 25 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 12 mjeseci (prema podacima iz medicinske dokumentacije bolovi su kontinuirano bili prisutni sve do kolovoza 2021. i to pri kretanja i pri mirovanju). Nakon ovog perioda bolovi su cijenjeni u obliku pojačanih napora. Kod tužitelja je zbog oštećenja funkcionalnog statusa čitave potkoljenice, skočnog zgloba i stopala, kao i zbog zaostalih dubokih ožiljaka kože manjih od 10 % ukupne površine tijela došlo do smanjenja životne aktivnosti za ukupno od 35 % do 40 % trajno. Stoga će tužitelj morati ulagati pojačane napore. Kod tužitelja je zaostalo naruženje velikog stupnja od kojih je šepav hod uvijek uočljiv drugima, a ostalo povremeno samo u ljetnim mjesecima.

13. 2. Vještak izv. prof. dr. sc. SE, stalni sudski vještak za područje opće psihijatrije, dječje i adolescentne psihijatrije, je u nalazu i mišljenju navela da je, na temelju tužiteljeva opisivanja štetnog događaja, prepoznata akutna reakcija na stres F43.0. Akutna reakcija na stres nastupila je neposredno po traumatskom događaju i trajala je do drugog operativnog zahvata prvih postoperativnih dana, dakle u prvih 10 do 14 dana. Nakon akutne reakcije na stres, simptomatologija se razvila u smjeru kliničke slike Posttraumatskog stresnog poremećaja tipa 1. (F43.1.) što je utvrđeno na temelju navoda tužitelja te nalaza psihologa. Navedena dijagnoza prepoznaje se po simptomima koji su tipični za PTSP (simptomi ponovnog proživljavanja, pojačane pobudljivosti, izbjegavajuće ponašanje), uz simptome koji se pojavljuju kod djece (poremećaji spavanja, noćne more sa i bez traumatskog sadržaja, agresivno ponašanje, regresivno ponašanje, gubitak naučenih sposobnosti, socijalno povlačenje, disocijativni simptomi, smetnje koncentracije, somatizacijski simptomi, napetost) koje je mlt. tužitelj proživljavao, koji se navode u nalazima psihologinje i koje je sam tužitelj naveo vještaku. Pregled dječjeg psihijatra nije realiziran niti je dana preporuka za pregled psihijatra po otpustu kući. Stoga se psihijatrijske dijagnoze Akutne reakcije na stres i PTSP nisu zabilježile u medicinskoj dokumentaciji, ali se iščitavaju u nalazima psihologa, kao i na temelju podataka dobivenih od tužitelja. Po otpustu iz bolnice uslijedio je kratak period kućnog liječenja jer je tri dana nakon otpusta bio ponovno hospitaliziran na Klinici za dječju kirurgiju (16. do 19. listopada 2017.). Potom je započeta fizikalna terapija koja je trajala 14 dana. Stoga je tužitelj proveo ukupno 51 dan u bolnici na liječenju. Za vrijeme fizikalne terapije u bolnici, u nalazu psihologa, je zabilježeno da je tužitelj i dalje tjeskoban i plačan te da prilikom bilo kakvih novih zahvata ili postupaka iskazuje strah. Iskazivao je pojačanu potrebu kontrole i zabrinutost za ozlijeđenu nogu. Školske obveze je izbjegavao, majka je imala dojam da se teže koncentrira. Tužitelj je u tom razdoblju i dalje bio fokusiran na traumatsko iskustvo, a smetnje iz psihičke sfere koje se bilježe opisuju daljnji tijek PTSP-a (pojačana napetost i iritabilnost, niži frustracioni prag, zabrinutost za zdravlje, negativna anticipacija budućnosti). Stoga nije neočekivano da se školske obveze u ovakvim okolnostima u njegovoj dobi doživljavaju kao teret „nešto što možda i nema smisla“ s obzirom na doživljeno traumatsko iskustvo i posljedice po njegov život, kao i neizvjesnost u kojoj se našao sa svojih osam i pol godina. Iz opisa tužitelja kako se osjećao po dolasku kući iz bolnice (nakon 51 dan) („želio je ići doma i nije želio, imao je briga ako mu se nešto desi, nije Rijeka odmah tu, da ne padne, da ne krvari…“) vidljiva je nesigurnost, strah, potreba za blizinom medicinske pomoći, a što ukazuje na i dalje prisutan intenzivan strah i usmjerenost na traumatski događaj i posljedice. Tužitelj je naveo da je u prvoj godini nakon nezgode svaku noć imao noćne more koje su ga budile. Slike su bile povezane s nesrećama i autima, slične onoj koja mu se dogodila. Uz pomoć roditelja provedeni su ambulantni postupci kako je preporučio dječji kirurg. Tužitelj je u kućnim uvjetima nastavio „bolnički život“, išao je na kontrole, odlazio na fizikalnu terapiju, vježbao kod kuće. Na psihologijski suport išao je dvije godine. Daljnji razvoj tužitelja tekao je pod snažnim uplivom traumatskog događaja i posljedica koje su traumatskim događajem nastupile. Funkcioniranje u školi, s vršnjacima, ograničenja u svakodnevici, potreba za pomoći kod kuće i u školi je snažno obojeno tjelesnim poteškoćama, ali i psihološkim smetnjama koje su izravna posljedica traumatskog događaja. Jedan od rizičnih čimbenika po mentalno zdravlje djece jest razlikovanje od vršnjaka. Tužitelj se po mnogo čemu razlikovao od vršnjaka nakon nezgode. Iako su se vršnjaci većinom dobro ponašali prema njemu i pomagali mu, biti u kolicima kada ga voze u toalet, kada mu nose stvari, kada ga nazivaju „onaj s nogom“ i drugo jesu situacije u kojima se tužitelj osjećao drugačiji od drugih. Stoga je njegova potreba da ima isti nastavni program kao druga djeca u razredu njegov pokušaj da se te razlike koliko god je moguće umanje. U periodu čitavog drugog i trećeg razreda osnovne škole tužitelj je i dalje doživljavao smetnje iz kruga PTSP-a. Nakon dvije godine, kirurške kontrole i fizikalne terapije se nastavljaju u nešto rjeđem ritmu. Tužitelj je dobio ortozu za lijevu nogu. Odlazi nekoliko puta godišnje u Ljubljanu po novu ortozu (koja prati njegov rast). Iako kognitivno shvaća potrebu za ortozom, teško mu padaju odlasci u Ljubljanu. Naveo je i da dan danas teško podnosi da mu netko dodiruje nogu, osim njega, majke i doktora. Simptomatologija PTSP-a je i dalje prisutna kod tužitelja, iako u blažem stanju. Tome u prilog govori opis njegovog aktualnog stanja („bolje sam nego prije, ali nije to to; ljudi misle da sam dobro, ali nije tako; i dalje ne spavam po noći; svaku noć me boli noga..“). Tužitelj je u mnogim segmentima svog života drugačiji od svojih vršnjaka. Popis aktivnosti koje njegovi vršnjaci s lakoćom prakticiraju on ne može („ne mogu nogomet, teško mi je gledati, drugi dečki mogu, a ja ne mogu; ne mogu košarku, karting, ne mogu trčati, bubnjeve ne mogu kako bi trebalo; ne mogu patike normalne; šepam dok hodam; na tjelesnom sjedim na klupi, rađe bi bio u knjižnici; volio bi da mogu igrati nogomet; da nije tu taj strah; da na izlete ne idem s pratnjom – učitelji i otac…“). U situacijama koje podsjećaju na traumu i dalje zaostaje nesigurnost i strah ili u situacijama kada se tužitelj potiče na razgovor o predmetnom događaju pojavljuje se pojačana napetost koja doseže razinu kliničke značajnosti. Za naglasiti je da svakodnevica i ograničenja koja tužitelj ima predstavljaju svakodnevni podsjetnik na traumatski događaj. Tužitelj još uvijek treba pomoć najbližih (primjerice kod nošenja stvari, kod tuširanje voli da netko bude blizu da ne padne, kada oblači čarapu).

Temelj za procjenu štetnih posljedica koje su nastupile po doživljenom traumatskom događaju su psihijatrijske dijagnoze: Akutna reakcija na stres i Posttraumatski stresni poremećaj tip 1. Tužiteljev strah kod samog događaja u situaciji izravne ugroženosti za vlastiti život ima karakteristike tzv. primarnog straha koji je bio kratkog trajanja (nekoliko minuta) i jakog intenziteta. Potom je slijedio tzv. sekundarni strah koji je imao karakteristike jakog intenziteta (za svo vrijeme koliko je trajalo primarno zbrinjavanje (Hitna pomoć), putovanje od mjesta na kojima se dogodila prometna nesreća do dolaska na sigurno mjesto – Hitni prijem na Klinici za dječju kirurgiju KBC Rijeka, odnosno do završetka operativnih zahvata – ukupno 14 dana. Nakon toga je slijedilo stanje sekundarnog straha izrazito jakog intenziteta u trajanju od sljedećih mjesec dana dok je trajala opasnost da će ostati bez noge (što je vidljivo i iz nalaza kirurga). Nakon toga, dolaskom kući i u vrijeme provođenja fizikalne terapije) kod tužitelja je postojao sekundarni strah od srednjeg do jakog intenziteta u periodu od sljedećih 17 mjeseci. Sekundarni strah u rasponu srednjeg prema manjem intenzitetu tužitelj je doživljavao u periodu sljedeća tri mjeseca. U periodu nakon toga se bilježi strah promjenjivog intenziteta (od slabijeg prema srednjem) koji poprima karakteristike povremeno intenzivnijeg straha u situacijama koji podsjećaju na traumatsko iskustvo (pri čemu je stalno prisutan podsjetnik u dnevnoj rutini i ograničenjima) i procjenjuje se u okviru smanjenja životne aktivnosti. Naruženje s psihijatrijskog aspekta, za razliku od procjene tjelesnog naruženja, a vidljivo je u svakodnevnom kontaktu s okolinom predstavlja „izgubljenu sliku o sebi“ koju je tužitelj ranije imao, prije predmetnog događaja u rujnu 2017. Kod tužitelja se može govoriti o naruženosti koja je vidljiva kroz ožiljke na tijelu (nozi), ali i kroz „ožiljke u duši“, odnosno promijenjenu „sliku o sebi“. Nakon predmetnog događaja tužiteljeva slika o sebi se promijenila i obilježena je ograničenjima u svakodnevnici. Rast i razvoj u proteklih pet godina i osam mjeseci kod tužitelja je tekao po izravnim uplivom traumatskog iskustva i posljedica istog, a još uvijek nezavršeni adolescentni razvoj će vrlo vjerojatno protjecati pod uplivom ozbiljnih posljedica predmetnog događaja od 9. rujna 2017. Unatoč vidljivom i značajnom naporu roditelja tužitelja i njihovu stalnu podršku kroz svo vrijeme njegove borbe s posljedicama traumatskog događaja i njegovog oporavka, nije moguće sa sigurnošću predvidjeti daljnje razvojne procese i postignuća/ odstupanja na planu očekivanog psihološkog razvoja. Život tužitelja se značajno promijenio i trpi posljedice u psihičkoj sferi iz štetnog događaja na način da one značajno reduciraju kvalitetu njegovog života u segmentu obiteljskog života, vršnjačkih i drugih socijalnih odnosa, prakticiranje interesa i sportskih aktivnosti, školskih postignuća u aktualnom vremenu, ali i u vremenu daljnjih razvojnih procesa. Stoga je kod tužitelja s aspekta psihijatrijske struke došlo do smanjenja životne aktivnosti za 50 %.

13. 3. U zajedničkom nalazu i mišljenju vještaci su po pitanju smanjenja životne aktivnosti tužitelja naveli da konačna zajednička procjena oba vještaka u vezi smanjenja životne aktivnosti procijenjena na 60 %.

13. 4. Na ročištu glavne rasprave 2. rujna 2024. vještaci su ostali kod pisanih nalaza i mišljenja. Vještak mr. sci. dr. Joško Filipušić je uz to otklonio prigovore stranaka glede ocjene pojedinih vidova štete, kao neosnovane. Prilikom procjene trajanja intenziteta bolova u obzir uzeo vrstu i težinu ozljede, kao i način i duljinu trajanja liječenja. Iz teksta nalaza i mišljenja u pasusu u kojem se procjenjuje trajanje i intenzitet bolova vidljivo je da je u obzir uzeto sve što je kod tužitelja rađeno, a zbog čega je trpio bolove i nelagodnosti, a to su operativni zahvati i druge manipulacije tijekom liječenja. Sveukupno trajanje bolova u iznosu od preko godine dana izraženo u kumulativnom obliku smatra realnim i primjerenim svemu navedenom. Uvažavajući činjenicu da tužitelj sigurno u određenom periodu nije trpio bolove svih 24 sata u danu, pa je iz tog razloga trajanja intenziteta bolova u kumulativnom djelovanju šta znači da je tužitelj trpio bolove u duljem vremenskom periodu od onog koji je naveden u nalazu i mišljenju. Procjena smanjenja životne aktivnosti je sačinjena prema određenim medicinskim i orijentacijskim pogledima, a to je 35-40%, koji postotak je predviđen i za potpuni gubitak potkoljenice. Ne vidi razlog da taj postotak bude veći od procijenjenog jer tužitelj nije izgubio potkoljenicu. Prilikom donošenja procjene smanjenja životne aktivnosti u obzir se uzima zaostali klinički funkcionalni status ozlijeđenog ekstremiteta i upravo se na temelju utvrđenog deficita određuje krajnji postotak smanjenja životne aktivnosti. Kod smanjenja životne aktivnosti ocijenio je samo oštećenje funkcionalnog statusa kod tužitelja. Tužitelj se s obzirom na pretrpljene ozljede ne može baviti nogometom, skijanjem, sviranjem bubnjeva na način na koji je to radio prije povrede. Vještak izv. prof. dr. sc. SE je prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja navela da je ocjena straha u nalazu i mišljenju iskazana kumulativno. Način uspostavljanja komunikacije od strane tužitelja s drugim ljudima bit će drukčiji nego kod djece koja nisu pretrpjela takvu traumu.

Vještak mr. sci. dr. Joško Filipušić je naveo, s čime se složila vještak izv. prof. dr. sc. SE, da su do objedinjenog postotka smanjenja životne aktivnosti s kirurško-psihijatrijskog motrišta došli primjenom Baltazarove metode, na način da se prilikom donošenja postotka ozljeda koja je primarna i najteža uzima u punom opsegu a to je ozljeda donjeg ekstremiteta od 35-40%, dok se svaka sljedeća povreda uzima u visini jedne polovine od onog što je procijenjena, drugim riječima smanjenje životne aktivnosti od 60 % sveukupno se odnosi na 35-40% zbog oštećenja tjelesnog zdravlja, a 25% zbog duševnog zdravlja.

13. 6. Sud je nalaze i mišljenja vještaka prihvatio u cijelosti kao objektivne i argumentirane. U njihovim nalazima i mišljenjima sud nije našao nejasnoća niti kontradiktornosti.

13. 7. Tužitelj nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kirurga mr. sci. dr. Joška Filipušića, kao ni njegovu usmenu dopunu, jer smatra da je vještak prenisko ocijenio pojedine vidove štete posebice trajanje fizičkih bolova, smanjenje životne aktivnosti te potrebu za tuđom pomoći i njegom. Naveo je da je nalaz vještaka u tom dijelu nepotpun, nedovoljno jasan i argumentiran. Slijedom toga je predložio obnovu vještačenja po osobi drugog kirurga ortopeda traumatologa.

13. 8. II. tuženik Triglav osiguranje d. d. je naveo da ne prihvaća nalaze i mišljenja vještaka, posebice u dijelu u kojem je kumulativno ocijenjeno smanjenje životne aktivnosti na 60 %, kao i ocjenu trajanja straha. Slijedom toga predložio je obnovu vještačenja i to po drugim vještacima.

13. 9. I. tuženica ĐE nije iznijela prigovore na nalaze i mišljenja vještaka.

13. 10. Sud nije prihvatio iznijete prigovore tužitelja i II. tuženika Triglav osiguranje d. d. na nalaze i mišljenja vještaka, kao ni njihovo usmeno očitovanje. Vještaci su argumentirano odgovorili na prigovore navedenih stranaka i pojasnili kako su došli do zaključaka iz nalaza i mišljenje. Ne mogu se prihvatiti kao opravdani navodi tužitelja da vještak nije dovoljno jasno usmeno obrazložio u čemu se ogleda smanjenje životne aktivnosti tužitelja, jer u pisanom nalazu i mišljenju točno stoji u kojim segmentima postoje ograničenja za tužitelja. Slijedom toga su odbijeni prijedlozi tužitelja da se u postupku izvede dokaz obnovom medicinskog vještačenja po osobi drugog vještaka kirurga, kao i prijedlog II. tuženika Triglav osiguranje d. d. da se u postupku izvede dokaz obnovom medicinskog vještačenja u potpunosti po osobi drugih vještaka kirurga i psihijatra.

14. U čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., dalje: ZOO) određeno je da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod kojima se podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će oštećeniku dosuditi pravičnu naknadu ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju.

14. 1. Pri odlučivanju o visini pravične naknade sud vodi računa računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Uz to se kod naknade za fizičke bolove i strah uzimaju u obzir i sve nelagodnosti koje je oštećenik imao tijekom liječenja. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti posebice se razmatraju životna dob oštećenika i sva ograničenja u njegovim životnim aktivnostima koja su uzrokovana štetnim događajem.

15. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio nagnječenja lijeve potkoljenice, otvorenog prijeloma donjeg dijela lijeve potkoljenice, rane razderotine i defekt kože i potkožnih česti. Da se radilo o izrazito teškoj ozljedi vidljivo je i iz fotografija priloženih u spisu na kojima je prikazano stanje lijeve potkoljenice na dan događaja te tijekom liječenja. Odmah po nezgodi (9. rujna 2017.) je hospitaliziran te je bolnički liječen do 13. listopada 2017. i potom od 16. listopada 2017. do 19. listopada 2017. U tom razdoblju bio je podvrgnut dvama operacijskim zahvatima. Cijelo vrijeme bolničkog liječenja tužitelj je bio u neizvjesnosti ishoda liječenja, odnosno da li će liječnici uspjeti sačuvati njegovu lijeve potkoljenicu ili će doći do amputacije. Pritom valja naglasiti da je u vrijeme prometne nezgode tužitelj imao osam godina i tri mjeseca. Dok je bio hospitaliziran bio je podvrgnut nizu dijagnostičkih pregleda i postupaka, kao i svakodnevnim previjanjima i čišćenju rane u anesteziji. Po otpuštanju s odjela dječje kirurgije 19. listopada 2017., 20. listopada 2017. zaprimljen je na odjel za rehabilitaciju u KBC Rijeka gdje je prvi put boravio do 3. studenog 2017., te drugi put od 15. studenog 2017. do 29. studenog 2017. Nakon toga je nastavio sa stacionarnom fizikalnom terapijom u [adresa] i [adresa], kao i odlascima na liječničke preglede. U travnju 2019. imao je operativni zahvat radi vađenja alenteze iz ozljeđene noge. Njegovo zdravstveno stanje je postalo definitivno s danom 18. rujna 2019., dakle, nakon više od dvije godine po ozljedi. Tužitelj se prvo vrijeme (prvih šest mjeseci) kretao uz pomoć invalidskih kolica, a potom uz pomoć štaka i ortoze. Ortozu će morati nositi doživotno. Štakama se služi i danas na većim udaljenostima ili kad trpi bolove.

15. 1. Tijekom liječenja tužitelj je dulje vrijeme trpio bolove i strah sve kako su to detaljno i jasno opisali vještaci u svojim nalazima i mišljenjima. Zbog štetnog događaja zaostalo mu je naruženje velikog stupnja – šepav hod uvijek uočljiv svima, tjelesni ožiljci vidljivi u ljetnim mjesecima (koji su vidljivi na fotografijama priloženim u spisu) kao i naruženje s psihijatrijskog aspekta - trajno promijenjena slika o sebi težeg stupnja. Zbog zadobivenih ozljeda trajno mu je smanjena životna aktivnost za 60 % kako su to utvrdili i jasno obrazložili vještaci u zajedničkom nalazu i mišljenju (posebice uzimajući u obzir navode vještaka dr. Joška Filipušića prilikom usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja glede ocjene smanjenja životne aktivnosti da se smanjenje životne aktivnosti od 60 % sveukupno odnosi na 35-40% zbog oštećenja tjelesnog zdravlja, a 25% zbog duševnog zdravlja.). Pritom treba posebno cijeniti da će tužitelj zbog štetnog događaja kojeg je pretrpio u tako ranoj fazi života trpjet ograničenja koja će ga pratiti cijeli život.

15. 2. S obzirom na povrede koje je tužitelj zadobio, duljinu i okolnosti trajanja liječenja i oporavka, kao i posljedice koje je uslijed toga pretrpio (boli, strah, naruženje) te ograničenja koja su mu trajno zaostala, sud smatra da mu je povrijeđeno pravo osobnosti i da ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu 105.000,00 eura.

16. U skladu s čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., dalje: ZOOP) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, i to neimovinske štete u roku 30 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Također u čl. 1103. ZOO-a određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

16. 1. Između stranaka nije sporno da se je tužitelj prije pokretanja ovog parničnog postupka obratio tuženicima s odštetnim zahtjevima. Tužitelj je u kaznenom postupku koji se vodio kod ovog suda pod posl. br. K 347/2019 protiv I. tuženice ĐE, kao okrivljenice, postavio imovinsko pravni zahtjev radi naknade štete od 4. veljače 2019. u iznosu 267.000,00 kuna (35.436,99 eura) te imovinske štete u ukupnom iznosu 110.549,20 kuna (14.672,40 eura), uz obrazloženje da je II. tuženik Triglav osiguranje, kao osiguravatelj motornog vozila, otklonio svoju odgovornost za štetu. Pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. K 347/2019 od 6. veljače 2019. (u t. III. izreke) tužitelj, kao oštećenik, je upućen sa imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

16. 2. Tužitelj se ponovno (izvansudski) obratio I. tuženici ĐE sa zahtjevom za naknadu štete od 13. ožujka 2019. s obzirom na to da je I. tuženica ĐE u kaznenom postupku iskazala da mu želi nadoknaditi prouzročenu štetu. U zahtjevu je zatražio naknadu neimovinske štete u iznosu 267.000,00 kuna (35.436,99 eura) te imovinske štete u ukupnom iznosu 110.549,20 kuna (14.672,40 eura). Zahtjev je uredno zaprimila 18. ožujka 2019. (str. 39), a na njega nije odgovorila.

16. 3. Tužitelj se obratio i II. tuženiku Triglav osiguranje d. d. sa zahtjevom za naknadu imovinske štete od 9. srpnja 2018. u iznosu 55.549,20 kuna (7.372,64 eura). Zahtjev prema II. tuženiku Triglav osiguranje d. d. je ponovno upućen 2. studenog 2018., a u tom zahtjevu je zatražio naknadu neimovinske štete u iznosu 90.000,00 kuna (11.945,05 eura).

16. 4. II. tuženik Triglav osiguranje d. d. je otklonio zahtjeve kao neosnovane (str. 51. i 57). Stoga je tužitelj u prigovoru II. tuženiku Triglav osiguranje d. d. postavio zahtjev od 21. veljače 2019, za daljnju naknadu štete i to neimovinske u ukupnom iznosu 267.000,00 kuna (35.436,99 eura). Međutim, ni taj prigovor nije bio prihvaćen.

16. 5. Potom je tužitelj u prvo postavljenom tužbenom zahtjevu u ovom postupku od 21. svibnja 2019. zatražio naknadu neimovinske štete u iznosu 500.000,00 kuna (66.361,40 eura), da bi taj zahtjev povećao u dva navrata i to u podnesku od 9. srpnja 2020. na iznos 750.000,00 kuna (99.542,11 eura) te u podnesku od 1. listopada 2024. na iznos 110.000,00 eura.

16. 6. Tužitelj je zatražio naknadu zateznih kamata na cjelokupni iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja izvansudskog zahtjeva I. tuženiku Triglav osiguranje d. d. – 2. studenog 2018. Međutim, tuženici su u obvezi platiti zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kada je on postavljen, oni ne mogu biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen povećan zahtjev po jednoj osnovi, odnosno izvršena preinaka tužbe u postupku. To se odnosi i na situaciju kada je u primjeni odredba čl. 12. ZOOP-a. Takav pravni stav iznijet je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjerice posl. br. Rev-1050/2024-2 od 28. kolovoza 2024., posl. br. Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021.

16. 7. Dakle, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete teku u skladu s danom podnošenja odštetnog zahtjeva prema tuženicima i to na iznos 11.945,05 eura od 2. studenog 2018. do isplate (kada je upućen zahtjev II. tuženiku Triglav osiguranje d. d. za naknadu neimovinske štete u navedenom iznosu), na iznos 23.491,94 eura od 4. veljače 2019. do isplate (uvećan zahtjev dostavljen I. tuženici ĐE), na iznos 30.924,41 eura od 21. svibnja 2019. do isplate (podnijeta tužba u ovoj pravnoj stvari na veći iznos), na iznos 33.180,70 eura od 9. srpnja 2020. do isplate (preinaka tužbe od 9. srpnja 2020.) te na iznos 5.457,90 eura od 1. listopada 2024. do isplate (preinaka tužbe od 1. listopada 2024.).

17. U skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a u razdoblju od 9. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. visina stope zateznih kamata određuje se po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Budući da se u ovom slučaju ne radi o odnosu iz trgovačkih ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava, ta stopa uvećava se za tri postotna poena. Od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. visina stope zateznih kamata određuje se u skladu s čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/2022.) i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/2022.) za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/23.) uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

18. Stoga je nalaženo tuženicima da tužitelju solidarno na ime naknade neimovinske štete isplate 105.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku kako je to specificirano u t. I. izreke. U preostalom dijelu odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu naknade neimovinske štete kao neosnovan.

19. Preostalo je za odlučiti o troškovima tuđe pomoći i njege, novčane rente po osnovi tuđe pomoći i njege, troškova liječenja, putovanja članova obitelji u posjete, troškova prijevoza tužitelja na liječničke preglede, kao i troškove uništene odjeće i obuće.

20. Tuženici su paušalno osporili osnovanosti i visinu zahtjeva za naknadu imovinske štete.

21. Prema čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako to nije moguće, dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. U čl. 1093. ZOO-a određeno je da je onaj koji drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove oštećenika u vezi s tim.

22. U troškove liječenja i druge troškove u vezi s tim spadaju troškovi tuđe pomoći.

23. Vještak mr. sci. dr. Joško Filipušić je u nalazu i mišljenju naveo da je tužitelju dok se nalazio na kućnom liječenju bila potrebno pomoć i njega drugih po četiri sata dnevno kroz prvih šest mjeseci zbog upotrebe kolica i doziranog opterećenja. Nakon toga po dva sata dnevno kroz prvih šest mjeseci zbog upotrebe kolica i doziranog opterećenja. Nakon toga po dva sata dnevno kroz sljedećih dvanaest mjeseci jer se kretao pomoću štaka te jer je nosio ortozu, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade, pomoći kod svakodnevnih aktivnosti, a i osobito pojačane skrbi uzrokovane nesvakidašnjom situacijom u kojoj se maloljetni tužitelj našao. Nakon 1. lipnja 2019. tužitelju je potrebna tuđa pomoć i njega po jedan sat svakodnevno (trideset sati mjesečno) do navršene osamnaeste godine života i to radi pomoći kod kretanja i oblačenja, prijevoza do škole i na razne društvene aktivnosti, te kod svih radnji koje iziskuju potpunu snagu i pokretljivost oba donja ekstremiteta.

23. 1. Prilikom usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja vještak mr. sci. dr. Joško Filipušić je odgovarajući na primjedbe tužitelja naveo da je privremena tuđa pomoć cijenjena je u periodu od 18 mjeseci sveukupno iz razloga što se prilikom hoda koristio pomagalom i nosio ortozu. Nakon tog perioda procijenjena je tuđa pomoć od jednog sata dnevno do završene 18 godine života. Tužitelj kao mlt. osoba i u normalnim svakodnevnim okolnostima ima pravo na tuđu pomoć i njegu, odnosno pomoć, njegu i pažnju od roditelja. Drugim riječima procjena tuđe pomoći kao što je navedeno u nalazu i mišljenju se nadovezuje na uobičajenu tuđu pomoć s tim da se radi o maloljetnom djetetu, a iz razloga jer se tužitelj zatekao u neobičnoj i nesvakodnevnoj situaciji te je radi toga takav poseban oblik tuđe pomoći i njege bio potreban. Napomeno je da se radi o privremenoj kategoriji odnosno da je tuđa pomoć navedena do 18 godina života. Nakon navršenih 18 godina potrebno je napraviti novu procjenu i ovisno o rezultatima odlučiti kakva, kolika i da li je potrebna daljnja pomoć tužitelju. Rješenjima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) (str. 517-519, 521-524), kojim je majci tužitelja odobren rad s polovinom radnog vremena iz razloga što ima dijete s posebnim potrebama, ni na koji način ga ne obvezuje da prihvati prijedlog tužitelja da se smanjenje radnog vremena za četiri sata pretoči u daljnju pomoć tužitelju. Uobičajeno je da kada se nekome iz određenih razloga priznaje pravo na skraćeno radno vrijeme onda je to u pravilu na četiri sata, a ne na šest ili sedam sati. Također, valja uzeti u obzir da principi vještačenja HZZO-a se u potpunosti razlikuju od načina vještačenja za potrebe suda, pa se isti ni u kom slučaju ne mogu dovoditi u korelaciju ili se uspoređivati. Istaknuo je i da, protivno navodima tužitelja, za vrijeme bolničkog liječenja ne može postojati potreba za tuđom pomoći i njegom.

23. 2. Tužitelj u tom dijelu nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, te je predložio, kako je naprijed rečeno obnovu medicinskog vještačenja i u tom dijelu. Sud je takav prijedlog odbio kao neosnovan. Vještak mr. sci. dr. Joško Filipušić je objektivno i argumentirano obrazložio kako je došao do zaključaka iznijetih u nalazu i mišljenju, te je prilikom usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja odgovorio na iznijete primjedbe tužitelja.

24. Na temelju iskaza zakonske zastupnice tužitelja UE utvrđeno je da su tužitelju roditelji pomagali tijekom liječenja –s osobnom higjenom, prehranom, njegom oko rana, nošenjem tužitelja po stepenicama i drugo, nošenjem stvari, vožnjom u školu, izvanškolske aktivnosti, medicinske preglede i rehabilitaciju i dr. Tužitelju i nakon završetka liječenja pomažu oko svakodnevnih aktivnosti primjerice vožnje u školu i izvanškolske aktivnosti, liječničke preglede, pomoć oko higjene, oblačenja i dr. Iskaz zakonske zastupnice UE je i u tom dijelu prihvaćen kao vjerodostojan. 25. Na osnovi čl. 223. ZPP-a utvrđeno je da je cijena za pružanje usluge tuđe pomoći i njege u vrijeme presuđenja iznosi 5,00 eura za sat. S obzirom na vremensko razdoblje tijekom kojega je tužitelju pružena pomoć (prvih šest mjeseci po 4 sata dnevno (ukupno 720 sati), dvanaest mjeseci po 2 sata dnevno (ukupno 720 sati). od 1. lipnja 2019. nadalje po jedan sat dnevno (30 sati mjesečno), što od 1. lipnja do 31. prosinca 2019. je 210 sati, od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. 360 sati, 1. siječnja do 31. prosinca 2021. 360 sati, od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. 360 sati, 1. siječnja do 31. prosinca 2022. 360 sati, od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. 360 sati, te od 1. siječnja do 30. rujna 2024. 270 sati. S obzirom na utvrđeno dnevno trajanje takve pomoći, tužitelju je nastala imovinska šteta u ukupnom trajanju 3.360 sati, što iznosi 16.800,00 eura.

26. Kako je sud u skladu s čl. 2. st. 1. ZPP-a, vezan zahtjevom stranke, to je tužitelju po osnovi naknade tuđe pomoći i njege dosuđen zatraženi iznos od 16.000,00 eura, pa je naloženo tuženicima da mu solidarno naknade navedeni iznos. Tužitelju na taj iznos pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja (14. veljače 2025.) do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. izreke.

27. Kao što je naprijed navedeno, vještak mr. sci. dr. Joško Filipušić je naveo da je tužitelju potrebna tuđa pomoć i njega po jedan sat svakodnevno (trideset sati mjesečno) i to radi pomoći kod kretanja i oblačenja, prijevoza do škole i na razne društvene aktivnosti, te kod svih radnji koje iziskuju potpunu snagu i pokretljivost oba donja ekstremiteta, o čemu je iskazivala i zakonska zastupnica tužitelja UE.

27. 1. U skladu s čl. 1088. ZOO-a tužitelju je počevši od 1. listopada 2024., pa ubuduće priznato pravo na novčanu rentu u iznosu 150,00 eura (30 sati x 5,00 eura) mjesečno po osnovi tuđe pomoći i njege dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

27. 2. Stoga je naloženo tuženicima da tužitelju po osnovi tuđe pomoći i njege solidarno isplaćuju mjesečnu rentu u iznosu 150,00 eura (sto pedeset eura) mjesečno počevši od 1. listopada 2024. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a koja dospijeva svakog 5.-tog u mjesecu za tekući mjesec s time da dospjele obroke isplate odjednom, a ostale kako budu dospijevali unaprijed najkasnije do 5-tog u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena (t. III. izreke).

28. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu materijalnih troškova putovanja, liječenja i drugo u vezi toga kako je to specificirano u t. IV. tužbenog zahtjeva, sud je odlučivao u skladu sa zahtjevom kako je on specificiran u podnesku od 1. listopada 2024.

29. Tužitelj je bio hospitaliziran u KBC Rijeka od 9. rujna 2017. do 13. listopada 2017., 16. do 19. listopada 2017., 20. listopada do 3. studenog 2017. te od 15. do 29. studenog 2017., ukupno 69 dana.

28. 1. Na temelju iskaza zakonskih zastupnika tužitelja, koji su i u tom dijelu prihvaćeni kao istiniti, i isprava u spisu (računa parkinga) utvrđeno je da je tužitelja i njegovu majku koja je s njim boravila u bolnici svakodnevno posjećivao otac OE. U zadnjem razdoblju hospitalizacije s tužiteljem više nije boravila majka u bolnici, već su ga svakodnevno posjećivali oba roditelja.

28. 2. Udaljenost od njegovog mjesta prebivališta u [adresa] do Rijeke iznosi 60 kilometara, u jednom smjeru, računajući i tunelarinu u jednom smjeru 4,38 eura (33,00 kune) (priložen cjenik BINA ISTRE d. d. iz kojeg vidljiva cijena tunelarine u jednom smjeru), slijedom čega je za jedan odlazak u Rijeku trošak od 61,32 eura (462,00 kuna) (tunelarina 4,38 eura za oba smjera te 396,00 kuna benzina – 60 km x 2 x 3,30 kuna (30 % cijene bezolovnog goriva čije je prosječna cijena bila 9,90 kuna) odnosno 52,56 eura. Tako tužitelju za ukupno 69 dana putovanja u Rijeku radi posjete u KBC Rijeka pripada naknadu materijalne štete u ukupnom iznosu 4.231,08 eura.

28. 3. Također iz iskaza zakonske zastupnice UE utvrđeno je da su sami snosili troškove putovanja na liječničke preglede, da su im od strane HZZO-a bili naknađeni samo troškovi odlaska na rehabilitaciju. Njen iskaz je i u tom dijelu prihvaćen kao istinit. Tako su tužitelju po toj osnovi priznati troškovi prijevoza za odlaske na liječničke preglede u KBC Rijeka prema priloženim nalazima liječnika za 18. siječnja 2018. 19. siječnja 2018., 19. ožujka 2018., 21. ožujka 2018., 21. lipnja 2018., 28. lipnja 2018., 1. kolovoza 2018., 10. siječnja 2019., 11. siječnja 2019., 25. rujna 2018., 4. veljače 2019., 6. veljače 2019., 13. veljače 2019., 15. veljače 2019., 27. ožujka 2019., 29. travnja 2019., 6. svibnja 2019., 10. svibnja 2019., 12. svibnja 2019.,, ukupno 19 dolazaka po 61,32 eura (tunelarina 8,76 eura (66,00 kuna) za oba smjera te 396,00 kuna benzina – 60 km x 2 x 3,30 kuna (30 % cijene bezolovnog goriva čije je prosječna cijena bila 9,90 kuna) odnosno 52,56 eura. Ukupno mu je po toj osnovi priznat trošak 1.165,05 eura.

30. Pripada mu pravo i naknadu materijalnih troškova parkinga prema priloženim parkirnim kartama čiji zbroj iznosi 51,76 eura (390,00 kuna) (parking karte na str. 128-136 spisa) za potrebe posjeta dok je bio hospitaliziran te kasnije za potrebe odlaska na liječničke preglede i terapije.

31. U postupku je utvrđeno da je tužitelj otišao na liječnički pregled 22. veljače 2018. u kliniku u Njemačku, [adresa] naziva: Schön Klinik, po preporuci ordinariusa doc. prim. dr. sc. PE, koji je vodio njegovo liječenje, kako je to u postupku iskazala zakonska zastupnica tužitelja UE, koji navod je prihvaćen kao istinit. 30. 1. Udaljenost od [adresa] (mjesta prebivališta tužitelja) do [adresa] iznosi 501 kilometar, pa mu za tako nastali trošak putovanja pripada naknada po osnovi utrošenog benzina u ukupnom iznosu 3.306,60 kuna (438,86 eura) (501 km x 2 x 3,33 kuna) te troškove cestarine i tunelarine 1.294,05 kuna (171,75 eura). Stoga su tuženici dužni tužitelju solidarno naknaditi navedeni trošak u ukupnom iznosu 610,61 eura.

32. Nadalje, s obzirom na to da tužitelj nije mogao dobiti adekvatnu ortozu u Republici Hrvatskoj, otišao je u tu svrhu u Ljubljanu u kliniku: MOOR. Udaljenost između [adresa] i [adresa] je 151 kilometar u jednom smjeru, pa je na ime troškova putovanja snosio troškove benzina 132,27 eura (996,60 kuna) (151 km x 2 x 3,30 kuna) te cestarine i tunelarine 60,92 eura (459,00 kuna). Stoga je opravdan i njegov zahtjev za naknadu troškova naknade putovanja u Ljubljanu u visini 193,19 eura.

33. Iz isprava u spisu vidljivo je da navedena klinika surađuje s HZOO-om i to preko društva MOOR ortotika i protetika d. o. o., sa sjedištem u [adresa]. Tužitelju HZZO je samo djelomično pokrio troškove izrade ortoza. Ortoze se prilagođavaju njegovom rastu. Tako je tužitelj po toj osnovi snosio trošak od ukupno 2.272,21 eura (17.120,02 kuna) i to prema računu MOOR ortotika i protetika d. o. o. od 20. travnja 2018. 16.262,95 kuna (2.158,46 eura) za izradu ortoze za koljeno, nožni zglob i stopalo, računu od 6. srpnja 2018. 238,50 kuna (31,65 eura) za ortopedske cipele, prema računima od 12. listopada 2018. 503,16 kuna (66,77 eura) za izadu ortoze za nožni zglob i 115,59 kuna (15,33 eura) za ortopedske cipele (računi na str. 140-143 spisa). Kasnije je tužitelj snosio i trošak izrade ortoze za nožni zglob i stopalo prema ponudi MOOR ortotika i protetika d. o. o. od 1. srpnja 2020. u iznosu 269,98 eura (2.034,17 kuna) (potvrda uplate na str. 295 spisa) te trošak po računu od 24. svibnja 2022. u iznosu 1.040,17 kuna (138,05 eura) (na str. 363 spisa). Kako se radi o opravdanim troškovima liječenja koji su u vezi s predmetnim štetnim događajima, to su tuženici dužni te troškove solidarno naknaditi tužitelju.

34. Tužitelj je zatražio naknadu troška po računu MOOR ortotika i protetika d. o. o. od 1. travnja 2022. (str. 362) u iznosu 213,81 eura. Međutim, taj zahtjev nije osnovan. Iz navedenog računa je utvrđeno da je trošak u cijelosti išao na teret osnovnog zdravstvenog osiguranja HZZO-a te je u računu naznačeno da osoba mora platiti sama 0,00 kuna. Stoga u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete kao neosnovan (dio t. V. izreke).

35. Na temelju iskaza zakonske zastupnice tužitelja UE utvrđeno je da su tužitelju u nezgodi u cijelosti uništeni majica, hlače i tenisice, pa je i u tom dijelu njegov zahtjev za naknadu štete osnovan. Sud je utvrdio visinu nastala štete u skladu s čl. 223. ZPP-a u utuženom iznosu, pa mu tuženici imaju solidarno isplatiti po toj osnovi 132,72 eura.

36. Time je tužitelju po osnovi nastale imovinske štete u skladu s t. 28. do 35. obrazloženja priznata naknada u visini 9.064,65 eura.

37. Tužitelj potražuje zatezne kamate na utuženu imovinsku štetu i to na iznos prvotno utužen u tužbi po osnovi troškova posjeta za vrijeme hospitalizacije, odlaska na preglede i terapije (prijevoza i parkinga), troška putovanja na preglede u Njemačku i Ljubljanu, troškove pomagala prema računima na str. 140-143, te troškove uništene odjeće i obuće počevši od 9. srpnja 2018., ukupno 8.656,62 eura i to počevši od 9. srpnja 2018. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva za naknadu imovinske štete II. tuženiku Triglav osiguranje d. d.) do isplate.

U tom odštetnom zahtjevu tužitelj je zatražio naknadu štete po osnovi troškova putovanja na relaciji [adresa] za vrijeme dok je tužitelj bio hospitaliziran (ukupno 69 odlazaka) 31.878,00 kuna te trošak parkinga 300,00 kuna, daljnje troškove parkinga 52,00 kune, troška putovanja u Ljubljanu (996,60 kuna + 459,00 kuna) i Vogtareuth (3.306,60 kuna + 1.294,05 kuna) na liječničke preglede, te troškove uništene odjeće i obuće, ukupno 55.549,20 kuna (7.372,65 eura). Slijedom toga tužitelju pripadaju zatezne kamate na dosuđene vidove imovinske štete u skladu s odštetnim zahtjevom na iznos 7.372,65 eura od 9. srpnja 2018. do isplate.

Tužitelju potom u tužbi 21. svibnja 2019. potražuje veći iznos naknade imovinske štete na iznos 65.223,30 kuna (8.656,62 eura) što u odnosu na raniji odštetni zahtjev uključuje i troškove putovanja na liječničke preglede u razdoblju od 18. siječnja 2018. do 12. svibnja 2019. (ukupno 19) odnosno 8.778,00 kuna te daljnji iznos po osnovi parkirnih karti od 38,00 kuna. Stoga mu na razliku od 8.656,62 eura do 7.372,65 eura, što iznosi 1.283,97 eura pripadaju zatezne kamate od 21. svibnja 2019. do isplate.

Na daljnje iznose je pravilno zatražio zatezne kamate od dana preinake tužbe i to na iznos 269,98 eura od 9. srpnja 2020. do isplate, kao i na iznos 138,05 eura od 14. studenog 2022. do isplate.

38. Stoga je naloženo tuženicima da tužitelju na ime naknade imovinske štete solidarno isplate 9.064,65 eura (devet tisuća šezdeset četiri eura i šezdeset pet centi) sa zateznim kamatama koje teku: na iznos 7.372,65 eura od 9. srpnja 2018. do isplate, na iznos 1.283,97 eura od 21. svibnja 2019. do isplate, na iznos 269,98 eura od 9. srpnja 2020. do isplate, na iznos 138,05 eura od 14. studenog 2022. do isplate, to po stopi koja se u razdoblju od 9. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je preko dosuđenog zahtjev odbijen u tom dijelu.

39. Tuženici su na ročištu glavne rasprave 20. prosinca 2024. istaknuli prigovor zastare u odnosu na dijelove zahtjeva glede kojih je izvršena preinaka u podnesku tužitelja od 8. listopada 2024. (t. I. i II.).

36. 1. U odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske štete (povećan sa 99.542,11 eura na 110.000,00 eura, dosuđeno 105.000,00 eura), podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari 21. svibnja 2019. došlo je do prekida zastare u skladu s čl. 241. ZOO-a u odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske štete. Tužitelj je podnošenjem tužbe poduzeo radnju ostvarenja svog subjektivnog prava na naknadu neimovinske štete te je time prekinuo zastarijevanje, što se odnosi i na povećani dio zahtjeva iz iste činjenične osnove. Sudovi prilikom odluke o visini naknade neimovinske štete primjenjuju Orijentacijske kriterije koje donosi Vrhovni sud Republike Hrvatske, a tim se tim kriterijima vode i stranke prilikom postavljanja tužbenih zahtjeva za naknadu neimovinske štete u cilju maksimalnog uspjeha u sporu sve u skladu utvrđenjima iz nalaza i mišljenja stručnih osoba - vještaka. Kako je tužitelj zatražio veću naknadu štete po istoj osnovi kao i u tužbi, a ne po nekoj drugoj osnovi, i to nakon provedenog vještačenja, to nije osnovan prigovor zastare tuženika da je za povišeni iznos naknade štete u dijelu u kojem je taj zahtjev osnovan nastupila zastara.

36. 2. Nije osnovan ni prigovor da bi nastupila zastara dijela u kojem se potražuje povećani iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege (sa 9.582,59 eura povećano na 16.000,00 eura) jer tužitelj je prilikom podnošenja tužbe zatražio isplatu mjesečne rente po osnovi tuđe pomoći i njege ubuduće počevši od 1. svibnja 2019., uz zahtjev za naknadu svih dospjelih iznosa odjednom, pa je u tužbi samo obračunao dospjele iznose do dana 1. listopada 2024., a od kojeg dana nadalje potražuje mjesečnu rentu, sve u skladu s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka. Pravo je tužitelja da osim u obliku rente naknadu štete može utuživati i sukcesivno sve unutar zastarnog roka od tri godine iz čl. 230. st. 1. ZOO-a, a koji zastarni rok u konkretnom slučaju nije protekao.

36. 3. Prema tome potraživanja tužitelja nisu u zastari.

40. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. I. do V. izreke.

41. Stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

42. Prema čl. 154. st. 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Budući da tužitelj nije uspio u sporu samo u neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, tuženici su mu obvezni solidarno naknaditi opravdane troškove postupka (čl. 161. st. 3. ZPP-a).

43. Tužitelj je u tužbi zatražio naknadu troškova sa zateznim kamatama od presuđenja i to za sudske pristojbe na tužbu i presudu po 663,61 eura, za zastupanje kod sastava tužbe od 21. svibnja 2019. 753,87 eura, te vansudskih zahtjeva tuženicima (ukupno dva zahtjeva) po 753,87 eura, te sastav prigovora na odluku II. tuženika Triglav osiguranje d. d. na odbijanje odštetnog zahtjeva 753,87 eura, materijalne troškove ispisa priloga uz tužbu i izvansudske zahtjeve 54,68 eura, dalje je na ročištu glavne rasprave 20. prosinca 2024. zatražio naknadu sastava prijedloga za mirno rješenje spora od 4. veljače 2019., zastupanja kod sastava podnesaka od 10. srpnja 2019., 8. srpnja 2019., 9. ožujka 2020., 9. srpnja 2020., 9. studenog 2022., 28. srpnja 2023., 31. srpnja 2024., 1. listopada 2024. po 1.085,85 bodova, kod pristupa ročištima 11. ožujka 2020., 19. svibnja 2020., 15. srpnja 2020., 30. studenog 2022., 6. lipnja 2024., 2. rujna 2024. i 20. prosinca 2024. po 1.085,85 bodova, sastava odgovora na žalbu od 27. listopada 2022. 1.085,85 bodova, sastava prijedloga za dopuštenje revizije 1.085,85 bodova, uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura, što za 18 radnji ukupno iznosi 39.090,60 eura. Potražuje i naknadu troškova vještačenja u ukupnom iznosu 1.581,16 eura te 798,26 eura (pristup vještaka na ročište).

44. U skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) tužitelju je priznat trošak zastupanja kod sastava zahtjeva mirno rješenje spora i to po jedan zahtjev prema I. tuženici ĐE te II. tuženiku Triglav osiguranje d. d., kao i trošak sastava odgovora na odluku II. tuženika Triglav osiguranje d. d. kojim je bio otklonjen kao neosnovan njegov zahtjev, ukupno za tri radnje u zatraženom iznosu po 753,87 eura (po Tar. br. 7. t. 8. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e), kod sastava tužbe od 21. svibnja 2019. u zatraženom iznosu 753,87 eura (po Tar. br. 7. t. 1. u vezi s tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e), kod pristupa ročištima 11. ožujka 2020., 19. svibnja 2020., 15. srpnja 2020., 6. lipnja 2024., 2. rujna 2024. i 20. prosinca 2024. po 2.171,70 eura (tar. br. 7. t. 1. u vezi s tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e), te kod sastava podnesaka od 9. studenog 2022. (u kojem je iznio nove činjenice i dokaze koje bez svoje krivnje nije mogao prije iznijeti te je ujedno u skladu s time preinačio tužbu), 28. srpnja 2023. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka dr. Joška Filipušića) te 1. listopada 2024. (preinaka tužbe – usklađeni tužbeni zahtjevi s nalazima i mišljenjima vještaka) po 2.171,70 eura (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1. u vezi s tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e). Time su tužitelji po osnovi troškova zastupanja odmjereni troškovi u ukupnom iznosu 22.560,78 eura. Priznati su mu i podmireni troškovi vještačenja u ukupnom iznosu 1.484,86 eura u skladu s rješenjima o isplati vještaka posl. br. Pn 235/2019-66 od 17. ožujka 2023., Pn 235/2019-70 od 21. kolovoza 2023., Pn 235/2019-94 od 19. studenog 2024.

41. 1. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja kod zahtjeva za mirno rješenje spora od 4. veljače 2019. jer se radi o trošku sastava podneska vezanog za kazneni postupak (imovinsko pravni zahtjev prema I. tuženici ĐE). Nisu mu priznati kao opravdani (u smislu čl. 155. ZPP-a) ni troškovi zastupanja kod sastava podnesaka od 8. srpnja 2019. u kojem je osporio navode iz odgovora na tužbu II. tuženika Triglav osiguranje d. d., kao ni podneska od 10. srpnja 2019. u kojem je osporio navode iz odgovora na tužbu I. tuženice ĐE, jer je navode iz tih podnesaka mogao iznijeti na pripremnom ročištu održanom 11. ožujka 2020. za pristup na koje mu je priznata nagrada u cijelosti. Nije osnovan ni zahtjev za naknadu zastupanja kod sastava podneska od 9. ožujka 2020. jer je taj podnesak predan u spis i tuženicima na pripremnom ročištu održanom 11. ožujka 2020., pa tužitelju pripada naknada za pristup na to ročište. Ne pripada mu ni trošak zastupanja kod sastava podneska od 9. srpnja 2020. jer je navode iz tog podneska mogao iznijeti na pripremnom ročištu 15. srpnja 2020. za pristup na koje mu je priznata naknada. Nisu priznati kao opravdani zahtjevi za naknadu troškova za zastupanje kod sastava odgovora na žalbu od 27. listopada 2020. i odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije od 30. prosinca 2022. jer kao takvi nisu bili potrebni za postupak. Također mu nije priznat trošak sastava podneska od 31. srpnja 2024. u kojem je iznio dodatne primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a nakon što je već od ranije bilo određeno usmeno saslušanje vještaka, pa je tužitelj te navode mogao iznijeti na ročištu 2. rujna 2024. Ne pripadaju mu materijalni troškovi zatraženi u tužbi jer su kao takvi paušalno naznačeni, kao ni troškovi sudskih pristojbi jer mu takvi troškovi nisu nastali (tužitelj oslobođen odlukom nadležnog tijela plaćanja sudskih pristojbi).

41. 2. Prema tome tužitelju su odmjereni troškovi u ukupnom iznosu 24.045,64 eura.

41. 3. Na priznate troškove postupka pripadaju mu i zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena od presuđenja do isplate.

45. Slijedom navedenog naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove postupka isplatom 24.045,64 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. veljače 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena, dok su odbijeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu te zahtjevi oba tuženika u cijelosti.

U Pazinu 14. veljače 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave odluke.

DNA:

1. tužitelj p. p.,

2. I. tuženica ĐE p. p.,

3. II. tuženik Triglav osiguranje p. p.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte