REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: IČ, zbog prekršaja iz čl.59.t.5. Zakona o liječništvu (NN br. 121/03, 117/08), pokrenutim optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo zdravstva, broj: KLASA: UP/I-520-02/24-04/01 URBROJ: 534-09-1-1/2-24-1, od 16.02.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 11.02.2025.g., u nazočnosti okrivljenika i branitelja, te objave presude dana 14.02.2024.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i V, rođen **.**.1959. u mjestu [adresa], BIH, s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, VSS, pismen, po zanimanju liječnik, zaposlen u i Zavodu za hitnu medicinu Zagrebačke županije, primanja oko 3.000,00 EURA, lošeg imovnog stanja, razveden, otac troje punoljetne djece i jednog maloljetnog djeteta, odlikovan, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v j e

što je dana 24.11.2022.g. prilikom pružanja hitne medicinske pomoći sada pokojnom bolesniku I.Đ., nije detaljno i iscrpno vodio medicinsku dokumentaciju bolesnika,

pa je time postupio suprotno odredbi čl.23.st.1. Zakona o liječništvu,

čime je počinio prekršaj iz čl.59.st.1.t.5. istog Zakona,

ali Sud okrivljenika za počinjeni prekršaj, temeljem odredbe čl.38.st.2. Prekršajnog zakona

OSLOBAĐA OD KAZNE

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo zdravstva, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je dana 26.02.2024.g. ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Okrivljenik je na prvom ročištu za glavnu raspravu izjavio da će svoju obranu iznijeti nakon provedenog dokaznog postupka uz nazočnost branitelja.

3.

Predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je kako u cijelosti ostaje kod optužnog prijedloga. Predložila je da se u dokaznom postupku ispita, u svojstvu svjedoka, viša zdravstvena inspektorica VČ.

Branitelj okrivljenika pozvao je predstavnicu ovlaštenog tužitelja da se očituje na koju okolnost bi predložena svjedokinja trebala biti ispitana s obzirom da nije svjedok predmetnog događaja i nema neposrednih saznanja.

Predstavnica ovlaštenog tužitelja istaknula je kako je predložena svjedokinja obavila zdravstveni inspekcijski nadzor te je utvrdila određene činjenice, a predlaže se istu saslušati na okolnosti utvrđenja činjenica navedenih u optužnom prijedlogu.

Branitelj okrivljenika istaknuo je kako se obrana ne protivi predloženom dokazu, a odluku prepušta Sudu, ali ističe kako je još uvijek nejasno svojstvo u kojem se predlaže ispitivanje svjedokinje.

Branitelj okrivljenika predlaže da se u dokaznom postupku izvede dokaz ispitivanjem svjedoka NČ, medicinskog tehničara te BČ, vozača, koji su neposredni očevici svega onoga što se prijavljenom liječniku stavlja na teret ovakvim prijedlogom Ministarstva zdravstva.

Predstavnica ovlaštenog tužitelja istaknula je kako se protivi prijedlogu obrane branitelja okrivljenika i ispitivanju predloženih svjedoka kao suvišnih jer su njihove izjave već navedene u dokumentaciji dostavljenoj Sudu uz optužni prijedlog.

4.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedoka NČ, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 24.11.2022. bio u medicinskom timu kao medicinski tehničar sa doktorom IČ i vozačem BČ. Negdje oko 2 sata o ponoći stigli su na mjesto intervencije, a sjeća se da je bio vrlo zahtjevan medicinski slučaj što je iziskivalo žurno postupanje i stalni nadzor nad pacijentom. Zbog takve situacije, nakon što su poduzeli nužne medicinske korake prema pacijentu te su tražili i pomoć još jednog tima, a jedan član obitelji pacijenta im je tom prilikom pomagao u postupanjima, doktor je rekao da odmah krenu prema bolnici radi dobrobiti pacijenta. Upravo zbog navedenih okolnosti, doktor nije bio u mogućnosti utvrditi sve podatke o pacijentu i unijeti ih u propisani obrazac. Smatra kako životne okolnosti prilikom tih intervencija često puta znaju biti takve da zbog dobrobiti pacijenta i potrebe hitnosti nije moguće popunjavati obrazac sa svim podacima jer i pacijenti, a i njihova rodbina na gubljenje vremena znaju vrlo burno, prijeteći i agresivno reagirati. To je sve što ima za iskazati. Na pitanje branitelja okrivljenika svjedok odgovara kako je predmetne zgode, kao i često prilikom hitnih intervencija bilo vrlo stresna situacija, žurna vožnja do mjesta intervencije i prema bolnici, sirena, svjetlosni signali, problematična situacija sa stanjem na kolniku, radilo se o kolima koja su najblaže rečena neudobna, teško je kontrolirati položaj pacijenta, a njemu kao tehničaru pritom pratiti parametre na određenim instrumentima, a osobito je teško to pratiti liječniku koji je okrenut leđima prema naprijed odnosno u smjeru vožnje. Branitelj okrivljenika predaje svjedoku na uvid, kao i sudu i predstavniku ovlaštenog tužitelja Obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu za doktore medicine broj 392509, kao primjer, te pita svjedoka da li je to obrazac kojeg doktor prilikom intervencije treba popuniti i o kojem se prethodno govorio na ovom ročištu, a svjedok odgovara da je to upravo takav obrazac koji se svaki puta popunjava. Na pitanje okrivljenika odgovara kako u pravilu doktor zbog žurnosti postupanja navedeni obrazac popunjava na koljenima prilikom dovoženja pacijenta pred samu bolnicu, a u predmetnom slučaju, zbog hitnosti konkretne situacije, nije ispunjavao taj obrazac, tog trena, nego su pacijenta odmah sproveli u sobu za reanimaciju. Na pitanje branitelja što je u konkretnom slučaju bilo primarno, popunjavanje obrasca ili pomoć pacijentu, odgovara kako je uvijek, a posebno u predmetnom slučaju pacijent bio primaran cilj.

Predstavnica ovlaštenog tužitelja prigovorila je istinitosti iskaza svjedoka u dijelu gdje je iznio da okrivljenik zbog navedenih hitnih okolnosti nije mogao upisati sve podatke o pacijentu i unijeti ih u propisan i obrazac te da općenito u hitnim intervencijama nije moguće postupati na prethodno opisani način.

5.

Sudac je ispitao i svjedoka BČ koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 24. studenog 2022. oko 02,00 sati bio na svom radnom mjestu kao vozač vozila Hitne medicinske pomoći te je u timu doktor IČ i med. tehničar NČ došao na mjesto pružanja hitne pomoći Želi istaknuti kako je doktoru fizički nemoguće detaljno popuniti obrazac tijekom vožnje odnosno hitne intervencije zbog uvjeta u kojima on radi tom prilikom, skučenosti prostora u vozilu, vođenju brige o stanje pacijenta, a što je njegova primarna dužnost. Stoga smatra da je razumljivo i životno da će doći do razlike između podataka označenih u obrascu i onih kasnije u sustav e-Hitna, a ne zna da li je kod ijednog doktora potpuno identičan nalaz između onoga unesenog u obrazac u kolima hitne pomoći i unesenog kasnije u kompjutor. To je sve što ima za iskazati. Na pitanje branitelja odgovara kako hitna medicinska pomoć nema standardiziranu opremu niti kola Hitne medicinske pomoći. Ta kola su prerađeni teretni kombiji za potrebe Hitne medicinske pomoći i u slučaju ako kombi nije natovaren s teretom od 700-800 kg dolazi do pretjerane trešnje i svakako nisu idealni uvjeti za prijevoz pacijenta, a niti za rad doktora. Nakon što branitelj svjedoku predočava već opisani obrazac Medicinske dokumentacije o pacijentu svjedok potvrđuje da se radi o obrascu koji se redovito popunjava od strane doktora.

Predstavnica ovlaštenog tužitelja osporava istinitost iskaza svjedoka u dijelu gdje je iznio da je fizički nemoguće detaljno popuniti obrazac tijekom hitne intervencije. Zbog uvjeta u kojima okrivljenik radi, skučenosti u prostoru, brige o pacijentu odnosno da će zbog takvih okolnosti doći do razlike u originalnom obrascu popunjenom u kolima hitne pomoći i obrascu e-Hitna.

6.

U dokaznom postupku sudac je ispitao i svjedokinju VČ koja je u svom iskazu iznijela kako je zaposlena na radnom mjestu višeg zdravstvenog inspektora u Ministarstvu zdravstva. Dana 7. studenog 2023., po zahtjevu odvjetnice obitelji pokojnog Ivana Đurana, odvjetnice Ljiljane Maravić Pirš, obavili su zdravstveno inspekcijski nadzor nad stručnom radom liječnika koji je sudjelovao u hitnom medicinskom zbrinjavaju tog bolesnika. Za potrebe stručnog nadzora sukladno čl.206. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, imenovana je liječnica specijalistica hitne medicine UČ. Tijekom nadzora imenovana liječnica utvrdila je da medicinska dokumentacija pokojnog bolesnika nije vođena detaljno, iscrpno te da na osnovu podataka koji su uneseni u medicinsku dokumentaciju ne može stvoriti sliku o stvarnom zdravstvenom stanju pacijenta. Također je utvrdila da medicinska dokumentacija koja se vodi ručno i na terenu nije jednaka istoj toj medicinskoj dokumentaciji koja se nakon završenog medicinskog postupka unosi u sustav e-Hitna i to na način da su u medicinskoj dokumentaciji, u sustavu e-Hitna uneseni podaci koji nisu u medicinskoj dokumentaciji uneseni na terenu. To je sve što ima za iskazati. Na poseban upit suca odgovara kako podaci navedeni u obrascu medicinske dokumentacije o pacijentu doktora medicine i oni unijeti u sustav e-Hitna moraju biti potpuno identični. Na pitanje da li tehničke ili osobne okolnosti odnosno poteškoće koje životno mogu postojati u trenutku pružanja hitne medicinske pomoći mogu utjecati na eventualnu razliku između podataka u obrascu i u sustavu mogu odgovoriti da bi o tome više mogla iznositi liječnica specijalistica hitne medicine UČ.

Branitelj okrivljenika u sudski spis predaje obrazac odnosno ispis obrasca iz sustava e-Hitna. Nakon što branitelj svjedokinji predočava obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu doktora medicine i obrazac ispisan iz sustava e-Hitna, svjedokinja iznosi kako se ti obrasci vizualno razlikuju, ali oni moraju sadržavati identične podatke.

Branitelj okrivljenika ističe kako u zapisnik treba uči izjava svjedokinje kako nije stručnjak hitne medicine, zbog čega je imenovana liječnica – specijalistica Hitne medicine UČ. Branitelj okrivljenika svjedokinji postavlja pitanje da li ijedan uređaj može izmjeriti vrijednost glikemije od 245 mmol/l, a svjedokinja odgovara kako na to pitanje ne može odgovoriti s obzirom da ona nije liječnik specijalist Hitne medicine već zdravstveni inspektor.

7.

Predstavnica ovlaštenog tužitelja predložila je da se u daljnjem dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispita doktorica UČ.

8.

U nastavku dokaznog postupka sudac je ispitao svjedokinju UČ koja je u svom iskazu iznijela da je doktor medicine, specijalist hitne medicine, te je bila pozvana od strane Ministarstva da izradi stručno mišljenje o pružanju hitne medicinske pomoči u Zavodu za hitnu medicinu Zagrebačke županije i KBC Zagreb. Povodom toga obavila je razgovore sa svim osobama uključenim u konkretan hitan slučaj, prilikom kojeg je bolesnik preminuo te su postojale okolnosti, temeljem nalaza patologije, da se radi o nasilnoj smrti. Pored toga, ona je izvršila uvid u medicinsku dokumentaciju izvanbolničke hitne medicinske službe kao i bolničke hitne medicinske službe. Temeljem izvršenih uvida zaključila je kako postoji razlika između podataka unesenih u Obrazac medicinske dokumentacije o bolesniku za doktore TIM1 koji se nalazio kod tima koji je pružao hitnu medicinsku pomoć, a koji se ispunjava u dva primjerka pa se jedan predaje bolesniku, a jedan ostaje na trajnom čuvanju, u arhivu te podataka unesenih u obrazac e-hitna, a to je elektronički prijepis nalaza koji je sadržan u prvom obrascu. Njezin zadatak je bio utvrditi da li je u postupanju Hitnog medicinskog tima bilo nekih propusta počinjenih prema pacijentu zbog kojih je u konačnici došlo do smrtnog ishoda. Da bi to mogla utvrditi mogla se oslanjati isključivo na medicinsku dokumentaciju navedenu u oba obrasca. Zbog nesukladnosti podataka unesenih u jedan, a zatim u drugi obrazac, ona nije mogla utvrditi da li je u postupanju vanbolničkog hitnog medicinskog tima bilo nekih propusta koji bi eventualno mogli dovesti do takvog ishoda. Obrazac TIM1 je propisan od strane Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu te su u njemu ponuđene mogućnosti odgovora koje se označavaju križićem. Međutim u konkretnom obrascu prvi nedostatak kojeg je zamijetila je da u njemu nije bilo navedeno vrijeme prvog pregleda tj. vrijeme dolaska do pacijenta. Nadalje, nedostajale su vrijednosti tjelesne temperature i kapilarnog punjenja, a vrijednost frekvencije disanja označena je kao ''2'', nije označen niti jedan postupak uz eventualne ozlijede pacijenata pa se pretpostavlja da tih ozljeda nije niti bilo odnosno da nisu uočene, označeno je da je otvoren dišni put ali nije označeno rubrika disanje koja opisuje kakvo je disanje, normalno, ubrzano ili usporeno. Nadalje, od postupaka nije označen niti jedan ali je ispod navedenog pod primjedbe da je pacijent primao kisik, ali ne i način na koji ga je primao. Što se tiče krvotoka označeno je da je bez poremećaja ali nije okarakteriziran nalaz kože niti koji su postupci uz krvotok vezani, da li je otvaran venski put, da li je primijenjena kakva terapija – nikakvi postupci nisu označeni, a u usmenim izjavama hitnog medicinskog tima je navedeno da su takvi postupci primijenjeni. Nije označena karakteristika boli niti nalaz EKG-a. Nema podataka o GKS. Nema podataka o transportnom položaju, u koju bolnicu je prebačen. Što se tiče ''sample anamneze'' ona nije adekvatno ispunjena, a nema niti kliničkog nalaza statusa pacijenta po pregledu kao ni anamnestičkih odnosno hetero anamnestičkih podataka o stanju pacijenta. Drugi obrazac u sustavu e-hitne je ispunjen detaljnije ali nije istovjetan prvom, što se smatra izmjenom medicinske dokumentacije. U tom obrascu je navedena dodatna terapija koja u prvom obrascu nije navedena, vrijeme primjene terapije pretpostavlja da je pogrešno u e-obrascu, također ako uspoređuje ta dva obrasca u e-obrascu su navedeni nalazi koji u prvom obrascu nisu navedeni. To je sve što ima za iskazati. Ističe kako je ona prije posla kojeg trenutno obavlja, desetak godina radila kao doktor hitne medicine na terenu i dobro joj je poznato kako je od izuzetne važnosti, uz prioritetno pružanje pomoći pacijentu, popunjavanje medicinske dokumentacije odgovarajućim podacima, a što je važno radi toga da bi se naknadnim praćenjem zabilježenih podataka mogla donijeti odluka o adekvatnosti pružanja medicinske pomoći. Nakon primarnog pružanja pomoći pacijentu, pristupa se popunjavanju obrazaca TIM1 i liječnik si može uzeti potrebno vrijeme za valjano popunjavanje tog obrasca te nakon toga obavijestiti dispečera da je Hitna intervencija završila. Postoje razlike u tehničkim uvjetima pojedinih medicinskih timova koji sudjeluju u postupcima pružanja hitne medicinske pomoći, pa su negdje ti uvjeti bolji, a negdje lošiji, a na što se i okrivljenik pozivao prilikom obavljanja razgovora s istim, kao i suradnici u timu, što je ona i navela u svom mišljenju ali to ne bi trebao biti razlog za neadekvatno popunjavanje medicinske dokumentacije iako se može uvažiti kao olakotna okolnost.

Na pitanje predstavnice ovlaštenog tužitelja odgovara kako popunjavanje medicinske dokumentacije spada u pružanje hitne medicinske pomoći, a radi se o pravo na pristup informacijama pacijentima.

Na pitanje branitelja okrivljenika odgovara kako nije upoznata sa praksom KBC-a Zagreb o predaji liječničkih nalaza jer se o tome nije raspitivala budući nije bilo potrebno za davanje mišljenja. Odgovara da nema opravdanja za nepopunjenu medicinsku dokumentaciju i liječnik to mora shvatiti kao prioritet nakon zbrinjavanja pacijenta, jer je to nešto što daje informaciju samom pacijentu ali na specifičan način štiti i liječnika jer se može točno utvrditi što je radio prilikom zbrinjavanja. Odgovara da je u konkretnom slučaju pacijent bio životno ugrožen i da je razumljivo da tijekom transporta i primopredaje nisu ispunjavani obrasci, po iskazima tehničara, ali nakon što su fizički predali pacijenta postoji mogućnost popunjavanja medicinske dokumentacije. Tim je isticao da nije imao fizičkog mjesta za ispunjavanje obrasca osim na koljenima u vozilu nakon intervencije. Međutim te okolnosti ne bi smjele utjecati na popunjavanje medicinske dokumentacije s tim podacima. Konkretna praksa i postupanje u KBC Zagreb nije bio predmet njezinog mišljenja i ona to nije utvrđivala jer je smatrala da ne vidi način kako bi to utjecalo na njezino mišljenje oko navedenog slučaja. Na pitanje branitelja okrivljenika odgovara kako su ta dva obrasca u suštini ista, e obrazac je jedna vrsta kopije, obzirom da prvi obrazac izblijedi, a e-obrazac ostaje. Međutim, ne smije se naknadno upisivati u e-obrazac da je nešto rađeno ili nije rađeno, a što nije upisano u prvi obrazac. Odgovara kako i u slučaju ako je u prvom obrascu omaškom upisan neki pogrešni podatak isto se mora navesti i u e-obrascu ali postoji mogućnost unosa napomene s objašnjenjem zbog čega je nešto izmijenjeno u e-obrascu. No, ta napomena mora biti navedena u kratkom vremenskom periodu, a osim toga sustav pamti sve izmjene i pod čijim imenom je promjena rađena i vrijeme izmjene. Odgovara da se taj e-obrazac može zaključati nakon završetka smjene ali se i ne mora zaključati, a može se otključati ovisno o ovlastima, ali opet se vidi tko ga je otključao. Specifične ovlasti daju se unutar Zavoda.

Na pitanje suca svjedokinja odgovara kako mi nije poznato da li je konkretni e-obrazac bio zaključan.

Na pitanje branitelja okrivljenika odgovara kako nije uobičajeno pozivati drugi hitni medicinski tim ili vatrogasce, ali sve ovisi o konkretnom slučaju. Odgovara kako je ovakvih slučaja gdje je zvan drugi tim odnosno vatrogasci imala u svom radu otprilike 5, ne zna točno. Na pitanje branitelja da li na temelju cijele dokumentacije bilo moguće utvrditi da je pacijent bio životno ugrožen, odgovara potvrdno. Odgovara da se radilo o stanju koje je zahtijevalo kontinuirao praćenje pacijenta. Odgovara kako u konkretnom slučaju radilo o pretilom pacijentu i u tom slučaju je vozilo hitne pomoći zapravo bilo vrlo sužen prostor koji je još i specifično organiziran.

9.

Nakon provedenog dokaznog postupka okrivljenik je izjavio kako se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iskazuje da već 35 godina radi kao liječnik u Hitnoj medicinskoj pomoći, od čega je 25 godina voditelj ispostave hitne medicinske pomoći za [adresa]. Okolnosti oko navedenog slučaja se razlikuju od uobičajene prakse u kojoj su posvećeni ispunjavanju dokumenata, ali kada se radi o neposrednoj ugroženosti života, tada su svo vrijeme posvećeni zbrinjavanju vitalnih funkcija pacijenta, a nije im primarno ispunjavanje formulara. To je stoga što se i sama predaja pacijenta vrši usmenim putem, a papiri se predaju liječniku 10-15 minuta nakon toga jer dokument uzima nakon ulaska u bolnicu trijažni medicinski tehničar koji na temelju tog dokumenta odlučuje kuda pacijent dalje ide radi obrade, a takva je praksa u KBC Zagreb. Ujedno ne postoji mjesto na KBC Zagreb na kojem bi se ispunilo dodatno ili kasnije bilo kakav obraza za koji je i kolegica rekla da bi moralo postojati takvo mjesto iz njenog iskustva kada je radila u primarnoj zdravstveno zaštitit odnosno u vanbolničkoj hitnoj medicini. Takva praksa se radi zaista kad je život ugrožen. Može reći kako je i nekoliko mjeseci prije predmetnog događaja imao situaciju gdje se radilo o bebi od 45 dana koju je reanimirao, a u dokumentaciji je navedeno samo reanimacija, bez nekih podrobnijih medicinskih podataka, no za taj slučaj nije prijavljen, kao niti prije, a niti poslije predmetnog događaja. Branitelj okrivljenika u sudski spis predaje isprintanu fotografiju na kojoj se vidi beba i okrivljenik koji pruža medicinsku pomoć kao i obrazac za intervenciju hitne medicinske pomoći broj 392509. Ako je i postojala mogućnosti i želja u navedenom slučaju da dodatno ispunim obrazac dolaskom na prijemni peron u KBC Rebro, zakomplicirala se situacija jer je popustila zaštitna ograda na nosilima zbog težine pacijenta te je on, iako je bio u vakuum nosilima zaštićen, svejedno gornjim dijelom tijela udario u tlo. Procjenom situacije zaključio je da je hitnije predati pacijenta i obavijestiti kolege o dodatnom incidentu. Srećom, po obdukcijskom nalazu, taj pad je doveo samo do površinskih ozljeda. Smatra kako je profesionalno nepravedno da je on, kao liječnik na terenu, prilikom popunjavanja predviđenih propisanih obrazaca u istoj situaciji kao i kolege liječnici drugih specijalnosti koji svoje nalaze pišu za stolom i računalom. Ističe kako on propisan obrazac predmetne zgode svjesno nije ispunio ali iz razloga što je zaključio da je u tom trenutku preče pružiti pomoć pacijentu nego ispunjavati dokumente koji se ipak mogu i naknadno ispuniti. Ističe kako sam je on već 15 godina predsjednik stručnog vijeća Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije te nije imao saznanja do ovog slučaja da računalni oblik dokumenta mora biti apsolutni isti kao i ručno pisani. Do ovog slučaja nije postojala praksa da bi liječnici bili tuženi zbog takvog načina postupanja u izuzetno hitnim stanjima. Slijedom svega navedenog, posebno obzirom da do sada nije osuđivan za bilo kakve stručne propuste smatra da su ispunjeni uvjeti za oslobađanje od optužbe. To je sve što ima za iskazati.

10.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Nalaz – stručno mišljenje o pružanju hitne medicinske pomoći bolesniku I. Đ. u Zavodu za hitnu medicinu Zagrebačke županije i Kliničkom bolničkom centru Zagreb Ministarstva zdravstva, Samostalni sektor za inspekcijske poslove, Službe zdravstvene inspekcije KLASA: UP/I-029-01/23-03/25, URBROJ: 534-09-1-1/2-23-6 od 3. siječnja 2024., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Ministarstva zdravstva, Samostalnog sektora za inspekcijske poslove, Službe zdravstvene inspekcije KLASA: 520-02/23-01/31, URBROJ: 534-09-1-1/2-23-1, obavijest počinitelju prekršaja IČ izdana od Ministarstva zdravstva KLASA: 520-02/23-01/31, URBROJ: 534-09-1-1/2-24-5 od 25. siječnja 2024. i potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za Sinišu Golub od 13. svibnja 2024.

11.

U završnom govoru branitelj okrivljenika je iskazao kako obrana okrivljenika temeljem svih izvedenih materijalnih i personalnih dokaza u ovome postupku predlaže okrivljenog dr. IČ osloboditi prekršajne odgovornosti. Naime, po stavu obrane tužitelj u ovom konkretnom postupku ničim nije dokazao da bi okrivljenik bio kriv za prekršajno djelo kako mu se stavlja na teret, a poglavito to nije bilo moguće dokazati iskazima svjedoka tužitelja primjerice svjedokinje VČ od 18. srpnja 2024. koja je izjavila: ''nisam stručnjak hitne medicine'', kao niti iskazom svjedokinje UČ od 12. prosinca 2024.: ''konkretna praksa i postupanje u KBC Zagreb nije bio predmet mog mišljenja i ja to nisam potvrđivala''. Iz današnje iznesene obrane okrivljenika kao i iz prethodnih iskaza svjedoka obrane ŽČ i DČ proizlazi da je predmetna intervencija učinjena u skladu sa višegodišnjom praksom, a posebice imajući u vidu stanje životne ugroze pacijenta. Stoga imajući u vidu sve okolnosti predmetnog slučaja obrana predlaže okrivljenika osloboditi od prekršajne odgovornosti.

12.

U završnom govoru okrivljenik je iskazao kako se u cijelosti pridružuje završnom govoru svog branitelja i predlaže da ga Sud oslobodi prekršajne odgovornosti.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj iz čl.23.st.1. Zakona o liječništvu, postupajući na način opisan u izreci presude, a kažnjiv po čl.59.st.1.t.5. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost i krivnju, ali iznesenu obranu ipak nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane razumljivi, razložni i vrlo smisleni, ali zapravo isplanirani i promišljeno svrsishodni, te da je okrivljenik tijekom prekršajnog postupka, a nakon izvođenja dokaza, svojom obranom neosnovano nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za kojeg se tereti.

Sudac je mišljenja da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga, svoju obranu oblikovao jasno i logično te izrazito životno i uvjerljivo, ali na način i s ciljem kako bi kod Suda stvorio dojam da svojim ponašanjem, odnosno propustom, nije postupio suprotno zakonskim odredbama, a pritom je isticao okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do njegovog oslobađanja od prekršajne odgovornosti, dok je sudac temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio i sa sigurnošću zaključio da je okrivljenik stvarno počinio terećeni prekršaj.

Sudac je zaključio da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na prekršaj koji mu se stavlja na teret, a kojeg on izravno ne priznaje, ali pritom prilikom opisivanja događaja zapravo potvrđuje činjenični opis radnje prekršaja, oblikovao u namjeri kako bi otklonio odgovornost za vlastite propuste postupanja sukladno propisanim obvezama, pa na takav način izbjegao kažnjavanje po Zakonu o liječništvu.

Sudac smatra da je okrivljenik opravdavao i/li umanjivao težinu svojih protupravnih postupaka, odnosno propusta i svog vlastitog doprinosa kršenju propisanih dužnosti, mjera, postupaka i protokola, to jest, da kao liječnik predmetne zgode nije vodio točnu i iscrpnu medicinsku dokumentaciju u skladu s propisima o evidencijama na području zdravstva, koja u svakom trenutku može pružiti dostatne podatke o zdravstvenom stanju pacijenta i njegovu liječenju, a sve to u cilju vlastite koristi te s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao ili umanjio kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Suprotno iznesenoj obrani, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik kao liječnik stvarno počinio inkriminirani prekršaj zbog kojeg se tereti Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

3.

Sudac je cijenio iskaze ispitanih svjedoka NČ i BČ, pa je zaključio kako su iskazi ovih svjedoka jasni, jezgroviti, razumljivi i naročito životni te da su ispitani svjedoci svoje iskaze u bitnim dijelovima iznosili usklađeno s obranom okrivljenika, a pritom su sukladno opisivali slijed predmetnog slučaja i potvrđivali opis inkriminiranog događaja kako ga je iznio sam okrivljenik u kasnije iznesenoj obrani, a utvrdio je i da između obrane i iskaza imenovanih ispitanih svjedoka nije bilo proturječnosti ili nelogičnosti.

Sudac je zaključio kako se iskazi imenovanih svjedoka međusobno činjenično nadopunjavaju i upotpunjavaju te da se njihovi iskazi logično podupiru i životno isprepliću uzajamno, kao i s iznesenom obranom.

Međutim, sudac je iskaze ovih ispitanih svjedoka cijenio s oprezom odnosno sumnjom jer je mišljenja kako je prirodno da su isti svjedoci, radne kolege i suradnici okrivljenika, zbog bliskih poslovnih i profesionalnih te osobnih i emotivnih odnosa sa okrivljenikom, u određenoj mjeri zainteresirani za ishod ovog postupka, zbog čega ne mogu biti potpuno objektivni i vjerodostojni, pa da su stoga svoje iskaze iznosili pristrano u korist okrivljenika, svog poslovnog suradnika.

Sudac je zaključio kako postoji mogućnost i stvarna vjerojatnost da su oboje imenovanih svjedoka svoje iskaze iznosili pristrano u korist okrivljenika, na načine da su s jedne strane argumentirali, zagovarali i opravdavali okrivljenikovo nepropisno postupanje i/li nezakonit propust, a s druge strane prešućivali, prikrivali i ublažavali moguće znatnije i teže protupravno ponašanje okrivljenika, a sve u namjeri da istog ljudski, dobrohotno, kolegijalno i solidarno zaštite od prekršajne odgovornosti i kažnjavanja za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Ipak, sudac je prihvatio iskaze ovih svjedoka u dijelu gdje svjedok NČ iznosi kako predmetne zgode doktor zbog žurnosti postupanja nije bio u mogućnosti utvrditi sve podatke o pacijentu i unijeti ih u propisani obrazac te da u predmetnom slučaju zbog hitnosti konkretne situacije nije ispunjavao taj obrazac tog trena jer je pacijent bio primaran cilj, kao i u dijelu gdje svjedok BČ iznosi kako je doktoru fizički nemoguće detaljno popuniti obrazac tijekom vožnje odnosno hitne intervencije zbog uvjeta u kojima radi tom prilikom te da je razumljivo i životno da će doći do razlike između podataka označenih u obrascu i onih kasnije u sustavu e-Hitna.

Sudac je zaključio kako su takvim iskazima imenovani svjedoci zapravo razumljivo i nesporno potvrdili da je predmetne zgode od strane okrivljenika došlo do terećenog propusta.

4.

Sudac je cijenio iskaz ispitane svjedokinje VČ pa je zaključio kako prema njezinom iskazu jasno proizlazi da, kao zdravstvena inspektorica, samo prema rezultatima stručnog nadzora liječnice specijalistice hitne medicine UČ, ima relevantnih profesionalnih saznanja o inkriminiranom događaju i utvrđenim činjenicama o nepravilnostima u postupanju ili propustima okrivljenika, pa stoga zapravo nije neposredno zapažala i utvrđivala predmetni događaj.

Sudac je uvidom u dokaze dostavljene u sudski spis uz Optužni prijedlog, to jest u Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 07.11.2023.g. utvrdio da je svjedokinja VČ zajedno sa službenom osobom UČ sudjelovala u ispitnom postupku, tijekom kojeg je obavljen razgovor sa više osoba, pa i okrivljenikom, zatim izvršen uvid u medicinsku i drugu dokumentaciju bolesnika te preslušana snimka zaprimljenog poziva.

Sudac je osobito cijenio iskaz imenovane svjedokinje u dijelu gdje na pitanje suca o konkretnim okolnostima inkriminiranog događaja odgovara kako bi o tome više mogla iznositi liječnica specijalistica hitne medicine UČ, kao i u dijelu gdje na pitanje branitelja okrivljenika odgovara kako na pitanje ne može odgovoriti s obzirom da ona nije liječnik specijalist hitne medicine već zdravstveni inspektor.

Slijedom navedenog nesporno je kako imenovana svjedokinja nema izravnih informacija niti cjelovitih spoznaja o okolnostima presudnim za donošenje odluke o prekršaju koji je stavljen na teret okrivljeniku, odnosno kako ispitana svjedokinja ne zna važne i odlučne činjenice, jer nije liječnik specijalist hitne medicine, te je samo temeljem izrađenog stručnog mišljenja imenovane specijalistice hitne medicine UČ utvrđivala okolnosti o stručnom radu predmetnog liječnika, povodom kojih je podnesen Optužni prijedlog i pokrenut prekršajni postupak protiv okrivljenika.

Sudac je prilikom procijene iskaza ispitane svjedokinje više zdravstvene inspektorice stekao uvjerenje da je njezin iskaz jasan, razumljiv i uvjerljiv, a pritom je zaključio kako ista zapravo nije pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka iako je zaposlenica ovlaštenog tužitelja te da je svjedokinja prilikom iskazivanja svoja opažanja i/li saznanja iznosila objektivno i vjerodostojno.

Međutim, sudac smatra kako ispitana svjedokinja nije iskazala, niti je mogla iskazati, ništa odlučno o postupanju i/li propustu okrivljenika i njegovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu kao optužnom aktu u odnosu na terećeni prekršaj, a važnim za dokazivanje ne/krivnje okrivljenika.

5.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje UČ pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je ispitana svjedokinja predmetne zgode prilikom obavljanja nadzora, činjenice i okolnosti vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljenika, utvrdila prilikom izrade stručnog mišljenja, razgovorima sa osobama uključenim u konkretan hitan slučaj, kao i neposrednim opažanjem to jest uvidom u medicinsku dokumentaciju izvanbolničke i bolničke hitne medicinske službe, u okviru svojih službenih ovlaštenja, te je utvrđene činjenice navela u sastavljenom Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 07.11.2023.g., kao i u izrađenom Stručnom mišljenju o pružanju hitne medicinske pomoći bolesniku I.Đ. u Zavodu za hitnu medicinu Zagrebačke županije i Kliničkom bolničkom centru Zagreb od 03.01.2024.g.

Sudac smatra da je imenovana svjedokinja svoj iskaz iznosila jasno, detaljno, razumljivo, stručno, profesionalno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedokinja predmetne činjenice i svoja opažanja iznosila na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznijela u svom iskazu sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih materijalnih dokaza, a sudac u njezinom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njezinog iskaza.

Nakon što je ispitana svjedokinja odgovarala na pitanja suca, predstavnice ovlaštenog tužitelja i branitelja okrivljenika, sudac je učvrstio svoje uvjerenje o nepristranosti, objektivnosti i uvjerljivosti iskazivanja iste svjedokinje, odnosno učvrstio se u sigurnosti kako je obrana okrivljenika, u dijelu gdje on poriče svoju odgovornost i krivnju, neosnovana i promišljeno svrsishodna.

Sudac je mišljenja kako iskaz imenovane svjedokinje u potpunosti oslabljuje uvjerljivost obrane okrivljenika te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost i opravdanost iznesenih obrambenih navoda, a osnovano ojačava uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitane svjedokinje, u vezi s ostalim izvedenim osobnim i materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji.

6.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika zbog počinjenog prekršaja.

7.

Uvidom u Potvrdu izdanu dana 13.05.2024.g., za IČ, od strane Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, sudac je utvrdio da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

8.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

9.

Sudac nije izveo dokaz suočavanjem okrivljenika s ispitanim svjedocima, niti druge eventualno moguće i postojeće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti zaključio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka, a smatra kako se izvođenjem novih dokaza, nakon iznesene obrane okrivljenika i nakon izvođenja ostalih navedenih osobnih i materijalnih dokaza, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi ili razjasniti niti bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na krivnju i ne/kažnjavanje okrivljenika.

Pored toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.

10.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s naknadno iznesenom obranom okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude, budući prilikom pružanja hitne medicinske pomoći nije detaljno i iscrpno vodio medicinsku dokumentaciju bolesnika.

11.

Sudac je s uvjerenjem zaključio kako sve navedene okolnosti koje su iznesene u obrani kao razlozi poricanja počinjenja prekršaja, ne mogu okrivljenika osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji da okrivljenik opravda svoje postupke odnosno propuste, zaštiti se od prekršajne odgovornosti, te izbjegne ili ublaži kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu se stavlja na teret.

12.

Zakon o liječništvu u čl.23. propisuje, uz ostalo, da je liječnik obvezan voditi točnu, iscrpnu i datiranu medicinsku dokumentaciju u skladu s propisima o evidencijama na području zdravstva, koja u svakom trenutku može pružiti dostatne podatke o zdravstvenom stanju pacijenta i njegovu liječenju, te da je obvezan tu dokumentaciju na zahtjev predočiti ministarstvu nadležnom za zdravstvo, tijelima državne uprave u skladu s posebnim propisima, Hrvatskoj liječničkoj komori ili sudbenoj vlasti.

Isti Zakon u čl.59. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit za prekršaj liječnik ako ne vodi i čuva medicinsku dokumentaciju u skladu s prethodno navedenim člankom tog Zakona.

13.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode zaista ostvario biće prekršaja opisano u navedenim propisima i tako počinio terećeni prekršaj, jer suprotno propisanoj obvezi u predmetnom slučaju uistinu nije vodio točnu i iscrpnu medicinsku dokumentaciju u skladu s propisima o evidencijama na području zdravstva.

14.

Zakon o liječništvu u svojim odredbama propisuje objektivnu odgovornost i kažnjavanje liječnika ako postupi suprotno zakonskim odredbama, a sudac je povodom iznijete obrane samog okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik uistinu počinio prekršajno djelo za koje je optužen.

Iako su obrambeni razlozi okrivljenika izuzetno razložni, uvjerljivi i životno opravdani, sudac smatra kako se okrivljenik ipak ne može osloboditi odgovornosti iznošenjem da kada se radi o neposrednoj ugroženosti života nije primarno ispunjavanje formulara, zatim da ne postoji mjesto na KBC Zagreb na kojem bi se ispunilo dodatno ili kasnije bilo kakav obrazac, potom da je u navedenom slučaju procjenom situacije zaključio kako je hitnije predati pacijenta i obavijestiti kolege o dodatnom incidentu, zatim da je profesionalno nepravedno da je on kao liječnik na terenu prilikom popunjavanja predviđenih propisanih obrazaca u istoj situaciji kao i kolege liječnici drugih specijalnosti koji svoje nalaze pišu za stolom i računalom, kao niti isticanjem kako predmetne zgode propisani obrazac svjesno nije ispunio iz razloga što je zaključio da je u tom trenutku preče pružiti pomoć pacijentu nego ispisivati dokumente koji se ipak mogu i naknadno ispuniti, a niti iznošenjem da do ovog slučaja nije postojala praksa da bi liječnici bili tuženi zbog takvog načina postupanja u izuzetno hitnim stanjima.

15.

Sudac je zaključio kako okrivljenik, s jedne strane, ne poriče objektivno počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret, ali s druge strane, ustrajno i neosnovano osporava svoju krivnju i prekršajnu odgovornost.

Sudac je mišljenja kako je za sigurno i nesporno utvrđenje krivnje za počinjenje prekršaja radi kojeg se okrivljenik tereti, odlučna objektivna činjenica, koja je potvrđena izvedenim dokazima, to jest, da predmetne zgode prilikom pružanja hitne medicinske pomoći bolesniku nije detaljno i iscrpno vodio medicinsku dokumentaciju tog bolesnika, a kako je propisano navedenim Zakonom.

16.

Sudac je mišljenja da je okrivljenik kao liječnik, odgovoran za zakonito i pravilno postupanje u svim segmentima, pa je tako, pored ostalog, i u predmetnom slučaju bio dužan voditi računa da poštuje sve pozitivne odredbe i norme, a eventualno postojanje određenih poteškoća oko provođenja i poštivanja aktualnih propisa, pravilnika, protokola, mjera i/li akata te vršenja kontrole, po uvjerenju suca, niti na koji način ne dovodi do otklanjanja njegove prekršajne odgovornosti, niti je to moguće isticanjem već navedenih postojećih nepovoljnih okolnosti ili stvarnih teškoća.

17.

Sudac je s uvjerenjem zaključio kako je okrivljenik svojom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, negiranjem vlastite krivnje, pokušao zapravo opravdati svoje postupke, odnosno propuste, ali da sve navedene okolnosti koje se iznose u njihovoj naknadno izloženoj obrani kao razlozi poricanja prekršajne odgovornosti za terećeni prekršaj, ne mogu okrivljenika zaštititi od iste odgovornosti niti osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji da okrivljenik na svaki način izbjegne ili ublaži kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Sudac je uvjeren kako svi faktori i čimbenici koji su iznijeti u obrani, mogu biti samo olakotne okolnosti o kojima može ovisiti težina izrečene kazne, odnosno mogućnost umanjenja propisane novčane kazne ili mogućnost oslobođenja od kazne, ali nikako ne mogu dovesti do oslobađanja okrivljenika od odgovornosti i krivnje za terećeni i stvarno počinjeni prekršaj.

18.

Sudac je uvjeren kako sve utvrđene nesukladnosti i proturječnosti između iznesene obrane okrivljenika i činjenica navedenih u Optužnom prijedlogu, kao i između njegove obrane i iskaza ispitane svjedokinje UČ, nemaju odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane okrivljenika te zaista nemaju nikakvog bitnog utjecaja na odluku o krivnji koja je donesena, odnosno sudac je uvjeren kako je stvarno izvjesno da su one zapravo samo posljedica pokušaja okrivljenika da opravda i iskupi svoje kažnjivo postupanje i izbjegne propisane posljedice takvog protupravnog ponašanja.

Sudac je mišljenja da je okrivljenik tijekom cijelog postupka, u cilju oslobađanja od prekršajne odgovornosti i krivnje, ustrajno pokušavao izbjeći, zaobići i prikriti temeljnu i odlučujuću činjenicu, to jest kako nije detaljno i iscrpno vodio medicinsku dokumentaciju bolesnika.

19.

Sudac smatra kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj koji mu je stavljen na teret Optužnim prijedlogom ustrajnim te profesionalno i životno argumentiranim, ali ipak neosnovanim isticanjem da nije kriv i da nije počinio taj prekršaj.

Sudac je s uvjerenjem zaključio kako je okrivljenik svojom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušao zapravo na bilo koji način zatajiti i prikriti svoje nezakonito ponašanje i nepropisne postupke, zbog kojih je u konačnici predmetne zgode propustio detaljno i iscrpno voditi medicinsku dokumentaciju bolesnika.

Zaključio je i da okolnosti koje je okrivljenik iznio u svojoj obrani kao razloge poricanja počinjenja prekršaja, ne mogu istog osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji okrivljenika da opravda svoj nezakoniti propust i da se zaštiti od prekršajne odgovornosti te izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj, kojeg izravno i postojano ne priznaje, a koji mu je stavljen na teret optužnim aktom ovlaštenog tužitelja.

20.

Stoga je sudac povodom iznesene obrane okrivljenika, a temeljem provedenog dokaznog postupka, nakon završene glavne rasprave, donio odluku o terećenom prekršaju kao u izreci presude, pa je okrivljenika proglasio krivim, ali ga je oslobodio od kazne pripisane za počinjeni prekršaj.

Sudac je zaključio kako će se, obzirom na obilježja prekršaja, na osobna svojstva okrivljenika kao počinitelja, kao i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, počinitelj ubuduće kloniti prekršaja i bez izricanja propisane prekršajne sankcije.

21.

Prilikom donošenja ovakve odluke sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Sudac je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika našao činjenicu da do sada nije prekršajno osuđivan te da prekršajem kojeg je predmetne zgode počinio nije izazvao teže neposredne štetne posljedice.

Sudac nije našao naročito otegotnih okolnosti na strani okrivljenika.

22.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.38.st.2. Prekršajnog zakona budući smatra da okrivljenik kao počinitelj prekršaja nije izazvao štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno nije prouzročio štetu koju bi trebalo naknaditi, da je prekršaj počinjen iz nehaja kao blažeg stupnja krivnje, da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan, te da je kažnjavanje okrivljenika nepotrebno.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto novčane kazne u okviru propisanih iznosa, odnosno umjesto novčane kazne ispod propisanog posebnog minimuma kazne, okrivljenika oslobodio od kazne, jer smatra da takva odluka odgovara stupnju krivnje okrivljenika kao i opasnosti počinjenog prekršajnog djela.

23.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije opće i posebne svrhe propisivanja, izricanja ili primjene svih prekršajnopravnih sankcija, odnosno kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju oslobađanje od propisane kazne primjereno svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.

Sudac smatra da će se upravo ovakvom odlukom ostvariti generalna svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih prekršajnopravnih sankcija, to jest da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ponašaju.

Sudac smatra da će se takvom odlukom dodatno ostvariti čak i specijalna svrha kažnjavanja, to jest da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, da se utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, kao i da se utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

24.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 14. veljače 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].